Marketing
Rudolf Steiner
GODIŠNJAK DUŠE
Anthroposophisher Seelenkalender
Četrdesetprvi tjedan ( 12. - 18. siječnja )
Stvaralačka duše moć
Ona teži iz dna srca
Da do čina ispravnog razgori
U ljudskom životu snage božanske,
Da samu sebe oblikuje
U ljubavi i djelu čovjekovom.
Zlata Rica, - Anima - quilt, 120 x 120, 1997.g.
Dobivši od Dinka Raffanellija na poklon Steinerov Kalendar duše, odlučih u jesen 1997. početi nešto šiti baš iz duše, bez koncepta i plana, onako kao mi dođe. Kako sam uvijek bila puna planova, a i posla – pripremala sam izložbu u Njemačkoj, bilo je malo i teško prebacivat se na Animu : počela sam iz sredine, na radnom stolu hrpe krpica, krenuh od svjetlosti, od sjaja, bijele, žute, breskve, roze, pink, naranđaste, crvene… Kod crvene mi nešto zaigra u stomaku i taj feeling me nije napuštao oko dva mjeseca – svaki put kad bih se vratila Animi. U procesu zen stvaranja nisam razmišljala o likovnosti niti o urednosti šivanja, na pojedinim mjestima tapiserije ima i po 6 slojeva robe, al ona je bila živa, mijenjala je boje svaki dan i kao da me je vodilo nešto nesvjesno svjesno. Konačno je i završih kad sam osjetila da gledajući je budim osjećaj u stomaku s kojim sam je stvarala. Inače nikad nisam bila zadovoljna sa svojim radovima tako da o tom dijelu nemam što reći.
Izložbu smo imali u Hemsbachu u Njemačkoj, u prekrasnoj staroj Sinagogi koju koriste u kulturne svrhe, tj. za izložbe i koncerte klasične glazbe.
Animu sam izložila samu na lijevi bočni centralni zid i ispod nje instalirala Steinerov Seelenkalender. Izložba je bila prodajna ali od Anime se nisam želila rastati, tako da nisam stavila cijenu. I negdje pred kraj otvaranja kad su naši prijatelji i većina Njemaca dosta glasno guštali u rakiji, vinu, prošeku koje smo prošvercali od kuće, ušeta jedan solo – mmmljaaaac vrlo zgodan tip – roba 35 do 40 god., obučen ležerno alternativo, al malo na fotografski japi stil, obađe cool cijelu postavu i uđe u prostor Anime. Gledala sam ga preko oka i bila fascinirana ponašanjem. Prvo je stao, pa je krenuo prema njoj, pa se počeo uzbuđeno kretat naprijed nazad, skroz do nje, dirao je rukama, zatim je stao jedno 2 metra od nje i umirio se. Shvatih po mirnoći i gipkim pokretima tijela da je sigurno majstor neke istočnječke vještine.
Priđoh mu sa strane i sačekah da me primjeti. Pitao me je li Anima na prodaju, reko' – žao mi je, ali nije ! Na to će on uzbuđeno .. Al ja to moram imati ! Ja reko, ista stvar je i sa mnom !
Pokunjio se, pristojno pozdravio i otišao. Ali nastavio je dolaziti svaki dan, svaki put bi otišao pravo do nje, proveo oko sat vremena i svaki put me nagovarao da mu je moram prodati. Četvrti dan izložbe upitah ga što je našao na njoj. Kad je rekao da mu u stomaku pokreće duboki osjećaj i stavio ruku na isto mjesto gdje i ja, rekoh : O.K., prodat ću ti je. How much, pitao je gotovo nezainteresirano. Ja lupih ko iz topa 2.200 DM , kontam bit će tipu puno, je da nam treba para – zato se i mučimo s izložbama po Njemačkoj, trebalo je preživit rat, pa će odustati. On reče : O.K. , doći ću sutra, molim te nemoj je slučajno prodat kome drugom. I još je dva puta do sutradan provjeravao telefonom je li ga Anima čeka. Tapiseriju je odnio al nije Kalendar duše , pa sam mu ga poslala uz napomenu da ga čita jer je sastavni dio Anime.
Novo vrijeme
Moje vrijeme
Odbrojavanje počinje
Vrijeme za final report
Vrijeme za ego trip
Kojega sam se cijeli život odricala.
Vrijeme.
Milost.
Ispirem tijelo, ispirem dušu, ispirem mozak. Po cijele noći i cijele dane. Nova terapija od koje abnormalno žednim, ne kontam više što pijem: voda iz Britte oko 4 litre, čajevi – kukiča – suhe grančice zelenog čaja, kadulja, taheebo – oko 2 litre dnevno. Svaki dan u Splitu - kad nestane čaja, daj što daš, razni preslatki nazovi prirodni sokovi od kojih me niti jedan ne zadovoljava – pa recimo - 1 litra, zatim mineralne oko litru – to kad baš ništa ne pomaže, često dodam u mineralnu limunovog ili narančinog soka.
U fazi sam zadovoljavanja svih svojih želja i potreba. Jer ja to zaslužujem. Ponovo sam zbog zdravlja krenula na makrobiotiku i jer sam si za praznike priuštila sve nezdrave, slatke, slane i masne bakanalije ko prasica. Osnova trenutne prehrane - integralna riža, ječam, proso, juhe od povrća sa rižinim misom, razni kiseliš i salate koje mi nevjerovatno prijaju – uz 1 umeboši šljivu dnevno, još nisu izbalansirali moju potrebu za yin stanjem, ali pratim potrebe svog tijela bez razmišljanja, volim se i udovoljavam si. Odluka je pala da stavim tijelo pod kontrolu, ali još ću se malo volit i mazit.
Stoga kao prethodnicu Top listi mog svijeta 2007., u slijedećem postu, objavljujem aktualnu i nezaobilaznu top listu mojih pića, tj. proizvoda koji se mogu naći na našem tržištu :
Oscare za najbolje prirodne sokove na svijetu :
1. NONI – Encian
2. Breuss-ov sok – Biotta
3. Rote Bete Saft – Alnatura
Sva tri dostupna u DM shopu po najpristupačnijim cijenama na našem tržištu, firme sa sloganom : Tu me cijene, tu kupujem ! koju proglašavam firmom godine.
Ovoj listi pića moram pridružiti – pošto ne konzumiram ništa mliječno, ACIDOFIL PILOS koji proizvodi MILS, mljekara Split, d.d., s kojim se znam puknit u pola noći( jer ionako moram mokrit svaki sat vremena od toliko tekučine) i na koji moje cijelo biće odgovara : Aaaaaa, thank you ! , kao i na dolje i gore navedena pića.
Na mojoj listi pića, Oscara zatim dobiva mineralna Jamnica i Karlovačko pivo.
Uživam što je Lina produžila praznički boravak i stvarno guštamo zajedno a kuhanje i jedenje je uvijek bio nezaobilazan dio našeg porodičnog ljubovanja. Tako se dogodilo da slučajno otkrijem, do daljnjeg, moje nazaobilazno piće.
Specijalnog Oscara dodjeljujem piću :
koje me je očaralo za Doček i koje sam – reći ćete da sam luda – nastavila kupovati i npr. piti poslije lipo kombinirane dalmatinsko- makrobiotičke večere kao što je :
- frigani list i barakokula koju obožavam,
- integralna riža – kratko zrno, s kombu algom - začinjeno s Tamarijem i gomasiom,
- mashed sweet potato – pire od batata,
- zelena kristal salata sa rikulom začinjena maslinovim uljem, jabučnom kvasinom, herbal solju i gomasiom iz DM-a.
- uz salatu može koja self made začinjena slana crna maslina i SMS-ova bila kapulica u alkoholnom octu koju također obožavam;
a to je bezalkoholni šampanj Robby Bubble koji savršeno zadovoljava moju žeđ poslije tako dobre večere.
Tako i triba 50+, započeti s dušom a završiti s tijelom.
Evo jedan haiku, ludlud uveo modu :
Neugasiva žed
Čaša u ruci
Prazna.
Što čekate ?
Daj Robby Bubble !
Post je objavljen 14.01.2008. u 07:39 sati.