biti nestašan

čega se boje muškarci

...ja neću generalizirati..jer to bi značilo da ih poznam ili vrlo malo pa prihvaćam standard i ne tražim ispod hrapave brade mekoću duše..ili da ih znam i previše...naravno radi priče imate sada i mogučnost kladionice koji je to broj...:P..heheheh..no ja ću iz iskustva pa ću dati svoje viđenje.....
...niti jedna osoba neće nečiju intelektualnu, emocijalnu pa čak i materijalnu bolju podkovanost smatrati razlogom za strah..tako da u biti super žena se boje uglavnom oni koje se boje sami nadograđivati...puno se priča o strahu da ne podbace u krevetu..čak ima i mišljenja da se neki upravo iz tog razloga ne žele upuštati u avanture van braka...no o strahu te vrste u oba smjera je previše rečeno..ruku na srce , ako nije problem zdravstvene prirode, pa nisu sami u tom krevetu..imamo i mi tu malo prste..ili on..ili više njih..:))))....jako jako malo je njih koji se ne boje kalkulirati...i ti tada ne iznose stavove na svijetlo dana ...daju upakirano mišljenje koje niti je vamo niti je tamo...slično pantomimi..izvedete zaključak i nema šanse da pogriješe jer se prilagode...lagodno na taj način mogu se izvuči iz nezgodnih situacija...jer nepoštivanje tog stava neće dovesti u pitanje njihovu riječ....( zvuči poznato? pa ima toga i u kombinaciji xx ne samo xy )..skoro pa uvijek imaju neku rezervu ako im opcija iz snova ne prođe i tu dolazi do korištenja njihove famozne devize da oni ne uključuju emocije i ne kompliciraju sa njima svoj život, ali ne boje se oni naših emocija nego svojih...zapravo najviše se boje pauka..malih dlakavih nožica koje im se mogu zavuči neprimjetno i gricnuti...i vuku u tom xy taj x kao nešto što se (ne)boje pokazati...a tako su lijepi kada im se oči zacakle, kad im pohvala izmami osmjeh, tako su ranjivi kada pišu ili prepisuju pjesme, tako su topli kada tješe...ali najljepši su kad se rastope u nama....

Sad ili nikad

..uglavnom žalimo za propuštenim prilikama...samo pitanje da se ponovi situacija bi bili spremni odreagirati na prvu baš tak kak se sada čini da je trebalo...
...a eto šećete negdje po vručem ljetnom polju, nigdje hlada ..kad tamo..naravno krugovi u žitu...i kao u svakoj misteriji nađete se u samom središtu kruga..i možete birati prihvatiti kozmičku pojavu na odlasku i odlučiti taj tren što bi sa sobom..ostati još samo jedan čudak koji tvrdi da je imao bliski susret sa trećim svijetom ili odmah odlučiti zamjeniti svoj život za ono što se htjeli biti...spremni?...
...ja sam razmišljala i još uvijek ne mogu odabrati jer sigurno bi probala nešto nadnaravno -samo što??... ha! najviše bi mi se svidjelo biti vještica..tulum oko kotla u kojem krčka li se krčka..eheheheh..čiri biri buuuu!!!!..heheheh..pa luping na metli u slobodnom stilu...heeheh....

..svake godine pišem djedu mrazu...ove godine ću naopak...pričekat ću da vidim što bi djed mraz želio od mene.hehehe sigurno..da budem dobra, da ne budem nestašna..da idem svaki dan na posao...da ne ljutim ukućane...:))))...no evo za mjesec dana je badnjak...što bi voljeli naći ispod bora...i što želimo drugima...ja bi ovako..prvo da nikoga ne ureknem pa ni sebe i obično ko mantra je prvo zdravlje, sreća, nešto para ( da ne ispadnem pohlepna pa zaželim cca 1 milion eura ), ali te "stvari" naročito ako ih nema i nisu mantra jer u ekstremnim situacijama stvarno vidimo da je zdravlje najbitnije...al idemo što negdje skrivamo u dubini duše i želimo si, a ne usudimo se izreči....zato postoji to famozno pismo djedu mrazu gdje možemo otvoriti srce i dušu i zaželiti onu moju famoznu mjesečevu prašinu ...pa možemo zaželiti osjetiti da netko zbog nas udiše zrak...da osjetimo da netko nas pozna baš onako kako mi poznamo tu osobu ....ili da iako se možda nikada neće ostvariti ali da znamo kako je u osmjehu, u laganom ovlaž dodiru, riječi , smsu, mmsu poruka koja hrani 12 mjeseci jer nije kliše pa eto tu je ispod bora zato što je takav običaj..
...što bi nekoga dragoga ostavilo zatečenim teško je pronaći...obično su to materijalne stvari ili riječi:gle ne znam što bi pa eto idemo zajedno i odaberi poklon ili znaš kriza je i ti znaš da bi ja..ali....
...nema opravdanja, imate vremena..slušajte što vam govore i možda je to najobičnija šetnja koja će učiniti više nego svjetlucavi celofan pod borom...

p.s.....djede mraze..ne čitaj ovo hehehe..ja bi svjedno jednu zvijer dobre guze pod borom..ne brini pazit ću ga, mazit ću ga, hranit ću ga....i držat na toplom..heheheeheh...

virtualna ljubomora

..ste razmišljali o tome?...možda i osjetili?...nemoguće?....a itekako moguće, itekako ...japan je mjesto i jednog ubojstva, vjerojatno se sjećate tog članka gdje je ostavljena virtualna žena ubila svog virtualnog muža jer je ovaj zatražio razvod.....virtualni razvod , ali nažalost smrt nije bila virtualna..
...prijašnja stoljeća i kućne sluškinje i sluge od povjerenja koji bi trčali po gradu i raznosili mirisne papiriće sa ljubavnim porukama svojih gospodara i učinak njihovog sadržaja, od kojih bi bujna poprsja skoro pa iskočila van haljinica, su meni nešto kao preteča danjašnjih virtualnih ljubavi..no oni su okom vidjeli što im izaziva nesvjesticu...puno puta sam čula da nije moguće osjetiti snažne emocije ako se pročitaju oku ugodna slova od nekoga što samo preko upravo tih slova percipiramo kao živo biće, ali nije tako jer ljubavni roman ili napisan erotičan tekst pobuđuju emocije..a ovo nebi smjelo..zašto možemo čitajući sadržaj romana osjećati nešto, a nismo direktni sudionici, a ovdje gdje jesmo nebi smjelo biti više emocija od onih kad čitamo vremensku prognozu..i to ujedno veže i ljubomoru u otvorenom eteru virtuale..očekujete li vjernost vaših slova?....

tko tu koga:)...ili ne gasite svjetlo

....ne znam zašto ali ovako ću biti slobodnija..a i ovo će nadomjestiti famoznu nirvanu prvog mirnog gutljaja kave u nekom udobnom naslonjaču...povod za ovo je bar jasan, a posljedice-to ćemo tek vidjeti...iako je možda rodbina čitača Sime odahnula jer se broj komentarora smanjio, ali evo kutka uz kavu iz kreveta, ureda, placa ili iz kuhinje pa možemo naširoko i nadugačko o svemu i u bilo koje doba, barem ću ja biti sigurna da sam to ja ta koja nekog pipka i to uz neugašeno svijetlo..:))..nadam se da vam je kućna apoteka puna zaliha jer do dežurne apoteke sumnjam da vam je baš blizo...boli glava ha?...cmoka svima i dobro došli i pipkači.i tipkači i čitači....