biti nestašan

..biti zlopamtilo da li vrijedi…vrijedi vjerojatno koliko je trenutak bitan…..realnost je u tuzi ili u sreći…između nije..između kao da se ne živi…između ne ostavlja tragove….moral je što?…ili bolje rečeno ispravan postupak....isto kao i kod zlopamtila…vrijedi onog trenutka kada je bitan….svjesni smo što neki ljudi mogu…ili nam je to u podsvijesti…samo trenutak kada od pomisli dođe do realizacije ipak nismo toliko spremni na podsvijest …meni je tužno gledati kako zasluge dolaze na naplatu…iako ponekad i sama pomislim kada ja dođem na red za naplatiti ne budem mogla ispostaviti račun a da je bez tog precijenjenog trenutka svijesti….. i često pustim da im život naplati i tako možda dobijem zadovoljštinu…jednostavno ne zvuči mi u redu kada je nekome najteže napraviti ono što neki možda čekaju kao priliku stoljeća….i gledam kako neki to mogu i tuga me obavija….

...