Dakota
Oglas za posao.
Opis posla: traženje Ja.
Potrebna stručna sprema: nezadovoljstvo životom.
Potrebne godine iskustva: 0.
Strani jezici: osjećanje.
Vozačka dozvola: najpoželjniji su oni koji se najviše sudaraju sa sobom i drugima.
Osnove rada na sebi: spremnost da zaboraviš sve što znaš!
Ostali uvjeti: biti.
Deset Privida Čovječanstva
1. Privid Potrebe
2. ... Neuspjeha
3. ... Razdvojenosti
4. ... Nedovoljnosti
5. ... Zahtjevnosti
6. ... Prosuđivanja
7. ... Osude
8. ... Uvjetovanosti
9. ... Nadmoćnosti
10. ... Neznanja
Neale Donald Walsch
o Znanju...
Neale Donald Walsch
Potreba: Klavir!
Čovjek: "Ništavan sam i bijedan bez klavira, bezharmoničan i jadan. Glup. Ne znam ništa.
Klavir je vrh, aristokracija, ljudi te poštuju kad sviraš. Ti samoga sebe voliš kad sviraš."
Čovjek: "Zašto želim naučiti svirati klavir?"
Ona: "Zato što mislim da sam ružna, klavir mi daje ljepotu."
Ona: "Zato što želim biti savršena."
Ona: "Zašto želim biti savršena?"
Ona: "Jer mi se ne da više napredovati, truditi se!"
Ona: "Zašto stvaranje sebe nikad ne prestaje?"
Čovjek: "Da bi shvatio da Ti Sam Si Stvaranje."
A SADA, EVO ISTINE...
"1. Bogu ništa nije potrebno.
2. Bog ne može doživjeti neuspjeh, a ni vi.
3. Ništa nije odvojeno ni od čega drugoga.
4. Svega ima dovoljno.
5. Nema ničega što biste morali učiniti.
6. Nikada vam se neće suditi.
7. Nikada vas se neće osuditi.
8. Ljubav ne poznaje uvjeta.
9. Nešto ne može biti nadmoćno samome sebi.
10. Vi već sve to znate."
Neale Donald Walsch
Uzrok i Posljedica.
Čovjek: "Da, što s Njim?"
Neale: "U Svemiru nema nikakve Uvjetovanosti. Ono Što Jest je Ono Što Jest, i nema nikakvih uvjeta pod kojima To nije tako.
Razumijete li?"
Ja nikada neću umrijeti!!!
Neale Donald Walsch
Ako je tako, onda sam slobodan.
*Ne pronalazimo smisao jer nam je pred nosom, mi smo Smisao.
* Kada te netko povrijedi, skini prvi privid svoje povrijeđenosti, pređi na drugi privid njegove povrijeđenosti, a onda ugledaj stvarnost.
* Ne moraš težiti ničemu, to si ti već sve.
* Sve što pomisliš da želiš, to već Je.
nisam to ja rekao, piše u Knjizi, a možda sam i ja rekao...
...idem u Zagreb, pa u Austriju...BUDITE.
"Zajedništvo s Bogom"
Anđeo: "Koja je razlika?"
Čovjek: "U prividnosti."
Anđeo: "Hahahahahaha, ok!"
1. Bog ima određeni raspored. (Postoji Potreba)
2. Ishod života je dvojben. (Postoji Neuspjeh)
3. Vi ste odvojeni od Boga. (Postoji Razdvojenost)
4. Ničega nema dovoljno. (Postoji Nedovoljnost)
5. Postoji nešto što morate učiniti. (Postoji Zahtjevnost)
6. Ako to ne učinite, bit ćete kažnjeni. (Postoji Prosuđivanje)
7. Kazna je vječna osuda. (Postoji Osuda)
8. Ljubav je, stoga, uvjetovana. (Postoji Uvjetovanost)
9. Ako poznajete i ispunjavate te uvjete, bit ćete nadmoćni drugima. (Postoji Nadmoćnost)
10. Vi ne znate da su to prividi. (Postoji Neznanje)
Ta je kulturalna priča tako duboko usađena u vas, da je sada živite u potpunosti i do kraja. To kažete jedni drugima, "jednostavno tako kako jest".
Kako da nadvladam osjećaj kad netko misli da sam glup?
Anđeo: "Pa ljudima je teško vjerovati u nešto u vremenima u kojima žive."
Čovjek: "Pa ne znam stvarno, ja se uvijek trudim da ljudima objašnjavam, da ih naučim, da im dam ono što ja znam. Ako netko nešto ne razumije, smatram da se nije time bavio u životu, da nema iskutstva o tome i zato danas ne razumije neke osnovne stvari iz nekog područja."
Anđeo: "Misliš, ne misliš da je itko glup?"
Čovjek: "Pa ne, zapravo ne. Ne postoji nijedan čovjek koji u nekom trenutku nije radio nešto. Čak i kad sjedi, mirno, nepomično, diše, razmišlja ili spava, sanja. Stekao je nekakvo iskustvo koje ga je dovelo do znanja o nečemu. Ako se netko bavio duhovnošću cijeli život kao ja, zar nije logično da mu je znanost strana? Jesam li zbog toga glup?"
Anđeo: "S jednog aspekta jesi. Nemaš znanje o nečemu, dakle glup si!"
Čovjek: "Ali imam drugih znanja. Jesu li onda drugi glupi u onome što ja znam?"
Anđeo: "Da! Mudrac je i glup čovjek koji je odlučio da prestane u nečemu biti glup."
Kako da prestanem razmišljati o onome što će biti i skoncentriram se na ono što je sada i Kako da nadvladam taj osjećaj koji osjećam kad me netko odbije za posao?
Anđeo: "Let's play that game!"
Čovjek: "Ha?...ok! Opet si malo luckast. Uglavnom, tražim posao za mene i moju curu na moru, kao pomoćnici u kuhinji. Dao sam oglase i sad mi se javljaju ljudi koji različito reagiraju kad kažem da nemam iskustva, odnosno da je moje iskustvo izgrađeno na par dana rada u restoranu, ali da kuham već 15 godina i da ono, kužim se u to. Većina me otkanta kad kažem da nemam iskustva. I to me poslije grize, ne mogu se skoncentrirati na učenje, već skroz razmišljam o tome da li ćemo naći posao ili ne?"
Anđeo: "Da li ćete naći posao?"
Čovjek: "Ha? Pa ne znam!!!"
Anđeo: "Upravo to, ne znaš. Da li ćeš umrijeti ako ne nađeš posao?"
Čovjek: "Pa neću, ono, svejedno ćemo ići na neki način na more, ali želim raditi, užasno mi nedostaje moje radoholičarsko stanje. Želim raditi!! Dakle, zanimaju me dvije stvari: Kako da prestanem razmišljati o onome što će biti i skoncentriram se na ono što je sada i Kako da nadvladam taj osjećaj koji osjećam kad me netko odbije za posao?"
Anđeo: "Prvi problem: ponovo imaš fenomenalnu priliku da razviješ koncentraciju! Kad god ti dođu misli o budućnosti koja će ionako biti neovisno o tome mislio ti o njoj ili ne diši svjesno. Skoncentriraj se na svoj dah. To ćete umiriti. I pronađi opuštajuće trenutke za sebe u danu (sviranje gitare, kuhanje, rješavanje križaljke, puzzle, pjevanje, slikanje, šetnja...).
Drugi problem: "Potrebna je samo jedna, jedina osoba kojoj će odgovarati što ste dvije i što nemaš iskustva, jednostavno joj to neće biti važno. Ona će ti dati posao! Zašto su važne ove druge osobe?"
Stop! Želim novi ciklus.
Anđeo: "Kako ti želiš."
Čovjek: "Vidi, ja ću reći konkretan problem u konkretnoj situaciji a ti me savjetuj!"
Anđeo: "Ok."
Čovjek: "Ok?"
Anđeo: "Kako god ti želiš, ja ti samo želim pomoći."
Upitan si?
Anđeo: "Što, Prijatelju moj?"
Čovjek: "Pa to sve što mi odgovaraš, te tvoje savjete."
Anđeo: "Nudi li ti netko drugi nešto drugo, nešto bolje?"
Čovjek: "Paaa, ne znam."
Anđeo: "Čovječanstvo kojeg si dio najviše se bavilo znanošću, skupljanjem materijalnog bogatstva, sakrivanjem iza Crkve i gušenjem emocija ne davajući im važnost. "
Čovjek: "Zar nigdje, osim u duhovnosti, nema područja koje se bavi emocijama i Unutrašnjošću Čovjeka?"
Anđeo: "Ima u smislu znanosti, medicine i psihologije. Ali medicina traži genetsko uvjetovanje određenog osjećanja ili to stavlja pod još nedokučive dijelove medicine, a psihologija se obično koristi davanjem savjeta poput autosugestije ili potrebe da se kontrolira mozak lijekovima. Ništa od toga nije suočavanje sa Vlastitim Ja. Ulaženje u sebe i življenje svakodnevnog života svjesno. Za neke druge ljude, neki drugi načini su možda i zadovoljavajući, ali za ljude poput tebe, to je nedovoljno."
Neprilagođen si?
Anđeo: "Zašto?"
Čovjek: "Pa ne znam, jednostavno me puno stvari rastužuje i čini nervoznim. Zašto neke svari moraju takve biti? Recimo, kužim da trebam učiti, ali ja sam ovih dana sav izvan sebe i cijelo vrijeme razmišljam baš o tom trenutku kad budem stajao ispred profesora, mislim nije da ja to želim razmišljati, nego mi se kroz dan milijun puta postavi ta slika u glavi. Grrrrrrrrrr!"
Anđeo: "Događa se to jer si kontroler a to znači da si nesiguran. Bojiš se onoga što ti nosi život iako si se već sto puta uvjerio da ti rijetko, rijetko kada nosi nešto ružno, a čak kada ti to nosi, poslije shvatiš da ti je to iskustvo bilo dragocijeno."
Čovjek: "A dobro, ne znam, skužio sam da ima jako malo ljudi s kojima se mogu družiti, većina mi je lažljiva, licemjerna i dosadna."
Anđeo: "Jer si kontroler."
Čovjek: "A da, kakve to veze ima s tim?"
Anđeo: "Ti želiš te ljude promijeniti da bi ti mogao komunicirati s njima, da bi ih prilagodio svom *patternu* koji si složio u svojoj glavi. Ti isto tako živiš po tom *patternu*."
Čovjek: "Dobro, možda to je tako, slažem se, mada sam to sada prvi put vidio na taj način, no što hoćeš od mene, da prihvaćam lažljivce i debile koje u životu zanima samo zabava i novac?"
Anđeo: "Neću ja to od tebe, jer ja ništa ne tražim od tebe. Taj stav koji nosiš o nekome je znak da nemaš znanja o tom čovjeku. Upoznao si samo njegovu površinu i iz straha da ne bi našao nešto drugo povukao si se u svoj, mali, začahureni svijet. Tako je lakše, kratkoročno."
Čovjek: "A dugoročno?"
Anđeo: "Dugoročno ćeš biti istjeran, svaki put pomalo iz svog svijeta da bi uvidio da je Svijet, cijeli Svijet, Kozmos takav kakav je, da on nije tvoja iluzija u glavi i tvoje pretpostavke."
Čovjek: "E lega brale, baš si ga zamot'o!??"
Anđeo: "Dakota."
Čovjek: "Molim?"
Anđeo: "Kad upoznaš nekog čovjeka, što prvo pomisliš?"
Čovjek: "Pa ne znam, valjda jel ima dovoljno duhovnosti i dubine u sebi da bih ga želio upoznati više. Mislim, sviđaju mi se ljudi koji su puni energije, entuzijasti a ne mrtva puhala, a takvih je gomila kao i ovaj predmet što učim za ispit."
Anđeo: "E upravo je to tvoja uloga u ovom svijetu u kojem živiš!"
Čovjek: "Kaj?"
Anđeo: "Da oživiš predmet koji učiš i da oživiš čovjeka kojeg poznaješ?"
Čovjek: "Kak' misliš oživim, njofra?"
Anđeo: "Upoznaš ga. Ljudi, stvari i situacije su ti dosadne ako ne znaš ništa o njima. Što više budeš znao o nekome biti će ti interesantniji, pa to znači i o sebi. Moraš biti svjestan kada si tužan ili ljut. Isto tako i sa ljudima, moraš dopustiti da ti pokažu sve ono što oni jesu, a ne čim izađu iz tvojih okvira popljuvati ih i otići, izgubiš priliku za vrijednu spoznaju, jer svaki čovjek nosi klicu spoznaje koja ti, kao u legendama, donosi novu moć i snagu. Dakota, ti si Ratnik, zaista si Ratnik kao što su nekada ratnici postojali. I ne samo ti, svi, svi ljudi, sve životinje i biljke, svi minerali su ratnici. Taj polet, taj korak koji te odvaja od tuge, ljutnje, pohlepe, straha, koji učiniš ti, sam je tvoj zadatak. Učini korak!"
Čovjek: "Napričao si se, al samo da te pitam? Kako da poduzmem korak ako sam tužan? Ili ako mi je dosadno učiti i ne mogu se skoncentrirati?"
Anđeo: "Ako si tužan pronađi gdje se nalazi tuga u tvom tijelu, promatraj što jedeš, što radiš tijekom dana, da li se baviš fizičkom aktivnošću, psihičkom, da li poduzimaš korake u životu, jer samo osobe koje ne vide smisao mogu biti tužne, traži smisao, učini korak. A za učenje, to sam ti sinoć natuknuo dok si meditirao, zar si zaboravio?"
Čovjek: "He, pa nisam, svidjelo mi se jako to što si rekao, ali kaži mi još jednom, please, da mi bude stvarnije. He!"
Anđeo: "Nije tebi koncentracija oruđe za učenje, već je tebi učenje oruđe za koncentraciju. Koncentracija je najveća Mudrost i Moć koji čovjek može posjedovati."
(posvećeno Daemoni) 12.06.2005. u 11:49 | 9 Komentara | Print | # | ^
Podijeljen si?
Anđeo: "Što se dogodilo, Prijatelju moj?"
Čovjek: "Paaa, bio sam tako grub i grozan prema tebi."
Anđeo: "Rekoh ti da ja nemam emocija, nadvladao sam ih. Jedina osoba prema kojoj si stvarno bio grub si ti, ako već misliš da si bio grub prema nekome. No, ja nisam vidio ništa ružno u tvom ponašanju ovih dana, zašto misliš da si činio nešto loše?"
Čovjek: "Ne znam, imao sam osjećaj kao da to sve nisam ja. Bio sam hladan, sve mi je bilo smiješno. Tuđa tuga i bol mi je bila urnebesno smiješna. Osjećao sam se kao klinac koji se dobro zabavlja, kao da sam postao netko drugi na trenutak."
Anđeo: "Kako ti se sviđa taj drugi? Kakav je osjećaj živjeti drugi život?"
Čovjek: "Hahahaahahha, zabavan!!!"
Anđeo: "Ima li taj drugi *ti* ime?"
Čovjek: "Nemam pojma, zašto?"
Anđeo: "Daj mu ime! To će mu dati priliku da se razvija."
Čovjek: "Neću!!! Što će mi zločestoća da se razvija u meni????"
Anđeo: "Da bi ju upoznao i obojao bijelom."
Čovjek: "Ha?"
Anđeo: "Zamisli tao znak! Da bi ga ispunio potrebno ti je znanje o svojoj tamnoj strani, kao i o svijetloj strani sebe."
Čovjek: "I onda?"
Anđeo: "Kad to ispuniš, zamijeniti ćeš tamu svjetlošću i upoznati samoga sebe do kraja."
Čovjek: "Znači moram si dozvoliti da ubijem nekoga da bih upoznao svoju tamnu stranu????"
Anđeo: "Hahahahaha, ne! Čovjek koji ubije drugoga ne razumije da je to njegova tamna strana. Ti svoju osvijesti da ti ne bi potisnuta tamna svijest jednoga dana naredila da nekoga ubiješ."
Čovjek: "Zezaš?"
Anđeo: "Ne! Tvoja tamna strana je mala, to je nezaštićeno dijete koje nije uspjelo izraziti svoju unutrašnjost i zato je danas puno tame, ali ti mu nisi dao van jer si veliki kontroler i moralista. To te spasilo, taj jači dio tebe. No, sada kada to dijete izlazi van izvan tvoje kontrole moraš mu dati prostora da se izrazi kao što nije moglo kad si bio mali."
Čovjek: "Ajd dobro. Nisam te baš skužio, ali nema veze."
Anđeo: "Što ti nije jasno?"
Čovjek: "Ne kužim zašto moram biti podijeljen na te neke strane i kako može u meni postojati netko drugi??"
Anđeo: "Jednostavno. Živiš u svijetu dvojnosti, sve je podijeljeno. Pogledaj malo u danu koliko je sve podijeljeno na dvojnost, svaki dan se drugačije osjećaš nego jučer, svakog trenutka, skroz dolazi do izmjena između dobrog osjećaja i lošeg, do zadovoljstva i nezadovoljstva, do željenja i neželjenja. Treba tu dvojnost pobijediti, nadvladati."
Čovjek: "Kak?"
Anđeo: "Prihvaćanjem."
Čovjek: "?"
Anđeo: "Da, prihvati svoju tugu, svoju bol, svoju sreću, ljubav, ljutnju, ljubomoru, strah, neshvaćanje, usamljenost kao dio sebe, kao dio onoga što ti jesi. Ništa od toga nije odvojeno od tebe, ono ne dolazi od tamo negdje niti se ti nalaziš na drugom mjestu, ti se mijenjaš da bi se prihvatio."
Čovjek: "Ok, pa kak da nazovem ovog klinca? Stvarno ne znam."
Anđeo: "Pa kako bi nazvao sina?"
Čovjek: "David, ali to čuvam za njega!!!"
Anđeo: "Prijedlog?"
Čovjek: "Naravno!"
Anđeo: "Ako ti kažem da je mali dio tebe, tebe kao Dakote?"
Čovjek: "Govoriš kao da ima još drugih u meni. Kak misliš dio mene?"
Anđeo: "O ovom prvom ćemo drugi put, a ovo drugo, pa da, on je mali ti."
Čovjek: "Ajd dobro, pa šta ja znam, neka se zove Dakić, ak je mali ja, ha?"
Anđeo: "Da."
***
Zločest sam.
Anđeo: "O čemu? O tome što si zločest?"
Čovjek: "Da, sorry ali uopće mi se u posljednje vrijeme ne razgovara s tobom. Malo si mi dosadan. Ti kao sve znaš i sve to, kao faca si!"
Anđeo: "Pa ok, odmori se od spoznaja."
Čovjek: "Što god!"
Anđeo: "Zašto si zločest?"
Čovjek: "Eto tako, sviđa mi se smijati i volim ljude ismijavati, smiješni su mi. Ma ne smeta mi ni da se mene ismijava, samo da se smijem! Sretan sam kad sam nenormalno lud!"
Anđeo: "Kako se osjećaš?"
Čovjek: "Eurofično!!! Ludo, toliko toga bih htio i mislim da mogu. Daj nemoj me sada više ništa ispitivati, uvijek isto! Ne volim uvijek isto, hoću promjene, svakog dana, hoću nešto novo svaki dan, hoću biti kreativan, maštovit, darovit, lijep, pun sebe, hoću sve to, ajd ti sad odi negdje, odmori malo, odi na godišnji ili tako nešto."
Anđeo: "Ok."
Čovjek: "Šta? Ideš na godišnji?"
...
Čovjek: "Gdje je sad otišao? A u ...gdje siiii?"
Čovjek: "Ode negdje, ajd dobro, ionako mi je malo išao na živce, trenutno mi je biti zločest baš slatko i zanimljivo!!! Idem i dalje biti zao!"
Posvađan si?
Anđeo: "Šta se desilo?"
Čovjek: "Posvađao sam se s Njom. Rekao sam Joj da mi nešto ide na živce i Ona se naljutila."
Anđeo: "Polako, polako... Zašto se naljutila?"
Čovjek: "Pa kaže da je ljuta zato što Joj nisam odmah rekao, nego sam čekao..."
Anđeo: "A zašto Joj nisi odmah rekao?"
Čovjek: "Pa ne znam. Mislio sam da će proći samo od sebe. Pokušavam Joj uvijek reći sve što mi smeta kako bismo to prevladali, ali nekad je to jako teško i bojim se da će se sve srušiti ako to uradim."
Anđeo: "Pa je li se do sad ijednom srušilo kada si Joj tako nešto rekao?"
Čovjek: "Istina, nije..."
Anđeo: "Dragi moj, moraš znati da ako problem ne pokušaš riješiti odmah, on sa svakim sljedećim danom raste i raste, sve dok ne eksplodira. A to može biti pogubno. Pogubnije nego da si ga odmah pokušao riješiti."
Čovjek: "Pa znam ja to, ali šta mogu kad je u meni taj strah da ću narušiti to što imamo. Tako mi je lijepo s Njom..."
Anđeo: "A kako se osjećaš kad razgovarate o i riješite stvar?"
Čovjek: "Paaa...onda mi bude još ljepše."
Anđeo: "Eto vidiš. Svaki put kada riješite neki problem, upoznajete još jedan djelić sebe, ali i onog drugog. A kada se upoznajete, vaša ljubav se produbljuje, širi, raste. Osjećate snagu. Osjećaš da sve možete zajedno."
Čovjek: "Ponekad mislim da ona možda nije ono što trebam, kad nam nije uvijek savršeno. Uvijek sam mislio da kada upoznaš osobu svog života, da će sve biti kao u bajki."
Anđeo: "I hoće. Ali do toga treba doći. Trebaš naučiti voljeti i biti spreman na potpunu iskrenost. Savršenstvo ne bi bilo savršeno kad ne bi bilo i nesavršenosti. Jer ga ne bi znao cijeniti. Važno je nastojati doći do savršenstva."
Čovjek: "Mislim da sam skontao to. Ma ja sam to sve znao i ranije, samo što mi nekad bude teško postupati tako, pa onda sve zabrljam..."
Anđeo: "Hahaha...Kao malo dijete si, koje je tek naučilo pravila igre, a odmah hoće da bude najbolje u njoj. Hajde idi, igraj se. I samo uživaj u igri."
Nestrpljiv si?
...
Čovjek: "Hej, gdje si sad? Nisi se valjda naljutio na mene, hej, Anđeleeee!"
Anđeo: "Hahahaha, Anđeli se ne ljute. Pušio sam joint. Reci što te muči."
Čovjek: "Pušio si joint???????????"
Anđeo: "Hahahahaha, ma ne, samo sam se šalio. Anđeli ne puše joint. Hahahaha."
Čovjek: "Opet me zezaš?...dobro, neka ti bude."
Anđeo: "Humor pomaže da negativnoj energiji u Biću izmaknemo utore u koje se može ulogoriti."
Čovjek: "Halo, halo, jel može sad fokus na moje pitanje, agrhhh!"
Anđeo: "Hahahha, može! Spreman sam, pukni puško!"
Čovjek: "Šta pukni puško? Joj daj, slušaj me, pričao si mi prije da lijenost trebam zamijeniti upravo sa onim što mi je lijeno raditi. I radio sam tako, ali ta rutina mi užasno brzo dosadi. Svaki dan isto!!!"
Anđeo: "Zato što ne vidiš da se širiš."
Čovjek: "E da kad smo kod širenja, moram skinuti još 7 kg."
Anđeo: "Sad ti mene zezaš?"
Čovjek: "Hahahaha, pa da, čisto da vidim feeling."
Anđeo: "Prijatelju moj, pogledaj u svjetlost na ovoj slici, u to Sunce koje se probija kroz oblake."
Čovjek: "Da!"
Anđeo: "Tako se i ti širiš u Svemiru, sa svakom novom spoznajom. Ti misliš da izlaziš iz dana u dan isti, pa opet nakon par godina pogledaš se i vidiš da si se promijenio, iznutra i izvana. To se događa s tobom svaki dan, samo ti to ne zamijećuješ."
Čovjek: "A zašto se uvijek kaže da je potrebno imati rutinu da bi se postigli dublji rezultati u željenom?"
Anđeo: "Jer kad kreneš jednom putanjom u Svemiru produbljuješ ju i upoznaješ bolje nego neku drugu, to joj daje tvoju energiju i ona ti uzvraća Znanjem o sebi."
Alergičan si?
Anđeo: "Molim?"
Čovjek: "E ja bih stavio onaj proces da drugi vide!??"
Anđeo: "Pa ok, stavi!"
Čovjek: "Ali, osjećati ću se krivim ako to svima ne pomogne kao meni?"
Anđeo: "Današnji čovjek je *namjerno* izložen tolikim informacijama da bi mogao razviti intuiciju i Mudrost da razluči što je njemu potrebno."
Čovjek: "Znaš, malo si mi nekada dosadan kad imaš odgovor na sve...hihihihi!"
Anđeo: "Želiš promjenu, dvojnosti moja."
Čovjek: "Pa daj!!! Što me cijelo vrijeme tako zezaš?"
Anđeo: "Khm!"
Čovjek: "Ok. Samo da se zna da sam ja godinama bio alergičan i da svako jutro radim taj proces pročišćavanja sinusa i nosa i da se osjećam fenomenalno. DIŠEM!!!"
Anđeo: "A meditacija?"
Čovjek: "A daj, pa kako možeš biti takav? Znam da ne meditiram dovoljno, ali kad mi se užasno teško smiriti i sjesti meditirati. To mi bude dosadno!!! Hej, pa gdje sad ideš?"
Anđeo: "Do drugi put, mili moj, do drugi put."
Lijen si?
Anđeo: "Lijenost je motivacija."
Čovjek: "Da, right!?"
Anđeo: "Osim što je svaka osoba za sebe, postoje neki ljudi koji su bliži drugima po odrednicama Bića. Tako postoje ljudi koji rade ono što im se kaže i ne propituju se u životu, a postoje oni, kojih je sve više, koji traže svrhu u svom Životu."
Čovjek: "Da?"
Anđeo: "Ti si takav."
Čovjek: "Kakav?"
Anđeo: "Ne možeš nešto raditi ako u tome ne vidiš svrhu."
Čovjek: "Ok, hajde mi sad kaži nešto što ne znam?"
Anđeo: "Muči te kako da to promijeniš?"
Čovjek "Čovjek pogleda u sugovornika, izvadi čekić i nabije mu ga u glavu...???"
Anđeo: "Hahahahahaha, baš me zanimalo koliko ćeš imati strpljenja."
Čovjek: "To si ti mene isprobavao sada? Agrhrgrhhhhaaaaa!"
Anđeo: "Ok, da se vratimo na temu. To ti je isto kao i sa svakim drugim negativnim osjećajem. Da ga nemaš, ne bi ga mogao nadići. Dakle, lijenost je veliki problem jer je lijenost veliki zadatak. Nadići lijenost znači shvatiti svrhu življenja."
Čovjek: "Što da činim, pomozi mi!?"
Anđeo: "Napravi nešto pa gledaj što se dogodilo poslije, da li je imalo svoju svrhu. Recimo, ako ne jedeš, ti znaš da će te boljeti želudac, da ćeš biti slabiji, ako si dugo za kompjuterom boljeti će te oči, ako živiš danima u neredu, postati ćeš nervozan, ako ne učiš, osjećati ćeš se jadno i bezvrijedno. Moraš vidjeti svrhu i posljedice onoga što činiš ili ne činiš. Tada, kad ih vidiš, možeš jednu po jednu lijenost mijenjati činom."
Čovjek: "Hm, sviđa mi se to. Dakle ja samo trebam shvatiti da mi to nešto služi nečemu, trebam to spoznati?"
Anđeo: "Da. Postoji jedan način koji je poprilično težak, ali ja ću ti ga spomenuti u slučaju da budeš dovoljno jak da ga ponekad sprovodiš u djelo."
Čovjek: "Rec' bejbe!"
Anđeo: "Najbolji način da budeš aktivni sudionik svog življenja je da svaki put kad osjetiš da ti se nešto ne da, učiniš upravo to. Na taj način ćeš zbuniti uokvireni mozak koji si uokvirivao sav ovaj niz godina."
Zbunjen si?
Čovjek: "Paaa...nisam siguran. Čitao sam malo o tim smsovima i težnjom da se dođe na *liste*."
Anđeo: "Želiš li ti doći na neku od lista?"
Čovjek: "He. Pa čudnovato, ali da. Uopće ne razumijem zašto. Toliko sam puta bio u nekoj *cool* poziciji i kad sam se tamo popeo vidio sam da to nije ništa posebno. Draži mi je bio put do tamo. Meni je zapravo smiješna ta moja težnja....jedino što me stvarno, u srcu ispuni kada osjetim da je netko u srcu osjetio moje riječi, ustvari Tvoje, jer ja samo pitam, a Ti pomažeš. I najljepše je kad netko do Naših riječi dođe na neki tajanstven, spontan način."
Anđeo: "Hej...to što si tužan zbog osjećaja da želiš, ipak, biti na nekakvoj listi samo pokazuje da si, ipak, svjestan tog nepotrebnog ti osjećanja."
Čovjek: "Kak' to misliš?"
Anđeo: "Što vrijedi da netko misli da si dobar u nečemu ako ti sam nisi zadovoljan sobom?"
Čovjek: "Pa da!! Ali ja to znam, a svejedno imam neku jadnu potrebu da budem prihvaćen."
Anđeo: "I imati ćeš ju sve dok ne budeš postao svjestan Sebe. Taj osjećaj ti je vodilja. Kada tog osjećaja taštine i nesigurnosti nestane znati ćeš da si zašao u Svijet Anđela."
Čovjek: "Ajd dobro, ako ti tako kažeš. E, al' muči me još nešto?"
Anđeo: "Što?"
Čovjek: "Zašto naplaćivati taštinu?"
Anđeo: "Jer se jedino tako ona može u čovjeku primijetiti, osvijestiti i pretvoriti u spoznaju."
Nesavršen si?
Anđeo: "A što za tebe znači to savršeno?"
Čovjek: "Pa taj neki *pattern* koji je postavljen kao nešto po čemu vrednujemo sebe i druge."
Anđeo: "I do kojeg zaključka si došao?"
Čovjek: "Da svaka osoba u svakoj situaciji drugačije reagira, da je upravo ta različitost posebnost. Da taj *pattern* uokviruje i mene i druge. Sputava me a ipak mi daje nekakvu odrednicu za razvitak."
Anđeo: "Postoji jedna linija puta u svakoj situaciji. Ona je zasebna za svakoga. Izabrana je iz Unutrašnjosti Bića. Ako čovjek ne čuje samoga sebe pokušava hodati tuđim stazama ili *debelom* stazom koja ga čini nesretnim, jer On u svojoj dubini zna tko je On. Jedinstven je."
Čovjek: "Kako da ne gledam druge i sebe po toj paradigmi?"
Anđeo: "Gledaj sebe i druge, slušaj, razmišljaj, ne postavljaj unaprijed okvir, pođi slobodan u dan, bez predrasuda o tome kakav bi dan trebao biti."
Nesvrsishodan si?
Anđeo: "Toliko godina tražio si smisao. Jesi li ga našao?"
Čovjek: "Pa našao sam neke smislove koji me mogu zadovoljiti, ali još uvijek je u meni želja za smislom. Da otkrijem to nešto što će mi rasvijetliti sve!"
Anđeo: "I što si zaključio?"
Čovjek: "Pa ne znam. I Tolstoj se cijeli život mučio, a sigurno je načitaniji, mudriji, inteligentniji i pametniji od mene a do kraja života nije našao smisao, osim toga bio je loš i suprug i otac. Gotovo kao da ništa nije radio cijeli život. Zapravo...tako se ja ponekad osjećam kad se sjetim svih mojih godina u kojima sam tražio Smisao Života."
Anđeo: "Smisao je živjeti, znati. Živjeti dragi moj, samo to. Koristiti ono što imaš kao oruđe da dostigneš ono što možeš imati."
Čovjek: "Što to znači?"
Anđeo: "Koristi svoja osjetila. Svoj Um. Svoje Srce. Svoj Duh. Svoje Fizičko tijelo."
Čovjek: "Pa da, totalno mi je smiješno stalno tražiti nekakvu svrhu, jer kako bih ju ja našao kad tolika stoljeća nitko ju nije našao. Kao da nemam izbora?!"
Anđeo: "I nemaš. Jedino što možeš je koristiti ono što imaš. Smisao čak možda i ne postoji."
Čovjek: "A?"
Anđeo: "Možda da, možda ne. Svejedno, jedino što možeš je koristiti se s onim što imaš i činiti ono što činiš."
(...za nju)
Nepovjerljiv si?
Čovjek: "Gdje?"
Anđeo: "Tu, na ovoj slici."
Čovjek: "A neću ti ja tamo!"
Anđeo: "Zašto, bojiš se?"
Čovjek: "A-ha."
Anđeo: "Što misliš da ti se može dogoditi?"
Čovjek: "Paaa, može me netko napasti ili me zmija ugristi, ili, ili...ili neki insekt ubosti, nemam pojma, ali nešto sigurno može biti."
Anđeo: "Ili ne mora?"
Čovjek: "Pa ne mora, ali što ako bude, što ću onda ja?"
Anđeo: "Naučiti novo iskustvo koje će ti donijeti Moć, Snagu, Mudrost i Vjeru u samoga sebe, u svoje sposobnosti."
Čovjek: "Ali tamo se ništa ne vidi, mrak je!!!! Bojim se mraka, iiiii..uostalom, većina ljudi se boji mraka, to je sasvim normalna stvar. Zašto bih se dovodio u opasnost kad ne moram?"
Anđeo: "Jer svaki čovjek u sebi nosi klicu božanske Snage, Mudrosti i Savršenosti, svaki čovjek ima potrebu za stvaranjem, za otkrivanjem svojih moći, snage i mudrosti."
Čovjek: "Neka, meni je dovoljno i ovo što sam postigao. Radije ću ostati živ nego srljati tako u nepoznato kako mi ti predlažeš."
Anđeo: "U redu, Prijatelju moj, kako želiš. Ali želim ti samo izgovoriti da svaki put kad osjetiš tugu, bijedu, ljutnju, kad si bolestan, slab, uplašen, pohlepan, nepovjerljiv, beznačajan, kad osjećaš sve ove probleme o kojima svaki dan pričamo, to se događa jer si propustio priliku da saznaš. Znanje se nalazi na otvorenom, kristalno jasnom prostoru, ali da bi proširio svoje Znanje moraš se približiti i spoznavati Neznanje koje se nalazi u tamnim, mutnim, hladnim i neprilaznim mjestima Svemira."
Snažan si?
Anđeo: "Nema na čemu. To je tvoja zasluga, ja sam te samo potakao."
Čovjek: "Toliko sam ispunjen i osjećam moć u svojim venama, nakon tog Izazova osjećam se kao da mogu sve. Nevjerojatno, jedne minute sam bio ovdje, a onda za nekoliko stotina minuta tamo. Yeeeeeeee!"
Anđeo: "Sjeti se svaki put tih trenutaka, pogotovo kad ti je bilo teško. Takvi trenutci će ti pomoći da lakše prebrodiš neke druge trenutke."
Čovjek: "Na trenutke mi se činilo da je totalno glupo to što radim, jer zašto bi netko išao pješice dvadesetak kilometara. Koja je svrha u tome?!! Mogao sam za to vrijeme učiti, svirati, pričati s Njom, mislio sam. Ali, kad sam se vraćao, osmijeh mi je krasio lice, sve, baš sve mi je bilo smiješno. Čak i komarci koji mi nisu dali mira cijelim putem. Hehehehehe."
Anđeo: "Sada je važno da promatraš što ti je ispunjenje tog Izazova donijelo."
Čovjek: "Snagu, definitivno! Psihičku, fizičku, samopouzdanje, vjeru, jasnoću!!! Moć, koju još baš ne mogu točno objasniti. Nešto kao moć nad samim sobom. Vjeru da ću ostvariti svoje snove, jer mislim da se samo radi o trudu i upornosti. Kad sam se vraćao kući zaista sam bio užasno umoran. Noge su me ubijale, pekli su me tabani a mali kamenčići na putu su mi se usijecali u tabane kao da su noževi. A sada osjećam kako mi bride tabani i zapravo osjećam ih sada življe više nego ikada. Kao da iznova upoznajem sebe na takvom putu?!"
Anđeo: "Pa do sljedećeg izazova dragi moj, ha?"
Čovjek: "Samo molim te drugi put nešto samo malo lakše?! Hi?"
Znatiželjan si?
Anđeo: "Da."
Čovjek: "Mislim, jel svatko ima svog vlastitog Anđela?"
Anđeo: "Da!"
Čovjek: "Wow! Pa jel i drugi Anđeli komuniciraju sa svojim ljudima?"
Anđeo: "Neki da, neki ne."
Čovjek: "Pa zašto?"
Anđeo: "Neki ljudi ponekad čuju glasove unutar sebe, ali misle da haluciniraju ili da im se učinilo."
Čovjek: "Jel postoji neki način na koji bih im ja mogao ukazati na te Anđele?"
Anđeo: "Sjeti se, svatko ima svoj Put. No, za čuti Anđela potreban je Mir. Tek u Miru možemo čuti glas koji se pojačava sa količinom Mira."
Čovjek: "Pa ok, ali kako da ja utječem na tuđi Mir?"
Anđeo: "Svojim Mirom."
Sumnjičav si?
Anđeo: "Kako se osjećaš kad pročitaš ono što ti odgovorim?"
Čovjek: "Pa neobično, kao da sve sjeda na svoje mjesto, kao da mi govoriš riječi koje odzvanjaju u meni. Ali, kako da znam da je to moj Put?"
Anđeo: "Ako ti pomaže, ako te čini spokojnim, sretnim, ako te potiče na aktivnost, na ljepotu, na davanje, razumijevanje, toleranciju, humanost, predanost, požrtvovnost, na razmišljanje, onda i nemaš izbora, ti si to već odavno izabrao kao svoj Put. "
Čovjek: "Lako je to tebi reći, kad ja moram ići tim putom. Koliko toga još moram proći, kad će kraj...i što je uopće na kraju, kako da znam da kraj postoji?"
Anđeo: "Svaki put ima svoju destinaciju, tako i taj Put kojim si ti krenuo."
Čovjek: "Da li je to samo moj Put?"
Anđeo: "Pokušati ću ti to objasniti ovako: svako živo biće ima svoju dimenziju, svoju putanju. Ako zamisliš da je Svemir krug i da svaki Put predstavlja jednu liniju koja se kreće prema središtu kruga, sve linije, dimenzije koje su ti blizu su bliske tvom Putu."
Praznovjeran si?
Anđeo: "Kaži tepalice moja."
Čovjek: "Paaaaa, do prije par mjeseci život sam uvijek doživljavao kroz Duhovnost, a onda sam shvatio da mi nedostaje Znanost! I sad se trudim da stvari više gledam realno, znanstveno, da tražim činjenice a ne da se povodim za intuicijom, pogotovo kod donošenja nekih odluka. Ne kužim, što je bolje Znanost ili Duhovnost?"
Anđeo: "Bolje? Oboje je korisno za razvitak."
Čovjek: "Ma šta veliš?! Ne kužim!"
Anđeo: "Nekada davno za vrijeme naših predaka udar groma i munje doživljavano je kao znak bogova, a danas većina nas zna što se realno događa prilikom tog udara. Za njih je to tada bio duhovan događaj, danas je to znanstvena činjenica. Pa ipak, još uvijek se ne zna dokle seže taj događaj u Svemiru. Možda će znanstvenici za 20 godina doći do spoznaje da postoji neka Sila, razumna i svjesna koja nam gromom i munjom šalje neku poruku, što danas vjeruju neki duhovnjaci. Dio odgovor se nalazi u mojim odgovorima. Spoznajom, učenjem i življenjem doći ćeš Cjeline."
Blue si?
Anđeo: "Molim? Zašto misliš da sam plav?"
Čovjek: "Pa Anđeli su obično plavkasti..ma ne znam, danas sam ti sav neki tužan, i...nekako slab. Najradije bih bio sam ili sa nekom osobom koja me ne opterećuje, uz koju se osjećam slobodno. Učio bih, svirao i poslije bih gledao tv."
Anđeo: "Ja nemam boje...Što te sprječava u tome?"
Čovjek: "Svijet! Obveze prema drugima i prema sebi....kako misliš nemaš boje?"
Anđeo: "Nećeš imati ni ti boje kad jednom postaneš Anđeo....tko te obvezuje prema tim obvezama?"
Čovjek: "Ha? Tko? Pa sam se obvezujem, I guess. To su neke stvari koje jednostavno trebaš napraviti."
Anđeo: "Trebaš ih napraviti, da, ako se sam na to obvezeš. Samoga sebe okuješ bespotrebnim stvarima. Ako nitko neće umrijeti, niti biti povrijeđen, ako nikome nećeš nauditi što ćeš danas odlučiti da budeš slobodan, otpusti se. Dozvoli si da upoznaš svoje "blue" stanje. To je isto tako dio tebe. Promatraj se kakav si, kakav sve možeš biti, gledaj djelić svoje Cjeline. I ti si Cvijet, i ti zavisiš od Sunca, Vode i drugih. Prepusti se tom utjecaju, prepusti se osjećaju u kojem jesi."
Čovjek: "Pokušati ću, javim ti kasnije kako mi ide."
...
Čovjek: "Aaaaaa, još ne kužim ono da nemaš boje?"
Anđeo: "Obojan sam samo ako ne znam tko sam, kao Ti. A ja znam tko sam."
Čovjek: "Tko?"
Anđeo: "Anđeo."
Čovjek: "Pa i ja znam da sam čovjek, pa sam opet obojan?"
Čovjek: "Jednoga dana kada budeš spoznao da si Čovjek, postati ćeš Anđeo i tada nećeš imati više boje."
Čovjek: "Ne kužim, ali sada sam preumoran da bih te dalje ispitivao. Drugi put ćemo."
Povrijeđen si?
Anđeo: "Za tebe uvijek!"
Čovjek: "Uh, ljut sam!"
Anđeo: "Što se dogodilo?"
Čovjek: "Ma zapravo povrijeđen sam!...U mom životu postoje ljudi koji su predivni prema meni, ali ima više onih koji su pravi gadovi, baš gadovi! Uvijek pronađu način da me povrijede. Toliko im pružam i trudim se da budem dobar prema njima i oni budu kratko dobri prema meni, ali odjednom kao da se nešto promijeni u njima i opet budu oni stari, gadovi!!! Da, baš gadovi!"
Anđeo: "Prijatelju, molim te dopusti da ti pomognem."
Čovjek: "Ne znam kako mi u tome možeš pomoći, sve to što ti meni kažeš stoji i sve je to ok, ali kako to primijeniti u životu. Zašto su ljudi tako promjenljivi, zašto sam ja drugačiji iz trena u tren? Zašto Svijet ne stane kada je sve lijepo?"
Anđeo: "Jer je ovo Svijet učenja!"
Čovjek: "Briješ stari, ha?"
Anđeo: "Hahahahahaha....da, možda čak i brijem, ali saslušaj me pa procijeni sam vrijedi li ti ono što ću ti reći."
Čovjek: "Shoot baby, shoot!"
Anđeo: "Prije nekoliko dana uslikao sam za tebe ove slike. Što misliš koliko je to cvijetova?"
Čovjek: "Zezaš? Pa četiri!!!"
Anđeo: "Dobro ih pogledaj, pažljivo zamijeti sve što razlikuje jedan cvijet od drugoga."
Čovjek: "Wow, pa to je jedan cvijet. U različito vrijeme si ga slikao?"
Anđeo: "Ne, u gotovo isto vrijeme, razdvojeno sekundama ali iz RAZLIČITIH KUTOVA."
Čovjek: "Ha, skoro sam ti rekao sereš! Hehehehe."
Anđeo: "Relax my friend, govori sa mnom kako god želiš. Ja nemam karakteristike čovjeka, ja sam Anđeo, anđeli su bez Ega. Nije mi važno kako se odnosiš prema meni."
Čovjek: "Ok, kompa."
Anđeo: "Svijet u kojem živiš sačinjen je od promjena, u njemu je sve promjenljivo. Sve prelazi iz jednog stanja energije u drugo. Da bi mogao sagledati samoga sebe, nekog drugog, neku situaciju u kojoj se nalaziš, ponekad je dovoljno preći na drugu stranu i promotriti po čemu se razlikuje od prvog gledanja. Ljudi koji te "povređuju" su tvoja unutrašnja težnja za promjenom, usavršavanjem onoga što bi ti želio biti. Ako te ljuti ljubomora, imaš problem s njom. Ako te ljuti tuđa agresija, nosiš zatočenu agresivnost u sebi. Pokušaj vidjeti drugu, treću, četvrtu stranu problema."
Čovjek: "Znaš da sam ja malo tupav, pa sorry što te pitam, a kakve to veze ima sa promjenama?"
Anđeo: "Ima veze sa promjenom kuta iz kojeg gledaš na promjenu i ima veze sa promjenama u tebi i u drugim osobama. Ako se ujutro u danu ustaneš kao prvi cvijet, pomalo hladno i tužno, znaj da ćeš možda u roku od sat vremena postati ovaj drugi svijet, obasjan Suncem. Treba vjerovati u svoje promjene, treba dopustiti naša stanja, kakva god da ona jesu, mi smo u promjenama konstatno."
Beznačajan si?
Anđeo: "To je nemoguće! Ta ja sam Ti, a ti si Ja. Opuuuuusti se. Relax my friend!...slušam."
Čovjek: "Khm....uvijek sam želio biti drugačiji od drugih. I ponekad vidim u drugima da i oni imaju tu istu želju. Želim se istaknuti, biti originalan, jedinstven!! A često se zapravo sramim te potrebe."
Anđeo: "Pogledaj listove na ovoj slici! Vidiš li koji?"
Čovjek: "Pa jedva, ali da su mi blizu vidio bih ih, vidio bih i njihove žilice i vidio bih i Život kako teče kroz njegove pore."
Anđeo: "Ti si list! Kada ti je netko blizu, blizu srcem, vidi koliko si divan, vidi koliko si jedinstven. Kada ti netko priđe sasvim blizu, zavoli te. Zavolimo svakoga koga znamo, istinski znamo. Pa ipak, ti se u tom mnoštvu listova ne vidiš. Vidi se drvo ili mnoštvo drveća. Svaki od tih listova čini jedno drvo, a svaki čovjek, zaseban za sebe kakav je, čini Svijet. Pripadaj tom svijetu takav jedinstven kakav jesi i uživaj u ljepoti zajedništva, dok te netko ne primi u ruke i pogleda te kakav izbliza jesi."
Nevoljen si?
Anđeo: "Reci Prijatelju, slušam te."
Čovjek: "Otkad znam za sebe, bio sam sam. A onda...došla je jedna osoba koja me učinila voljenim. S njom je sve lako. S njom život često ima smisao. Ona me čini sretnim. Pa ipak, često mi se čini da nisam sposoban da ju volim, da ju volim cijelim bićem, da ju volim kao što se oduvijek o Ljubavi pričalo, željelo. Razumiješ?"
Anđeo: "Naravno da te razumijem. Prije nego što ti odgovorim, odgovori mi nešto...da li znaš svirati neki instrument?"
Čovjek: "Eh, pokušao sam svirati i klavir i gitaru, ali sve je to samo pokušaj. Još uvijek pokušavam. Ponekad mi se čini da nikada neću svirati nijedan instrument onako kako bih želio."
Anđeo: "Za naučiti svirati instrument treba puno truda, upravo onoliko koliko treba za naučiti voljeti. Gitara je Žena. Naučiti kako se odnositi prema gitari, shvaćati, učiti o gitari znači učiti o ženi. Ne samo nekoj drugoj, već i o Animi u svakome od nas. Upoznaj njene žice, njene tonove, poigravaj se s njima, slušaj ju, gledaj, miluj, probudi strast u sebi i budi uporan....uz tebe sam, mili moj."
Neuk si?
Anđeo: "Dragi moj prijatelju, ja sam ovdje samo zbog tebe. Sve što trebaš znati ja ću ti reći. U svakome trenutku služim ti. Opusti se i pitaj me slobodno svake sekunde što te muči."
Čovjek: "Često se osjećam glupim, neukim. Drugi ljudi imaju toliko znanja, a ja kao da nikada nisam ništa naučio. Uvijek sam samo pokušavao dostići smisao Života."
Anđeo: "Smisao Života? Smisao je Znanje!"
Čovjek: "Uh, što ti to znači? Uostalom toliko znanja ima oko mene, kad ću ja to sve stići, tko uopće može znati sve što život je?"
Anđeo: "Hej, polako, pitanje po pitanje. Danas ću ti odgovoriti na pitanje o znanju....
Znanje ti je potrebno da bi bio sretan. Ako osjećaš u sebi neku negativnost to znači da to nešto ne razumiješ. Da bi ugasio negativnost moraš saznati o onome što ne prihvaćaš u sebi. Saznaj što više možeš o sebi, o drugima. Čitaj, sviraj, pleši, pričaj, slušaj, uči, plači, smij se. Čini sve što možeš kao čovjek."
Umoran si?
Anđeo: "Prijatelju moj, čast mi je pružiti ti pomoć.
Reci što te muči, lijek ću ti naći."
Čovjek: "Često budem umoran, ne samo fizički, već i psihički. Sve me umara, jutro, posao, obitelj, večer, život sam. Što mi je činiti?"
Anđeo: "Dragi moj prijatelju ono što ti nedostaje zove se Priroda. Miris cvijeća, miris jutra, okus vjetra u ustima, plavetnilo Neba, cvrkut ptičica, dodir zrake Sunca,
a možda i neka klupa ispod nekog drveta. Evo ti klupe,dragi moj, sjedi...i odmori se.
Tužan si?
Anđeo: "Zagledaj se u svijet oko sebe, u cvijet možda, zagledaj se tako snažno da zaboraviš na trenutak sebe. Gledaj ga toliko dugo dok ne budeš sve znao njemu. Zatim udahni duboko tri puta i vrati mi se kada me budeš ponovo trebao, Dijete Moje."
