Petrusijan

subota, 12.05.2007.

Prestao sam razmišljati...

Da, prestao sam razmišljati o nekim bivšim ljubavima što su me proganjale u snovima i moram priznati da sam opustio to svoje breme sjećanja... Negdje u meni sve to pohranjujem i mislim da će me stići u zadnjem trenu života, a iskreno i neću više o tome razmišljati...
Da li je moguće, dok čovjek još voli u sebi, napustiti osobu zbog toga što znaš da će tvoja ljubav povrijediti drugoga, ili utjecati na njegov život, njegovu sreću i sve vezano za to? Recimo neka bivša djevojka upusti se u aferu sa drugim dok je već pred brakom... ili tako nešto u tom stilu, naravno razumijete me o čemu pričam... Na ovo iskreno pitanje ne znam odgovor, ali znam da zaista treba iskreno i bezuvjetno ljubiti da bi čovjek tako nešto mogao napraviti, i žrtvovati cijeli svoj život i svoju sreću za nekog drugoga...
i dok gledam ovaj svijet oko sebe, koliko će se on već u slijedećoj sekundi promijeniti, koliko će ljudi patiti, koliko ih biti sretno... tada se pitam čemu sve ovo, čemu ta bezuvjetna zaljubljenost na početku kada ubrzo svatko svakome dosadi, kada svi žele nešto novo, nešto čega nema, čega neće biti i ta spoznaja me tako ogorčava, ubija svakim novim svitanjem, kada znam da na račun nečje tuđe nesreće nastaje, drugačija sreća...
Ne znam, umoran sam i onda pišem ovakav pesimizam... neću više, nadam se...

- 21:22 - Komentari (4) - Isprintaj - #