biti nestašan

…strašno…ništa drugo nego strašno….gledam arhivu…tekstove….početak pun leptirića…vrckavosti….sad sam tu sad sam tamo…..gledam sredinu….već određenu «težinu»…hvatanje u koštac sa svime i svačime……i gledam se sada….a tu…ništa….ostalo je samo volje i vremena za neobavezno usputno zezanje sa prolaznicima…ili šalu sa prijateljima koji ako im ne odgovorim ili ih ne posjetim..ne obiđem ili ne pročitam ne budu uzeli mi to za zlo…ljude «uzimam» i njima se dajem onoliko koliko su u stanju ne zamarati me kao i ja njih….gubim tu puno…ali što da se radi…kada mi se jebeno neda drugačije niti mogu … .dolazile su mi danas stranke cijeli dan….neke prijetile..neke plakale…neke se šalile….i nisam planula…mada najradije bi ih sve poslala u rodno mjesto…smiješila se jer smo mi zajebali…pa je red barem da ih saslušam…i pod kraj više nisam mogla…dvojica od kojih 50+ godina idu za mnom dok ih vodim hodnikom prema sobi….i jedan mi reče…danas imate sreće ostavili smo bejzbol palice u autu..ovaj puta ćete proći bez batina….nisam ni trepnula odgovor mi je bio brz..: a loptice…gdje ste njih ostavili….?.....stali su i pogledali me u čudu….bili su iznenađeni što ih eto još se i usudim pitati gdje su si jaja ostavili…..pa što bi vi sa njima …sa njima se ništa ne može….aaaa može itekao…niste nikada u rukama imali pravu bejzbol lopticu?...nisu više bili sigurni na što mislim….one su od prave kože..i jako tvrde….jako tvrde…ako znadete baratati palicom..trebali bi i sa lopticama….
….eto…tako se ja igram sa strankama….dok stvarno ne dobijem po nosu…..
..odlutao mi tok misli…i što sam htjela reći???....ma nema veze….sjetit ću se već….

…cmoke vam ostavim na ormariću…..

..biti zlopamtilo da li vrijedi…vrijedi vjerojatno koliko je trenutak bitan…..realnost je u tuzi ili u sreći…između nije..između kao da se ne živi…između ne ostavlja tragove….moral je što?…ili bolje rečeno ispravan postupak....isto kao i kod zlopamtila…vrijedi onog trenutka kada je bitan….svjesni smo što neki ljudi mogu…ili nam je to u podsvijesti…samo trenutak kada od pomisli dođe do realizacije ipak nismo toliko spremni na podsvijest …meni je tužno gledati kako zasluge dolaze na naplatu…iako ponekad i sama pomislim kada ja dođem na red za naplatiti ne budem mogla ispostaviti račun a da je bez tog precijenjenog trenutka svijesti….. i često pustim da im život naplati i tako možda dobijem zadovoljštinu…jednostavno ne zvuči mi u redu kada je nekome najteže napraviti ono što neki možda čekaju kao priliku stoljeća….i gledam kako neki to mogu i tuga me obavija….

...

....razmišljam ozbiljno o dodatnom poslu…u pravu potragu vjerojatno krećem zadnji tjedan ovog mjeseca…i u principu pošto nemam kvalifikacije za davat instrukcije bilo kakve vrste niti posjedujem znanje koje bi bilo usko specijalizirano u nekoj djelatnosti pa da u toj domeni i zaradim , ostaje popis više ili manje «lakših» poslova od kojih nekih zvuče vrlo zanimljivo…no ono što sam ja htjela vas pitati: koji posao da ste prinuđeni na neki način i spustiti kriterije je posao koji niti po koju cijenu ne bi radili….