| < | studeni, 2006 | > | ||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | 2 | 3 | 4 | 5 | ||
| 6 | 7 | 8 | 9 | 10 | 11 | 12 |
| 13 | 14 | 15 | 16 | 17 | 18 | 19 |
| 20 | 21 | 22 | 23 | 24 | 25 | 26 |
| 27 | 28 | 29 | 30 | |||
Studeni 2010 (1)
Listopad 2010 (1)
Rujan 2010 (1)
Kolovoz 2010 (1)
Srpanj 2010 (2)
Lipanj 2010 (1)
Svibanj 2010 (2)
Veljača 2010 (1)
Siječanj 2010 (2)
Prosinac 2009 (1)
Kolovoz 2009 (1)
Svibanj 2009 (1)
Ožujak 2009 (1)
Siječanj 2009 (1)
Prosinac 2008 (1)
Rujan 2008 (1)
Kolovoz 2008 (1)
Ožujak 2008 (2)
Veljača 2008 (1)
Prosinac 2007 (1)
Rujan 2007 (1)
Srpanj 2007 (2)
Svibanj 2007 (1)
Travanj 2007 (3)
Ožujak 2007 (2)
Veljača 2007 (1)
Prosinac 2006 (1)
Studeni 2006 (4)
Rujan 2006 (1)
Lipanj 2006 (1)
Svibanj 2006 (2)
Ožujak 2006 (3)
Veljača 2006 (4)
Siječanj 2006 (8)
Prosinac 2005 (24)
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
Blog diskripšn
Ovo je blog jednog romantičara, klošara, šarmera i uglađenog gospodina čovjeka sa svim manirama pravog kavalira i intelektualca svjesnog svijeta u kojem trenutno živiOve pjesme i misli sam već vidio negdje, svidjela mi se ideja... nije moja, nažalost
Email: petrusijan@hotmail.com
Free Web Site Counters
Život u ružičastom[B]
Edith Piaf
Oči spuštena pogleda preda mnom,
izgubljena osmjeha na usnama
to je portret bez uljepšavanja
čovjeka kojem pripadam.
Kad me uzme u naručje
i stane mi govoriti
ja vidim ruzičasti život.
Govori mi riječi ljubavi,
svakodnevne riječi,
mnogo toga.
Unosi u moje srce dio sreće
i ja znam:
On je za mene, ja sam za njega,
U to mi se zaklinje.
Kaže mi da je to za čitav život
i ja to znam
slušajući svoje srce kako tuče.
Ljubavne noći ne prestaju,
velika me sreća obuzela.
Sve muke i tuge zaboravljam.
Sreća!
Od sreće ću umrijeti.
[B]Himna ljubavi
Edith Piaf
Plavo se nebo na nas može srušiti
i zemlja se na nas može stropoštati.
Nije važno ako me voliš.
Fućka mi se za čitav svijet.
Tako dugo dok mi ljubav oplakuje jutra,
dok moje tijelo trepti pod tvojim rukama,
ne postoje problemi dok me voliš, ljubavi moja.
Ići ću do nakraj svijeta,
u plavo ću se obojiti,
ako ćeš ti to od mene tražiti.
Skinut ću mjesec
i ukrasti sreću,
ako ćeš ti to od mene tražiti.
Zanijekat ću domovinu,
zanijekat ću prijatelje,
ako ćeš ti to od mene tražiti.
Mogu mi se smijati,
ja ću sve učiniti
što ti budeš tražio.
Ako te jednoga dana
život otrgne od mene,
ako umreš i budeš daleko od mene
nije važno ako me voliš.
Jer, i ja ću umrijeti.
Cijela će vječnost biti naša.
U nebeskom plavetnilu nema problema.
Ljubavi moja,
vjeruješ li da postoji Ljubav?
Bože, neka svi koji se vole ostanu zajedno!
Otkako te ne volim
Arsen Dedić
Vraća mi se okus
kao poslije bolesti.
Strah me kad se sjetim
kuda me to moglo odvesti...
Osmjeh mi se vraća.
Nećeš me prepoznati.
Kao na slobodi
opet učim jesti, hodati...
Otkako te ne volim
opet noću kiše moje...
izgubljeni zvuci, boje...
Ni sa kim ih ne dijelim.
Otkako te ne volim
neko mi iz vlaka mase...
prazno mi je, ali lakše...
Otkako te ne želim.
Pitao sam ljude:
Kolko će to trajati?
Može li se umrijeti?
Hoću li se poslije kajati?
Gnjavio sam ljude.
Pravio sam paniku.
Prejako je svjetlo...
samo da se oči naviknu...
Otkako te ne volim
opet noću kiše moje
izgubljeni zvuci, boje...
Ni sa kim ih ne dijelim.
Otkako te ne volim
neko mi iz vlaka mase...
Prazno mi je, ali lakše...
Otkako te ne želim.
Otkako te ne volim.
Ponovo ti govorim ljubavi moja
Arsen Dedić
Ponovo ti govorim ljubavi moja
poslije putovanja i svog života pusta,
ljubavnu pjesmu ponovo ti pišem
poslije pjesama iskustva.
Ponovo ti govorim ljubavi moja
onaj kom je bilo premalo da voli
ponovo je ovdje pred vratima tvojim
i ponovo spreman da se moli.
Ponovo ti govorim ljubavi moja
a počeo sam sjajno da ponižavam i griješim
gotovo pri kraju i gotovo mudrac
na početku tu sam da se tješim.
Ponovo ti govorim ljubavi moja
na obratnom putu pretvoren u ranu
poslije sedam mora i vlastite zemlje
došao sam umrijet u tvom stanu.
Ponovo ti govorim ljubavi moja
negdje sam već bio, sad ostavljam sve to
da ti poslije sreće, hrabrosti i znanja
da ti poslije svijeta vratim tvoje mjesto.
Ponovo ti govorim ljubavi moja
poslije lošeg društva, sumnji, noćas stojim
sam pred tvojim licem spreman da ti kažem
kao prvi puta opet: Ja te volim!
Linkovi
Blog.hrForum.hr
Monitor.hr
tekstovi.com
za slikice
osijek031
bigoo.ws
Free Web Site Counters
Petrusijan
petak, 24.11.2006.
Ne volim zime...
zašto nas uvijek iste zime podsjećaju na zaboravljene živote, zašto nas ljudi koji se vole tjeraju na razmišljanje o bivšim zagrljajima... Zar je teško shvatiti da nas ovaj svijet samo želi iznova razočarati, i reći nam, eto opet si pogriješio, učinio krivi korak prema vječnosti... Svaki moj ponovni dan čini korak unatrag i kada jednostavno misliš da si sve ostavio iza sebe stigne te iz nekakvog kutka srca nekakava babaroga... možda i niasm smio napisati u prošlome blogu što sam napisao, možda ću je uplašiti i ponovno izgubiti još jednu mogućnost, ali ja sam takav, jednostavno lakše živim sa nečim ako znam da sam barem pokušao... Živim do kraja u nadi da svaki pokušaj u mene ugrađuje mogućnost idealne osobe i da ću jednoga dana prestati razmišljati ovako pesimistično, ili zašto, pa ja sam taj koji pokušava, koji se nikada nije promijenio i neće, ne želi, jer ipak iskreno i pošteno sve se na kraju naplati... samo kažem da sam imao situacija u životu kada sam prouzročio suze, vjerovatno ima i zato sam platio... i iz iskustva mogu reći, najgore je kada gradiš svoju sreću na suzama nekoga drugoga, jer tada sreće nema, isto kao i svijet na lažima, jer kad tad zapuhne vjetar i sve se sruši kao kula od karata... nije to pravda Svevišnjeg, jer on je predobar za nas nego su to dugovi našeg izbora koji dolaze na naplatu... ja se nadam da više nikome neću priuštiti suze, jer svoje osjećaje uvijek dajem iskreno i bespoštedno, i tako znam da sam NORMALAN...... |