SRITAN NAM DAN ŽENA !
Prava istina je da slobodu ne možemo dobiti na dar. Slobodu moramo sami izboriti! – Roosevelt-
Evo skoro će ponoć, umorna sam beskrajno, nemam više energije kao prije, ali ipak sjedam
za PeCu. Već nekoliko dana u Predsjedništvu Foruma žena SDP-a radimo na pripremi
tradicionalne proslave Dana žena, ne zato da bismo nastavljale prekinutu socijalističku tradiciju u novoj Hrvatskoj, već zbog naših starih žena kojima je to jedini doživljaj i odušak u godini. One nam također svake godine sa najboljim kolačima na svijetu, omogućavaju prikupljanje sredstava u humanitarne svrhe. Lani smo kupile klimu za Rodilište, ( oni Makarani u dalekom svijetu i ne znaju da žele ukinuti rodilište, a možda i Doma zdravlja ), ove godine započinjemo prikupljanje za plavo svjetlo / za liječenje žutice kod novorođenčadi/. Također svake godine sa skromnim poklonima obilazimo stare, bolesne i nemoćne članice i simpatizerke. Dakle treba odraditi još sutrašnji dan a uvečer ćemo se družit, pivat, balat kako to samo žene znaju.
Zadnju godinu postojanja MALT-a osnovali smo Misaonu radionicu koju su pohađale uglavnom srednjoškolke, temu one odabrale- a što drugo nego « Sloboda». Kako smo Marija Tvrde / voditeljica radionice/ i ja ozbiljno shvatile rad sa mladima bile smo vrlo iznenađene ne samo sa « uspavanim» mladim glavicama, već i sa stupnjem neznanja koje se ne očekuje od srednjoškolaca, naročito gimnazijalaca. Obrađujući sistematski sve vrste sloboda dođosmo do rodnih prava i sloboda. E tu sam se zaista iznenadila – mladim curama nije na pamet padalo da su se žene trebale izboriti za ženska prava, nije im na pamet padalo da analiziraju odnose u obitelji, ponašanje, položaj bake, rođene majke.- Daaaaa žene nisu imale pravo glasa…?- prvi put to čujemo. I zaista takve stvari se vjerojatno više ne uče u školi.
Misleći na to sastavila sam 2005. slijedeći letak. Prilažem ga u nadi da na moj blog možda
zaluta i koja djevojčica, ili da im ga koja baka ili majka pokaže. I zbog žena koje su se za nas
izborile i koje se rijetko spominju.
* 08.03.1857. - New York- žene zaposlene u tekstilnoj industriji protestiraju zbog neljudskih radnih
uvjeta i niskih plaća
* 08.03.1908. – New York – 15 000 žena maršira kroz grad tražeći kraće radno vrijeme , bolju
plaću, pravo glasa i zabranu eksploatacije djece. Slogan « KRUH I RUŽE «
simbolizirao je ekonomsku sigurnost i bolju kvalitetu života.
* 1910. - Kopenhagen – socijalističke organizacije iz cijelog svijeta sazivaju
međunarodnu konferenciju na kojoj njemačka socijalistkinja Klara Zetkin predlaže da se
08.03. - prvi štrajk tekstilnih radnica u New York-u , proglasi Međunarodnim danom žena
* 08.03.1911. – Međunarodni dan žena obilježava se po prvi put u Austriji, Njemačkoj i Švicarskoj.
Preko milijun žena i muškaraca defilira ulicama tražeći za žene pravo glasa, pravo na rad
i zabranu diskriminacije.
* 1917.– Ruskinje štrajkaju za « kruh i ruže » i dobivaju pravo glasa.
* 1975.- Međunarodna godina žena –Ujedinjene nacije slave 08.03. kao Međunarodni dan žena.
* 1977.– Generalna skupština UN prihvaća rezoluciju kojom se proglašava Dan ženskih prava.
* SFRJ se kao i cijeli svijet priključuje obilježavanju Dana žena sve do postanka Hrvatske kada se taj praznik ukida i osuđuje kao socijalistička umotvorina.
* 08.03.2007. Dan žena se oficijelno ignorira jer nam demokratska Hrvatska garantira spolnu ravnopravnost i gotovo sve slobode i prava. Preostaje nam osobni razvoj i borba s patrijarhalnim naslijeđem. Da bi žene postale ravnopravne muškarcima u privredi i politici morale bi poprimiti agresivne i natjecateljske kvalitete što vodi općem i totalnom onečovječenju.« Ravnopravnost nije sloboda ! Oslobođenje žena ( a ono je nemoguće bez oslobođenjamuškaraca ) je s « one strane ravnopravnosti « i moguće je samo u revolucionarnoj rekonstrukciji društva «- Mladenka Pinčić.DANAS u eri neoliberarnog kapitalizma i globalizma koji jede žrtve diljem svijeta, preostaje borba za humano društvo i ponovno stvaranje podloge za ostvarenje čovjeka kao društvenog bića. Brutalnost neoliberarne globalizacije budi nadu u početak samoosvješćivanja i ponovni početak borbe za zaštitu čovjeka i prirode, te ponovno ostvarivanje sloboda, prava i jednakosti u području ekonomije, zakonskih prava i kulture, tj. nužno je započeti univerzalnu borbu za općeljudsku emancipaciju. Ne ustrajemo li u socijalnoj borbi za senzibilizirano društvo, za sve tegobe i probleme Čovjeka, za ostvarivanje svih preduvjeta za zadovoljenje čovjekovih materijalnih i kulturnih potreba, SUTRA nećemo moći reći : ponosna sam što sam žena.
Za uspavane mlade glavice prevodim : imate zakonska prava i slobode biti ravnopravne i slobodne, ne dajte nikome da vas tlači, ni roditelji, ni braća, ni ljubavnik, ni ljubavnica, ni muž, ni djeca, ni šef, a da sa školom ne biste završile kao potplaćene sezonske konobarice, čistačice po hotelima, prodavačice na određeno u Konzumu, Kerumu ili u raznim privatnim shopovima, razmišljajte kuda ide ovaj svijet i treba li što učiniti. Uz zadnju poruku : ne boj se sporog napredovanja, boj se stajanja u mjestu !
A kod nas se kao nešto kreće…. Nedavno smo u Forumu dobili upute za angažiranje na provođenju Nacionalne politike za promicanje ravnopravnosti spolova. Dugoročni plan ( je li zvuči poznato ?,…nemoš od svjetlosti…! naročito kad izađeš iz mraka… ) do 2010. A možda je s gledišta povijesti i kratkoročni, što je 4 godine u poređenju sa svijetlom budućnosti Hrvatske. Koja piči u Evropu. Kao treba se angažirati da se pri gradu osnuje povjerenstvo za ravnopravnost spolova, pa će još jednom administrativcu radni zadatak biti : ljudska prava žena, jednake mogućnosti na tržištu rada, rodno osjetljivo obrazovanje, ravnopravnost u procesu odlučivanja, nasilje nad ženama, žene i zdravlje, institucionalni mehanizmi i načini provedbe…..važno da su to u Saboru usvojili….kad će se domisliti da u Zakonu o radu krivično eliminiraju sve poslodavce koji zapošljavaju s lažnim ugovorima, koji mjesecima ne isplaćuju plaće….., je.. se njih jesil muško ili žensko, važno da te drži ko roba za ono malo crkavice. I tako ćemo za 4 godine biti konačno ravnopravne. Sada sve lakše dišemo pa sam ove godine za letak napisala lakonotni tekst, ko bi se mučio da dokuči onaj gori.
Ljepota žene nije u odjeći koju nosi, u njenoj frizuri ili figuri.
Ljepota žene ogleda se na njenim usnama iz kojih progovara istina, razumijevanje i dobrota, na
njenim ramenima koja su dovoljno jaka da podnesu svu težinu ovoga svijeta,
u snazi tijela i duha da podnese porod, odbijanje koje toliko puta stiže od njene djece
i sve bračne nesuglasice, u nježnosti i čvrstoći ruku kojima pomaže potrebnima, u sigurnim nogama kojima korača i kad svi odustanu, u njenim očima, jer to je ulaz u njeno srce – mjesto gdje stanuje ljubav.Ljepota žene se povećava kako godine prolaze.
Uz zadnju rečenicu prilažem i fotku, zar nisu slatke ?
Post je objavljen 08.03.2007. u 01:12 sati.