pedeset+

srijeda, 11.06.2008.

BITI SVOJ ILI OSOBENI ZNACI

Where the mind is without fear and the head is held high;
Where knowledge is free;
Where the world has not broken up into fragments by narow domestic wals ;
Where words come out from the depth of the truth;
Where tireless striving stretches its arms towards perfection;
Where clear stream of reason has not lost its way into dreary desert sand of dead habit ;
Where the mind is lad forward by thee into ever-widening thought and action-
Into the heaven of freedom, my Father, let my country awake.

R. Tagore : Whisperings

Ponekad se pitam zašto ljudi imaju potrebu pisati tuđe tekstove po blogovima. Gotovo da nema bloga bez tuđih dubokoumnih misli, poezije - izuzetak su pravi pisci i pjesnici - koji bi kao trebali definirati osobu koja piše malo dublje , duhovnije, prilijepit joj obilježje u definiranju svoga Ja. Nisam nikakav izuzetak – vidi tekst desno, uvijek sam bila sklona imati oko sebe inspirativne tekstove – čak neke imam uokvirene po zidovima- koji me u momentima i periodima kad uđem u svakodnevnu kolotečinu ili kako kaže Đubran - kad se čisti razum izgubi u dosadnom pustinjskom pijesku mrtve navike - vračaju u moje Ja gdje se osjećam dobro.

Zahvaljujući odlascima u Beograd često se vraćam u doba mojih najviših intelektualnih dometa kad je bilo nezamislivo provesti iti jedan dan bez dobre knjige.
Doduše tek sad shvaćam da se prvih 5 Đubranovih rečenica odnosilo na doba klasične Gimnazije i studiranja.
Znajući da su mi najdraže književne forme eseji i kratka priča Moja Vesna mi je otkrila Teofila Pančića : -rođen u Skopju 1965, živi i radi u Zemunu i Novom Sadu.; kolumnista i književni kritičar, profesionalni , posmatrač javnog prostora, nezaustavljivi čitač i pažljivi slušač svega i svačega ( novina knjiga, stripova, jelovnika, redova vožnja, ploča, radija, koncerata, buke i bijesa…)-kroničar vremena organiziranog ludila, pronicljiv do neprijatnosti, urnebesno duhovit i zastrašujuće obrazovan, teofil je pančić na marginama svojih tekstova o nuspojavama, pojavama i ukazivanjem sadašnjim ( čitava jedna vampirologija ), ostavljao sjetne, opore, vedre, ponekad sasvim lične zapise, dopuštajući da esejistički refkeks, ovog puta nesputan zahtjevima žanra ( politička kolumna ), bude prožet majstorskim litearnim dionicama kao začinima što prepoznatljivom jelu daju drugačiji, osobit ukus. – iz recenzije
Ivana Milenkovića.
I zaista je majstor pera koji me je u – Osobenim znacima- izdato 2006.g., vratio u mladost.
A i pokušaj analiziranja zašto sam ovakva zajebana kakva jesam. Bez obzira što je 14 godina mlađi od mene bavi se fenomenima moje socijalističke mladosti, tj. onom što je vrijedilo i vrijedi i danas i djeluje na mlade generacije – doduše danas samo probrane-. Nije propustio gotovo ništa značajno što je ostavilo traga i u mome životu.
Prvo me je štrecnuo pravo u srce s rečenicom : Nick Cave je izdao novi album Nocturma – set pjesama koje dokazuju kako se može starjeti a ne truliti i gnjiliti-.
Shvatila sam da mi se baš to događa. Nesposobna za fizički rad trulila sam uz jake bolove cijelu zimu i proljeće na kauču ( i to uz naš TV program koji me beskrajno iritira ). I sada imam problema s čitanjem i pisanjem – škiljim na jedno oko, tako da si ne mogu oprostiti to jalovo provedeno vrijeme koje sam bolujući mogla provesti uz čitanje za koje sam krala vrijeme zadnjih 30 godina.
U eseju – Pogo za miroslava krležu - Pančić kaže : Ono što pamtim te Najranije Osamdesete – još se drug Tito nije oporavio od šoka što je ipak umro- bila je slatka neutaživa, danonoćna božanska glad; ne tjelesna dakako: bila je to glad za otkrivanjem svijeta, ali ne onog kojeg smo znali iz kuće, i ne onog kojem su nas učili i navikavali u školi. Umjetnost je bila nešto što je izmišljeno koliko jučer, i samo za nas, točnije, nešto što su sve do maloprije svi od nas brižljivo i sistematski sakrivali – proturajući nam umjesto toga svakojake edukativne budalaštine – ali sada smo provalili šifru i više nam nitko ništa ne može. Manijakalno preslušavanja svake zamislive muzike kombinirao sam sa sumanutim isčitavanjem svakog zamislivog štiva, spavajući tek onoliko koliko je bilo neophodno da ne pošandrcam.
Samo što sam više čitao , to sam jasnije shvaćao koliko sam sam : ako je muzika još i bila ono što nas je spajalo u Krdo Bijesnih Klinaca, čitanje je bilo ono što je ponekog od nas načinilo Pojedincem U Nastajanju. Ako ništa drugo, tvoj čitalački paralelni život, onaj u kojem te nisu poznavali i o kojem ništa suvislo nisu znali tvoji drugari iz zadimljenih klubova i sa kaotičnih koncerata, činilo je da još tada naslutiš postojanje Pukotine , one kroz koju će veoma brzo iscuriti naše Tajno Bratstvo, da biste se raslojili na one koji su se samo-malo-zezali-jer-su-bili-mladi, i na manjinu koja, koliko god se mijenjale njene životne okolnosti, zapravo nikad nije zaboravila pjevane, pisane i proživljene pouke svojih nježnih godina, mijenjajući se i sazrijevajući sa njima, a ne njima uprkos.-
Na spomen M. Krleže : - pa aj ti objasni pankerskim Ignorantima da je taj Krleža - Na rubu pameti- vehementni aj-em-en-anarhista-aj-em-en-anarhista pamflet protiv malograđanštine.-
sjetih se gimnazije i što mi je otkrivanje svijeta i spoznavanje kroz čitanje značilo.
I upravo kao što on kaže bio je to paralelni život i Tajno Bratstvo. Bila sam opsjednuta Krležom mada sam uredno pročitala svu obaveznu klasičnu literaturu, tj. lektiru. Kad malo bolje razmislim nismo loša generacija – nismo imali izbor čitanja prepričanih knjiga i kratkih sadržaja na internetu, moralo se čitat. Ali kao da se svatko trudio da čitanje ostaje strogo privatna stvar.
Pisanje također. Školske zadaće su mi bile poslastice koje sam čekala jer sam jako cijenila pok. prof. Antoniju Kovačević i takoreći pisala za nju. Otkrila mi je svijet koji mi je pomogao da se u pubertetskim godinama osjećam posebno. Vidim da mi prijateljica Anka objavljuje na blogu školske zadaće, ne znam kako ih je sačuvala, tj. kako ih je dobila, meni ih nisu dali. Je li je profesorica sačuvala za sebe – ne znam, ali znam da sam bila duboko uvrijeđena kad sam čula da ih je čitala po drugim razredima -moju intimu u krležijanskom stilu koju sam slagala u glavi a i na papiru danima unaprijed jer svaki tekst se mogao ubaciti u teme koje je ona zadavala.
Što se tiče Bratstva ili Sestrinstva često se sjetim Marine Marinović, već tada intelektualca par excelance koja mi je potajno na papiriću dobacivala probrane tekstove na koje bi mi srce zaigralo. U kući neobrazovanih roditelja nismo imali do nekoliko knjiga o ugostiteljstvu, vinogradarstvu i čini mi se uvezenu Gričku vješticu tako da mi je Marinino ( otac doktor – dakle odrastanje i odgoj uz intelektualca – i danas u poznim godinama je predsjednik udruge za očuvanje kulturne baštine) tajno vodstvo puno značilo, i dan danas čuvam njene papiriće. Sve se to lagano formiranje svoga ja događalo strogo konspirativno. Što od pubertetske nesigurnosti pune raznih kompleksa svoja duševna i duhovna punjenja čuvali smo duboko u sebi jer u državi koja je odgajala mediokritete nije bilo poželjno biti svoj. Već tada se u meni javlja pritajeni buntovnik koji si priuštava faze izolacije i samovanja – šetnje po Osejavi, i na skrivenim stijenama meditiranje do navodne nirvane po zamišljenim uputama iz budističkih knjiga ( danas upražnjavam TM – al di je to onda bilo ! ) U moje gimnazijsko doba u Makarskoj – čarobnoj provinciji– krajem 60-ih , se i ne može govoriti o nekakvim trendovima jer nije bilo masovne hiperprodukcije svega i svačega, niti o nekim pomodnostima. Ustvari nije bilo ničega.Što se tiče materijalnog ja sam bila sretnica jer mi je majka znala šit i vrlo rano sam i sama naučila – u 14. godini sam si sašila prvu jaketu i to od vunene karirane deke, ali bez fudre. To je bilo doba skromne uniformiranosti – u školu smo nosili kute – ali i puno slobodnog prostora za individualnost i osobne stilove. U usporedbi s današnjim standardom i konzumerizmom to je bilo doba kako materijalnog tako i duhovnog siromaštva koje nas je prisiljavalo da budemo kreativni po šemi – sam svoj majstor- te postadosmo kao i naši roditelji vrhunski improvizatori. Naši gastarbajteri su baš stoga bili vrlo cijenjeni radnici u Njemačkoj. Čini mi se da zbog tog prisilnog buđenja kreativnosti osobno od tih davnih vremena vučem prezir prema trendovima, pomodnostima i must have proizvodima. Mada me je moda uvijek privlačila, čak se do nedavno i bavila njome, pa i zarađivala, kredo je bio i ostao : alternativa, unikat i budi svoj ili svoja, budi, ne krut, već slobodni individualac sa stilom.
Možda mi je mana što ljude često procjenjujem po imidžu, naročito cipelama, ali rijetko griješim u psihološkom profiliranju. Procjenjivanje i vrednovanje ljudi na osnovu pročitanog, viđenog, odslušanog – čemu smo svi bili skloni u mladosti- sam davno napustila jer za – biti čovjek- nije potrebno obrazovanje. Više od pola života mi je trebalo da postanem tolerantna prema Ignorantima koji ništa nisu pročitali, koji slušaju i gledaju samo što im se servira, koji ništa ne znaju učiniti vlastitom glavom i rukama. Mislim da je uzrok toj intelektualnoj devijaciji upravo ta neutaživa božanska glad krajem 60-ih, cijelih 70-ih i dio 80-ih koje opisuje Pančić :
- Pankeri da se razumimo, uglavnom nisu čitali ništa: držali su to sterilnom buržoaskom navikom koja otupljuje revolucionarni naboj masa…Ma, đavola, čak niti to : nitko nije razmišljaoo tome –zašto- ne čita: čitati je bilo isto što i učiti a to se nikako nije radilo….No prosvijećena manjina pankera bila je mnogo teži slučaj : sve go Društveni teoretičar, to je marljivo čitalo klasike anarhizma, organizirajući spontane anarho-kružoke na klupici u parkiću : malo Bakunjin, malo Kropotkin, malo Štirner, pa vozi….
Neko vrijeme družio sam se s nekom škvadrom hevimetalaca : sjedili su po cijele dane na
nekakvim nagomilanim željezničkim pragovima kod pruge ka Ljubljani-toj Meki i Medini svih SFRJ pankera- i ispijali galone zidarskog piva i jeftinog, kiselog vina…..
Oni ništa nisu čitali, što mi je sasvim odgovaralo, jer s njima nisam morao trošiti ni riječ oko svojih bezbrojnih lektira : Tek bih se povremeno uključivao u njihove beskrajne teološke rasprave o tome je bolja 2 ili 4 Svetih Led Zeppelina, onako kao što tri sita popa poslije obilne trpeze raspravljaju o Svetom Avgustinu, u mislima već mjerkajući večeru.
U jedno, ipak, nema sumnje: hipici su bili daleko najgori. Lijeni i napušeni, a dozlaboga Pretenciozni, ti su žestoko davili sa svojim heseima i kastanedama, sa svojim motherfuckin'
Dalekim Istokom i njegovom Dubokom Mudrošću, o kojoj su oni sve znali – čitali na velikom odmoru, to je ! – i još inzistirali da time prosvjetljuju druge.-
Ha, ha… ma baš mi je sladak Teofil al ipak kasni za mojom generacijom 10 godina da bi shvatio kako su 70 – e ( uz izuzetak 20-ih početkom stoljeća) bile zlatno doba 20-og stoljeća,
-gdje je um bio otvoren bez straha i visoko uzdignute glave, gdje je znanje bilo besplatno, gdje svijet nije bio rascjepkan uskim privatnim interesima, gdje su riječi izvirale iz dubina istine, gdje smo svi težili savršenstvu….- gdje se u državnom socijalizmu, vjerovatno uz pomoć kvantne fizike, kao pelud djece cvijeća širio virus slobode. Kao i sve što nije izniklo iz matične sredine – hipi pokret i poslije punk, 70-ih su bili rijetka vanjska pojava, imitacija koja je kulminirala 10 godina poslije, pokreti koji su otvorili vidike i promijenili svijest nisu imali veliki vidljivi utjecaj. Promjene su se događale duboko u unutrašnjosti mladih u –nježnim- godinama. Odlazak na studij u Beograd mi otvara bezbroj mogućnosti za ublažavanje – božanske gladi- : - čitanje u svakom slobodnom trenutku – redom gotovo sve što je uopće bilo dostupno – književnost, psihologija, sociologija… markez-borhez, hese, haksli, orvel…se ko skriveno blago drže ispod jastuka a ne nose u torbi, prijevod Stepskog vuka izlazi u nastavcima u Književnoj riječi, na faksu genije Shakespeare i dosadni sladunjavi romantičari…već tada formiram svoj ukus i to na osnovu sviđa mi se-ne sviđa, tj. prija duši
il ne prija i to je pretpostavljam moj put ka svojevrsnom anarhizmu koji ne prihvaća nametnute kako autoritete tako i proklamirane vrijednosti. Beograd mi se otvarao kao cvijet čiji sam miris slijedila nekom svojom intuicijom – otvara mi se svijet suvremene umjetnosti i konačno žive slike umjesto mrtvih – apstrakcija me očarava, SKC mi postaje drugi dom, konceptualna umjetnost – avangarda u Evropi – jedri punim plućima na Aprilskim susretima, BITEF – nam donosi avangardu, eksperiment, i moderni teatar, Kinoteka sve klasike filma,
nevjerovatna nova produkcija filmova koji će postati kultni, strani kulturni centri koji imaju svoje biblioteke i knjižare koji su nam pomogli da nam se otvaraju vidici.
Što se tiče muzike slušala sam sve dostupno i polako stvorila kriterij koji važi i danas – jebo ti muziku bez muzike, bez obzira na trendove, top liste i tuđe sudove i mišljenje stvorila sam stav – hoću da me muzika miluje a ne siluje, da me diže, da me tješi, da mi se smješi, da se smijem, da plačem...kad sam prvi put čula Black- Pearl Jam- u jednom disku u Baškoj Vodi rasplakala sam se na zaprepaščenost pritutnih kulera.
Tih slatkih 70-ih nije mi legla sladunjava kalifornijska hipi muzika i razni pop hitovi, metalci bi mi povremeno legli, rock je suvereno vladao - pojavljuju se bandovi i autori koji postaju ikone, uglavnom sam se družila s beogradskim rokerima, klasiku sam, kao i danas, slušala rijetko zbog nedostatka vremena i koncentracije. Ali ono što bi mi u trenutku leglo na dušu slušala sam ko da mi je zadnje u životu satima i danima, sve dok ne bih ugasila žeđ ili glad za božanskim akordima koji kao da su napisani samo za mene.. Dan danas to radim i svima idem na živce.
Kako sam uvijek bila luda za plesom noći sam provodila u kultnom Cepelinu priznajući i plešući samo na - crnačku- muziku, čim bi DJ promijenio ritam sa nekolicinom crnačkih frikova – plesali smo kao crnci- sam napuštala podij – jednostavno i dan danas ne mogu plesati na neke druge ritmove – izuzetak su rege i ska. Pod crnačkom muzikom podrazumijevam ne samo ritam i bluz, fanki muziku već rock&roll, džez, soul, bluz – ta božanski obdarena rasa je izmislila muziku. Ako netko misli drugačije ne interesira me jer se nikad nisam upuštala u rasprave oko muzičkih ukusa, to je nešto totalno individualno. Žalosti me što danas više nema profiliranih disko klubova sa takvom plesnom muzikom – najbolji disko u kojem sam bila, sa odvojenom salom koja je puštala samo crnačku muziku je Dorian Gray u Frankfurtu- niti DJ-eva plesača, tj. ljubitelja plesa koji neće mijenjati ritmove, stilove i što je najgore puštati naše pop hitove stare i nove produkcije. Bože me sačuvaj! Nije čudo da su ljudi prestali plesat.
E Teofile di me odvede ! Pišem ovaj post već danima i nemam predodžbu na što to liči. Lipo li je nešto iz cuga napisat. Znači, tema – biti svoj, ili - osobeni znaci – koje Pančić opisuje, tj. one pojave iz naših nježnih godina koje su stavile pečat ili ostavile vječni trag na našem karakteru, ili onome što već jesmo ili mislimo da smo.
Ne znam što uopće reći za sebe kad je ono što me je odredilo upravo negacija čvrstog ja.
Biti otvorenog uma i srca uz njegovanje neutažive gladi je najvrednija ostavština moje mladosti.

Sve ostalo je Sredovječna Sadašnjost, sve ostalo je compact-disc, ta prijatno bezdušna sprava za ugodan enter u Vrli Novi Svijet- T- Pančić.

Knjigu toplo preporučujem A GENIJALCI NEKA NAS MALO MILUJU....

11.06.2008. u 11:54 • 53 Komentara • Print • #

subota, 19.04.2008.

PUK ABORTIRO
I had a dream.
Litnje jutro. Moja kuma Vesna nervozna jer još nije popila kafu. Idemo na jedino misto u gradu gdje ima najveći izbor kafe, maltene ko u Greenet kafeima u Beogradu. U Art kafe.
Sjedamo u vrt u udobne fotelje sa naslonima za ruke. Svaki jastuk na fotelji patchwork unikat, rad tekstilno dizajnerske sekcije.
Ogledam se. Između zelenila i po vrtu Čarobna šuma skulptura
koje niti malo ne sliče na novokomponirane makarske spomenike.
Zapravo kiparska radionica traje još dva dana. Vodi je Likovna sekcija, tj. Lina, Ben, Iva, Goran i Marela. Polaznika – desetak. Vare se nekakvi metalni dijelovi, tj. stvaraju se čudesne skulpture reciklažom drvenog, metalnog i plastičnog otpada. Na skalama sjede dva momka s klasičnim gitarama i sviraju. Na sredini dvora Juice-bar, 4 sokovnika i prekrasna gomila svježeg voća i povrća. Jedini juice bar u gradu. Dolazi slatka konobarica u crno-bijeloj uniformi sa keceljom na kojoj je logo PUK-a. Donosi ludo dizajniranu kartu – prva strana – ponuda raznih kava - jedini u gradu, druga strana – ponuda raznih prirodnih domaćih čajeva – jedini u gradu, ponuda prirodnih sokova – jedini u gradu, ostatak karte – klasična ponuda pića. Vesna i ja naručujemo double douch. Poviriše dvije sredovječne glave kroz željezna vrata i bojažljivo krenuše naprijed. Na ulazu u vrt zastadoše, ja ih ohrabrim, hello, it's open, do come in. Sjedoše za susjedni stol gledajući začuđeno oko sebe. Naravno da su naručili sokove, ona je odabrala voćni a on Breuss-ov sok od povrća. Pitali su nešto konobaricu i ona ih uputi na mene. Ja im polako objasnim o kakvom mjestu se radi – ukratko – pravi ART kafe – kombinacija umjetnosti, svakodnevnih kulturnih događanja uz originalnu ugostiteljsku ponudu po klupskim cijenama.
Ispostavilo se da su Norvežani koji dolaze već nekoliko godina, čak razmišljaju o kupovanju stana u Makarskoj i nisu mogli zamisliti da u gradu postoji nešto tako. Reko ja : Let me show you the rest.
Uđosmo na glavni ulaz, na zidu do ulaza u Art kafe nekoliko plakata sa najavom programa. ( Danas na programu – Likovna radionica od 09 do 18 h, već tradicionalni samostalni koncerti klasične glazbe nedjeljom od 10 do 12 h, dramska predstava –Alien- u 20 h.)
Sam ulaz u prazni Art kafe je impresivan. U minimalistički sređenom prostoru, na bijelo-svjetlosivim zidovima zrače minimalističke apstrakcije Silve Radić, sa lijeve strane cijelom dužinom prostora staklene police visine metar i po koje čine malu prodajnu galeriju. Na gornjim policama su izloženi radovi sa zadnje keramičke radionice koju je vodila Viola Grgasović, na donjim dijelovima su izloženi autorski radovi koji su pobijedili na natječaju Makarski suvenir, suvenir majice sa logom PUK-a i raznim neviđenim otiscima, zatim razni katalozi sa prethodnih izložbi i radionica,
rijetka nedostupna izdanja o hrvatskoj novoj umjetničkoj sceni, nekoliko knjižica poezije i književnosti članova Udruge, alternativni strip, plakati, letci , razglednice-autorski radovi, fotografije, otkačeni
modni dodaci… sve originalni autorski radovi za prodaju uz besplatni atraktivni propagandni materijal.
Priključuju nam se četvoro mladih Nijemaca i glasno izražavaju svoju oduševljenost prostorom, naročito stolicama i stolovima koje su zbog nedostatka sredstava plod Likovne radionice – razne stare stolice su oslikane tako da je svaka za sebe malo umjetničko djelo koje se zrcali na parketu visokog sjaja. U desnom uglu koji je ponos udruge – ručno rađena kutna garnitura od masline- sjedi troje, Vlaho, Ivana i Kuluz - ne mogu se načuditi prisustvu neprikosnovenih čuvara kulturne institucijske tvrđave Stare škole, ili su u inspekciji ili ne glume da guštaju u kavi i okruženju.
Na donjem prostoru Andrica isprobava pokretnu binu koju izvlači ispod postojeće bine i koja povećava pozornicu za 8 kvadrata.
Prostor se polako puni, u 10 je generalna proba, dolazi i Marija sa svojom ekipom noseći kostime za predstavu.
Lola se penje do majstora tehnike da dogovori rasvjetu i razglas.
Izlazimo, Nijemci naručuju litar čaja od stolisnika, koji je serviran u keramičkom čajniku uz teglu domaćeg meda, limun i uz 4 različite šolje ( jedna je nepravilne ručne izrade što ih ponovo oduševi) Treće oduševljenje dolazi sa računom od 15 kuna pa se odlučuju nešto kupiti u galeriji – kupuju 8 majica, 10 razglednica i 4 keramičke šolje uz obećanje da će navraćat svaki dan dok su tu. Za kraj se slikaju sa skulpturama i mladima na radionici.

San il java, autosugestija il – ja ću budan sanjati-, ne znam, u svakom slučaju too good to be true. U svakom slučaju u Makarskoj – nikad.

Mislim se otkud mi u san zalutala ideja za predstavu Alien u Art kafeu .
Najvjerovatnije je to moja podsvjesna reakcija na reagiranja javnosti na Ivankinom blogu, na zadnju Kroniku i događanja u PUK-u. Čudo da u Kronici nije svanuo naslov – Alien u gradu, čuvaj se !
Upozorenja dolaze sa svih strana, alieni čini nered, uništavaju klavire, ne čiste za sobom, dižu izložbe, tuku se, opijaju, drogiraju, izazivaju nered i iznered svojom glazbom, čudno se oblače, čudno se izražavaju, spominju neku alternativu, pa urbanu kulturu … i još tako opasni traže neki prostor za rad i odgajanje mladih. Tko je poimenice počinio ta grozna ( u moru cro kriminala) zlodjela je nevažno, važno je tog aliena uništit dok je u zametku, tj. nikako dat priliku da se razvije.
Čitamo po novinama da alternativa i nezavisna kulturno-umjetnička scena doživljava isti tretman u Zagrebu i diljem lijepe naše. Da nije neka politička urota , platforma na kojoj su se konačno našle sve stranke sa ciljem - istrijebit i onemogućit sve slobodne mislioce.

Sjetih se da imam knjižicu razglednica H.R. Giger-a, pa reko da se podsjetim, ova me inspirirala za naslov posta : PUK abortiro !
Image Hosted by ImageShack.us

H.R.Giger - Landscape XVIII, 1973.

Jer ove gigerovski bolesne nerođene bebe me asociraju na PUK koji je po reakcijama mnogih bio hibrid na rubu znanosti ili uzimajući u obzir stanje u glavama naših sugrađana čisti science-fiction. Začet od čudnih roditelja koji su se čak usudili tražiti dom za nerođenu djecu. Možda smo pogriješili u pristupu i logici : proširiti postojeću udrugu PUK sa umjetničkim sekcijama koje Puk-u daju dodatnu težinu, opravdanost interesnog udruživanja, kao i bogat kulturno-umjetnički sadržaj uz edukaciju mladih – upravo ono što gradu nedostaje. Za redovan rad tog zamišljenog projekta – nešto kao slobodna akademija, potreban je prostor isto kao što je potreban muzičkoj školi ili bilo kojoj ustanovi ili udruzi koja se bavi edukacijom.
Kolika halabuka oko zametka, fetusa koji nije napunio niti 3 mjeseca. Neki komentatori su u pravu – ko smo mi da tražimo
kulturne ustanove od Grada i da samo na osnovu koncepta
smatramo da trebamo dobiti Art kafe ?

Odgovor je :

Misija i vizija Udruge PUK

Vizija ili krajnji cilj Udruge PUK je živjeti u zdravom društvu koje će svojim ustrojem pružati šansu građanima, a posebice mladima koji su naša budućnost, da aktivno i kreativno učestvuju u kulturnom, društveno-političkom i gospodarstvenom životu zajednice, jer je to jedini način za ostvarenje čovjeka kao zdravog i osviještenog društvenog bića.
Cilj Udruge je da putem zacrtanog programa rada kroz 23 kreativne sekcije iz svih područja kulturno-umjetničkog i društvenog života, mladima omogući kvalitetno provođenje slobodnog vremena, učenje, prakticiranje i poticanje kreativnosti putem kreativnih radionica, učenje tolerancije, dijaloga, zajedničkog stvaranja, socijalizacije i solidarnosti s ciljem odgajanja mladih da aktivno doprinose razvoju zajednice te osposobljavanje da svoje znanje i vještine prenose na slijedeće generacije.
Cilj Udruge je organizirati i ponuditi mladima i Gradu Makarskoj ono što se podrazumijeva pod urbanom kulturom – kulturne sadržaje primjerene današnjem vremenu i duhovnim i intelektualnim dometima današnjice, sadržaje primjerene gradskim sredinama i generacijama mladih što podrazumijeva novo i drugačije, tj. avangardu i alternativu institucijskoj kulturi.

Mislim da na blogovima nismo građanima predočili koncept budućih sekcija pa ga sad objavljujem. Istina – sa nekim ljudima u već postojećim ili ugaslim udrugama nismo stigli niti razgovarati prije podnošenja zahtjeva Gradu, već smo ih stavili na spisak jer smo smatrali da se programom uklapaju u sadržaj urbane kulture.
Osim toga na osnivačkoj Skupštini je bilo puno mama i tata pa su se prihvaćale svačije sugestije i krenulo na promjenu Statuta i papirologije. Žurilo se jer smo bili obaviješteni da će se vrlo brzo rješavati status Art kafea.
Građanska inicijativa – tj. zajednička platforma svih građanskih udruga je moja ideja jer mislim da i to nedostaje u Makarskoj. Na sastanku udruga ideja o zajedničkom pristupu gradu po pitanju vitalnih gradskih potreba ili problema je dobro prihvaćena i sastavili smo poseban Zahtjev Gradu vezan za stanje kulture, uz podršku svih Udruga da se Art kafe dodijeli PUK-u.

Građanska inicijativa
«Makarska mladima»

GRAD MAKARSKA
Obala K. Tomislava1
21300 MAKARSKA

Predmet: Građanska inicijativa «Makarska mladima» za dodjeljivanje Art cafea Udruzi PUK tj. udruzi mladih za Promicanje urbane kulture

Poštovani !

Obraćamo Vam se kao grupa građana koja je shvatila da se stvari i poredak u društveno političkom životu teško mijenjaju bez dijaloga između vlasti i naroda. U želji da prije svega obogatimo kulturnu ponudu u gradu u cilju zadovoljenja naših građanskih potreba te da budemo pomoć i servis mladima koji trenutno nemaju način da se okupe, kreativno izraze i kvalitetno ispune svoje slobodno vrijeme, okupili smo velik broj postojećih, registriranih Udruga koje već u gradu funkcioniraju. Svjesni smo, međutim, da je i Grad u organizaciji svojih kulturnih programa za građane i turiste, u nedostatku programa na lokalnoj razini, prisiljen angažirati razne izvan-gradske i nacionalne umjetnike i glazbenike kako bi se uopće odvijao neki kulturni program na razini grada.

Intencija nam je okupiti sve one u Makarskoj koji su spremni svojim stručnim znanjem i idejama oformiti radionice kreativnog izražavanja. Tako su već prijavljeni voditelji radionica literarne sekcije, likovne i primijenjene umjetnosti, glazbeni festivali i slušaonice, strip radionice, radionice filma i kazališta, performeri, tečajevi plesa, tribine na teme koje su najzanimljivije mladima, razna obrazovna predavanja kao i informativni servis osnovnim i srednjim školama u području njihovog obrazovanja i budućih zanimanja…
Na istom mjestu bi se izdvojio dio prostora za potrebe uvježbavanja glazbenih bendova, glumačkih proba i priprema, priprema scenografije i kostimografije te sastanci pojedinih navedenih udruga i umjetničkih skupina. Najprimjerenije privremeno mjesto za navedene potrebe mladih za sad je jedino Art cafe, u prizemlju Stare škole u Ulici Don M. Pavlinovića 1 u Makarskoj.

Cilj je stvoriti okupljalište u kojem bi se odvijala živa, urbana kultura. To podrazumijeva razna područja kulture i umjetnosti u okviru kojih bi dotično okupljalište mladih bilo i tvornica i pozornica, kao i inspiracija za pokretanje osobne kreativnosti. Ono što bi se svakako pokušalo izbjeći u ovakvom okruženju je hermetično društvo za birane. Naime, PUK bi kao nepolitičko tijelo, imao zadatak svim mladima ponuditi širenje vidika kroz ponuđene programe, učenje zdravom življenju, očuvanje kulturne baštine i tradicije, očuvanje prirode, buđenje tolerancije i dijaloga te uvažavanje različitosti kroz koje bi otvarali mogućnost zajedničkog djelovanja za opće dobro.

Krajnji cilj je kvalitetno provođenje slobodnog vremena mladih s ciljem da se izbjegnu krize tinejdžerskog uzrasta, njihove otuđenosti zbog osjećaja društvene nebrige za njih, kao i nemotiviranosti zbog nedostatka organiziranih ciljanih sadržaja i nepostojanja kvalitetnih uzora kao modela ponašanja.

Kao pozitivni uzročno-posljedični rezultat cijelog projekta su kulturno-umjetnički cjelogodišnji, kontinuirani sadržaji iz «vlastite proizvodnje» tj. sam proizvedeni umjetnički program koji bi obogatio gradsku kulturnu ponudu. Jednako važna bi bila i autorska umjetnička djela koja će biti sastavni dio unutrašnjeg i vanjskog prostora čime će on postati atraktivno art mjesto. Samim tim i dio kulturne makarske turističke ponude.

Cijeli ovaj projekt počivao bi na Ugovoru s Gradom te bi bio u skladu s pozitivnim Zakonskim propisima, Zakonom o radu udruga, Zakonom o ugostiteljskoj djelatnosti i Zakonom o javnom redu i miru. Premda Udruga PUK ima viziju organiziranja poslova i odgovornosti, očekujemo vaše sugestije kao i pomoć pri uporištu u Zakone.

Kao građanska inicijativa, sastavljena od članova nižepotpisanih Udruga, podržavamo plan gradske vlasti o izgradnji Doma kulture na tzv. Živkinom dvoru, tj. HVIDR-inom parkiralištu u centru grada. Tu računamo na adekvatni multimedijalni dio u koji će PUK sa svojim sekcijama preseliti te ostaviti mogućnost već postojećim kulturnim institucijama u sklopu zgrade Stare škole, ostvarenje njihovog plana korištenja cijele zgrade za njihove kulturno-institucionalne potrebe.

Građanska inicijativa nižepotpisanih Udruga je također slobodna u posebnom dopisu izvijestiti vas o potrebama pojedinih Udruga i sekcija koje nemaju osnovne uvjete za rad i nadaju se da će izgradnjom Doma kulture dobiti adekvatan prostor.

Građanska inicijativa nižepotpisanih udruga priključuje se i zahtjevu Udruge za očuvanje kulturne baštine grada Makarske da se na predjelu Glavica u Makarskoj predvidi u Prostornom planu mjesto za Gradski muzej.

U nadi pozitivnog odgovora na obostrano zadovoljstvo, srdačno pozdravljamo!

Makarska, 08.02.2008.

Naziv udruge: Potpis i pečat: Broj članova:

Zahtjev je potpisalo 13 predsjednika udruga ( cca 1700 članova) kojima smo se obratili.

Uz ovaj zahtjev predali smo Zahtjev Udruge PUK :

Udruga PUK
Podgorske skale S-2/5
Makarska
Kontakt: Darijo Divković
Gsm: 098-959-1599

GRAD MAKARSKA
Obala K. Tomislava 1
21300 MAKARSKA

Predmet: Zahtjev za dodjelu Art cafea Udruzi PUK (Udruga mladih za Promicanje urbane kulture)

Poštovani !

Udruga PUK, sastavljena od 63 člana više mladih makarskih glazbenih bendova, djeluje u Makarskoj već godinu dana. Tijekom tog razdoblja članovi Udruge organizirali su zajednički više koncerata koji su bili više nego dobro posjećeni što je samo ukazalo na potrebu za ovakvim događanjima u gradu. Međutim, stasanjem i afirmacijom tih bendova na području našega grada, ali i brojim gostovanjima u drugim sredinama, ukazala se potreba za razvojem Udruge i sadržajno i tehnički. No, u čestim kontaktima s drugim mladima shvatili smo da se stvorila kritična masa potrebna za drukčiji oblik povezivanja i djelovanja na kulturnom planu u Makarskoj. U skladu s tim odlučili smo glazbenu orijentaciju Udruge PUK proširiti i drugim oblicima umjetničkog i kreativnog izražavanja. Sve to je rezultiralo stalnim porastom broja članova što nas je dodatno motiviralo da zajednički osmislimo naše buduće djelovanje.

Naime, došlo se do zaključka da je potrebno udružiti postojeće skupine mladih različitih umjetničkih orijentacija te osmisliti slobodno vrijeme mladih koji su spremni ponuditi građanima i posjetiteljima Makarske svoja znanja, vještine i kreativnost u cilju promicanja urbane kulture tj. kreativnog stvaralaštva i kvalitetnog i organiziranog prezentiranja. Samim tim nametnula se potreba za adekvatnim prostorom.

PUK-u je bila intencija okupiti sve one u Makarskoj koji su spremni svojim stručnim znanjem i idejama oformiti radionice kreativnog izražavanja što je naišlo na odličan odaziv. Tako su već potvrđeni voditelji literarne sekcije, sekcija likovne i primijenjene umjetnosti i brojnih drugih. Ponuđeni su razrađeni programi za organizaciju glazbenih festivala i slušaonica, strip radionica, radionica filma i kazališta, performeri, tečajevi plesa i druge aktivnosti. Uspostavljeni su kontakti sa priznatim stručnjacima za edukativne tribine na teme koje su najzanimljivije mladima te razna obrazovna predavanja. Intencija nam je da PUK kao udruga posluži i kao informativni servis osnovnim i srednjim školama u području njihovog obrazovanja i budućih zanimanja. Već sada spremni smo cijeli projekt, zajedno s voditeljima pojedinih sekcija, detaljno prezentirati gradskoj vlasti i građanima Makarske.
Na istom mjestu bi se izdvojio dio prostora za potrebe uvježbavanja glazbenih bendova, glumačkih proba i priprema, priprema scenografije i kostimografije te sastanci pojedinih navedenih udruga i umjetničkih skupina. Najprimjerenije privremeno mjesto za navedene potrebe mladih za sad je jedino Art cafe, u prizemlju Stare škole u Ulici Don M. Pavlinovića 1 u Makarskoj.

Cilj je stvoriti okupljalište u kojem bi se odvijala živa, urbana kultura. To podrazumijeva razna područja kulture i umjetnosti u okviru kojih bi dotično okupljalište mladih bilo i tvornica i pozornica, kao i inspiracija za pokretanje osobne kreativnosti. Ono što bi se svakako pokušalo izbjeći u ovakvom okruženju je hermetično društvo za birane. Naime, PUK bi kao nepolitičko tijelo, imao zadatak svim mladima ponuditi širenje vidika kroz ponuđene programe, učenje zdravom življenju, očuvanje kulturne baštine i tradicije, očuvanje prirode, buđenje tolerancije i dijaloga te uvažavanje različitosti kroz koje bi otvarali mogućnosti zajedničkog djelovanja za opće dobro.

Krajnji cilj je kvalitetno provođenje slobodnog vremena mladih kako bi se izbjegle krize tinejdžerskog uzrasta, njihova otuđenost zbog osjećaja društvene nebrige za njih, kao i nemotiviranost zbog nedostatka organiziranih ciljanih sadržaja i nepostojanja kvalitetnih uzora kao modela ponašanja.

Kao pozitivni uzročno-posljedični rezultat cijelog projekta su kulturno-umjetnički cjelogodišnji, kontinuirani sadržaji iz «vlastite proizvodnje» tj. sam proizvedeni umjetnički program koji bi obogatio gradsku kulturnu ponudu. Jednako važna bi bila i autorska umjetnička djela koja će biti sastavni dio unutrašnjeg i vanjskog prostora čime će on postati atraktivno art mjesto. Samim tim i dio kulturne makarske turističke ponude.

Cijeli ovaj projekt počivao bi na Ugovoru s Gradom te bi bio u skladu s pozitivnim Zakonskim propisima, Zakonom o radu udruga, Zakonom o ugostiteljskoj djelatnosti, Zakonom o trgovačkoj djelatnosti i Zakonom o javnom redu i miru. Premda Udruga PUK ima viziju organiziranja poslova i hijerarhije odgovornosti, očekujemo vašu suradnju, konkretne sugestije i mjere kao i pomoć pri uporištu u Zakone.

U nadi pozitivnog odgovora na obostrano zadovoljstvo, srdačno pozdravljamo!

Makarska, ????????????

Predsjednik PUK-a:

UDRUGA P U K
Interni materijal : Prijedlog proširenja Udruge sa slijedećim kulturno-umjetničkim SEKCIJAMA :
1. Muzička sekcija
- Aktivnosti: glazbena edukacija mladih, glazbene slušaonice s različitim glazbenim pravcima, organiziranje proba u adekvatnom prostoru, okupljanje lokalnih bendova (Poseban slučaj, Zbunjeni, No control, Logo, Natural, Dudlaši, Makadam, Kolaps prirode,), organizacija koncerata, glazbenih festivala i promocija makarskih bendova na Makarskoj rivijeri i šire, glazbena produkcija, te druge nenavedene aktivnosti vezane za glazbu.
- Voditelji: Kruno Glavina i Vice Rudan
2. Likovna sekcija
- Aktivnosti: tečajevi klasičnog crtanja, organizacija izložbi i natječaja, umjetničke radionice za socijalne promjene: zajedničko osmišljavanje i realizacija umjetničke akcije i djela, eko projekti: kreativno recikliranje ambalaže i otpada, promocija konceptualne, alternativne, urbane i moderne umjetnosti, i prezentiranje realiziranog u prostoru Art cafea i šire, promocija makarskih umjetnika na Hrvatskoj sceni.
Voditelji: Lina Rica, apsolventica grafike i Silva Radić, akademska slikarica, Goran Novović, profesor likovne kulture
3. Strip sekcija
- Aktivnosti: radionice klasičnog i alternativnog stripa, animacija, provođenje natječaja i izdavačke djelatnosti te prezentacija materijala.
Voditelj: Goran Novović, profesor likovne kulture i Lina Rica
4. Sekcija nove tehnologije «Web kitchen» iliti «Web kužina»-
Aktivnosti: Multimedijalne radionice, web radionice, video i Internet radionice, proces izrade i montaže multimedijalnih sadržaja za objavu na internetu.
Voditelj: Marina Andrijašević, grafička designerica
5. Grafička i design sekcija
- Aktivnosti: grafički servis udruzi, edukacija mladih kroz radionice, te obuka na softwareu
Voditelji: Marina Andrijašević
6. Literarna i izdavačka sekcija- Aktivnosti: literarni natječaji, večeri poezije i knjževnosti, predstavljanje i promocija aktualnosti iz područja književnosti, izdavačka djelatnost.
Voditelji: Marija Tvrde, apsolventica na Filozofskom fakultetu i Darko Brkulj, ing. grafike
7. Foto sekcija:
- Aktivnosti: Foto radionice klasične i digitalne fotografije, izložbe i foto-natječaji.
Voditelji: Boris Sisarić i Dario Odak, profesionalni fotografi
8. Primijenjena umjetnost:
- Aktivnosti: organiziranje radionica sa stručnim voditeljima iz raznih područja primijenjene umjetnosti kao i prezentacija radova . Okupljanje i promocija makarskih neafirmiranih i neakademskih autora u području primijenjene umjetnosti, organiziranje raznih natječaja alternative, organiziranje male prodajne galerije s autorskim radovima članova PUK-a u sklopu Art kafe-a.
Voditelj: Zlata Rica,( dok se ne nađe netko mlađi), slobodna umjetnica
9. Filmska sekcija:
- Aktivnosti: Filmske projekcije fokusirane na studentske i teško dostupne filmove, projekcije i promocija neafirmiranih makarskih i hrvatskih «filmaša», radionice za zainteresirane srednjoškolce na temu produkcije filma i edukativna predavanja o filmu.
Voditelji: Josip Vujčić, apsolvent ADU-a, Marina Andrijašević i Kristina Kumrić

10. Dramska sekcija :–
Aktivnosti: dramatizacija književnih tekstova ili prilagodba već postojećih, stručna priprema predstava, postavljanje i realizacija predstava. Radionice glume, pokreta i scenskog izražavanja.
Voditelji : Mislava Matković i Marina Srhoj profesorice Hrvatskog jezika i književnosti.
11. Tekstilno-designerska i kostimografska sekcija
- Aktivnosti: izrada kostima i odjevnih predmeta za potrebe sekcija PUK-a,tj. razne predstave i performanse, edukativne radionice iz konstrukcije i izrade odjevnih predmeta, kostima i modnih dodataka uz stručne voditelje, manekenska obuka članova za potrebe prezentiranja radova; organiziranje usluga izrade i šivanja kostima i odjevnih predmeta za druge pravne osobe.
Voditelji: Marija Ivanković, modna dizajenrica («Pro fokus») i Tanja Kovačević

12. Scenografija
- Aktivnosti: izrada scene za potrebe PUK-a tj. prezentacije raznih događanja, predstava, performansa, izložbi, koncerata… radionice i edukacija mladih u izradi scene.
Voditelj: Andrija Brnić, PTT tehničar
13. Performerska i plesna sekcija
- Aktivnosti: tribal, fusion, belly dancing, suvremeni ples, i drugi tečajevi uz stručne voditelje, radionice uličnog performinga, organiziranje večeri slobodnog plesa, radionica zvuka i pokreta. Voditelj: Anka Ilijašević, stručni vanjski suradnik – prof. glazbe Željko Hajskok – voditelj udruge «Hram» Split.
14. Breakdance
- Aktivnosti: tečajevi suvremenog uličnog plesanja
Voditelj: Toni Bilić
15. Ulični i drugi ekstremni sportovi
- Aktivnosti: skateboarding, roller-skateing, street biking, parkur i free style running. Video prezentacije i popularizacija ekstremnih sportova
Voditelj: ????????
16. Sekcija Umijeće življenja
- Aktivnosti: Radionice ART Excel i YES ( Youth Emprovement Seminar – Seminar za osnaživanje mladih) koje su metodama i sadržajem prilagođene različitim uzrastima sa ciljem razvijanja socijalnih i emocionalnih vještina, odgoj za nenasilje i toleranciju, razvijanje svijesti o prihvaćanju različitosti, usvajanje vježbi disanja za uklanjanje stresa i nošenje s emocijama, oživljavanje osjećaja slobode, entuzijazma, prirodnosti i želje za pomaganjem drugima. Konačni cilj su sretna, zdrava i dobro prilagođena mladi ljudi, odnosno pojedinci koji se znaju nositi sa životnim izazovima i koji preuzimaju odgovornost za svijet u kojem žive. Poseban program je program za prevenciju ovisnosti.
Voditelj: Aleksandar Bajić
17. Ekološka sekcija
- Aktivnosti: Edukacija, ekološko osvješćivanje mladih, organiziranje eko-akcija, organiziranje gradskog green peace na nivou cijelog PUK-a, dokumentiranje i ukazivanje na eko probleme.
Voditelj: Robert Zovko ???
18. Sekcija astronomije
- Aktivnosti: proučavanje neba, nebeskih pojava i tijela
Voditelj: Gloryan Grabner, teolog
19. Etno sekcija
- Aktivnosti: njegovanje i očuvanje tradicijskih vrijednosti i kulturne baštine, promicanje i prezentacija Hrvatske glazbene etno scene uz pomoć Mojimira Novakovića, radionice izrade i sviranja na tradicijskim instrumentima, radionice izrade etno odjeće i obuće uz pomoć tekstilno-dizajnerske sekcije; edukacijske radionice i predavanja etno tematike. Voditelji: Željka Mikavica Vranješ, etno-muzikolog, Mojmir Novaković – organizator festivala Etnoambient u Solinu.
20. Misaona sekcija:
- Aktivnosti: Osmišljavane programa Udruge PUK, poticanje voditelja sekcija ; misaone radionice za mlade, organiziranje predavanja, javnih tribina i okruglih stolova uz gostovanja raznih predavača,
Voditelj: Marija Tvrde
21. Novinarska sekcija
- Aktivnosti: novinarske radionice, organizacija gostovanja novinara i predavača na temu medija
Voditelj: Ivanka Šuta, novinarka
22. Sekcija Makarska građanska inicijativa
Aktivnosti: promicanje važnosti razvijanja Makarske građanske scene i građanske svijesti, povezivanje i suradnja s lokalnim Udrugama te programsko sličnim u Hrvatskoj, promicanje volonterskog rada, organizacija radionica, predavanja, okruglih stolova, tribina s ciljem unapređenja znanja i vještina voditelja Udruga uz pomoć hrvatskih Udruga specijaliziranih za to, organiziranje raznih zajedničkih akcija i međusobne suradnje.
Voditelj : Zlata Rica.
23. Mješoviti Zbor udruge PUK : formiranje zbora na čijem će repertoaru biti obrade rock, metal, pop muzike ( stvari koje su postale evergreen-i iz npr. repertoara Pink Floyda, Metalice, ACDCa, Beatlesa itd.) Voditelji : muzička sekcija

SUGESTIJE za Program i rad sekcija - interni materijal :
Voditelji Sekcija bi trebali napisati godišnji program koji bi uključivao :

1. Jedno zajedničko godišnje događanje npr. Festival Urbane Kulture :
Sa misaonom radionicom osmisliti kolaž predstavu koju bismo realizirali u 9 mjesecu i koju bismo ponudili Gradu da se programski uključi u Kulturno ljeto – veliko događanje u kojem bi sudjelovale sve sekcije – savjet – odrediti TEMU jer je lakše stvarati uz inspiraciju. (misaona, knjževna i dramska sekcija bi osmisli sadržaj i scenarij kolaž predstave, tekstilno-dizaj. izradila kostime, scenografska, likovna i sekcija primj. umjetnosti izradila scenu, dramska i filmska sekcija izrežirala, dramska i performerska uvježbala glumce i performere, muzička sekcija pripremila muzičku podlogu.
2. Barem 2 višednevne radionice za mlade po sekciji godišnje, u jesen, zimu i proljeće – po mogućnosti za vrijeme školskih praznika – izbjegavati kraj polugodišta i kraj školske godine.
3. Radionice, predavanja, okrugle stolove, tribine planirati uz što manje troškova za sada, koristiti raspoložive kapacitete, dobro predavanje može biti i prezentacija Diplomskog rada naših studenata iz područja sociologije, novinarstva, svih područja Umjetnosti, koristiti prijateljske veze s poznatim imenima iz tih područja.
4. Svaka sekcija može planirati i jednu godišnju manifestaciju tipa susreta zasebne i specifične grane urbane kulture koja može biti i takmičarskog duha,
npr. Susret breakdancing-a.
5. Neke sekcije mogu raspisati natječaje za osmišljene projekte tipa idejnih rješenja ili radionica-kolonija na nivou Hrvatske ali samo ako osiguraju dobivanje sredstava za realizaciju iz drugih izvora putem raznih natječaja.
5. Voditelji sekcija bi trebali na osnovu godišnjeg programa napisati plan svojih potreba za rad – oprema i sredstva za rad te procjenu potrebnih financijskih sredstava po radionicama radi izrade financijskog plana cijele Udruge. U plan također ubaciti mogućnosti prihoda koji radionica može svojim programom ostvariti mada će se prihod moći ostvarivati samo kroz nekoliko sekcija i djelatnosti : ugostiteljska djelatnost, muzička sekcija s koncertima, likovna, tekstilno-dizajnerska, primijenjena umjetnost, strip, grafičko-izdavačka djelatnost u sklopu Prodajne galerije i prodaje po gradu – Ribarske večeri i ostale prazničke prigode.
Ostale sekcije mogu doprinositi uz naplatu radionica i tečajeva ( ako ne bude sredstava) ali bi to za početak trebalo što više izbjegavati.
6. Podrazumijeva se da je za početak rad Voditelja sekcija volonterski a ako bude sredstava lako ćemo o eventualnom Zakonski dozvoljenom volonterskom honoraru. O stručnoj pomoći vanjskih voditelja radionica ćemo trebati pregovarati o što nižim troškovima ali ćemo morati računati na njihove putne troškove i eventualne honorare s tim da ćemo ih udomiti ( ko može) da bismo izbjegli troškove smještaja.

Dobar vitar, mirno more i puno ideja u izradi Plana i Programa žele Vam
Članovi Udruge PUK !

Između komentara na Ivankinom blogu pojavio se i ovaj anonimni kur.eviti tekst :
ma daj, pedesetplus, ne seri.
kako mozes postaviti pitanje "Kakve veze ima udruga PUK i tko je u njoj, kakav im je program"?
Kakav im je program je jedino i vazno u ovoj polemici, ako vec traze prostor.
Ne razumin zasto bi itko, pa cak i kriminalci iz grada, davali nesto nekome samo zato jer se trazi.
ja ne bi, a podrzavam akciju 100%. ne vidim sto je to puk ucinio da zasluzi prostor. ovaj put kojim se zeli ici je najlaksi - daj mi pare i prostor pa cu ja nesto napraviti.
a, ne.
to ne ide ni u tucepima, ni u splitu, ni u new yorku, pa ne vidim zasto bi islo u makarskoj.
moj dojam je da se gubi energija na nepotrebno, a znam da nisam jedini. vidio sam i cuo argumente ljudi koji zele isto sto i vi, argumente o tome kako se stvari NE RADE na vas nacin.
bas me zanima bi li ista bilo od ma festa da se prvo trazio prostor i pare od grada. ljudi su zasukali rukave, radili a ne se bavili politikom. koliko god vi mislili da ste apoliticni, niste.
napravi pa trazi zauzvrat.
vrlo jednostavno.
a ti, pedesetplus, i ostali kolovodje, daj sjasite vec jednom.
ivanka je pametna i sposobna, ali joj fali kvalitetnih ljudi s konkretnim idejama.
jebo vas nered fest i zlatica rica.
eto. (minus 04.04.2008. 12:45 )

Nisam sujetna da bih se uvrijedila ovakvim komentarom ali sad kad je PUK abortiro ne želim – minusu- a uskratit informaciju o tome što je PUK do sada napravio: samo ovo gore navedene papirologije - na koju još nismo dobili odgovor iz Grada, uz koncerte koje su uspješno odradili momci iz muzičke sekcije – sada jedini članovi Udruge PUK.
Pretpostavljam da je Likovna sekcija trebala raditi na novim kamenim garniturama na plaži, rezultate rada i izložbe svojih članova prezentirati u vidu performansa na žalu – ako se dobije dozvola od policije ( zapravo i nije loša ideja – Izložbe u zalazak sunca ); Dramska sekcija bi se mogla održavati ispod 3 bora od Žute kuće, Literarna par borova dalje, a misaona – pošto je najopasnija, jer tu se rađaju bolesne ideje – na vrhu Sv. Petra ili još bolje u Nuglu.
Uspoređivati raznovrsni BUDUĆI plan rada nekoliko umjetničkih sekcija sa Strip Ma festom je da izvinite, ne nalazim druge riječi - neinteligentno. Čudim se da Dado Antunović ( kojeg cijenim) zahvaljujući svojim političkim, menadžerskim i organizatorskim sposobnostima nije u Poglavarstvu kao član poglavarstva izborio i prostor da bi grupica stripofila organizirala godišnji dvo ili trodnevni strip festival. Da ga je smatrao potrebnim mislim da bi ga i dobio. I to bez da je išta prije toga njegova ekipa
realizirala.
Sa svojim osmogodišnjim iskustvom vođenja slične udruge
( kojoj Grad nikad nije dodijelio prostor ) znam da je plan i program sekcija nemoguće realizirati bez prostora. Zajednički smo na osnovu knjige -Kuharica za udruge- osmislili strategiju i drugačiji pristup – ako je našim političarima stalo do mladih – a briga o mladima kao i Kultura im je u popisu poslova – evo, radi se i nacionalna strategija za mlade, - tražit ćemo uvjete za rad ili – ništa. Ali, avaj, Kuharica je proizvod civilnog sektora svjetskog kalibra kojeg nećemo dostići za 100 godina.
I tako prije nego je išta počelo mladi nadobudni momci su odustali.
Njima je samo do svirke i do njihovog đira. Čemu komplicirati život. Odustajem i ja.
Abortirani dio PUK-a planira osnovati novu udrugu.
Ja se povlačim ne samo iz zdravstvenih razloga – kome su potrebni stresovi, ljutnja, razočarenja i nadnaravni napori da se u ovom ukletom gradu nešto promijeni.
Građanima kao i političarima nije stalo. Koja kultura, koja umjetnost, koja alternativa, koji mladi, koji stari, koji sa posebnim potrebama, koji Dom Zdravlja, koji Dom kulture, …koji Alieni…..
Postoji sami privatni interes, sad u popularnoj sintagmi – privatno-javni interes. Ma što to značilo – za moj kut gledanja još jedno otvoreno polje za žetvu, devastaciju gradova i osiromašenje naroda.

I prije nego što sjašim, kao dio odgovora minusu, a vezano je za temu, prilažem tekst sa bloga bolimozak :

http://bolimozak.blog.hr/2008/04/1624584691/top-lista-psihickih-poremecaja.html

O bolestima psihičke prirode, koje poprimaju epske proporcije u Lijepoj Našoj. Naravno, najbolje je to iznijeti u obliku liste. Da se čitatelj ne muči previše. Dakle, top 6 psihičkih poremećaja prepoznatljivih u susjedu ili kolegi s posla:

#6 Tyler-Jovijeva bolest (bolest eksplozivnog kurca)Neurodegenerativni poremećaj nazvan prema popularnim glazbenicima posebno popularnim u osamdesetim godinama dvadesetog stoljeća, S. Tyleru iz skupine Aerosmith i J. Bon Joviju iz istoimene skupine; nazvana prema specifičnom ponašanju glazbenika u njihovim video brojevima. Ponašanje koje se, u najmanju ruku može nazvati bezobzirnim. Osoba oboljela od ove bolesti ima specifičan oblik ponašanja karakteriziran kao "puca mi ku*ac"; apsolutnu nezainteresiranost za suradnju ili obzir prema drugima, kao ni prema tuđoj kulturi, vjerovanju ili stavovima. Oboljele je najlakše prepoznati u interakciji s drugima. Oboljeli, primjerice, neće dati žmigavac dok skreće, parkirat će zauzimajući trećinu prometnice i dva parkirna mjesta, dolaskom u tuđi stan ili poslovni prostor neće trošiti vrijeme na brisanje prljavih cipela ili pozdravljanje prisutnih, tuđe ukazivanje na počinjenu očitu grešku će posve ignorirati i slično. Neki oblici poremećaja se očituju i u kupovanju poduzeća te pokradanja istih ili u potpuno hladnom laganju i tzv. predizbornim govorima. Iako je bolest prepoznata u 90% stanovništva, uznapredovali stadij kod nekih osoba skreće pozornost na ovu tešku, sveprisutnu bolest.

#5 Syndroma eruditio entamoeba (sindrom kulturne amebe)
Ovaj psihološki poremećaj je poznat još od drevnih vremena i, nažalost, vrlo je rasprostranjen; naročito na Balkanskom poluotoku. Osoba oboljela od Sindroma kulturne amebe pokazuje iznimno nizak stupanj interesa za djela okarakterizirana kao "kultura", ima vrlo negativan, dapače, naprijateljski stav prema ideji čitanja pisanog teksta, ideji glazbe, filma ili likovnih umjetnosti. Poremećaj se obično primjećuje u djetinjstvu, te ako se vrlo ozbiljno ne pristupi lječenju, poremećaj se vrlo brzo pogoršava i dovodi do neizlječivog stanja. Blaži oblici poremećaja se očitavaju u patološkoj ljubavi ka glazbi u kojoj je primarna harmonika i prepoznatljiv naričući glas pjevača/ice, praćenje opusa izvjesnih glumaca poput J. C. Van Dammea, S. Seagala i režisera poput Uwea Bollea. Teže slučajeve se može prepoznati po svim navedenim simptimima kao i po čestim izrazima poput "a to je kurac... tob i ja mogo nacrtat/odsvirati", "use nase podase", "kolcem lancem bokserom" i slično. Kliničke studije nisu još uvijek pronašle učinkovitu terapiju, kao ni ispravan pristup oboljelom.

#4 Syndroma divinissimus (sindrom Bogomdane individue, znan i kao Pokos poremećaj)
Sindrom bogomdane individue je patološki oblik normalnog ljudskog samopoštovanja i samouvjerenosti. Osobe oboljele od navedenog sindroma žive u iluziji da su oni posebna dobrobit za čovječanstvo općenito i nezamjenjivi u bilo kojoj sferi života. Tuđih naravno. Pokos poremećaj se posebno ističe na radnom mjestu, i to u timskim poslovima. Bolesnik smatra da ne može pogriješiti, uvijek ima dobar savjet kojim će neizmjerno pomoći bližnjem i općenito smatra da je njegovo postojanje božji dar čovječanstvu, bez potrebe pokazivanja ikakvih praktičnih vještina i/ili znanja. Također, simptomatično je da se ovaj poremećaj vrlo često javlja na estradi, kod osoba koje se pojavljuju ili žele pojavljivati u medijima. Srećom, ovaj težak poremećaj se može vrlo uspješno liječiti. Najpoznatiji tretmani su tretman batinjanja, pendrečenja i oduzimanja ljudskog dostojanstva, kao i tretman apsolutnog ignoriranja. S druge strane, oboljeli od ovog sindroma vrlo često pati i od Tyler-Jovijeve bolesti što predstavlja velik problem pri liječenju.

#3 Bolest lude babe
Bolest lude babe je progresivna bolest koja se uglavnom javlja kod populacije srednje i starije životne dobi, obiju spolova. Uzroci se obično prepoznaju u neliječenom sindromu kulturne amebe koji se pogoršao i doveo do bolesti lude babe. Dio simptoma je istovjetan simptomima malajskog ludila a iskazuje se u naglim promjenama raspoloženja, iznenadnom bijesu, neprijateljstvu prema svemu što ima puls, kao i prema neživim stvarima poput ulaznih vrata, tuđih automobila i slično. Ponekad simptomi uključuju i pretjeranu ljubav ka kućnom ljubimcu ili određenoj životinjskoj vrsti poput, primjerice, mačaka. Bolest se javlja vrlo rijetko u mlađe populacije. Kako je bolest od davnine poznata, u puku je, kod mlađih bolesnika nazivaju i "nadrkanost" i "nedojebanost". Dok se kod mlađih osoba može relativno lako liječiti, za starije bolesnike obično nema lijeka, te je osoba bolesna sve do smrti. Srodni poremećaj bolesti lude babe je i tzv. Bogomoljska psihoza (Adoratus psychosis) gdje oboljela osoba, obično uz simptome bolesti lude babe, pokazuje i iznimnu pobožnost i bijes ka osobama koje nisu pobožne. Bogomoljska psihoza je ponekad i samostalni poremećaj, koji se pojavljuje i kod mlađih osoba.

#2 Ahilejev sindromSindrom specifičan za manje države koje su u nedavno vrijeme bile u ratu. Karakteristično za osobu oboljelu od ovog sindroma je da čvrsto vjeruje da je bila sastavni dio oružanih snaga i sudjelovala u ratnim akcijama, kao i nepresušnu volju i trud uvjeravanja drugih, naročito državnih tijela, u njihovu ključnu ulogu u zadnjem ratnom sukobu. Zabilježeni su i slučajevi pandemije ovog sindroma kada se broj oboljelih mjerio u stotinama tisuća. U težim slučajevima, oboljeli za nesreće poput pada s motora ili ozljede dobivene u birtijaškoj tuči vjeruje da su nastale kao posljedica ratnog ranjavanja. Naravno, državna tijela svom silom pokušava uvjeriti u svoje iluzije. Također, oboljeli u svojoj iluziji čak plaća medicinskom osoblju za službene dokumente koji će potvrditi njegovu iluziju. Za uspješno liječenje ovog sindroma, potrebni su veliki zahvati na razini države, što je, naravno, teško izvediv i dugotrajan proces.

#1 Adolfov poremećajPoremećaj kojeg karakterizira neprijateljstvo ka drugim narodima i/ili religijama. Vrlo raširen poremećaj koji je često u kombinaciji s Bogomoljskom psihozom. Oboljeli je uvjeren u demonsku narav svog "neprijatelja", njegove zle namjere, te to obično manifestira kao neskrivenu mržnju, potpunu diskreditaciju svih dostignuća kao i svakog pojedinog člana "neprijateljske" skupine. Često se, na teritoriju Lijepe Naše orijentira na istočne susjede, no jaki su i oblici neprijateljstva ka sjevernozapadnim susjedima, abrahamskoj monoteističkoj relikiji raširenoj na Bliskom Istoku i Aziji, kao i ljetom izazvano neprijateljstvo ka turistima iz sjeverne i srednje Europe. Oboljela osoba obično, u svojoj deluziji, pronalazi više "neprijatelja", ne koncentrirajući se samo na jedan narod ili religiju već širi pojas djelovanja . Studije pokazuju da se ovaj poremećaj može smatrati razvijenim oblikom Sindroma kulturne ameba. Nažalost, neizlječiv je.

Bonus: bolest ciničnog blogera
Ova bolest

Nadam se da se bloger boli mozak neće naljutiti što sam se poslužila tekstom. Mislim da nedostaje još jedan najrašireniji poremećaj :

Poremećaj tri majmuna :
najrašireniji poremećaj kod Hrvata srednje i osiromašene klase je krivo shvaćanje japanske priče o 4 majmuna. Sindrom - Ne čujem, ne vidim , ne govorim – je gotovo postao pravilo u hrvatskom puku koje podgrijava njegov strah od vlasti, institucija, prvog susjeda i sama sebe. Jer nitko u ovoj državi nije bez grijeha, nema ga ko nije utajio porez, ko nije izgradio nešto bespravno, ko nije podmitio ili bio podmićen i da ne nabrajam bezbroj drugih grijehova.
Od ovog poremećaja pate svi religiozni ljudi i oni odgojeni u kršćanskom duhu - što smo gotovo svi - istina i moralni kodeksi su ionako ugrađeni u ljudski kod. Poremećaj se može ubrojiti u kulturne amebe jer : u pravilu su zadovoljni onim materijalnim što imaju- daj što daš i ušićari di možeš, nemaju smisla za humor, duševna hrana su im meksičke i naše sapunice, razni reality shows gdje im junaci postaju oni gluplji od njih, istreniranom preciznošću zaobilaze sve informacije ili kulturne sadržaje iz kojih bi mogli nešto novo naučiti. Duhovna hrana im je sve što im što im pop u crkvi, mediji i oficijelna politika servira.
Čak o tome i diskutiraju u zatvorenim krugovima, konspirativno u pola glasa s obaveznim osvrtanjem preko ramena. Pri slučajnom anketiranju, novinaru najčešće odgovaraju : Nisam ja odavde, Ne znam i Nemam mišljenje. Zna se da slijepi, gluhi i nijemi nisu za promjene.
Širenje sindroma – ne vidim, ne čujem, ne govorim – je proporcionalno širenju zla i kriminala koje je sudeći po vijestima u porastu. Stanje je neizlječivo jer se država i mediji dušebrižnički brinu za status quo slijepe, gluhe i nijeme nacije, čak se takvo ponašanje prepisuje kao terapija za izlječenje od ostalih psihičkih poremećaja.

Samo gledajući našu TV došli bismo do još puno poremećaja vezanih za stanje zdravlja naše nacije. Je li došlo do potpune degradacije društva , zavladalo zlo na svim nivoima ili bi trebalo mijenjati koncept vijesti – umjesto brutalnih ubojstava, samoubojstava, silovanja, pedofilije, krađa, pronevjera, prijevara, mita, korupcije, nesposobnosti politike ( koja sama vuče bezbroj afera bez epiloga ) čijim lažnim činjenicama i obećanjima nas nemilosrdno bombardiraju iz dana u dan, mogli bi barem 50% vijesti posvetiti pozitivnim stvarima jer vjerujem da ih u nas još ima.
Od posjete Buša i oduševljenih izjava građana : veličanstveno, fantastično….zadnjih dana mi neprestano zuji u glavi : lud, zbunjen…. lud, zbunjen…… lud, zbunjen – normalan… i kontam da se otprilike podudara omjer 3:1 ludih i zbunjenih naspram normalnih.
I mada se cijeli život trudim bit normalna moram priznat da se sve češće osjećam luda ili zbunjena.
Iz faze AAAAAA : angažirano, alternativno, anarhistički, aktualno, altruistički i sve to slobodno kroz ART, jer to je bio sastavni dio mog bića, prelazim u fazu : Stoj kuco i misli na svoje zdravlje !

Dakle budućoj udruzi želim sriću u nekom budućem dobrom vrimenu.

A dramskoj sekciji poslije postavljanja tragikomedije :
-Alien u našem malom mistu-, predlažem još jednu predstavu primjerenu današnjem stanju u našem gradu a i cijeloj državi : - Let iznad kukavičjeg gnijezda !-

I dok metropolu čeka hitna nadogradnja Vrapča, budućoj udruzi predlažem naziv KONTRA.
Nadam se da će dobit prostor za rad i bio bi mi osobni gušt sideći na klupi na Rivi i gledajući grupu mladih što prolaze, kako
na pitanje : Di ćete ? odgovaraju : U Kontru !

Zdravi i veseli bili !

19.04.2008. u 18:18 • 34 Komentara • Print • #

četvrtak, 27.03.2008.

Ol ' 55

Nema Bilka.
Cijelu noć sitna tužna kiša.
Mrzim proliće.
Kiša i nadalje pada.Idealno za metiljanje po kauču.
Pogotovo ako iz nepoznatih razloga nisi oka sklopio.
Ali, ne. U meni nemir.
Za sve je krivo proliće.
Uvijek me je bacalo iz euforičnih napada volje i radosti u napade neobjašnjive tuge i slabosti. Kako fizičke tako i psihičke.
Prepuštam se tuzi. Puštam si jednu od najdražih Waitsovih - Ol'55.
Suze su krenule.

27.03.2008. u 09:47 • 18 Komentara • Print • #

<< Arhiva >>

Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.