Dakota
Dakić
29.11.2007. u 21:24 |
4 Komentara |
Print |
# |
^
Priča jedne male začuđene "odrasle" djevojčice.
Kad sam ja bila mala, svi su odnosili prema meni kao da sam mala i da ništa ne znam. Ne početku mi je to nekako bilo čudno, ali s vremenom sam "naučila" da su svi pametniji od mene, osim onih mlađih i da ću sve saznati kad budem narasla. 
Ima ona bakina:"Kad narasteš dijete, kazat će ti se samo!" Samo što ja nisam imala baku, odnosno moja baka je bila osoba koja je zahtijevala da ju zovem majka, jer se valjda osjećala prestarom ako bih ju zvala baka. Zato sam ju zvala majka, mada mi nikada nije bilo jasno zašto je to "majka" ujedno značilo da se nikada nije brinula o meni, jer je bila prezauzeta svojim 5 brakova i Jehovinim svjedocima. Što je doista čudno, jer baka, ups majka se 5 puta udavala a ja nikada nisam imala djeda?!!!
Nisam imala niti baku s tatine strane, jer je umrla kad je moj tata imao 8 godina, a ni djedu, jer je iako je, začudo, bio živ bio je stalno pijan i smrdljiv, živio je kao u šupi i jednom se sjećam da mi je dao orahe.
Rođaci s tatine strane, u Hercegovini kad dođemo kod njih obično kažu, kako se to kaže u Hercegovini:"Kad si doša, a kad iđeš?" Pa je malo čudno osjećati se dobrodošlo.
A rođaci s mamine strane, čitaj teta iz Zagreba smatra da sam ja ovakva i onakva, pomalo bolesna jer sam gay i "podijeljena ličnost" i ne živim kao drugi nego imam neki svoj put i nikada nije pokazala neku ljubav i želju da me doista upozna.
Moja mama je bila jako lijepa žena, čak je bila toliko zgodna da su ju većina muškarca željela odvesti u krevet, a većina žena su bile ljubomorne na nju. Tata ju baš ju nije volio jer kad smo živjeli u Donjem Miholjcu, lupao joj je glavom o kadu i tukao i vrijeđao kad je stigao. Kako moj tata nije volio moju mamu, moja mama je imala ljubavnike, ali tim ljubavnicima je bio važniji sex nego ljubav, pa je tako moja mama cijeli život, kratki život živjela u želji da ju voli neki muškarac. Kako nisam znala kako da joj to omogućim, ja sam ju voljela do te mjere da sam stvorila muškarca u sebi koji bi ju volio, ali zapravo to je totalno blesavo, jer je ona umrla od raka prije nego što sam uspjela dati joj na neki način ljubav koja bi ju zadovoljila, a i blesavo je to što sam mislila da joj to ja mogu dati.
Cijeli njen život bila sam uz nju i patila njenu patnju, sve dok nije završila zbog bolesti u krevetu i tada je ona bila moje dijete. Nekako ja sam, za razliku od nje, znala kako joj biti majka. Jednom je moja prijateljica došla kod nje i pitala ju da li joj treba nešto, a ona je rekla: Sve će to moja Ana (odnosno ja!) Valjda to znači da se mogla osloniti na svoju "majku" i da je znala da ju njena "majka" voli.
Mada, često mi se javljaju slike zlostavljanja od strane moje mame i njezinih prijatelja, mora da sam to kao dijete jednostavno umislila.
Moj otac pati od paranoje od kad znam za njega. Nekada davno je to značilo da pravi ekscese a danas i već dugo to znači da je vječno depresivan, lijen, smrdljiv i da ne haje za ništa, a pogotovo ne za mene. Ustvari, moj tata meni pomaže financijski. Tako da, moj otac je moja banka, ne, banka bi naplatila kamate, moj otac meni plati spremanje, kuhanje, čišćenje i tako.
Danas, moj otac je dijete, a ja njegova majka. Doslovno ga perem u kadi, jer je on prelijen da se opere sam, a meni previše smrdi da to ne činim. Ako mu ne dam jesti, ni ne sjeti se da bi trebao jesti.
Ja ne znam kako je to imati niti mamu, niti tatu.
I kad tako, kao odrasla osoba, gledam političare, ljude, svijet oko sebe, svi nešto mudruju i ne znaju što treba i kako i svi imaju nešto pametno za reći i dan danas me ušutkuju jer vjerujem u nešto što su oni odavno izgubili.
Vjerujem da vjerujem.
Vjerujem u Ljubav prema sebi, prema drugome.
Ali, ljudiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiii mojiiiiiiiiiiiiiiiiii, ja to nisam naučila kad sam odrasla, ja sam se s tim rodila.
Sve što sam ikada u životu doživjela, samo mi je potvrđilo da jedino Ljubav je Put, jedino Ljubav je Istina.
Zato mislim da svaki put kada netko zabrazdi, kad je tužan i u negativnom raspoloženju, neka pogleda, neka pita dijete što mu je činiti, ono je mudrije od svih nas zajedno.
Zločin i kazna?
Mučenje
ovo proizlazi iz neznanja, ali ne samo njihovog, i mojeg.
