Sviđa mi se koncept bloga. Šalješ misli kao sjeme koji odnosi vjetar.
Postoji mogućnost da se sjeme primi i nikne negdje, a da ti to i ne znaš. Da ga netko nastavi njegovati bez da zna tko ga je poslao.
Ostavlja mogućnost da ostaneš nepoznat i nepoznatom otvoriš vrata za milijun potencijalnih mogućnosti koje leže u svakom sjemenu.
Često mi se događa da mi se nepoznati ljudi obraćaju s : Odnekud ste mi poznati ! Uvijek, bez predstavljanja odgovaram : Sa televizije !
Tako ih zbunim i oslobodim se glupastog nagađanja – gdjesmosetosreli.
Jednog lita smo ploveći oko Hvara stali nasrid neke puste vale s jednom kućicom nać' petrusimula. Dok smo čekali Matka koji je stručnjak za snalaženje s otočkim domorocima, nekoliko kupača se brčkalo u moru.
Jedan se približio desetak metara brodu i zavika : Jeste me prepoznali ?
Pukli smo od smija i to pitanje nam je bila šega misecima. Netko je ipak prepoznao pokislu glavu Mladena Delića s : Ma , je li to moguće ?!, i bidni čovik je onako izoliran na litovanju, bio sritan.
Druga zgoda zbila se 70-ih na Plišćevcu. Jedan tip se mučio s vađenjem glisera u more dok je ekipa iz Bure to kulerski pratila. Tip je iznerviran svojom nemoći i pasivnim mulcima koji su se zabavljali, dobacio :
Ajd' dečki, pomozite, ja sam Drago Diklić !
Nije zna da će se nasukat na Makarane, između sebe su : E da si lipo pita, bi, al kad si Drago Diklić, ko te je.. !, a naglas : Plisove, operi noge ! / to je onda bila ka' baza /. Isto su mu posli, kad se preispita bi li bilo bolje da nije poznat, pomogli.
Što to čuči u čovjeku da želi biti poznat oduvijek je bila tema društvenih nauka. Dok psiholozi i sociolozi traže objašnjenja, - biti poznat - postalo je pokretačka sila današnjice. Za mnoge –biti poznat- znači i smještanje u ligu uspješnih, bogatih i slavnih što je danas conditio sine qua non.
« The pope of pop « Andy Warhol je taj fenomen lukavo i proročki začeo s « 15 minuta slave» i iskoristio ga dobro ga unovčivši, te s istim ciljem, postao celebrity. Braco Dimitrijević sa svojim portretima nepoznatih i masa konceptualista , bez obzira na komercijalizaciju i hiperprodukciju umjetnosti, još uvijek uspijevaju naći inspiraciju na tom polju jer je zapravo neiscrpno.
Što bi tek mediji bez poznatih ? Jebate, na TV ne bi bilo programa !
Zbog te potrebe je 90% čovječanstva spremno napraviti majmune od sebe. Ubijati također.
Na egzibicionizamu i voajerizmu koje je licemjerno civilizarano društvo čak našlo za shodno kažnjavati, komuniciraju kompletni mediji.
Koliko bi očajnika bilo / kako «poznatih» tako i konzumenata/ da nema Big Brother-a, Red carpet-a …. i inih emisija koje čine 50% naših TV programa. Cijela planeta živi za i od - biti poznat -.
I ja sam imala svojih 15 minuta slave. Prijatelji me zovu budalom jer trenutke «biti poznat» nisam iskoristila, čitaj «unovčila». Vjerujte, nije mi
ništa značilo, nije bilo napeto jer vodili su me drugi ciljevi čije je ostvarenje bilo nagrada. «Biti poznat» i sve oko toga me strašno nervira.
Biti PREPOZNAT od srodnih duša po onome što radiš, govoriš, pišeš, stvaraš… je jedino zadovoljstvo. Ma zadovoljstvo je i kad ti neko uhvati pogled, pokret, mot, i …skuži.
Najljepše duševne i duhovne trenutke – kad te nešto unutra takne, dirne, pomakne, ispuni, kad ti se ona spirala u stomaku pokrene-, doživjela sam u trenucima « prepoznavanja» kad proplačeš dok nešto čitaš, gledaš, slušaš. Osjetiš da je to netko samo radi tebe stvorio, osjetiš da si dio univerzuma i da nisi sam.
Valjda se to zato zove umjetnost.
Kada sam poslije koncerta sva uplakana morala priči Vlatku Stefanovskom i, s rukom na stomaku, rekla : Ovdje si me…, rekao je : Hvala ti, zato ja sviram !
Subcomandante Marcos
Čovjek koji nema ništa i ne želi ništa za sebe.
Čovjek bez lica koji ne želi biti celebrity.
Čovjek koji je postao živa legenda a da to nije htio.
Čovjek glas.
Čovjek vjetar.
Još jedan zadatak za lingviste :
IT IS MORE THAN WHAT IT IS…
Carlos Barbarito
( Nico – Velvet Underground )
It is more than what it is,
it breathes an air beyond the air.
It knows: an infinity of trees
in a single seed,
bees on the leavings of a lion,
passion of the rain
when it wets piles of dry leaves.
It does not know: what disaster is
foreshadowed by such greedy,
fragile innocence,
a furious snail on the sleeping
earth ?
BITI BLOGERICA iliti KO JE DOŠA !
Došla majka s kolodvora…. gdje se jedino još događaju misterije, kaže J.Beuys.
Došla nova blogerica, Sickofitall hvala ti na podršci i tehničkoj pomoći !
Dok nismo teškom mukom uspjeli izdvojiti prije 7 godina za PeCu, osjećala sam se nepismenom.
Nije da se danas osjećam pismenijom ali me mentalno još uvijek pale neiskorištene mogućnosti te naprave, jer i nisam puno naučila. Nas preko pedesete baš ne sluša, a nemam ni puno vrimena za druženje s njime. Uglavnom uspijevam zadovoljiti svoju znatiželju ili potrebu za instant informacijom ili znanjem. Danas čitam i neke blogove, uglavnom prijatelje u dalekom svitu, nasumce ulijećem na neke privučena imenom bloga i fascinirana sam, kako fokusiranošću nekih, tako i glupošću, bolešćinama i izgubljenošću mnogih. Ljudska svijest i podsvijest na dlanu.
I tako već dugo promišljam bi li u blogere ili ne. Osjećam potrebu da bilježim misli i vrijeme, ali nisam sigurna želim li da ih uopće neko čita.
Pa dileme oko koncepta, ima već dosta blogera iz Makarske, uz Kroniku će to biti pravi rašomon.
Nije da je važno di živiš, al moraš reagirat na svakodnevnicu. Mada većina naših nezaposlenih i zaposlenih građana, ko po zadatku kroničara malog mista, side uvik u isto vrime na istim mistima, ne vidi svak isto. Jedni prate tko ili što, koga ima ili nema, ko koga, odakle im, dokle će, kad će… drugi u svom svitu pričaju sami sa sobom, hrane golubove / ima jedan bez noge isprid Skale, odaziva se na - Duje/, gledaju more, pričaju s galebovima, beru tuđi kupus po Biokovu ili ljubičice i sparoge po Osejavi, pričaju s maslinama ili borovinom, šetaju pase, vrebaju pedere ili čekaju političare na svakom kantunu…Treći grozničavo grabe, grade i stiču pa ih zabole za sve gori navedeno.
Svak ima svoj kut gledanja i svoj horizont.
Čitaš sickofitall – reka bi da smo u Seattle –u, on bi moga pokrivat ono malo urbanog i mlade, blogamimoga bi mogla biti eko-oči jer puno šeta i dobro vidi, i pokrivati ono puno malograđanštine i srednju generaciju, Kronika strastveno i opsesivno prati politiku, a ja bi mogla pokrivati otpisane, tj. nas priko 50 i ono čega ustvari i nema – kulturu.
Pa, dileme oko imena bloga...
Davno sam čula priču o jednom maknutom tipu koji je sve životne situacije rješavao s rečenicom :
Ko je doša ?! Zabrlja na poslu, za objašnjenje šefu odgovara : Šta, ko je doša ?,
ne zna odgovor : Ko je doša ?, pozdravlja ekipu : Ko je doša ?
Genijalna fora za zbunjozu tipa Nisam ja odavde , s kojom se možeš provlačit kroz život. Zapravo fora većine političara. Npr. Hrga opalila presing Hebrangu, a on na sve odgovara : Ko je doša ?
Htjela sam tako nazvati blog ali zbunio bi mi potencijalne čitače. Ne želim da me čitaju klinci a još manje da komentiraju.
Pa se odlučila za 50 +, tj. plus na ženskom simbolu. Je… ga, nema ga na tipkovnici.
Al i tu je bilo dilema. Većina over fifty ne zna ni upaliti kompjuter. A ja bi baš njih.
Možda se kogod i javi.
PROSPER, Lina Rica
IT DOES NOT MATTER IN WHAT LANGUAGE ONE WRITES...
Carlos Barbarito
It does not matter in what language one
writes.
All language is foreign,
incomprehensible.
Every word, as soon as pronounced,
flees far away, where nothing or nobody
can reach it.
Nobody knows what lightning is
and even less when it is reflected
in the polished metal of a knife.
Now, night seems a sea.
On that sea we row,
dispersed, in silence.
trans. Stefan Beyst
Organiziram takmičenje u prevođenju. Lingvisti navalite !
veljača, 2007 | > | |||||
P | U | S | Č | P | S | N |
1 | 2 | 3 | 4 | |||
5 | 6 | 7 | 8 | 9 | 10 | 11 |
12 | 13 | 14 | 15 | 16 | 17 | 18 |
19 | 20 | 21 | 22 | 23 | 24 | 25 |
26 | 27 | 28 |
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
Najkraće : BITI ILI NE BITI
Zašto neko piše, ako ne da bi sastavio sve svoje dijelove ? Od trenutka kad krenemo u školu ili crkvu,
obrazovanje nas kida na dijelove, uči nas da rastavljamo dušu od tijela i razum od srca. Mora bit da su ribari sa Kolumbijske obale učeni doktori etike i morala jer su izmislili riječ sentipensante,osjećati-misliti, da bi definirali jezik koji govori istinu.
Eduardo Galeano.
BISERI :
No. 1 otkad bolujem :
Smrt nije pružila ruku prema meni i zato sam ovdje. Otkako sam postao svjestan stranosti života koji se opire navici, postao sam još bezbrižniji, jer sam dospio u vrijeme koje uopće ne osjećam svojim. Ono mi izvorno već ne pripada. Ovdje je samo kao još jedno jelo nakon objeda koje se ne nalazi na jelovniku. Još je mnogo manje onoga što mi pripada nego što je toga bilo prije, kad bi se povremeno ipak događalo da imam zahtjeve i postavljam pretenzije. Od tog trenutka nikada se nije prekinio magični mirakul mog života. Život nije razumljiv sam po sebi. Jer, kao što su govorili stari, značaj života nije u prirodnosti , nego u čaroliji. Živjeti znači biti potresen, biti izvan sebe, biti uzdrman, biti otrgnut od svojih korjena, mučiti se i bjesnjeti od iznenađenja i čuđenja, od bola i pomutnje, od užasa i radosti, od pouzdanosti i straha, od patnje i divote. Nema ničeg protuprirodnijeg od života. Život je milost. I to znam sada kada je zaista to i postao. Zbog milosrđa sam ovdje, gotovo kao slučajna i neistraživa pojava.
Bela Hamvas : Kap prokletstva
Blog.hr
Forum.hr
Monitor.hr
Čitam:
Borut i Vesna
Ivanka
Vice
milord55
oceana
Ankamakaranka
nesvrstani
tyche
apk.blog.hr
mrachni kantuni i nesuvremena razmatranja
armin.blog.hr
zelenalista.blog.hr
muir
vinci
gervasius
ludlud
cnn
mateo
PUK
kolegicamica
irida
rusalka
semiotika
pametni zub
Boletus
free
jucerasnjenovine
babl
dalmacijamojainspiracija
baladasevic
nemanja
Kopiranje, objavljivanje ili prenošenje tekstova i fotografija bez dopuštenja autora NIJE DOZVOLJENO
pedesetplus@gmail.com