Dakota

Čovjek: "Anđele, žao mi je što se ovo dogodilo. :("
Anđeo: "Što se dogodilo, Prijatelju moj?"
Čovjek: "Paaa, bio sam tako grub i grozan prema tebi."
Anđeo: "Rekoh ti da ja nemam emocija, nadvladao sam ih. Jedina osoba prema kojoj si stvarno bio grub si ti, ako već misliš da si bio grub prema nekome. No, ja nisam vidio ništa ružno u tvom ponašanju ovih dana, zašto misliš da si činio nešto loše?"
Čovjek: "Ne znam, imao sam osjećaj kao da to sve nisam ja. Bio sam hladan, sve mi je bilo smiješno. Tuđa tuga i bol mi je bila urnebesno smiješna. Osjećao sam se kao klinac koji se dobro zabavlja, kao da sam postao netko drugi na trenutak."
Anđeo: "Kako ti se sviđa taj drugi? Kakav je osjećaj živjeti drugi život?"
Čovjek: "Hahahaahahha, zabavan!!!"
Anđeo: "Ima li taj drugi *ti* ime?"
Čovjek: "Nemam pojma, zašto?"
Anđeo: "Daj mu ime! To će mu dati priliku da se razvija."
Čovjek: "Neću!!! Što će mi zločestoća da se razvija u meni????"
Anđeo: "Da bi ju upoznao i obojao bijelom."
Čovjek: "Ha?"
Anđeo: "Zamisli tao znak! Da bi ga ispunio potrebno ti je znanje o svojoj tamnoj strani, kao i o svijetloj strani sebe."
Čovjek: "I onda?"
Anđeo: "Kad to ispuniš, zamijeniti ćeš tamu svjetlošću i upoznati samoga sebe do kraja."
Čovjek: "Znači moram si dozvoliti da ubijem nekoga da bih upoznao svoju tamnu stranu????"
Anđeo: "Hahahahaha, ne! Čovjek koji ubije drugoga ne razumije da je to njegova tamna strana. Ti svoju osvijesti da ti ne bi potisnuta tamna svijest jednoga dana naredila da nekoga ubiješ."
Čovjek: "Zezaš?"
Anđeo: "Ne! Tvoja tamna strana je mala, to je nezaštićeno dijete koje nije uspjelo izraziti svoju unutrašnjost i zato je danas puno tame, ali ti mu nisi dao van jer si veliki kontroler i moralista. To te spasilo, taj jači dio tebe. No, sada kada to dijete izlazi van izvan tvoje kontrole moraš mu dati prostora da se izrazi kao što nije moglo kad si bio mali."
Čovjek: "Ajd dobro. Nisam te baš skužio, ali nema veze."
Anđeo: "Što ti nije jasno?"
Čovjek: "Ne kužim zašto moram biti podijeljen na te neke strane i kako može u meni postojati netko drugi??"
Anđeo: "Jednostavno. Živiš u svijetu dvojnosti, sve je podijeljeno. Pogledaj malo u danu koliko je sve podijeljeno na dvojnost, svaki dan se drugačije osjećaš nego jučer, svakog trenutka, skroz dolazi do izmjena između dobrog osjećaja i lošeg, do zadovoljstva i nezadovoljstva, do željenja i neželjenja. Treba tu dvojnost pobijediti, nadvladati."
Čovjek: "Kak?"
Anđeo: "Prihvaćanjem."
Čovjek: "?"
Anđeo: "Da, prihvati svoju tugu, svoju bol, svoju sreću, ljubav, ljutnju, ljubomoru, strah, neshvaćanje, usamljenost kao dio sebe, kao dio onoga što ti jesi. Ništa od toga nije odvojeno od tebe, ono ne dolazi od tamo negdje niti se ti nalaziš na drugom mjestu, ti se mijenjaš da bi se prihvatio."
Čovjek: "Ok, pa kak da nazovem ovog klinca? Stvarno ne znam."
Anđeo: "Pa kako bi nazvao sina?"
Čovjek: "David, ali to čuvam za njega!!!"
Anđeo: "Prijedlog?"
Čovjek: "Naravno!"
Anđeo: "Ako ti kažem da je mali dio tebe, tebe kao Dakote?"
Čovjek: "Govoriš kao da ima još drugih u meni. Kak misliš dio mene?"
Anđeo: "O ovom prvom ćemo drugi put, a ovo drugo, pa da, on je mali ti."
Čovjek: "Ajd dobro, pa šta ja znam, neka se zove Dakić, ak je mali ja, ha?"
Anđeo: "Da."