Postoji jedan blog ovdje u našoj blogosferi na koji jako rijetko naletim. Post je uglavnom recenzija neke knjige koju ta blogerica čita ili je pročitala. Zgodno je to i po meni smisleno za blog. Naravno, objave su rijetke jer nitko ne može sjediti i samo čitati knjige te onda objavljivati svako malo post. Eto ja ću malo kopirati takav post pa ću navesti jednu knjigu koja se meni dopala. Jedna od Recenzija s korica knjige mi je savršena pa neću dodavati svoje misli;

Phaedra Patrick
Čudesna narukvica Arthura Peppera

„Ekscentričan, šarmantan, topao i mudar, ovaj roman govori o pronalaženju hrabrosti, plemenitosti i suosjećanja i onda kad se sve čini beznadnim i izgubljenim."
Nina George, autorica Male pariške knjižare. (To sam isto čitao i toplo preporučujem)

Dodatak: Ako se nekom svidi drveni okvir sa slike, to se lako napravi i ništa nisam platio. Gredice i poprečne letvice sam imao doma, kutnike nabavio a ukrasi su; one moje vijugave vrbe o kojima sam pisao i koje imam u vrtu, češer je iz običnog gradskog parka kojeg sam pokupio u prolazu a cveteki su od onog suhog što miriši („purpuri“ ili kako se već piše) kad je već ishlapilo i bilo za baciti. Fora je što ukrasi nisu fiksirani i lako se uklone a samim time uvijek se nešto može promijeniti i svaki tjedan može biti nešto novo. Živa, minijaturna kazališna pozornica.

Da se vratim na knjigu tj. knjige. Nisam već dugo član knjižnice jer sam odlučio prije par godina da svaku knjigu koju sam pročitao želim i imati kod kuće na polici. Danas je uz internet lako kupiti knjigu iz naslonjača. Osobno ništa ne naručujem preko interneta pa tako ni knjige a njih kupim u knjižari ili odmah poveći broj na interliberu. Knjiga mi je super za poklon pa ih redovito poklanjam recimo šogoricama za rođendan ili Božić jer znam da čitaju. Bez previše dumanja i poklon koji može trajati cijeli život. Nego, pitam se za opstanak knjižnica, one manje koje svaki kvart ima. Naravo da nije isto davati cca 100 kuna za novu knjigu ili plaćati skromnu godišnju članarinu u knjižnici i posuđivati knjige. (inače mi je super fora što si možemo dati titulu kod učlanjenja, bar je bilo tako, pa sam ja eto bio Sir)Nekad mi se čini da samo školarci posjećuju knjižnice a recimo ja sam imao knjižnicu u školi tako da nisam ni kao školarac. Zaboravio sam spomenuti i e-knjige. Za knjige i knjižare sam uvjeren da nema brige dok za knjižnice i nisam tako siguran.

Što vi mislite, da li će jednog dana knjižnice postati prošlost kao i npr. videoteke?