pedeset+

nedjelja, 27.01.2008.

Hit godine 2007. i 2008. iliti nalipsa bozicna pisma

Božićni koncert svih Makarskih klapa i zborova održao se ove godine 27.12. 2007. u 19 sati, tj. poslije mise.
Zbor umirovljenica u kojem pjevam održao je probu na licu mjesta u jutarnjim satima gdje smo u praznoj Crkvi uvježbale i izlazak sa lijeve strane oltara.
Uzbuđenje pred svaki javni nastup zbora umirovljenica «Marineta» je na neki način sličan dječjem uzbuđenju. Umjesto s povećanom koncentracijom odvija se s umanjenom jer vole se osjećati malo smantane, tako da ih netko treba pazit i usmjerit. Ali situacija u crkvi sa publikom i još stotinjak izvođača je onemogućila bilo kakav dogovor, dakle trebalo je improvizirati, tim više što je naš mladi voditelj zbora Ivan Srzić nastupao prije nas i rekao mi da ih izvedem a on će nas odmah poslije nastupa sačekati na sceni. Tako da sam u svom tom objašnjavanju i slaganju zbora za izlazak potpuno propustila nastup Stare Srdele. Krajem oka sam vidjela da za klupicom s druge strane oltara Silva Glavina i Jakša Gilić nešto raspravljaju, ali do predzadnjeg broja Kronike nisam znala ništa o malomišćanskom škandalu vezanom za snimljenu pjesmu koju mi je poklonio Ivo Franić za Novu Godinu i koja mi fali ko kruh ako je bar par puta dnevno ne poslušam. Ne znam zašto, aranžman i pjesma mi je prekrasna, čisto, jednostavno, vuče te da pjevaš refren, prvo u tiho, pa malo jače drugi, i da završiš zanesen zatvorenih očiju. To se događalo sa svim prijateljima koji su mi ovih dana bili, svi prisutni bi zapjevali refren poslije prvog slušanja, dakle ne znajući pismu. Ja je u originalu Jasne Zlokić nisam čula, ali Jakićev aranžman, prvi dio koji je on otpjevao kao baladu a drugi uz klapu Srdela je za mene postao HIT godine i mislim da će postat i najlipša Božićna pisma usprkos nepotrebnim reakcijama od strane druge klape koja se osnovala iz redova klape Srdela koju opet predvodi klan Gilić.
Navodno su Gilićevi već u crkvi počeli gunđat da Jedna lađa morem plovi nije Božićna pisma niti je primjerena za izvođenje u crkvi. Pisma nije definitivno božićna ali zašto ne bi bila primjerena za izvođenje u Crkvi nije mi baš jasno.
U svu priču se je u izvještavanju novinarke Kronike Ružane Kovač upetljala i časna Kruna koja je navodno bila toliko izrevoltirana nastupom Stare srdele da je napustila Crkvu. Ne mogu vjerovat da je to istina jer časna koja vodi crkveni zbor, dakle muzički vedri i oblači u Crkvi, ne bi smjela radit takve nepametne poteze, tim više što je to veće bilo i Swing low, swing chariot, i Jingle bell-a. Časnoj se vjerovatno za vrijeme izvođenja pisme Jedna lađa morem plovi pripiškilo. Ako je uopće otišla. A ako je zaista iz neke svoje arogancije otišla uz isticanje pisme kao razloga, bolje da izjavi da je morala ić piškit. Isto kao i Ružana koja se tim komentarom upiškila.


Ali sve to za mene nema veze jer vam želim poklonit pismu.



Rica Nikola : Batik na platnu 70x100
Evo vam riči pisme i pisma, pa pivajte :


klikni za slušanje
pričekaj da se downloadira, kad počme svirat makni ga da vidiš post, i bilo bi mi drago da propivate.

Daleko s vjetrom
U daleki svod
Dal' je to zvijezda
Ili je brod
Daleka jesen kada će doć
Stojim na žalu dugo u noć

JEDNA LAĐA MOREM PLOVI
MOJE MISLI PRATE NJU
DIO MENE NA TOJ VODI
DIO TEBE SA MNOM TU

JEDNA LAĐA MOREM PLOVI
DOK SA ZIDA KUCA SAT
BROJIM DANE KAD ĆE PASTI
TVOJE USNE NA MOJ VRAT.

U duši more
U srcu tmina
Usne mi gore
A meni zima
Pa me sve više
Daljina svlada
Daleko tinja
Svjetlo i nada.

REFREN

E sad. Kako ćemo ovu pismu učinit najlipšom Božićnom pismom.
Otvaram natječaj za primjereni tekst da od Jedne lađe napravimo Božićnu pismu.


Evo mog prijedloga koji bi mogao od Lađe učinit najlipšu Božićnu pismu a da se ne promijeni puno.


Daleko s vjetrom
U duboku noć
Dal' je to zvijezda
Ili je brod.
Josip i Marija
Nose Isusa
Stoje na pijesku
Dugo u noć.


BOŽJA SVJETLOST
ZASJA TADA
DUŠE TUŽNE OBASJA
MALI ISUS
S NEBA SADA
LJUDSKOM SRCU NOSI SPAS.

JEDNA LAĐA NEBOM PLOVI
DOK U SVIJETU KUCA SAT
BROJIM DANE KAD ĆE PASTI
BOŽJA MILOST NA SVE NAS.


U duši more
U srcu tmina
Usne mi gore
U meni zima
Pa me sve više
Daljina svlada
Daleko tinja
Svjetlo i nada.
REFREN
Dakle, Makarski pjesnici, bacite se na posao i odabrat ćemo najbolji tekst koji će za idući Božić biti podloga Jakiću i klapi Stara Srdela- za izvođenje u Crkvi i za snimku.
Mislim da bismo time umirili nemirne duhove a za sada dali šansu uvrijeđenima da se izmire i pismi da se vine u nebo.

ponedjeljak, 14.01.2008.

Rudolf Steiner
GODIŠNJAK DUŠE
Anthroposophisher Seelenkalender

Četrdesetprvi tjedan ( 12. - 18. siječnja )

Stvaralačka duše moć
Ona teži iz dna srca
Da do čina ispravnog razgori
U ljudskom životu snage božanske,
Da samu sebe oblikuje
U ljubavi i djelu čovjekovom.


Zlata Rica, - Anima - quilt, 120 x 120, 1997.g.

Dobivši od Dinka Raffanellija na poklon Steinerov Kalendar duše, odlučih u jesen 1997. početi nešto šiti baš iz duše, bez koncepta i plana, onako kao mi dođe. Kako sam uvijek bila puna planova, a i posla – pripremala sam izložbu u Njemačkoj, bilo je malo i teško prebacivat se na Animu : počela sam iz sredine, na radnom stolu hrpe krpica, krenuh od svjetlosti, od sjaja, bijele, žute, breskve, roze, pink, naranđaste, crvene… Kod crvene mi nešto zaigra u stomaku i taj feeling me nije napuštao oko dva mjeseca – svaki put kad bih se vratila Animi. U procesu zen stvaranja nisam razmišljala o likovnosti niti o urednosti šivanja, na pojedinim mjestima tapiserije ima i po 6 slojeva robe, al ona je bila živa, mijenjala je boje svaki dan i kao da me je vodilo nešto nesvjesno svjesno. Konačno je i završih kad sam osjetila da gledajući je budim osjećaj u stomaku s kojim sam je stvarala. Inače nikad nisam bila zadovoljna sa svojim radovima tako da o tom dijelu nemam što reći.
Izložbu smo imali u Hemsbachu u Njemačkoj, u prekrasnoj staroj Sinagogi koju koriste u kulturne svrhe, tj. za izložbe i koncerte klasične glazbe.
Animu sam izložila samu na lijevi bočni centralni zid i ispod nje instalirala Steinerov Seelenkalender. Izložba je bila prodajna ali od Anime se nisam želila rastati, tako da nisam stavila cijenu. I negdje pred kraj otvaranja kad su naši prijatelji i većina Njemaca dosta glasno guštali u rakiji, vinu, prošeku koje smo prošvercali od kuće, ušeta jedan solo – mmmljaaaac vrlo zgodan tip – roba 35 do 40 god., obučen ležerno alternativo, al malo na fotografski japi stil, obađe cool cijelu postavu i uđe u prostor Anime. Gledala sam ga preko oka i bila fascinirana ponašanjem. Prvo je stao, pa je krenuo prema njoj, pa se počeo uzbuđeno kretat naprijed nazad, skroz do nje, dirao je rukama, zatim je stao jedno 2 metra od nje i umirio se. Shvatih po mirnoći i gipkim pokretima tijela da je sigurno majstor neke istočnječke vještine.
Priđoh mu sa strane i sačekah da me primjeti. Pitao me je li Anima na prodaju, reko' – žao mi je, ali nije ! Na to će on uzbuđeno .. Al ja to moram imati ! Ja reko, ista stvar je i sa mnom !
Pokunjio se, pristojno pozdravio i otišao. Ali nastavio je dolaziti svaki dan, svaki put bi otišao pravo do nje, proveo oko sat vremena i svaki put me nagovarao da mu je moram prodati. Četvrti dan izložbe upitah ga što je našao na njoj. Kad je rekao da mu u stomaku pokreće duboki osjećaj i stavio ruku na isto mjesto gdje i ja, rekoh : O.K., prodat ću ti je. How much, pitao je gotovo nezainteresirano. Ja lupih ko iz topa 2.200 DM , kontam bit će tipu puno, je da nam treba para – zato se i mučimo s izložbama po Njemačkoj, trebalo je preživit rat, pa će odustati. On reče : O.K. , doći ću sutra, molim te nemoj je slučajno prodat kome drugom. I još je dva puta do sutradan provjeravao telefonom je li ga Anima čeka. Tapiseriju je odnio al nije Kalendar duše , pa sam mu ga poslala uz napomenu da ga čita jer je sastavni dio Anime.

Novo vrijeme
Moje vrijeme
Odbrojavanje počinje
Vrijeme za final report
Vrijeme za ego trip
Kojega sam se cijeli život odricala.

Vrijeme.
Milost.

Ispirem tijelo, ispirem dušu, ispirem mozak. Po cijele noći i cijele dane. Nova terapija od koje abnormalno žednim, ne kontam više što pijem: voda iz Britte oko 4 litre, čajevi – kukiča – suhe grančice zelenog čaja, kadulja, taheebo – oko 2 litre dnevno. Svaki dan u Splitu - kad nestane čaja, daj što daš, razni preslatki nazovi prirodni sokovi od kojih me niti jedan ne zadovoljava – pa recimo - 1 litra, zatim mineralne oko litru – to kad baš ništa ne pomaže, često dodam u mineralnu limunovog ili narančinog soka.
U fazi sam zadovoljavanja svih svojih želja i potreba. Jer ja to zaslužujem. Ponovo sam zbog zdravlja krenula na makrobiotiku i jer sam si za praznike priuštila sve nezdrave, slatke, slane i masne bakanalije ko prasica. Osnova trenutne prehrane - integralna riža, ječam, proso, juhe od povrća sa rižinim misom, razni kiseliš i salate koje mi nevjerovatno prijaju – uz 1 umeboši šljivu dnevno, još nisu izbalansirali moju potrebu za yin stanjem, ali pratim potrebe svog tijela bez razmišljanja, volim se i udovoljavam si. Odluka je pala da stavim tijelo pod kontrolu, ali još ću se malo volit i mazit.
Stoga kao prethodnicu Top listi mog svijeta 2007., u slijedećem postu, objavljujem aktualnu i nezaobilaznu top listu mojih pića, tj. proizvoda koji se mogu naći na našem tržištu :

Oscare za najbolje prirodne sokove na svijetu :
1. NONI – Encian
2. Breuss-ov sok – Biotta
3. Rote Bete Saft – Alnatura
Sva tri dostupna u DM shopu po najpristupačnijim cijenama na našem tržištu, firme sa sloganom : Tu me cijene, tu kupujem ! koju proglašavam firmom godine.
Ovoj listi pića moram pridružiti – pošto ne konzumiram ništa mliječno, ACIDOFIL PILOS koji proizvodi MILS, mljekara Split, d.d., s kojim se znam puknit u pola noći( jer ionako moram mokrit svaki sat vremena od toliko tekučine) i na koji moje cijelo biće odgovara : Aaaaaa, thank you ! , kao i na dolje i gore navedena pića.

Na mojoj listi pića, Oscara zatim dobiva mineralna Jamnica i Karlovačko pivo.

Uživam što je Lina produžila praznički boravak i stvarno guštamo zajedno a kuhanje i jedenje je uvijek bio nezaobilazan dio našeg porodičnog ljubovanja. Tako se dogodilo da slučajno otkrijem, do daljnjeg, moje nazaobilazno piće.

Specijalnog Oscara dodjeljujem piću :

koje me je očaralo za Doček i koje sam – reći ćete da sam luda – nastavila kupovati i npr. piti poslije lipo kombinirane dalmatinsko- makrobiotičke večere kao što je :

- frigani list i barakokula koju obožavam,
- integralna riža – kratko zrno, s kombu algom - začinjeno s Tamarijem i gomasiom,
- mashed sweet potato – pire od batata,
- zelena kristal salata sa rikulom začinjena maslinovim uljem, jabučnom kvasinom, herbal solju i gomasiom iz DM-a.
- uz salatu može koja self made začinjena slana crna maslina i SMS-ova bila kapulica u alkoholnom octu koju također obožavam;

a to je bezalkoholni šampanj Robby Bubble koji savršeno zadovoljava moju žeđ poslije tako dobre večere.




Tako i triba 50+, započeti s dušom a završiti s tijelom.
Evo jedan haiku, ludlud uveo modu :

Neugasiva žed
Čaša u ruci
Prazna.




Što čekate ?
Daj Robby Bubble !

<	siječanj, 2008					>
P	U	S	Č	P	S	N
	1	2	3	4	5	6
7	8	9	10	11	12	13
14	15	16	17	18	19	20
21	22	23	24	25	26	27
28	29	30	31

Lipanj 2008 (1)
Travanj 2008 (1)
Ožujak 2008 (3)
Veljača 2008 (3)
Siječanj 2008 (2)
Prosinac 2007 (4)
Studeni 2007 (6)
Listopad 2007 (5)
Rujan 2007 (3)
Kolovoz 2007 (1)
Srpanj 2007 (3)
Svibanj 2007 (9)
Travanj 2007 (11)
Ožujak 2007 (11)
Veljača 2007 (2)

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Komentari da/ne?