Florabotanica
18 lipanj 2020Nedostaješ mi kada te imam
tek kada si tu i ne brineš
dok se kriješ u gustišu bambusa
otkrivaš djetinje razigranim smijehom
pa usporim da osluškujem
smijem se dok pratim zadnji val
tvog plašta sa šarenim mrljama...
ljubičasti udari mnogih dana ruma
rasplinuti u nepoznatu potrebu
za snažnim govorom što dira
u sve sveto kao oštrica
kao da plemeniti plinovi ne mare
za izvor i samo fluorescentno odu
kreirajući gejzire sred pustoši...
ne poznaješ moje jeseni
jer ne mislim ih timariti...
tanko lišće bambusa
žuti mi se u kosi dok žurim
promatram hihot što sputava tijelo
žurim da u zid pred njom se pretvorim
konačni cirkus smijeha i poljubac
pokušaj bijega i hvatanje...
nedostaješ mojoj šumovitosti
držati ću te kada griješim
dođi i tražiti ću da me čuvaš
u tvom moru što slanije neće biti.
komentiraj (9) * ispiši * #