Dakota
Blue si?
Anđeo: "Molim? Zašto misliš da sam plav?"
Čovjek: "Pa Anđeli su obično plavkasti..ma ne znam, danas sam ti sav neki tužan, i...nekako slab. Najradije bih bio sam ili sa nekom osobom koja me ne opterećuje, uz koju se osjećam slobodno. Učio bih, svirao i poslije bih gledao tv."
Anđeo: "Ja nemam boje...Što te sprječava u tome?"
Čovjek: "Svijet! Obveze prema drugima i prema sebi....kako misliš nemaš boje?"
Anđeo: "Nećeš imati ni ti boje kad jednom postaneš Anđeo....tko te obvezuje prema tim obvezama?"
Čovjek: "Ha? Tko? Pa sam se obvezujem, I guess. To su neke stvari koje jednostavno trebaš napraviti."
Anđeo: "Trebaš ih napraviti, da, ako se sam na to obvezeš. Samoga sebe okuješ bespotrebnim stvarima. Ako nitko neće umrijeti, niti biti povrijeđen, ako nikome nećeš nauditi što ćeš danas odlučiti da budeš slobodan, otpusti se. Dozvoli si da upoznaš svoje "blue" stanje. To je isto tako dio tebe. Promatraj se kakav si, kakav sve možeš biti, gledaj djelić svoje Cjeline. I ti si Cvijet, i ti zavisiš od Sunca, Vode i drugih. Prepusti se tom utjecaju, prepusti se osjećaju u kojem jesi."
Čovjek: "Pokušati ću, javim ti kasnije kako mi ide."
...
Čovjek: "Aaaaaa, još ne kužim ono da nemaš boje?"
Anđeo: "Obojan sam samo ako ne znam tko sam, kao Ti. A ja znam tko sam."
Čovjek: "Tko?"
Anđeo: "Anđeo."
Čovjek: "Pa i ja znam da sam čovjek, pa sam opet obojan?"
Čovjek: "Jednoga dana kada budeš spoznao da si Čovjek, postati ćeš Anđeo i tada nećeš imati više boje."
Čovjek: "Ne kužim, ali sada sam preumoran da bih te dalje ispitivao. Drugi put ćemo."
