biti nestašan

petak

....moja soba...sunce na krovnom prozoru...otkopčavam remen na trapericama...spuštam ih niz guzu...koljeno o koljeno..i dolje su...hm...muzika....neka bude glasna...susjedi ..žao mi je ali morammmmm...."to što sam bila do sada crna zemlja pokrivaaaa...to što ću biti nebooo znaaaa...."..srećom ne čujeme se......traperice na jednom kraju sobe...sako na drugom...košulja otkopčana i cupkam po sobi...poljupce šaljem članovima svemirske ekipe koja redovno prati moje ispade..i namigujem im....vidjeli me u svim izdanjima kroz taj prozor.....mogu i u ovom...