Marketing
BITI BLOGERICA iliti KOJEDOSA?
BITI BLOGERICA iliti KO JE DOŠA !
Došla majka s kolodvora…. gdje se jedino još događaju misterije, kaže J.Beuys.
Došla nova blogerica, Sickofitall hvala ti na podršci i tehničkoj pomoći !
Dok nismo teškom mukom uspjeli izdvojiti prije 7 godina za PeCu, osjećala sam se nepismenom.
Nije da se danas osjećam pismenijom ali me mentalno još uvijek pale neiskorištene mogućnosti te naprave, jer i nisam puno naučila. Nas preko pedesete baš ne sluša, a nemam ni puno vrimena za druženje s njime. Uglavnom uspijevam zadovoljiti svoju znatiželju ili potrebu za instant informacijom ili znanjem. Danas čitam i neke blogove, uglavnom prijatelje u dalekom svitu, nasumce ulijećem na neke privučena imenom bloga i fascinirana sam, kako fokusiranošću nekih, tako i glupošću, bolešćinama i izgubljenošću mnogih. Ljudska svijest i podsvijest na dlanu.
I tako već dugo promišljam bi li u blogere ili ne. Osjećam potrebu da bilježim misli i vrijeme, ali nisam sigurna želim li da ih uopće neko čita.
Pa dileme oko koncepta, ima već dosta blogera iz Makarske, uz Kroniku će to biti pravi rašomon.
Nije da je važno di živiš, al moraš reagirat na svakodnevnicu. Mada većina naših nezaposlenih i zaposlenih građana, ko po zadatku kroničara malog mista, side uvik u isto vrime na istim mistima, ne vidi svak isto. Jedni prate tko ili što, koga ima ili nema, ko koga, odakle im, dokle će, kad će… drugi u svom svitu pričaju sami sa sobom, hrane golubove / ima jedan bez noge isprid Skale, odaziva se na - Duje/, gledaju more, pričaju s galebovima, beru tuđi kupus po Biokovu ili ljubičice i sparoge po Osejavi, pričaju s maslinama ili borovinom, šetaju pase, vrebaju pedere ili čekaju političare na svakom kantunu…Treći grozničavo grabe, grade i stiču pa ih zabole za sve gori navedeno.
Svak ima svoj kut gledanja i svoj horizont.
Čitaš sickofitall – reka bi da smo u Seattle –u, on bi moga pokrivat ono malo urbanog i mlade, blogamimoga bi mogla biti eko-oči jer puno šeta i dobro vidi, i pokrivati ono puno malograđanštine i srednju generaciju, Kronika strastveno i opsesivno prati politiku, a ja bi mogla pokrivati otpisane, tj. nas priko 50 i ono čega ustvari i nema – kulturu.
Pa, dileme oko imena bloga...
Davno sam čula priču o jednom maknutom tipu koji je sve životne situacije rješavao s rečenicom :
Ko je doša ?! Zabrlja na poslu, za objašnjenje šefu odgovara : Šta, ko je doša ?,
ne zna odgovor : Ko je doša ?, pozdravlja ekipu : Ko je doša ?
Genijalna fora za zbunjozu tipa Nisam ja odavde , s kojom se možeš provlačit kroz život. Zapravo fora većine političara. Npr. Hrga opalila presing Hebrangu, a on na sve odgovara : Ko je doša ?
Htjela sam tako nazvati blog ali zbunio bi mi potencijalne čitače. Ne želim da me čitaju klinci a još manje da komentiraju.
Pa se odlučila za 50 +, tj. plus na ženskom simbolu. Je… ga, nema ga na tipkovnici.
Al i tu je bilo dilema. Većina over fifty ne zna ni upaliti kompjuter. A ja bi baš njih.
Možda se kogod i javi.
PROSPER, Lina Rica
IT DOES NOT MATTER IN WHAT LANGUAGE ONE WRITES...
Carlos Barbarito
It does not matter in what language one
writes.
All language is foreign,
incomprehensible.
Every word, as soon as pronounced,
flees far away, where nothing or nobody
can reach it.
Nobody knows what lightning is
and even less when it is reflected
in the polished metal of a knife.
Now, night seems a sea.
On that sea we row,
dispersed, in silence.
trans. Stefan Beyst
Organiziram takmičenje u prevođenju. Lingvisti navalite !
Post je objavljen 26.02.2007. u 18:02 sati.