pedeset+

petak, 29.02.2008.

TOP LISTA MOG SVIJETA 2007

Kalendar duše

Četrdeset sedmi tjedan ( 23.veljače - 1.ožujka )

Nastati hoće iz utrobe svijeta,
Oživiv privid čula, radost bivanja.
Nek nađe snage mog mišljenja
Već opremljene od božanskih sila,
Što u nutrini mojoj snažno žive.
R. Steiner

Kad bih dobro razmislila najvjerovatnije bih na sebi nosila majicu s Jermanovom parolom : Ovo nije moj svijet !
Toliko toga u velikom, šarenom svijetu ide naopačke. Borba između dobra i zla koju pratimo i patimo, brinemo, tu i tamo nešto činimo, netko zlo, netko dobro, a većina ništa. A svak zapravo u svom malom svijetu ekvilibrira ko u Arsenovoj « Ekvilibristi» ili Kiplingovoj «IF» pokušavajući biti zadovoljan i sretan. I s godinama dođe mudrost koja nas obično lupi po sred mozga ili srca ( zavisi s kojim dijelom donosimo odluke i koji nas dio vodi kroz život ), kad shvatimo da imamo pravo i slobodu stvarati svoj svijet.
Stoga napuštam svijet koji mi se ne sviđa i s ovim postom priznajem da je blog ego-trip. Čemu ova rečenica ?
Nisam ni znala da je prekjučer bila godišnjica mog Bloga, sinoć mi Vice čestitao. Kako vrijeme leti ! Do sada sam vodila par polemika s prijateljima oko Bloga tvrdeći da blog nije ego-trip, tj. da ga ja nisam zato otvorila. Namjera mi je bila pisati o fenomenima današnjice, o svakodnevnici bez uplitanja osobnog ali malo po malo, blog se pretvorio u senti-pensante, tj. Galeanovo : misliti-osjećati.
Like it or not, na ovom blogu započinje pravi ego-trip i više mi nije važno što će ko misliti o meni.

Dakle : TOP LISTA MOG SVIJETA 2007.

Proglašavam 2007. godinu najboljom godinom svog života i objavljujem top listu ljudi , događanja, stvari koje su bile i jesu dio mog svijeta, stvari koje su mi ispunile ili oduzele vrijeme. Trudila sam se oko pozitivnih a negativne pokušala ignorirati, odstraniti iz mog svijeta.

Moje SVIJETske nagrade :

Nobelovu nagradu za mir dodjeljujem Prem Rawat Maharaji-ju, čovjeku koji se cijeli život nesebično i s ljubavlju posvetio učenju ljudi ( naročito zapadnjaka ) kako da postanu ispunjeni i sretni, pokazao put da u sebi otkriju mjesto gdje boravi ljubav, zajednički duh, ono što nas čini čovjekom slobodnim od svih religija, učitelja i vanjskih utjecaja i okolnosti koje vladaju pojedincima i narodima, koje uzrokuju poremećaj prirodne postavke stvari, generiraju zlo i uništavanje ljudi i planete.
http://au.youtube.com/watch?v=b2gZIDOZmts

Nobelovu nagradu za hrabrost, snagu, ustrajnost i medicinu ( farmaciju) dodjeljujem Kriasani Kriasantu koja je stvorila novi jeftini generički lijek za oboljele od AIDS-a, našla sredstva i sponzore, organizirala tvornice i proizvodnju lijeka u najugroženijoj Africi i to usprkos monopolu moćnih farmaceutskih firmi koje joj čak prijete smrću.
http://www.aidhiv.blogspot.com/2007/08/story-about-dr-krisana-kraisintu.html

Nobelovu nagradu za književnost i borbu za ljudska prava i slobode dodjeljujem mom najdražem piscu Eduardu Galeanu.
http://en.wikipedia.org/wiki/Eduardo_Galeano

http://www.democracynow.org/2006/5/19/voices_of_time_legendary_uruguayan_writer -
intervju s Galeanom koji bih volila da pročitate.

Najdraži umjetnici : Hundertwasser, J. Beuys

Najdraži film : Little mis sunshine, ili Mala mis Amerika koji sam odgledala s dvije prije Vesne u Plavoj sali kina Beogradskog sveučilišta svaka u svom redu u kojoj smo bile samo nas tri valjajući se od smijeha.

Najdraži glumci : Gary Oldman, Wiliem Hurt, Ben Kinsley, Cavin Spacey, Harvey Keitel, Daniel Day-Lewis Liam Neeson, Ed Norton, Tim Roth, Sean Penn, Jeff Bridges, Bruce Willis, Brad Pitt

Najdraže glumice : Susan Saradon, Anjelica Huston, Nicole Kidman, Jamie Lee Curtis, Juliette Binoche

Najdraži režiseri : I. Bergman, F. Fellini, Lars van Trier, Coen Brothers, Jim Jarmosh, Wim Wenders, Terry Gillian, Yimou Zang

Najbolji komičar: Sacha Baron Cohen u « Da Ali G show « tj. kao Ali G, Borat i Bruno.

Najdraže serije 2007.: Judge John Deed, Ali Mc Beal, The Sopranos, Najdraža serija svih vremena : Život na sjeveru
Najdraža strana emisija : Reporteri - BBC

Najdraža predstava 2007: Moja privatna biopolitika, autor i izvođač : Saša Asentić, Bitef – Showcase 2007. Beograd

Najdraži svjetski balet 2007. : Trio – Izrael, koreograf Ohad Naharin, Bitef 2007.

Najdraža pjevačica : Amy Whinehouse – strašno me nervira obavezno komentiranje njenog zdravlja od strane medija umjesto komentiranja njenog genijalnog pjevanja i produkcije.


Najdraži pjevač : još uvijek Tom Waits
http://www.myspace.com/tomwaits
Najpolitičar : Bolivijanski predsjednik Evo Morales koji je dokazao kako se narod može oduprijeti kapitalizmu i Americi.
http://en.wikipedia.org/wiki/Evo_Morales

Najgori političar : G. Bush – oličenje gluposti, zla, nepoštenja koji je čovječanstvu nanio nenadoknadivu štetu – ujedno dokaz kako su ljudi površni i nesavjesni i kako je današnja demokracija lakrdija.


Domovina :
Kakva-takva, moja je. Jezik kojim govorim, koji razumijem i koji volim, nebo kojim letim, zemlja kojom hodam i koju ljubim bez obzira na teškoću življenja, bez obzira na milijun grešaka koju ovaj nesretan narod čini u stvaranju nove države. Kojom Božjom voljom i spletom okolnosti sam osuđena živit na ovim prostorima ne znam, al sam uvjerena da bih se u nekoj sređenoj evropskoj državi puno bolje, takva kakva jesam, snašla.
Koliko ima smisla u državi s još uvijek jakim nacionalnim nabojem zamišljati što bi bilo i kako bi bilo uvesti Fince, Norvežane, Šveđane da na nekoliko godina uprave državom ne znam, al ovih dana je stvarno tragikomično gledat i slušat naše političare u Saboru.

Pa kad sam kod politike, za političara godine proglašavam :

Najbolji i najuspješniji političar : Ivo Sanader
Što je - je, mora mu se priznat. Ima sve vrline koje čine uspješnog političara : demagog, filozof, govornik, dobro izgleda, ima manire, prevrtljivac, šarmer koji je uspio ponovno ujediniti članstvo, koji ekvilibrira između najgoreg nacionalizma i kozmopolite, nacional huškača i pacifiste, socijaliste i najtvrđeg kapitaliste, zadaje najniže udarce stranačkim protivnicima služeći se notornim lažima uz zavodnički osmjeh, koristi sve propuste u Zakonima, konačno novi karizmatski vođa ultra desničara, desničara, invalida i boraca Domovinskog rata, dijaspore, klera i katolika, iskrenih domoljuba, novokapitalista, karijerista ( svatko ima cijenu i za svakoga će se naći mjesto), novi jaki vođa bivših olinjalih komunista, nova nada starih i novih umirovljenika, novo političko utočište oslabljenih stranaka.
Sve je magistrirao i stado, koje ko vjerni pastir čvrsto drži na okupu, čuva, njeguje i kontrolira, mu slijepo vjeruje.
Osobno bi mi bio simpatičniji da umjesto satova skuplja autiće i da ih nedjeljom traži po Hreljiću kao njegove evropske kolege po njihovim buvljacima – al možda i na to nadođe – diš boljeg kontakta s narodom.
Samo nek nas uvede u Evropu.

Najdraži Saborski zastupnik : Damir Kajin

Najgori političar : Branimir Glavaš – strah i trepet svih normalnih ljudi u Osijeku za vrijeme rata a i sada – nevjerovatan produkt naše države, sramota kako našeg sudstva, tako i Zakona i Sabora.

Mediji :
Naj kolumnisti :
Sandi Blagonić http://www.net.hr/vijesti/blogos/
Ante Tomić http://www.jutarnji.hr/komentari_i_misljenja/kolumne/clanak/art-2008,2,23,tomic_kolumna,109740.jl
Robi k – Viktor Ivančić – Feral


Naj novine koje su me držale u ravnoteži i nadi : Zarez, Feral
TV

Najdraže emisije : Na rubu znanosti, Globalno sijelo, Transfer, More

Najduhovitije na TV : jedini & only Pervan, Zlikavci, Laku noć Hrvataska.
Najgore na TV – u : beskrajne reklame i sapunice


Likovna scena :

Najdraža umjetnička radionica : petikat http://www.google.com/search?hl=hr&q=petikat&btnG=Tra%C5%BEi&lr=lang_hr

Najbolji kolektiv : Komikaze na čelu s Ivanom Armanini
http://www.jedinstvo.hr/pmwiki/pmwiki.php?n=Komikaze.KOMIKABOOMEVENTS

Najdraži slikari : Nikola Rica, Vojo Radojčić, Vatroslav Kuljiš
Likovna kritičarka : Marina Baričević, Ruža Olujić

Umjetnica godine : my precious daughter Lina Rica :
moja nomatkinja koja je prošle godine uz relacije Madrid-London- Zagreb- Makarska- Biella-Zg- Korčula-Pula-Rovinj-Hvar-Makarska-Split –Prag-Venecija-Beograd-Zg-Ma- London-Nottingham-Leeds-Whitby, uspjela biti i vrlo plodna autorica.

Izložba : « Sobe « s Tonkom Maleković- Galerija Križić Boban, Zagreb


radionice : Ivanić Grad


Istina je da Lonja zapravo više ne teče već stoji.

radionica Distrikt Brčko - B i H


Angažirano igranje sa simbolima – zastava B i H – umjesto evropskih zvijezdica instalirane su limenke stranih soda pića- osim simbola konzumerizma i kapitalizma asocijacija na zatvorenost i konzervativizam.


Započet projekt « Granica » koji će se nastaviti intervencijom u prirodi na drugim granicama.

src="http://img142.imageshack.us/img142/5348/granicelinabrkohe0.jpg" alt="Image Hosted by ImageShack.us"/>

.

Radionica Komikaze : Femfest Zagreb

Radionica Komikaze : MA Strip Fest- Makarska

Radionica Art for social transformation – Love difference, Biella Italija – učešće putem međunarodnog natječaja – desetodnevno međunarodno druženje mladih angažiranih umjetnika iz svih područja umjetnosti, dogovor i planiranje zajedničkog projekta s temom Umjetnost za socijalne promjene, koje će se održati
tokom 2008. g.

DIKK – Viva la Pola, Pula.



radionica Komikaze -galerija Dalmacijaland – Jelsa, Hvar

Grupna izložba – Galerija Gojak Makarska.



5th Intrernational Triennial of Graphic Art, Progue : prezentirala Hrvatsku grafiku.



Najbolja baza je što su nju i njen rad stavili kao reklamu za trijenale u besplatne gradske novine :


Splitgraphic 2007.

Najdraži bendovi : Let 3, TBF
Najbolji koncert : Kries na Etno ambient-u u Solinu
Najdraži pjevač : Oliver Dragojević i feniks Arsen Dedić
Najdraža pjevačica : Tamara Obrovac
Najbolja prestava : balet Magnum , koreografija Rami Be'er, HNK Split

Najdraži muški književno-duhovni bloger : Milord 55
Najdraži muški književni blog : Armin
Najdraži muški ludlucidni blog : ludlud
Najdraži ženski blog : oceana

Makarska
Grad u kojem živim i okruženje u kojem je najteže reći : ovo nije moj svijet, jer bismo se svi trebali osjećati odgovornim za ono što nam se ne sviđa u sredini u kojoj živimo, onom što se događa u prvom susjedstvu, na ulicama kojima se svakodnevno krećemo, promjenama kojima kao sugrađanin nisam osobno doprinijela niti sam ih mogla spriječiti. Mada još uvijek sanjam o životu na pustom otoku i mada je istina da je svaki čovjek otok za sebe i da se u svakoj zajednici, velikoj ili maloj, može živjeti kao na pustom otoku, ja nisam od te građe. Društveni život, društveno korisni rad je uvijek bio sastavni dio mog života.
U 2007. g. sastavni dio mog svijeta su bile aktivnosti :

Predsjedništvo Foruma žena SDP-a čiji sam član vanstranački. Činjenica da su me prihvatili takvu kakva jesam ( anarhosocijalistu uz obrazloženje da nisam u niti jednoj stranci zato što ne mogu istovremeno biti slobodna, inteligentna i lojalna) je ujedno i odgovor zašto sam aktivna u Formu žena SDP-a. Predsjedništvo čini 9 osviještenih i angažiranih žena koje se međusobno uvažavaju i poštuju : predsjednica Branka Baletić, tajnica Katica Visković , Jagoda Martić, Dušanka Grljušić, Niveska Batinić, Silva Glavina, Krasna Bolanča, Ivna Montana i ja. Prvih pet u štiklama, ostale četiri u sportskim postolama su prošle godine odradile puno za lokalnu zajednicu, što se mene tiče, više kao građanska Udruga nego stranačko tijelo ( s time se dakako neće neke složiti, ali meni je bitno moje viđenje ) : pokrenuli smo inicijativu za osnivanje Povjerenstva za invalide koje je i osnovano – kada će Grad početi uvažavati i provoditi odluke da bi se zadovoljile potrebe invalida - ne zna se – npr. sve javne ustanove učiniti pristupnim invalidima ; pokrenuli smo inicijativu ( zajedno s ženama HDZ-a – K. Zrinski ) za povrat Doma Zdravlja Makarskoj – danas je osnovana i Udruga na čelu s umirovljenim dr. Laznibatom ali kada će se s tim problemom pozabavit Gradska vlast ne zna se – od djelatnika Doma Zdravlja pohvaljujem dr. Granića i dr. Kalajdžić koji su nam jedini dali podršku i pomogli u artikuliranju zahtjeva.


Tri para najčvršćih SDP- ovskih nogu u gradu.

Organizirale smo u hotelu Meteor Humanitarne prodajne izložbe ručnih i autorskih radova makarskih žena, humanitarne prodaje kolača što su ispekle članice i simpatizerke SDP-a, predavanja na temu Zdravstva, besplatne zdravstvene preglede, odradile SDP-ovske proslave, organizirale jednodnevne i višednevne izlete.

Ekipa autorica koje su prodajom svojih radova Norveškim gostima u Hotelu Meteor ( zahvaljujemo vodički Đurđi i njenoj ekipi na suradnji kao i hotelu Meteor) omogućile humanitarne priloge ustanovama i pojedincima.

Čvrsti predizborni plan o priključenju Makarske Hrvatskoj mreži Zdravih gradova i osnivanje Ureda Zdravi grad pri Gradu, nismo uspjele realizirati što nije čudno s obzirom na političku situaciju i vječnu stranačku borbu za Vlast u gradu i njihove prioritete.

Stoga Nagradu Grada za društveno-političko zalaganje dajem Forumu žena SDP-a.

Udruga u kojoj sam bila aktivna je Udruga umirovljenika, tj. Zbor umirovljenica, 20 žena s prosjekom 65 godina koje se dva puta tjedno druže uz pjesmu. Lak korak kojim dolaze na probe, sređenost, friške frizure i osmjeh na licu su dokaz da druženje, smijeh i pjesma liječe.

Neuspjeli projekt sa zborom – osnivanje Društva crvenih šešira tj. Red hat society koje sam registrirala u USA kao Sisters of Adriatic – vremešne kolegice se u ovoj učmaloj sredini ne usuđuju obući u ljubičasto i na glavu staviti crveni šešir. Šteta, druženje koje već postoji bi bilo još zabavnije.

Stoga Nagradu za društveno zalaganje dajem gosp. Slavku Josipoviću, bivšem, a sad počasnom predsjedniku Udruge Umirovljenika, koji je ne samo volonterskim radom u Udruzi Umirovljenika već i dugogodišnjem kulturno društvenim zalaganjem u gradu zaslužio ne moje, već društveno priznanje.

Druga Udruga u kojoj godišnje provedem par mjeseci vodeći kreativnu radionicu je Udruga Sunce, udruga roditelja djece sa smetnjama u razvoju.
Rad s mojim anđelima koji ne mogu puno uraditi kao i druženje s njima me liječi, čakulamo o svemu i svačemu, smijemo se, pjevamo.


Moju ekipu čine :
Anita – tajnica Udruge i naša šefica, Marino Borić – duša ekipe sa zaraznim smijehom kojemu se ne može odolit, Zaga – ozbiljna, odgovorna i umjetnički talentirana, Ivo-dvometraš s dušom petogodišnjaka, ozbiljni i vridni Tomo koji me zove – gospođo, Marija – svojeglava i odlučna, Ivana – obrazovana, vrlo inteligentna, piše krasnu poeziju, Natalija, tiha i plaha.

Nagradu za volonterski rad i dugogodišnju borbu za ostvarenje potreba djece sa smetnjama u razvoju dajem predsjednici Udruge Oliviji Prodan Ravlić.

Nagradu zaslužuje još mnogo građana i voditelja građanskih Udruga, posebice zbog ponašanja gradskih vlasti koje još uvijek građanske Udruge tretira kao nepotrebni trošak umjesto kao dragocjenog partnera u realiziranju građanskih potreba.

NAJ 2007.
Najbolja političarka : Branka Baletić, nadam se da će jednog dana biti gradonačelnica
Najbolja vijećnica : Ivana Gabrić, slobodna, nezavisna, pametna, školovana, svjesna, savjesna i hrabra mlada žena – kada bi u Gradskom vijeću sjedili takvi vijećnici u Makarskoj bi bilo lakše živjeti, Grad sigurno ne bi imao 2 a ponekad i 4 gradonačelnika i za budućnost Makarske se ne bih brinula.

Najbolje kulturno događanje 2007. Strip Ma fest – radionica Komikaza
Najbolje komercijalno kulturno događanje : Pozdrav ljetu zahvaljujući Miji Pašaliću vlasniku Apfela
Najbolji koncert : Luciano Batinić i gosti
Najbolja predstava : Bila jednom... u izvedbi roditelja i djece dječjeg vrtića Pčelica, tekst i režija Sanda Erceg i Jasna Jurić
Najbolji kafić : Book kafe, Rockatansky
Najdraži kafić : Deep u zalazak sunca
Najbolja fešta : Moj rođendan, Pašin rođendan na Biokovu,
SDP-ova proslava Dana Žena
Najbolji odmor i predah od svega : odmor s mojom kumom Vesnom na Zlarinu početkom 8. mj. i odmor u Beogradu uz program Bitefa u 10. mj.

Posebno priznanje i nagradu za društveno politički i kulturni doprinos dajem Kronici i njenom vlasniku i gl. uredniku Anđelku Ercegu.
Otkad postoji Kronika, u Makarskoj više ništa nije isto. Barem meni koja zbog zdravstvenih razloga više ne « živim « sa Gradom.
Bez obzira na određenu komercijalnu dozu « žutila «, možda nepotrebne doze senzacionalizma, poneke neprovjerene informacije i kriva navođenja, Kronika solidno i objektivno odrađuje informiranje građanstva ( naročito prateći političku scenu i rad Gradske vlasti koja je preskočila usvajanje
nekad popularnog pojma – transparentnost- kad su to usvojile mnoge hrvatske napredne općine kao što je Varaždin ) i uredničkim stavom i komentiranjima doprinosi razvoju društvene svijesti i demokracije.

Možda će poneki reći ko sam ja da si dajem slobodu i pravo dijeliti društvena priznanja i nagrade ?!
Eeeee, kad živiš u svom svijetu sve je kao i u bajkama moguće.
I šta'š kad neće Grad ?!

A sve nagrade ovoga svita dajem jedinom što me nije razočaralo , koje još uvijek besprijekorno funkcionira bez obzira na naša htijenja, a to su : priroda, more i sunce.

I na kraju, za OSOBU GODINE proglašavam sebe.
Zašto ?!
Jer sam preživjela.
Dajem sva priznanja ovoga svijeta svome tročlanom biću: tijelu, duši i duhu za sve bolove koje sam izdržala u 2007. Mom tijelu, kostima, organima, venama koje su izdržale 17 + 12 kemoterapija ( Herceptin , Aredia) - ukupno oko 145 sati aplikacije , uz ko zna koliko vađenja krvi, uz 20-ak zračenja bolnih mjesta, uz 2 do 3
pretrage i snimanja RTG, UZV, CT, Scintigrafije, MG... godišnje. Dajem si i priznanje za cca. 8.000 prijeđenih kilometara do Splita i nazad.
Podjednako priznanje odajem mom bratu Slavku Jukiću koji me je vozio na terapije i preglede ( oko 60 dana provedenih u Splitu) na čemu sam mu beskrajno zahvalna.

Za muškarca godine proglašavam mog muža, ljubav, prijatelja koji mi je podrška u svemu i koji je preuzeo 80 % kućnih obaveza.
Uz Linu koja dolazi doma kad god može, majci koja i sama bolesna pomaže koliko može, zahvalna sam na ljubavi, pažnji, brizi i pomoći svim članovima obitelji. Svim bliskim prijateljima i prijateljicama Ivni, Adi, Dušanki, Željki, Tei, Mariji, Neli, Oliviji, forumašicama, onima koje nisu ovdje a čije prijateljstvo ispunjava i znači Vesni, Jadranki, Biljani, Anki, Ruži.
Ne mogu ne spomenuti moju drugu stvarnost, zahvalna sam mom dr. Vedranu Srziću i sestri Mariji, dr. Snježani Kalajdžić, ekipi u našem labaratoriju, iznad svega mojoj onkologici dr. Maji Božić,


koja me već 3 godine liječi nakon čega se uspostavlja bez obzira na profesionalnu distancu specijalna vrsta odnosa ; i


kompletnoj ekipi sestara na Kemo terapiji ( na slici - Mirjana Kardun, Nevenka Kodžoman, Sanda Bušavac, Luciana Kozina, Damira Balić, Marija Dželalija, ) Meri Brkić, Anđela Škaro, Željka Miljević, Ankica Anđelić- prijem, Tihana Jovanović - gl. sestra, Ana Žitko i Neda Šumara - porta, Smilja Poljak, Lenka Bartulović - kanc.) na Splitskoj Onkologiji koja se raspada – trenutno je u fazi renoviranja – da nije stručnosti i ljubaznosti sestara i ostalog osoblja bilo bi puno teže « bolovati « s obzirom na uvjete i stanje našeg zdravstva.

I konačno zahvaljujem državi – bez obzira na milijun nedostataka na mogućnosti liječenja.

Tako da se opet vraćam na početak – svijet je ipak mjesto gdje se isplati živjeti jer ima mnogo sjajnih ljudi i bezbroj mogućnosti za izbor onoga što će biti dio mog svijeta.
U domovini i lokalnoj zajednici ide malo teže stvarati svoj svijet jer te stvarnost lupa po glavi, svim čulima, razumu, srcu ili džepu di god se okreneš.

Ali....Idemo dalje !

Do boljih vremena, koristim čula za ono što mi se sviđa.
Najbolje mjesto :
Žalo i pučina ispred mene.

srijeda, 06.02.2008.

BITI UMJETNIK

ILITI ŽIVOT JE UMJETNOST, UMJETNOST JE ŽIVOT

Odlučih ove godine stavljati Steinerov kalendar duše na blog, al eto spletom okolnosti propustih nekoliko tjedana.

44 tjedan, od 02. do 08. veljače :

Zahvativši nove čulne draži
ispunjava jasnoća duševna,
pamteći zgodu duhovnog rođenja,
smućujuće svjetskog tijeka klijanje
sa stvaralačkom voljom moje misli.
Jučer su me oko podne otpustili iz bolnice. Došli brat Slavko i moj soulmate po mene. Čekajući ih isprid bolnice okrenuh moju Lucu, tj. Ivanku Šuta kojoj bytheway zahvaljujem što mi je stavila post na blog i tako omogućila da, mada u bolnici, budem dio PUK-ove akcije i građanske inicijative koju smo pokrenuli u gradu.
Sve do prošlog utorka razrađivali smo i pripremali strategiju u uskom krugu, pomalo tajno i konspirativno, svjesni da se moramo dobro i argumentirano pripremiti za pristup gradskim i državnim tijelima da bismo dobili što želimo. Kako se dogodilo da na sastanak dođe novinar Kronike ne znam, ali znam da smo dogovorili da ćemo bez priše dobro pripremiti i definirati zahtjeve i pristupiti Gradu i Ministarstvu za Kulturu, pa tek onda ići u javnost i medije.
Normalno da se kod mene pojavila lagana paranoja da bi Kronika mogla poremetiti našu strategiju, često je dovoljna jedna kriva riječ da minira stvari. Kad mi je Ivanka rekla da je izašao veliki članak o meni, tj. da su skinuli tekst sa bloga i objavili ga, doživila sam stres. Prvo zato što svi novinari Kronike imaju moj mobitel i često me zovu pitajući za građansko mišljenje, drugo što ih smatram prijateljima i istomišljenicima po pitanju mnogih tema i stvari. Ne pitati me o namjeri objavljivanja bloga u novinama mi je jednostavno nezamisliv postupak ( možda je moja greška jer nisam kao Ivanka napisala da je zabranjeno objavljivanje ) tim više što sam objavljen tekst pisala na brzinu rukom, poslala ga po Slavku Ivanki i nisam ga imala pod kontrolom, neke ispravke sam diktirala Ivanki u nedjelju jer mi je Lina donila isprintan tekst, ali korekcije nisu objavljene. Tako da me uhvatila panika da će tekst uprskati stvar sa Gradom kojemu još nismo pristupili. A i pojedinci u sklopu inicijative bi mogli pomisliti da mi je do vlastite promocije. Pa neš doživit stres. A da je pravi stres sam se uvjerila jer sam nazvala gl. Urednika Anđelka Ercega, i na njegovo čuđenje na moju reakciju sam se počela trest i plakati te prekinula razgovor.
Kad smo stigli doma nestrpljivo sam čekala da mi donesu Kroniku da se uvjerim da objavljivanjem nije nanesena šteta Udruzi PUK i Građanskoj inicijativi. Vidim da su im pozitivne vibracije i da su željni pomoći ali ne znam kako im Vice, novinar Kronike i jedan od inicijatora akcije mladih, nije objasnio da će nam više pomoći ako ništa ne objavljuju, tj. da čekaju da im se mi obratimo za podršku i medijsku pomoć tek kad se obratimo Gradu.
Stoga se ispričavam Anđelku na mojoj reakciji i ponašanju te od njega očekujem ispriku za objavljivanje teksta sa mog bloga bez mog znanja i pristanka.
Također ga molim u ime svih nas i ostalih udruga koje su nam se priključile, tj. pružaju podršku mladima, za još malo strpljenja dok se ne obratimo Gradu.
Poslije toga ćemo sigurno trebati daljnju podršku te zahvaljujemo na ovoj u prošlom broju.

Sinoć sam ispravljala neke stvari u tekstu na prethodnom postu
( koji je objavljen i u Kronici) , glavna je bilo izbaciti riječ - pučka – inicijativa i ispraviti je u – građanska – inicijativa, pučka inicijativa sam stavila jer sam se mislila poigrati sa skraćenim nazivom udruge PUK ali sam shvatila da građanska SVIJEST – a o tome se ovdje radi, ne ide baš uz puk i pučko.
To je bila i prva reakcija na riječ –pučko- moje prijateljice Ruže Olujić, Makaranke koja živi u Holandiji i čiju stopostotnu podršku, imamo, pa i eventualnu pomoć kao povjesničarke umjetnosti i likovnog kritičara u budućim projektima.

Biti umjetnik.

Jednom mi je netko rekao da je u Kronikinoj križaljki pisalo : poznata makarska avangardna umjetnica… je li… kao… ja. Po jučerašnjem članku se vidi da me Kronika voli, a kako me grad doživljava i zove, ne znam. Niti mi je važno. Znam da nemam klasično Likovno i Umjetničko obrazovanje pa me time i naše kulturne institucije svrstavaju u amatere. Znam da od početka rata ostadoh bez posla, odlučih otići u privatne poduzetnike i baviti se umjetnošću i primjenjenom umjetnošću. Da smo bili bilo gdje u Evropi znam da bi od onoga što stvaramo muž i ja mogli živjeti. Bilo je kako je bilo, propale pare uložene u ART studio koji sam otvorila, putovali za vrijeme rata u Njemačku i radili prodajne izložbe po raznim mjestima, i preživjeli. Prije svega toga imali smo zajedničku izložbu u Galeriji Gojak. Danas nas ponekad pozovu da izložimo autorske radove na grupnoj izložbi amatera. Inače ne možemo dobiti termin za izložbu u jedinoj postojećoj galeriji Gojak koja je strogo određena za prezentiranje akademskih umjetnika. Nikad mi nije bilo napeto zvati se umjetnicom, bitno je kako čovjek živi.
Ali znam da bi mi u MALT-u rekli – dabogda nas lude vodali priko grada ! što je značilo da smo u stvaralačkom transu i pripremama za slijedeći umjetnički projekt.
E kako me sada poluzamantanu zbog zdravstvenog stanja vode pod ruku na sastanke mladih iz PUK-a i građanske inicijative, pitam se jesam li u opet u stvaralačkom transu… i shvatih da jesam. Ludilo ili ne, fokusirana sam 100 %, ideje mi padaju u pola noći, sanjam stvari vezane za budući Centar za kulturu i Art kafe, imam vizije unutrašnjeg uređenja Art kafea i razna događanja u tom prostoru. Pitam se jesu li bar još poneki članovi PUK-a na sličan način motivirani jer to je pokretačka snaga i inspiracija za razvijanje kreativnosti i imaginacije koja potvrđuje Beuys-ovu da je
- umjetnost život i život umjetnost-
te da je svaki čovjek umjetnik ako u sebi razvije te snage.
Mogla bih reći da sam svoje umjetničko obrazovanje stekla u Studentskom Kulturnom Centru u Beogradu početkom sedamdesetih gdje samo što nisam spavala. SKC , koji sada više ne postoji, mi je ostao i kao idealni poželjni model za Centar za kulturu. Doduše mnogo veća zgrada od naše Stare škole je u tadašnjem socijalizmu bila avangarda, vrhunski osposobljena i opremljena za prezentiranje svih vrsta žive umjetnosti a programski orijentirana na najsuvremenija domaća i svjetska kretanja u umjetnosti i kulturi. U sklopu centra su bile koncertne dvorane, izložbeni prostori, kino sala, prodajna Galerija i Knjižara sa našom i stranom literaturom tj. probranom ponudom knjiga, magazina, časopisa, novina, brošura uglavnom o kulturi i umjetnosti koja se nigdje drugdje nije mogla naći. Mislim da je SKC imao i svoju izdavačku djelatnost. Imao je i ugostiteljski dio koji je bio vrlo skroman, mislim da se čak nije točio alkohol i da je bilo zabranjeno pušenje, nisam sigurna jer tada nisam još pušila, ali znam da mi nije smetao vonj cigareta. Išla sam tamo i učiti u jutarnjim satima jer su sjedeće garniture bile vrlo ugodne, svirala je lagana klasična muzika. U večernjim satima se poslije
"kulturnog uzdizanja" išlo na piće u kafanu Jugoslovenskog Dramskog Pozorišta koje se nalazilo u parku iza zgrade.

SKC je od početka 1970-ih bio organizator i domaćin festivala Aprilskih susreta koje sam pratila kao začarana jer je to bio ulazak u konceptualnu umjetnost, učenje da je čovjek kreativno biće a svaki smišljen čovjekov čin Umjetnost, tj. moj početak drugačijeg poimanja umjetnosti i umjetnosti življenja. To je bio i put ka slobodi i slobodi stvaranja, i razbijanje predrasuda i tabua oko elitizma i nedostupnosti umjetnostima svima, a ne samo odabranima.
Tu sam odgledala i upoznala se sa radovima vodećih imena naše i svjetske konceptualne umjetnosti tako dobro opisanih i teoretski obrađenih u knjizi Bore Ćosića MIXED MEDIA.
Prije svakih Aprilskih susreta raspisivao bi se anonimni natječaj i prihvaćali radovi, ideje, koncepti, performansi..i ja sam jednom konkurirala, ne sjećam se baš dobro – nešto sa performansom u osvijetljenom kvadratu sakrivenom sa plahtama te snimanjem pokreta sa 4 strane i jednom projekcijom jedno preko drugih – uglavnom nije prihvaćeno uz obrazloženje da je nešto vrlo slično već izvedeno. Moj soulmate koji je studirao na Likovnoj pedagoškoj akademiji u Novom Sadu je sudjelovao na 4. Aprilskim susretima – prihvaćen je njegov znak Metanoja na znaku upozorenja i zajednički rad sa Borom Terzićem – Razgovor s prolaznikom- gdje su preko tabla firmi po beogradskim dućanima lijepili provokativna, a neprovokativna pitanja tamo gdje vlasnici nisu dozvolili provokaciju.

Ricina METANOJA i Razgovor s prolaznikom, 1974, Aprilski susreti 1974., Beograd.


Na tim susretima 1974.g. smo upoznali i Josepha Beuys-a i od tada mi je No. 1 teoretičar, pa i umjetnik filozof kojeg danas zahvaljujući antropozofiji puno bolje razumijem, kao i umjetnički opus koji je ostavio iza sebe.
1968. objavljuje da su :
umjetnost i život jedno- ; - umjetnost je sredstvo za promjenu života. Odatle zanos, na granici s fanatizmom, kojim se objavljuje da umjetnost više nije cilj po sebi, da više nije staklenik kroz koji društvo vidi ljepši izlazak sunca. ;

Čovjek je slobodan u mjeri u kojoj je kreativan, tj. čovjek može donositi vlastite odluke onog časa kad otkrije točku na kojoj je slobodan. To može
učiniti samo ako je svjestan da povijesno uvjetovani okoliš ne daje nove uzroke, nego samo posljedice; on vječno prožvakava postojeće znanje.
Umjetnost je tako svaka aktivnost koja čini čovjeka neovisnim o preduvjetima – o društvu i o njegovim idejama.

Sloboda = samoodređenje = kreativnost = umjetnost = čovjek.

To je formula na koju se pozivam kad kažem da je svako ljudsko biće
Umjetnik – jer govorim o «točki slobode» koja postoji u svakom pojedincu.
To je točka slobode u svijesti, ne u okolišu.

Beuys predstavlja pobunu transcendentalnih čovjekovih aspiracija; on odbija zanemariti pitanja o tome odakle odašiljač prima svoje informacije i kamo one idu. I dobiva potvrdu u idejama naraštaja mladih ljudi koji su uvezli zen putem «underground» kulture, koji odbijaju da im ciljeve i postignuća unaprijed diktiraju i koji nastoje otkriti nešto o sebi samima.

Izbor iz knjige Dossier Beuys.
Eto, pa sad kad biste me pritisli priznala bih da se osjećam
slobodnom umjetnicom u tom smislu jer mi život zaista znači umjetnost i
umjetnost život.

Zahvaljujem mladima iz PUK-a što su me svojom inicijativom razveselili i inspirirali i što sam duhovno živnula.

Nadam se da će izbor Beuys-ovih misli pomoći mladim članovima PUK-a i Starijim članovima Građanske inicijative da kreativno, slobodno i raširenih krila krenu putem Umjetnosti.

subota, 02.02.2008.

Makarska gradjanska inicijativa za PUK mladih

Spletom sretnih okolnosti završih prošli ponedjeljak na Endokrinom u bolnici Križine u Splitu gdje mi ispituju neke teške poremećaje u organizmu. Već je bolje. Ali spletom nesretnih okolnosti ostadoh isključena iz inicijative mladih da se u gradu konačno pokrene KRITIČNA MASA ljudi sa svojim zahtjevima za ostvarivanjem građanskih sloboda i prava u području kulture, a šire i u području aktivnog suživota mladih u lokalnoj zajednici. Činjenica je da cca 3.000 mladih od 15 do 30 godina nemaju primjereno mjesto za kvalitetno provođenje slobodnog vremena. Udruga PUK (Promicanje urbane kulture) koja okuplja nekoliko bendova je pokrenula inicijativu za mijenjanjem dugogodišnjih postavki u gradu i ponudila sam se da pomognem, što svojim iskustvom u vođenju Udruge MALT, svojom suradnjom s Udrugom umirovljenika, Udrugom Sunce, Udrugom Lanterna, Zajednicom tehničke kulture, te svojim simpatijama za mlade ljude, odlučila sam pomoći mladima, ali na svoj način, kao dio potrebne kritične mase u našem gradu koja će KONAČNO reći ISTINU, ili nazvati stvari pravim imenom, a da se nitko ne uvrijedi, već da se srede stvari tako da ćemo kao zajednica biti svi ponosni na to.

Odavno na blogu napisah BITI SLOBODAN. Ostala sam dužna treći dio gdje sam trebala doći do neke svoje definicije slobode. I baš je dobro da sam u bolnici bez izvora informacija i znanja, bez tuđih misli i definicija. Jer čovjek ko vrabac pokljuca tokom života tuđe misli, ostanu one koje nam nešto rasvijetle, one koje nam se uvuku pod ego, one koje nas čine da se osjećamo boljim osobama jer upravo tako mislimo. Čini mi se da sam najviše toga nakljucala od R. Steinera, prvo iz knjige Odgoj ka slobodi, zatim iz Filozofije slobode tj. put vodi od Steinerovig polazišta da je čovjek sastavljen od tjelesnog, duševnog i duhovnog bića. U prva 2 dijela Biti slobodan, na blogu sam govorila o slobodama na tjelesnoj razini, zatim o slobodama na duševnoj razini, a 3. dio ću sada ukratko – da bih objasnila zašto i kako sam se priključila inicijativi PUK. Duhovna razina podrazumijeva čovjeka kao društveno biće koje je odavna zacrtalo socio duhovne, tj. društvene ideale, a to su liberte, egalite i fraternite, tj. ono što ljudi više koriste kao fraze i parole tokom ljudske povijesti: slobode, prava, bratstvo, jednakost. Te lipe riči se primjenjuju u definiranju idealnog društveno-političkog ustroja koje se opet sastoje od 3 dijela:
Jednaka prava i slobode, bratstvo i jednakost u:
1. socio kulturnom životu
2. političko pravnom ustroju
3. ekonomskom, gospodarstveno-političkom uređenju.
Danas u svijetu postoje razna društveno-politička uređenja kao i razne kombinacije prava, sloboda i bratstva u 3 područja – kulture, prava i ekonomije koje nazivamo demokracijom, tj. vladavinom naroda, a da se zapravo preskočilo ono što je najvažnije u cijelom procesu – a to je realizacija čovjeka kao društvenog bića, kao dijela svijeta, kao dijela univerzalnog duha koji svojom ugrađenom intuicijom i kreativnošću te izgrađenom imaginacijom mijenja svijet i osobno doprinosi boljem svijetu.


I konačno dolazim do definicije o demokratskom stvaralaštvu po J. Beuysu koja me je zapravo vodila kroz život i vodi kao društveno biće – dakle i u ovoj akciji pomaganja makarskim mladima da dobiju Klub Mladih kao i poboljšanju stanja makarske
kulture tako da postane primjerena gradu, današnjem vremenu i evropskim standardima.
Demokratsko stvaralaštvo (ovo pišem po sjećanju, kad dođem doma naći ću definiciju) omogućava čovjeku da se ostvari (samorealizira) uz prakticiranje prava i sloboda u svim sferama društveno-političkog života koristeći svoje kreativne snage da bi učinio svijet boljim mjestom za življenje svima, a ne samo sebi.

Znam što mi društveno djelovanje s ciljem poboljšanja situacija u raznim sferama života znači, što ne čini da se smatram realiziranom danas u Makarskoj. Isto tako se ne smatraju realiziranim kao društveno biće mnogobrojni volonteri članovi Udruga jer se u Makarskoj uvriježio jedan sistem, uglavnom institucionalno politički koji:
1. Ignorira Ustav, ignorira svoj politički zavjet, ignorira poziciju s koje je dužan organizirati primarne i sekundarne društvene potrebe.
2. Kako je sve ispolitizirano u nekakvim lokalnim stranačkim programima riječ kultura i kulturne potrebe građana služe samo kao fraza.
3. Nije čudo. Na državnom nivou Ministarstvo za kulturu ne nalazi za shodno razraditi strategiju zadovoljenja kulturnih potreba građana i proslijediti je do najmanjeg sela – da ne govorimo o gradovima, umjesto da uvedu minimalne standarde kulturnih sadržaja o kojima će brinuti lokalne vlasti, tj. tijela koja za plaću navodno kreiraju nekakvu kulturnu politiku (ne razvoj), slažu kulturne programe u okviru svog znanja ili neznanja jer «struka» koja bi podrazumijevala poznavanje onoga što se smatra kulturom – sve vrste umjetnosti, sva kulturno-umjetnička ostavština, djela koja proističu iz svih vrsta umjetnosti ili kreativnosti, živa urbana ili čak ruralna kultura – dakle zadatak politike tj. Odjela za kulturu bi bio brinuti se, osigurati, odvojiti sredstva i realizirati uvjete za zadovoljavanje kulturnih potreba građana Makarske.

Zbog takvog mentalnog sklopa kao i potrebe za kulturnim sadržajima koji bi oplemenili moj i život mnogih sugrađana, priključujem se PUK inicijativi koja je pokrenula građansku inicijativu za traženje Centra za kulturu u zgradi Stare gimnazije te priključenje Art cafea kao Centra za promicanje urbane kulture.



Stara gimnazija već godinama udomljuje institucionalnu kulturu – biblioteku, muzičku školu, Galeriju Gojak i kao takva je uz omogućavanje korištenja prostora mnogim kulturno-umjetničkim udrugama (klape, folklor, foto-klub) omogućila rad. Zašto se Stara škola još uvijek ne zove Centar za kulturu trebalo bi upitati makarske političke garniture od nastanka Hrvatske. Zašto taj spomenik nulte kategorije nije sređen tako da do kraja služi toj svrsi, zapravo nikome u gradu nije jasno. To se moglo postići i uz pomoć Ministarstva za kulturu, pa i sredstava iz Županije. Mislim da čak i ne bi trebalo kriviti sve političke garniture za to što ne znaju i nisu znali da je moglo i da može biti drugačije.
Nije bilo potrebne kritične mase, nije bilo inicijative mladih koja konačno traži svoje građansko mjesto. Onih koji se smatraju mladom populacijom je preko 3.000 u gradu – približan broj umirovljenika u Makarskoj koji su dobili prostor za kvalitetno i kreativno provođenje slobodnog vremena i čiji rad Grad financira iz proračuna! Zar mladi u kriznim srednjoškolskim godinama ne zaslužuju istu društvenu brigu i tretman? A u udruzi PUK ih se već udružilo 200-tinjak koji stvaraju živu urbanu kulturu i traže prostor gdje će ta kultura disati. Prostor Art cafea. Da bi disali punim plućima prostor treba srediti i opremiti za prezentiranje svih vrsta umjetnosti kojima se članovi bave – rasvjeta, razglas, kino i video projekcije, konstrukcije za izlaganje raznih djela likovne i primijenjene umjetnosti, mala teatar scena, vanjski prostor sa sličnim uvjetima za performanse i razna izvođenja.

Pretvaranjem ART KAFEA u ART KAFE PUK Makarska bi dobila mjesto gdje se rađa kultura i živa umjetnost i mjesto gdje će mladi ne samo trošiti slobodno vrijeme, već i konzumirati kulturu i biti kreativno potaknuti samom mogućnošću participacije kao i učenjem u sklopu raznih radionica tipa demokratskog stvaralaštva, tj. realiziranja sebe kao individualnog i društvenog bića.



Sve druge kombinacije koje se vezano za Staru srednju školu čuju po gradu su mi neprimjerene i sramotne. Navodno nekakvi privatno-javni dogovori i sporazumi. Došlo je vrijeme da grad osvitla obraz, da Makarska dobije Centar za kulturu, uloži novac, pronađe financijska sredstva da sredimo zgradu na koju ćemo biti ponosni. Jer zaista nije jasno kako privatni interes može biti na istoj relaciji ili frekvenciji kao javni. Ukoliko se to odnosi na ugostiteljski dio koji definitivno nedostaje, brigu o tom dijelu će voditi Udruga PUK i to u skladu sa Zakonom o radu Udruga, poštujući ugostiteljske standarde. Organiziranjem kvalitetne ugostiteljske ponude po prihvatljivim klupskim cijenama u ART prostoru - prostor vizualno estetski očistiti i opremiti s autorski izrađenim namještajem uz stalne izložbe autorskih radova mnogobrojnih sekcija udruge kao i gostiju, budući Centar za Kulturu će dobiti ono što mu nedostaje - život. Jer kultura je život, a život je umjetnost. A mladi će u tom dijelu uspjet pokrit troškove zaposlenika i tekuće režije. U svim drugim privatno-javnim kombinacijama kultura se po nekim zakonitostima tretira kao potrošna roba. Tj. Art kafe u privatnoj ugostiteljskoj režiji ne bi postao mjesto gdje se stvara kultura već uglavnom mjesto gdje se eventualno povremeno konzumira kultura. Art kafe je uglavnom tako i funkcionirao što je bilo osnovna gradska greška. Umjesto u kulturu, koja ostavlja traga, a i materijalnu osnovu, sve ove godine je potrošeno masu sredstava iz Proračuna na konzumiranje gostujuće kulture, tj. potrošnu robu koja bi trebala zadovoljiti prosječnog turistu, gosta, pa tek onda građanina Makarske. Gradskim ocima nije pala na pamet pomisao da vrhunski opreme Art kafe kao i cijelu zgradu (arhitektonski, tehnički…), da nabave kvalitetan razglas i zaposle tehničara (evo preko udruge PUK to sada mogu učiniti). Postojala je slična kombinacija s Momom Lađevićem, ali Art kafe sa živom, pulsirajućom kulturom nije imao ništa, nije bilo živih pokretača udruženih u glazbene, likovne, video, literarne i druge sekcije Udruge PUK -Pogledati u programu koji je objavljen na blogovima PUK, Sickofitall, Blogamimoga i ostalim koji su se uključili.

Udruga PUK i Građanska inicijativa predlažu Gradu da se sklopi Ugovor o korištenju prostora Art kafea kao Centra za mlade sa svim prostorijama koje bi služile i kao prostor za probe, stalne radionice, razna scenska izvođenja, stalne izložbe autorskih radova, kino i video projekcije, okrugli stolovi, književne večeri, koncerti te razni gostujući, prijateljski, kulturni i umjetnički susreti u vidu kreativnih radionica za društvene promjene, zatim kao prostor za izvođenje i prezentiranje programa ostalih makarskih udruga s tim da su za realizaciju stalnog programa, sadržaja, čistoće, reda i rada zadužene odgovoren osobe (po područjima) iz Udruge PUK.


Ako se ne može od Grada očekivati financijsko ulaganje za potrebna osnovna sredstva, mada bi ona po Zakonu trebala pripadati gradskoj imovini, predlažem veliku AKCIJU prikupljanja sredstava – CULTURE AID – koncert svih bendova na Kačićevu trgu, potpisivanje peticije za dobivanje Art kafea i skupljanje dobrovoljnih priloga, dobrotvorna prodaja autorskih radova iz umjetničkih sekcija.

Eto, ležim u bolnici, mantram i pjevušim :

Let it be,
let it be,
let it be,
let it be….

Whisper words of wisdom

let it be….

<	veljača, 2008					>
P	U	S	Č	P	S	N
				1	2	3
4	5	6	7	8	9	10
11	12	13	14	15	16	17
18	19	20	21	22	23	24
25	26	27	28	29

Lipanj 2008 (1)
Travanj 2008 (1)
Ožujak 2008 (3)
Veljača 2008 (3)
Siječanj 2008 (2)
Prosinac 2007 (4)
Studeni 2007 (6)
Listopad 2007 (5)
Rujan 2007 (3)
Kolovoz 2007 (1)
Srpanj 2007 (3)
Svibanj 2007 (9)
Travanj 2007 (11)
Ožujak 2007 (11)
Veljača 2007 (2)

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Komentari da/ne?