pedeset+

četvrtak, 08.03.2007.

BITI ZENA

SRITAN NAM DAN ŽENA !
Prava istina je da slobodu ne možemo dobiti na dar. Slobodu moramo sami izboriti! – Roosevelt-

Image Hosted by ImageShack.us
Evo skoro će ponoć, umorna sam beskrajno, nemam više energije kao prije, ali ipak sjedam
za PeCu. Već nekoliko dana u Predsjedništvu Foruma žena SDP-a radimo na pripremi
tradicionalne proslave Dana žena, ne zato da bismo nastavljale prekinutu socijalističku tradiciju u novoj Hrvatskoj, već zbog naših starih žena kojima je to jedini doživljaj i odušak u godini. One nam također svake godine sa najboljim kolačima na svijetu, omogućavaju prikupljanje sredstava u humanitarne svrhe. Lani smo kupile klimu za Rodilište, ( oni Makarani u dalekom svijetu i ne znaju da žele ukinuti rodilište, a možda i Doma zdravlja ), ove godine započinjemo prikupljanje za plavo svjetlo / za liječenje žutice kod novorođenčadi/. Također svake godine sa skromnim poklonima obilazimo stare, bolesne i nemoćne članice i simpatizerke. Dakle treba odraditi još sutrašnji dan a uvečer ćemo se družit, pivat, balat kako to samo žene znaju.

Zadnju godinu postojanja MALT-a osnovali smo Misaonu radionicu koju su pohađale uglavnom srednjoškolke, temu one odabrale- a što drugo nego « Sloboda». Kako smo Marija Tvrde / voditeljica radionice/ i ja ozbiljno shvatile rad sa mladima bile smo vrlo iznenađene ne samo sa « uspavanim» mladim glavicama, već i sa stupnjem neznanja koje se ne očekuje od srednjoškolaca, naročito gimnazijalaca. Obrađujući sistematski sve vrste sloboda dođosmo do rodnih prava i sloboda. E tu sam se zaista iznenadila – mladim curama nije na pamet padalo da su se žene trebale izboriti za ženska prava, nije im na pamet padalo da analiziraju odnose u obitelji, ponašanje, položaj bake, rođene majke.- Daaaaa žene nisu imale pravo glasa…?- prvi put to čujemo. I zaista takve stvari se vjerojatno više ne uče u školi.
Misleći na to sastavila sam 2005. slijedeći letak. Prilažem ga u nadi da na moj blog možda
zaluta i koja djevojčica, ili da im ga koja baka ili majka pokaže. I zbog žena koje su se za nas
izborile i koje se rijetko spominju.

* 08.03.1857. - New York- žene zaposlene u tekstilnoj industriji protestiraju zbog neljudskih radnih
uvjeta i niskih plaća
* 08.03.1908. – New York – 15 000 žena maršira kroz grad tražeći kraće radno vrijeme , bolju
plaću, pravo glasa i zabranu eksploatacije djece. Slogan « KRUH I RUŽE «
simbolizirao je ekonomsku sigurnost i bolju kvalitetu života.
* 1910. - Kopenhagen – socijalističke organizacije iz cijelog svijeta sazivaju
međunarodnu konferenciju na kojoj njemačka socijalistkinja Klara Zetkin predlaže da se
08.03. - prvi štrajk tekstilnih radnica u New York-u , proglasi Međunarodnim danom žena
* 08.03.1911. – Međunarodni dan žena obilježava se po prvi put u Austriji, Njemačkoj i Švicarskoj.
Preko milijun žena i muškaraca defilira ulicama tražeći za žene pravo glasa, pravo na rad
i zabranu diskriminacije.
* 1917.– Ruskinje štrajkaju za « kruh i ruže » i dobivaju pravo glasa.
* 1975.- Međunarodna godina žena –Ujedinjene nacije slave 08.03. kao Međunarodni dan žena.
* 1977.– Generalna skupština UN prihvaća rezoluciju kojom se proglašava Dan ženskih prava.
* SFRJ se kao i cijeli svijet priključuje obilježavanju Dana žena sve do postanka Hrvatske kada se taj praznik ukida i osuđuje kao socijalistička umotvorina.

* 08.03.2007. Dan žena se oficijelno ignorira jer nam demokratska Hrvatska garantira spolnu ravnopravnost i gotovo sve slobode i prava. Preostaje nam osobni razvoj i borba s patrijarhalnim naslijeđem. Da bi žene postale ravnopravne muškarcima u privredi i politici morale bi poprimiti agresivne i natjecateljske kvalitete što vodi općem i totalnom onečovječenju.« Ravnopravnost nije sloboda ! Oslobođenje žena ( a ono je nemoguće bez oslobođenjamuškaraca ) je s « one strane ravnopravnosti « i moguće je samo u revolucionarnoj rekonstrukciji društva «- Mladenka Pinčić.DANAS u eri neoliberarnog kapitalizma i globalizma koji jede žrtve diljem svijeta, preostaje borba za humano društvo i ponovno stvaranje podloge za ostvarenje čovjeka kao društvenog bića. Brutalnost neoliberarne globalizacije budi nadu u početak samoosvješćivanja i ponovni početak borbe za zaštitu čovjeka i prirode, te ponovno ostvarivanje sloboda, prava i jednakosti u području ekonomije, zakonskih prava i kulture, tj. nužno je započeti univerzalnu borbu za općeljudsku emancipaciju. Ne ustrajemo li u socijalnoj borbi za senzibilizirano društvo, za sve tegobe i probleme Čovjeka, za ostvarivanje svih preduvjeta za zadovoljenje čovjekovih materijalnih i kulturnih potreba, SUTRA nećemo moći reći : ponosna sam što sam žena.

Za uspavane mlade glavice prevodim : imate zakonska prava i slobode biti ravnopravne i slobodne, ne dajte nikome da vas tlači, ni roditelji, ni braća, ni ljubavnik, ni ljubavnica, ni muž, ni djeca, ni šef, a da sa školom ne biste završile kao potplaćene sezonske konobarice, čistačice po hotelima, prodavačice na određeno u Konzumu, Kerumu ili u raznim privatnim shopovima, razmišljajte kuda ide ovaj svijet i treba li što učiniti. Uz zadnju poruku : ne boj se sporog napredovanja, boj se stajanja u mjestu !

A kod nas se kao nešto kreće…. Nedavno smo u Forumu dobili upute za angažiranje na provođenju Nacionalne politike za promicanje ravnopravnosti spolova. Dugoročni plan ( je li zvuči poznato ?,…nemoš od svjetlosti…! naročito kad izađeš iz mraka… ) do 2010. A možda je s gledišta povijesti i kratkoročni, što je 4 godine u poređenju sa svijetlom budućnosti Hrvatske. Koja piči u Evropu. Kao treba se angažirati da se pri gradu osnuje povjerenstvo za ravnopravnost spolova, pa će još jednom administrativcu radni zadatak biti : ljudska prava žena, jednake mogućnosti na tržištu rada, rodno osjetljivo obrazovanje, ravnopravnost u procesu odlučivanja, nasilje nad ženama, žene i zdravlje, institucionalni mehanizmi i načini provedbe…..važno da su to u Saboru usvojili….kad će se domisliti da u Zakonu o radu krivično eliminiraju sve poslodavce koji zapošljavaju s lažnim ugovorima, koji mjesecima ne isplaćuju plaće….., je.. se njih jesil muško ili žensko, važno da te drži ko roba za ono malo crkavice. I tako ćemo za 4 godine biti konačno ravnopravne. Sada sve lakše dišemo pa sam ove godine za letak napisala lakonotni tekst, ko bi se mučio da dokuči onaj gori.


Ljepota žene nije u odjeći koju nosi, u njenoj frizuri ili figuri.
Ljepota žene ogleda se na njenim usnama iz kojih progovara istina, razumijevanje i dobrota, na
njenim ramenima koja su dovoljno jaka da podnesu svu težinu ovoga svijeta,
u snazi tijela i duha da podnese porod, odbijanje koje toliko puta stiže od njene djece
i sve bračne nesuglasice, u nježnosti i čvrstoći ruku kojima pomaže potrebnima, u sigurnim nogama kojima korača i kad svi odustanu, u njenim očima, jer to je ulaz u njeno srce – mjesto gdje stanuje ljubav.Ljepota žene se povećava kako godine prolaze.


Uz zadnju rečenicu prilažem i fotku, zar nisu slatke ?

Image Hosted by ImageShack.us

08.03.2007. u 01:12 • 9 KomentaraPrint#

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.

< ožujak, 2007 >
P U S Č P S N
      1 2 3 4
5 6 7 8 9 10 11
12 13 14 15 16 17 18
19 20 21 22 23 24 25
26 27 28 29 30 31  

Lipanj 2008 (1)
Travanj 2008 (1)
Ožujak 2008 (3)
Veljača 2008 (3)
Siječanj 2008 (2)
Prosinac 2007 (4)
Studeni 2007 (6)
Listopad 2007 (5)
Rujan 2007 (3)
Kolovoz 2007 (1)
Srpanj 2007 (3)
Svibanj 2007 (9)
Travanj 2007 (11)
Ožujak 2007 (11)
Veljača 2007 (2)

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv


Komentari da/ne?

Opis bloga

Najkraće : BITI ILI NE BITI

Zašto neko piše, ako ne da bi sastavio sve svoje dijelove ? Od trenutka kad krenemo u školu ili crkvu,
obrazovanje nas kida na dijelove, uči nas da rastavljamo dušu od tijela i razum od srca. Mora bit da su ribari sa Kolumbijske obale učeni doktori etike i morala jer su izmislili riječ sentipensante,osjećati-misliti, da bi definirali jezik koji govori istinu.
Eduardo Galeano.

BISERI :
No. 1 otkad bolujem :

Smrt nije pružila ruku prema meni i zato sam ovdje. Otkako sam postao svjestan stranosti života koji se opire navici, postao sam još bezbrižniji, jer sam dospio u vrijeme koje uopće ne osjećam svojim. Ono mi izvorno već ne pripada. Ovdje je samo kao još jedno jelo nakon objeda koje se ne nalazi na jelovniku. Još je mnogo manje onoga što mi pripada nego što je toga bilo prije, kad bi se povremeno ipak događalo da imam zahtjeve i postavljam pretenzije. Od tog trenutka nikada se nije prekinio magični mirakul mog života. Život nije razumljiv sam po sebi. Jer, kao što su govorili stari, značaj života nije u prirodnosti , nego u čaroliji. Živjeti znači biti potresen, biti izvan sebe, biti uzdrman, biti otrgnut od svojih korjena, mučiti se i bjesnjeti od iznenađenja i čuđenja, od bola i pomutnje, od užasa i radosti, od pouzdanosti i straha, od patnje i divote. Nema ničeg protuprirodnijeg od života. Život je milost. I to znam sada kada je zaista to i postao. Zbog milosrđa sam ovdje, gotovo kao slučajna i neistraživa pojava.
Bela Hamvas : Kap prokletstva

Kopiranje, objavljivanje ili prenošenje tekstova i fotografija bez dopuštenja autora NIJE DOZVOLJENO

pedesetplus@gmail.com