Pregled posta

Adresa bloga: https://blog.dnevnik.hr/pedesetplus

Marketing

BITI POZNAT

Sviđa mi se koncept bloga. Šalješ misli kao sjeme koji odnosi vjetar.
Postoji mogućnost da se sjeme primi i nikne negdje, a da ti to i ne znaš. Da ga netko nastavi njegovati bez da zna tko ga je poslao.
Ostavlja mogućnost da ostaneš nepoznat i nepoznatom otvoriš vrata za milijun potencijalnih mogućnosti koje leže u svakom sjemenu.

Često mi se događa da mi se nepoznati ljudi obraćaju s : Odnekud ste mi poznati ! Uvijek, bez predstavljanja odgovaram : Sa televizije !
Tako ih zbunim i oslobodim se glupastog nagađanja – gdjesmosetosreli.

Jednog lita smo ploveći oko Hvara stali nasrid neke puste vale s jednom kućicom nać' petrusimula. Dok smo čekali Matka koji je stručnjak za snalaženje s otočkim domorocima, nekoliko kupača se brčkalo u moru.
Jedan se približio desetak metara brodu i zavika : Jeste me prepoznali ?
Pukli smo od smija i to pitanje nam je bila šega misecima. Netko je ipak prepoznao pokislu glavu Mladena Delića s : Ma , je li to moguće ?!, i bidni čovik je onako izoliran na litovanju, bio sritan.
Druga zgoda zbila se 70-ih na Plišćevcu. Jedan tip se mučio s vađenjem glisera u more dok je ekipa iz Bure to kulerski pratila. Tip je iznerviran svojom nemoći i pasivnim mulcima koji su se zabavljali, dobacio :
Ajd' dečki, pomozite, ja sam Drago Diklić !
Nije zna da će se nasukat na Makarane, između sebe su : E da si lipo pita, bi, al kad si Drago Diklić, ko te je.. !, a naglas : Plisove, operi noge ! / to je onda bila ka' baza /. Isto su mu posli, kad se preispita bi li bilo bolje da nije poznat, pomogli.

Što to čuči u čovjeku da želi biti poznat oduvijek je bila tema društvenih nauka. Dok psiholozi i sociolozi traže objašnjenja, - biti poznat - postalo je pokretačka sila današnjice. Za mnoge –biti poznat- znači i smještanje u ligu uspješnih, bogatih i slavnih što je danas conditio sine qua non.
« The pope of pop « Andy Warhol je taj fenomen lukavo i proročki začeo s « 15 minuta slave» i iskoristio ga dobro ga unovčivši, te s istim ciljem, postao celebrity. Braco Dimitrijević sa svojim portretima nepoznatih i masa konceptualista , bez obzira na komercijalizaciju i hiperprodukciju umjetnosti, još uvijek uspijevaju naći inspiraciju na tom polju jer je zapravo neiscrpno.
Što bi tek mediji bez poznatih ? Jebate, na TV ne bi bilo programa !
Zbog te potrebe je 90% čovječanstva spremno napraviti majmune od sebe. Ubijati također.
Na egzibicionizamu i voajerizmu koje je licemjerno civilizarano društvo čak našlo za shodno kažnjavati, komuniciraju kompletni mediji.
Koliko bi očajnika bilo / kako «poznatih» tako i konzumenata/ da nema Big Brother-a, Red carpet-a …. i inih emisija koje čine 50% naših TV programa. Cijela planeta živi za i od - biti poznat -.
I ja sam imala svojih 15 minuta slave. Prijatelji me zovu budalom jer trenutke «biti poznat» nisam iskoristila, čitaj «unovčila». Vjerujte, nije mi
ništa značilo, nije bilo napeto jer vodili su me drugi ciljevi čije je ostvarenje bilo nagrada. «Biti poznat» i sve oko toga me strašno nervira.
Biti PREPOZNAT od srodnih duša po onome što radiš, govoriš, pišeš, stvaraš… je jedino zadovoljstvo. Ma zadovoljstvo je i kad ti neko uhvati pogled, pokret, mot, i …skuži.
Najljepše duševne i duhovne trenutke – kad te nešto unutra takne, dirne, pomakne, ispuni, kad ti se ona spirala u stomaku pokrene-, doživjela sam u trenucima « prepoznavanja» kad proplačeš dok nešto čitaš, gledaš, slušaš. Osjetiš da je to netko samo radi tebe stvorio, osjetiš da si dio univerzuma i da nisi sam.
Valjda se to zato zove umjetnost.

Kada sam poslije koncerta sva uplakana morala priči Vlatku Stefanovskom i, s rukom na stomaku, rekla : Ovdje si me…, rekao je : Hvala ti, zato ja sviram !

Image Hosted by ImageShack.us
Subcomandante Marcos
Čovjek koji nema ništa i ne želi ništa za sebe.
Čovjek bez lica koji ne želi biti celebrity.
Čovjek koji je postao živa legenda a da to nije htio.
Čovjek glas.
Čovjek vjetar.



Još jedan zadatak za lingviste :

IT IS MORE THAN WHAT IT IS…

Carlos Barbarito

( Nico – Velvet Underground )

It is more than what it is,
it breathes an air beyond the air.
It knows: an infinity of trees
in a single seed,
bees on the leavings of a lion,
passion of the rain
when it wets piles of dry leaves.
It does not know: what disaster is
foreshadowed by such greedy,
fragile innocence,
a furious snail on the sleeping
earth ?


Post je objavljen 27.02.2007. u 20:17 sati.