Neriješeno

05 siječanj 2020




Predugo, ista svijetla gore
na istom mjestu se talože,
žarne niti odbačene u more
klešu bore na hridima kože.

Portret, kraj nasmijanih lica
mrk pogled van oaze okvira,
traži dine rukavima od klica
zaštitu od hica i hira on bira.

Trk za ciljem, bravo za lovor
koji pijanom aurom ogovara
u separeu uma smišlja govor
za dvor pa da slika odgovara.

Nestaje san, roletama očaja
kao očekivani sumrak zraka,
pomirdba doze hladnog čaja
tišine raja u vladavini mraka.


<< Arhiva >>