Petrusijan

srijeda, 18.01.2006.

Kritike, kritike...

Da li to sve dolazi sa godinama, ili sam sve više alergičan na lošu kritiku koju dobijem?! Svi znate da sam imao nastup sa čitanjem poezije u Osijeku, i tada je jedna stranica objavila slike sa toga svega... Naravno ispod svake slike se može komentirati i reći svoja nekakva viđenja svega toga... I ja pročitam te nekakave komentare, i saznam da sam glup, umišljen, idiot, da nisam pjesnik nego nekakav bezveznjak i to sve naravno od anonimnih likova... Ali ne znam da se ti ljudi udostoje barem potpisati pa da nam o kome je riječ, možda stvarno i jesam takav to vi prosudite iz ovih blogova, no nema veze... možda i jesam loš ili nikakav pjesnik, a možda sve to uzimam k srcu previše, ali ponekad to čovjeka jako zaboli jer iskreno iako svatko ima pravo na svoje mišljenje, zašto ga ljudi ne zadrže u sebi pa nek ostane samo njima nego imaju stalnu potrebu nekome nametati i govoriti svoje mišljenje koje često puta ostaje i postaje općeprihvaćena činjenica... ja znam da nisam ništa posebno što se tiče pjesništva, ali jednostavno ne znam što više da mislim, dajte pomozite mi, recite nešto ako nešto nevalja, možda sam ja u krivu sa svojim razmišljanjima, možda sam čudan jer sam iskren... ne znam... stvarno ne znam...


Bećarac

U izgubljenim noćima
Trenutcima bez sna…
Govorim nešto u što vjerujem
Sve manje…
Gledam u prazno,
Ne poznajem lica
Obrise samo,
Tražim vječno
Što ne mogu naći
Da me zgrije ruka
Kao majka dijete
Da me njiše ona
Na njedrima svojim
U zagrljaj pred zoru
U našem malom mjestu
Da šapćeš mi nježno
Sve slatke riječi
U koje sam vjerovao davno
Kada bili smo
Samo zaljubljena silueta
Kao nepoznati vjetar
Što prošao je negdje
Ovom slavonskom ravnicom
U zaboravu davnih bekrija, bećara
Da nas nikada ne nađu
I ne traže više…
- 18:02 - Komentari (6) - Isprintaj - #