biti nestašan

…strašno…ništa drugo nego strašno….gledam arhivu…tekstove….početak pun leptirića…vrckavosti….sad sam tu sad sam tamo…..gledam sredinu….već određenu «težinu»…hvatanje u koštac sa svime i svačime……i gledam se sada….a tu…ništa….ostalo je samo volje i vremena za neobavezno usputno zezanje sa prolaznicima…ili šalu sa prijateljima koji ako im ne odgovorim ili ih ne posjetim..ne obiđem ili ne pročitam ne budu uzeli mi to za zlo…ljude «uzimam» i njima se dajem onoliko koliko su u stanju ne zamarati me kao i ja njih….gubim tu puno…ali što da se radi…kada mi se jebeno neda drugačije niti mogu … .dolazile su mi danas stranke cijeli dan….neke prijetile..neke plakale…neke se šalile….i nisam planula…mada najradije bi ih sve poslala u rodno mjesto…smiješila se jer smo mi zajebali…pa je red barem da ih saslušam…i pod kraj više nisam mogla…dvojica od kojih 50+ godina idu za mnom dok ih vodim hodnikom prema sobi….i jedan mi reče…danas imate sreće ostavili smo bejzbol palice u autu..ovaj puta ćete proći bez batina….nisam ni trepnula odgovor mi je bio brz..: a loptice…gdje ste njih ostavili….?.....stali su i pogledali me u čudu….bili su iznenađeni što ih eto još se i usudim pitati gdje su si jaja ostavili…..pa što bi vi sa njima …sa njima se ništa ne može….aaaa može itekao…niste nikada u rukama imali pravu bejzbol lopticu?...nisu više bili sigurni na što mislim….one su od prave kože..i jako tvrde….jako tvrde…ako znadete baratati palicom..trebali bi i sa lopticama….
….eto…tako se ja igram sa strankama….dok stvarno ne dobijem po nosu…..
..odlutao mi tok misli…i što sam htjela reći???....ma nema veze….sjetit ću se već….

…cmoke vam ostavim na ormariću…..