Petrusijan

srijeda, 26.03.2008.

Šarmer bez pokrića, ili za sve moje ljubavi...

Ovaj je nekako u stilu Arsena Dedića… Htio bih reći svima koji trenutno čitaju moje blogove, da jednostavnije trebaju gledati na svijet… Priznajem ljubav je velika stvar, ali iskreno za pravu ljubav uvijek ima vremena, ne treba jadikovati i žaliti, jer iz iskustva ću vam reći da svaka ljubav nosi nešto svoje, svaka ugrađuje dio slike o velikoj ljubavi… I ja sam bio tisuću puta nesretno i sretno zaljubljen i sve dok nisam nešto naučio iz toga jednostavno sam patio i ponižavao sam sebe, jer tko kaže da je neka osoba toga vrijedna, i u ljubavi treba biti koliko egoist toliko i osoba koja daje svog sebe, ali opet koja i očekuje ništa manje… zato treba živjeti svoje živote, pozornost poklanjati svakome za koga smatra da je vrijedan toga i te pozornosti, a to treba odvagnuti odmjeriti i prepoznati… nadam se da se čitamo i dalje… a evo vama svima sretno i nesretno zaljubljenima jedna onako iz duše…

Za sve vas koji ne znate kako bi živjeli…wavewavewave


Što ostaje nakon ljubavi?
Sjećanja koja ne želimo zaboraviti
Pogledi ispunjeni sjetom
Težak hod u gomilama
I sakrivena bol u grlu,
Negdje mjesto trećeg krajnika…
Ostaju samo isprazne fraze
Neki drugačiji pogledi
I trenutak sreće u zaboravu…
Ostaju noći ispunjene sjetom
Tumaranja,
Ružni snovi, utvare
I osjećaj praznoće…
Zato treba zaboravljati,
Živeći sa stilom,
Gaziti sve pred sobom
Da ne budeš zgažen, povrijeđen i ostavljen
Živjeti u strahu od samoće
Tako čovjek treba živjeti da bi uspio…
Ja to nisam nikada mogao,
Šarmer bez pokrića,
Osjećajni klaun
Ismijan, popljuvan, obezvrijeđen
Ali sretan,
Beskrajno sretan…
- 10:20 - Komentari (28) - Isprintaj - #