Odmah pri ulasku u prostoriju, na vješalici, kapalo je s tri balonera i stvaralo mokre mrlje na grubom tapisonu prljavo narančaste boje. Tri čovjeka, iako to nije bila dužnost, uranila su na sastanak i samim time uhvatili neočekivani proljetni pljusak. U trenutku dok su dvojica tražila poziciju za stolom a treći glasno no suhoparno predstavljao sadržaj hladnjaka, ušle su tri nove siluete u suhim izgužvanim balonerima. Čovjek kod hladnjaka je situaciju popratio kolutanjem očiju i još suhoparnije iz početka krenuo s nabrajanjem. Bila je to unajmljena hala na prvom katu nekadašnje tvornice ženskog donjeg rublja. Kao i sada, nekada je služila kao soba za sastanke sa staklenom stijenom kao jedinim otvorom koji je gledao na nekadašnji pogon. Sada je taj prizor, nekada pogled na rosna čela, bio zamaskiran starim novinama. Nakon što su svi bez pozdrava napravili pravu petlju pogleda, shvatili su zašto su tu, bolje rečeno tko nedostaje i zbog koga su tu. Bilo je petnaest minuta do devetnaest sati i vani je već pao mrak a hala se počela puniti dimom cigareta i cigarillosa. Sastanak je bio zakazan za devetnaest sati.
Ove fotke stare 10+ godina su mi predobre... taman mutne i prelako se učitavaju...