Petrusijan

ponedjeljak, 10.05.2010.

Negdje između nas

Kada i posljednja travka zasja od rose
kada ljudi postanu stari i mrski
kada svaki udisaj bude brži od treptaja
tek tada shvatiti ćeš koliko mi značiš
u ovim prekrasnim proljećima Osijeka...

i tada nestati će ljepota
što značila je sve
utihnuti će zore
i vjetrovi prestati će odnositi
ova stoljeća u nepovrat...

isčeznuti ću kao sjenka
ugasiti se kao svijeća
i u tom trenu misliti na tebe

kada zaorem svemirom
kada me i zadnja nada u život napusti
vjerovati ću da me voliš
to je jedino što mi ostaje

kada zaorem svemirom
kada me i zadnja nada u životu napusti
vjerovati ću da si tu
da me ti za ruku držiš
umjesto anđela....

- 20:00 - Komentari (0) - Isprintaj - #