štogod možemo pojedemo, a ostatak prodamo na vašaru u BABINOJ GREDI   cijene kn/kg 10. veljače   krave 9-12    bikovi 15    tele m. 30    tele ž. 27    krmače 10   odojci 22    tovljenici 14    kukuruz 0,8
Opis bloga

Blog jednog paora, ne samo u srcu i duši, nego i po zanimanju.

Više o meni na osobnim stranicama...

MAIL



FALI MI ...
Fali mi miris zemlje crne,
fali mi 'rast, nemam žira,
duša mi prazna, srce trne.
Nema bez tebe sreće ni mira.

Fale mi široki pusti drumovi,
fala mi konji i klopot kola,
fale mi sela topli domovi.
Sve mi to fali, umirem od bola.

Fali mi mjesec da snove krade,
fali mi pjesma da zore budi,
fali mi, fali al' nema nade,
fale mi moji dragi ljudi.

Fali mi njivâ, paorskog truda,
brez nji' mi tvoja slika ni cila,
žuljave ruke, tvrde ko ruda.
Ta cilu te volim Slavonijo mila!

Fali mi suncem obraz opalit,
umorne oči pune mu brige,
šta biće sutra, kog sveca slavit.
A glava puno kike side.

Fali mi šuma 'rastova stara,
fali mi stan, koljeba na Ritu,
fali mi sunce, đerma kraj bunara,
fali mi crveni mak u žitu.

Fali mi lepinja, friškog kruva,
fali i sajtluk, od dude bure,
fali mi avlije lipa duva,
fale mi tvoje pijane tambure.

Fali mi tvoje zlatno ruvo,
fali mi inat, tvoja dika,
fali mi sve štaj dida sačuvo.
Fališ mi cila, Šokadijo lipa!

Sve mi to fali, godinama tražim,
umirem dugo, na rate al' zbilja,
praznu dušu lažima blažim.
Ta fališ mi draga, Slavonijo mila!

06.listopada 2005.
 

29.05.2006., ponedjeljak

OBRAZOVANJE POLJOPRIVREDNIKA

Vijesnik

ZAGREB - Poljoprivrednici se moraju ukljueiti u cjeloživotno obrazovanje, bez čega neće biti moguće koristiti sredstva iz pretpristupnih fondova EU-a, kazao je u petak ministar poljoprivrede Petar Čobanković, na završnoj konferenciji Tempus projekta - Izazovi u poljoprivredi.
Dodao je da je nepovoljna obrazovna struktura poljoprivrednika prepreka razvitku obiteljskih gospodarstava »Korisnici sredstva iz Sapard fonda morat će završiti obrazovni tečaj iz proizvodnje kojom se bave«, zaključio je Čobanković.

Image Hosted by ImageShack.us

- 22:28 - Komentari (5) - Isprintaj - #

28.05.2006., nedjelja

Zemlja obrasla, (grado) načelnici nemarni



Image Hosted by ImageShack.usOd 531 jedinice lokalne samouprave, 332 općine i grada od mjerodavna su ministarstva dobili suglasnost za provođenje programa raspolaganja državnim poljoprivrednim zemljištem. No gotovo polovica od tog broja, njih 137, dosad nije raspisalo nijedan natječaj za prodaju, zakup ili koncesiju zemljišta, a preostalih 128 nije ponudilo ni programe. Posao nemarnih koji su dobili suglasnost za programe, ali u roku nisu raspisali ni završili natječaje, prema Zakonu o poljoprivredi, trebale bi preuzeti županije.

No ni one ne bi bile ni brže ni djelotvornije, niti su kapacitirane za preuzimanje tako velikih obveza, pa će se ta odredba (članak 54. b) na prijedlog ministra poljoprivrede Petra Čobankovića i brisati iz Zakona. Samo u Sisačko-moslavačkoj županiji, kazala je nedavno dožupanica Marijana Petir, za taj bi posao trebalo najmanje 50 novih zaposlenika.

Neke općine u našoj županiji krivo tumače zakon. Odnosno, pojedini načelnici proizvoljno tumače što je obiteljsko poljoprivredno gospodarstvo. Na kutinskom području, primjerice, pet je gospodarstava kojima primarna djelatnost nije poljoprivreda, a dobila su zemlju na raspolaganje kaže dožupanica M. Petir i ističe kako je Ministarstvo poljoprivrede obećalo provesti upravni nadzor u županiji.

Rezultati se još čekaju, a malverzacija, svjestan je i ministar poljoprivrede Petar Čobanković, nisu pošteđene ni druge županije. U Istarskoj županiji, čulo se, strane tvrtke ili "torbari" u njihovo ime, koji nemaju veze s poljoprivredom, od lokalnih moćnika kupuju ili dobivaju državno poljoprivredno zemljište za golfske terene i slično. Neki se pak natječaji, koji se nisu realizirali kako su pojedini (grado)načelnici zamislili, raspisuju i nekoliko puta.

Dodatan problem stvara i to što se hektar poljoprivrednog zemljišta na moru poistovjećuje s građevinskim za jedan hektar traži se i 750.000 kn. Ipak, najčešći razlozi, zbog kojih programi nisu doneseni, nesređeno su zemljišno-knjižno stanje, nedovršena ili neprovedena denacionalizacija, veliki troškovi izrade programa..., smatra Čobanković i dodaje kako se prodajom ili zakupom poljoprivrednog zemljišta povećava broj obradivih površina, što zahtijeva pristupanje EU, te puni proračun lokalne samouprave. Ostane li lokalna vlast i dalje nemarna, Čobanković najavljuje pokretanje upravnog nadzora i inspekcije.

U Hrvatskom seljačkom savezu smatraju kako bi ministar prvo morao "počistiti" vlastitu kuću. Točno je da politiku poljoprivrednog zemljišta kroji i lokalna vlast, kazao je Darko Grivičić, čelnik HSS-a. No općina Lukač, primjerice, već dvije godine od Ministarstva čeka suglasnost za provedbu natječaja. Na pitanje tko je više zatajio lokalna vlast ili Ministarstvo, Grivičić okrivljuje Čobankovića. Kada bi u Ministarstvu zaposlio samo pet dodatnih ljudi za to, djelotvornost bi bila 200 puta veća, uvjeren je Grivičić.
Jolanda Rak Šajn

- 09:40 - Komentari (0) - Isprintaj - #

22.05.2006., ponedjeljak

U jami 21 tisuća litara mlijeka


Image Hosted by ImageShack.usRazvojačeni branitelj Mirko Novoselić (40) bio je do prije tri godine najveći proizvođač mlijeka u Valpovštini, no od početka veljače život njegove sedmeročlane obitelji pretvorio se u mučnu borbu za preživljavanje jer im je Lura otkazala otkup mlijeka, pa Mirko svaki dan u septičku jamu baca čak 200 litara mlijeka!

Naime, potkraj prošle godine 28 od 45 krava bilo je steono pa je proizvodnja mlijeka pala na manje od 100 litara dnevno, zbog čega je u Luri otkazan otkup. Kada je početkom ove godine proizvodnja ponovno porasla na 200 litara dnevno, Mirku su u Luri rekli da više ne primaju nove kooperante. Uzalud je govorio da on nije novi kooperant, no sluha nije bilo.

Sami gradili štale

Pravim razlogom za otkazivanje otkupa Mirko smatra nekontrolirani uvoz mlijeka iz BiH, Mađarske i Republike Srpske, koje je upitne kvalitete. A sve je počelo 1995. kada je Mirko, nakon proživljenih strahota na ratištima, skinuo uniformu 107. valpovačke brigade, dao otkaz u osječkoj tvornici Niveta gdje je radio 13 godina te, ne želeći tražiti vojnu mirovinu, odlučio sa suprugom Ljubicom (35) krenuti u proizvodnju mlijeka.


Mukotrpno su sami gradili štale te s kreditom za razvojačene branitelje u iznosu od ondašnjih 25.000 DEM i još tri hipotekarna kredita kupili sedam poljoprivrednih strojeva, 75 hektara oranica, dva automobila te iz Mađarske dovezli prvih 18 visokomliječnih krava, koje su davale i do 250 litara mlijeka dnevno.

U sljedeće dvije godine štala se popunila s još 27 krava, pa ih je Mirko imao 45, a proizvodnja mlijeka porasla je s 250 na 800 litara dnevno koje je otkupljivala mljekara u Starom Petrovu Selu i PZ-u Beketinci. U proširenje stada obitelj Novoselić uložila je 65.000 eura.

U štali 20 sati dnevno

- Bio sam u štali 20 sati dnevno jer smo supruga i ja tri puta na dan muzli krave. Ustajali smo u 3.30 sati, a na počinak odlazili u ponoć, no zadovoljni jer smo zarađivali i do 50.000 kuna mjesečno. Prvi problemi počeli su već s mljekarom u Starom Petrovu Selu, a kada je isplata počela kasniti i po devet mjeseci, mlijeko smo 2005. počeli prodavati Luri. Planirao sam proizvoditi mlijeko sa stotinu krava, no danas mi je jedino važno preživjeti i nadati se da nam banka neće uskoro pokucati na vrata te uzeti kuću koja je pod hipotekom.

Kamo ćemo onda? Je li bolje u ovoj državi raditi ili biti socijalni slučaj - pita se očajni Mirko te dodaje kako nije zaslužio da ga iz Lure isključe jer u mlijeku njegovih krava nikad nije bilo vode.

U jami 21 tisuća litara mlijeka

Isprekidanim glasom rekao je kako bacanje mlijeka predstavlja nešto najgore što mu se u životu moglo dogoditi jer svaki dan gleda kako trud njegove obitelji više ne donosi niti kunu zarade. Od veljače do danas u septičku jamu bačeno je čak 21.000 litara mlijeka.

- Još imam volje krenuti ispočetka, samo da imam kome prodati mlijeko. Ministar Čobanković tvrdi da se u Slavoniji svaka litra mlijeka otkupljuje, a kako je najavio svoj dolazak u naše selo, želim mu pokazati da ja 200 litara mlijeka moram proliti u septičku jamu jer ga nemam kome prodati - naglašava Mirko.

- 21:13 - Komentari (2) - Isprintaj - #

18.05.2006., četvrtak

Rast izvoza u poljoprivredi

Vijesnik

Drugu godinu za redom poljoprivredni sektor bilježi snažan porast izvoza.

Primjerice, 2005. izvoz u poljoprivredi je porastao više od 24 posto, dok je uvoz bio veći za svega
11 posto, pri čemu je pokrivenost uvoza izvozom bila 58 posto, a 2004. godine - 50 posto.
U prvom kvartalu ove godine izvoz je porastao za ča 35 posto dok je uvoz bio veći za svega 4,9
posto. Time je deficit u odnosu na prošlogodišnji prvi kvartal smanjen za 57 milijuna dolara.

U ožujku je naš poljoprivredni izvoz prvi put premašio 100 milijuna dolara u jednom mjesecu.
Posebno ohrabruje da izvoz raste u zemlje EU, dok je, primjerice, izvoz u BiH na razini prijašnjih
godina. Svi ovi pokazatelji govore o sve jačoj konkurentnosti domaćeg poljoprivrednog sektora,
ali isto tako i o sve većoj primarnoj poljoprivrednoj proizvodnji kod naših poljoprivrednika.

Primjerice, proizvodnja i otkup mlijeka lani su bili već za 15 posto u odnosu na 2004., a ove godine za 7 % Inače, vanjskotrgovinska bilanca prema glavnim ekonomskim kriterijima glavni je
pokazatelj konkurentnosti.
[M. P.]

- 22:12 - Komentari (2) - Isprintaj - #

15.05.2006., ponedjeljak

PROIZVODNJA HRANE

Vijesnik

Hrvatska je poljoprivreda nekonkurentna, a posljedice toga osjećaju potrošači jer je na domaćem tržištu hrana skupa. No, bila bi još skuplja da nema uvoza. Primjerice, da se ne uvozi meso, kilogram junetine iz domaćeg uzgoja na neuređenom hrvatskom tržištu stajao bi čak 100 kuna. Slično je i s domaćom ponudom voća i povrća. Na hrvatskom tržištu nedostaje polovica potrebne količine ja-buka i 80 posto količine krušaka.

Naravno da selo i seljake država treba zaštititi, ali, s druge strane, mora raditi na ispunjenju uvjeta koji će biti definirani u pregovorima o priključenju Hrvatske Europskoj uniji.
Seljaci u zemljama Unije naj-češće prosvjeduju zbog golemih viškova poljoprivrednih i prehrambenih proizvoda čime se ruši cijena ponuđene robe na tržištu. U Hrvatskoj su pak seljaci nezadovoljni uvjetima proizvodnje i ponude na otvorenom tržištu jer ne postoji, kako tvrde, sustav kooperacije ili zadruga. Poljoprivrednih zadruga u Hrvatskoj danas ima manje nego prije sto i više godina pa su seljaci, kao i ribari, često prisiljeni sami prodavati svoju robu budući da su im trgovci dužni za onu već ranije preuzetu. Suočeni s nemogućnošću da naplate robu isporučenu trgovcima, proizvođači hrane gube vrijeme na tržnicama umjesto da rade u polju ili na moru.
S druge strane, veliki trgovački lanci ne žele kupovati voće i povrće od više seljaka, nego
najčešće od jednoga ili nekoliko njih iz jednog mjesta ili regije. No, jedan proizvođač ne može sam osigurati dovoljno robe iste kvalitete i izgleda tijekom cijele godine, već se proizvodnja odvija sezonski što trgovci-ma ne odgovara.

U Hrvatskom seljačkom savezu ocjenjuju da je stanje u poljoprivredi katastrofalno tvrdeći kako ima kojima takva situacija odgovara, pogotovo onima iz trgovačkih i uvozničkih lobija. Lani je uvoz hrane bio rekordan premašivši 10 milijardi kuna, a ove će godine, upozoravaju, biti još veći.
Jedna je od većih prepreka u hrvatskoj poljoprivredi što proizvođači hrane ne mogu okrupniti poljoprivredno zemljište. Pokušaj države da proda, odnosno dade u zakup i koncesiju više od 1,2 milijuna hektara državnog poljoprivrednog zemljišta zasad nije dao očekiva-ne rezultate. Pokazalo se da na prosječnom obiteljskom poljo-privrednom gospodarstvu, velikom svega 2,8 hektara, nikakvi poticaji i naknade ne mogu osi-gurati dobar urod.

Sadašnji su poticaji u domaćoj poljoprivredi otprilike 10 posto viši nego u EU, dok se nekadašnji suficit od pola milijarde dolara pri izvozu hrane pretvorio u deficit od milijardu i pol dolara godišnje.
Seljaci u Hrvatskoj proizvode 50 puta manje nego oni najbolji u Uniji, odnosno gotovo 15 puta manje od europskog prosjeka. Domaće poljoprivredne tvrtke proizvode dva do tri puta manje po zaposleniku negoli najbolje u EU, no hrvatska razina proizvodnje uklapa se u europski prosjek.

-----------------------------------------

Image Hosted by ImageShack.usPetar Čobanković, ministar poljoprivrede, šumarstva i vodnoga gospodarstva, napominje kako vrijeme do ulaska u Europsku uniju Hrvatska treba iskoristiti ne samo da se poveća proizvodnju hrane, nego i podigne svijest potrošača o potrebi kupovanja domaćih proizvoda. U tome, smatra ministar, mogu pomoći udruge potrošača, a treba ustrojiti i marketinšku organizaciju koja bi promicala kvalitetu domaćih proizvoda.
Čobanković kaže da je na Ministarstvu veliki zadatak jer se mora povećati proizvodnja mesa, voća, povrća i ostalih proizvoda. Naime, hrvatska je poljoprivreda dosad imala samo sedam proizvoda dovoljnih za podmirenje domaćih potreba.
Osim toga, kad je riječ o većoj potrošnji domaćih poljoprivredno-prehrambenih proizvoda,
problem je što se takvo što nije dogodilo u drugim zemljama. U Sloveniji su tako očekivali da će stanovništvo i nakon ulaska u EU kupovati većinom domaće proizvode, no tek trećina Sllovenaca preferira domaću robu.


Image Hosted by ImageShack.usPoticaji za jesenske i proljetne kulture osjetno su kasnili pa je time dovedena u pitanje i sjetva, upozorava Darko Grivičić, čelnik Hrvatskog seljačkog saveza. Osim toga, sjemenski je kukuruz poskupio 200 kuna po hektaru, sjeme soje kunu i pol po kilogramu, umjetno gnojivo između 250 i 300 kuna po toni, a osjetno je povećana i cijena plavog dizela. S druge strane, sve cijene poljoprivrednih proizvoda snižene su u prosjeku 10 do 20 posto. Grivičić tvrdi da će proizvodnja uljarica doživjeti debakl jer uljane repice neće biti posijano ni 20 posto od prošlogodišnjih količina. Cijena uljane repice na svjetskom tržištu iznosi 1,50, a u Hrvatskoj 1,25 kuna. Inozemni suncokret dostiže cijenu od 1,60, a u nas 1,30 kuna.
Očito, ništa se u Hrvatskoj ne isplati proizvoditi već se sve može uvesti, pa i po triput nižoj cijeni, kaže Grivičić.


Image Hosted by ImageShack.usPrema riječima Drage Ćorića, predsjednika Hrvatskog agronomskog društva, u kreiranju i vođenju agrarne politike nužna je suradnja struke i Ministarstva poljoprivrede, šumarstva i vodnog ospodarstva. No, ističe, komunikacije među tim dvjema stranama zasad nema.
Govoreći o problemima hrvatske poljoprivrede, Ćorić upozorava na veliki uvoz dodajući kako se hvalimo uspješnim turističkim sezonama, a turisti jedu hranu iz uvoza. Stoga pita zašto se ništa ne poduzima da se proizvodi hrana za turizam kako bi domaći proizvođači imali gdje plasirati svoje proizvode.
Hrvatskom poljoprivredom vladaju trgovci, kaže Ćorić. Mnogo je i neorganiziranosti pa je tako u sjemenarstvu više od 300 registriranih uvoznika sjemena, što je apsurd jer je više uvoznika nego samih proizvođača sjemena.
Ne tako davno u Hrvatskoj se pšenica sijala na 250.000, a sada na 115.000 hektara. I ulja-
ne repice zasijano je manje, a s druge strane stalno se priča o proizvodnji biodizela.


Image Hosted by ImageShack.usAntun Laslo, predsjednik Zajednice udruga seljaka Slavonije i Baranje, smatra da je hrvatska poljoprivreda pred bankrotom. Ne bude li razumnih ljudi dobre volje, ta će djelatnost, tvrdi, nestati kao i oni koji se njome bave.
Najavljuje da će predsjednicima države, Sabora i Vlade uputiti otvoreno pismo s upozorenjem kako je »zadnja šansa da se nešto poduzme da bi hrvatski seljak ostao na hrvatskoj zemlji«.
Istodobno će zatražiti od nadležnih tijela da ispitaju odnose cijena u poljoprivredi i zaustave veliki uvoz od kojega, kaže Laslo, koristi imaju samo uvoznici, ali ne proizvođači i potrošači.





Image Hosted by ImageShack.usKrešimir Kuterovac, direktor u Agrokoru, tvrdi da nelojalna konkurencija robe iz uvoza na domaćem tržištu smeta i njima. Kako ističe, u Agrokoru se trude što bolje povezati proizvodnju i potrošnju jer na kraju sve završava u trgovačkom lancu, a o potrošačima ovisi izbor robe na trgovačkim policama.
Primjerice, Agrokor za potrebe Konzuma ne kupuje telad na stočnim sajmovima nego u suradnji s mljekarskom industrijom od svojih kooperanata. Lura je pak lani prestala uvoziti mlijeko jer su domaća proizvodnja i otkup mlijeka povećani oko 15 posto u odnosu na godinu prije.






Image Hosted by ImageShack.usDekanica Agronomskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu prof. dr. Jasmina Havranek kaže da će uvozni trgovački lobiji imati manevarskog prostora sve dok se valjano ne organizira domaća poljoprivredna proizvodnja.
Uvijek će biti uvoza hrane i zbog dobrodošle konkurencije domaćim proizvođačima kao i raznolike ponude roba na tržištu, ali mora biti kontroliran, naglašava prof. Havranek.
Dakle, država mora bolje rasporediti poticaje i subvencije u poljoprivredi i ribarstvu, odnosno odrediti tko je proizvođač hrane za tržište. Naprimjer, to sigurno nije proizvođač mlijeka koji ima jednu ili dvije krave. Jednako tako, ne može se stihijski izlaziti na svjetsko tržište.

- 21:32 - Komentari (0) - Isprintaj - #

14.05.2006., nedjelja

Županijsko poglavarstvo ocijenilo da je stanje u poljoprivredi teško


Županijski poglavarstvenici jučer su na stol dobili dopunjeno izvješće o stanju u poljoprviredi Virovitičko-podravske županije, koje potpunije oslikava teško stanje kod 8028 obiteljskih poljoprivrednih gospodarstava i tridesetak poljoprivrednih zadruga i poduzeća. Nedostatak obrtnih sredstava za razvoj poljoprivrede i financiranje proljetne i jesenske sjetve više nije najveći problem seljaka, ali ih sve više opterećuje sve skuplji repromaterijal i pomanjkanje oranica za dohodovno bavljenje ovom gospodarskom djelatnošću. Slavonska banka, Zagrebačka banka i Privredna banka već su sa županijom ugovorili da će poljoprivrednicima ove godine plasirati oko 35 milijuna kuna povoljnih kredita, za koje će županija subvencionirati 1,2 posto kamata.

Poljoprivreda je bila i ostala strateška grana gospodarstva županije i temeljna odrednica proizvodnje kod najvećeg broja stanovnika. U izradi je Srategija razvitka poljoprivrede na području županije koja ima 85.493 hektara oraničnih površina. No, iz godine u godinu smanjuju se mogućnosti utjecaja županije ili njenih tijela na ukupno stanje u poljoprivredi. Takvo stanje rezultira posljedicom da županije u buduće neće moći evidentirati ni osnovne brojke poljoprivredne proizvodnje na svome području.

Stoga se, u ovom trenutku, županija bavi posljedicama stanja, a ne uzrocima, upozorava županijski pročelnik za gospodarstvo dipl. ing. Željko Viljevac, ističući da domaćeg seljaka treba zaštititi od nekontroliranog uvoza poljoprivrednih proizvoda.

Image Hosted by ImageShack.us

- 12:38 - Komentari (0) - Isprintaj - #

10.05.2006., srijeda

Indija: Pčelinji otrov u prahu - 2500 US $/g


Image Hosted by ImageShack.usLucknow - Grupa istraživača sa Zoološkog departmana Univerziteta u Allahabad-u uspela je da esktrahuje pčelinji otrov indijskih pčela i sakupljeni otrov prevede u formu praha.

Pčelinji otrov u prahu za medicinske svrhe ima tržišnu vrednost od 5000 rupija po gramu (oko 2500 američkih dolara) tako da razvoj postupka ima veliki ekonomski značaj.

Ovu jednostvanu i ekonomičnu tehnologiju razvio je tim istraživača sa Sandeep Kumar Mehrotra-om na čelu, koji o tome kaže “Istina je da je još uvek rano da se bilo šta o tome kaže sa komercijalnog aspekta, ali očekuje se da će multinacionalne faramaceutske kompanije izraziti interes prema pčelinjem otrovu kada se zna da on ima primenu u medicini.”

Pčelinji otrov ima mnogo primena u medicini, kao što je njegovo stimulativno delovanje na srčani mišić i kontorla nivoa holesterola u telu, u tretmanu reumatizma, a ima i antibiotska svojstva.

Opisujući novi uredjaj kao “elektro-šok sakupljač otrova”, professor kaže da ovakav nekompletan uredjaj staje samo stotinu rupija. Princip se zasniva na tome da je pčela u strujnom kolu koje izaziva šok, pa ispušta otrov. On se potom brzo suši, a zatim se skida”, stoji u vesti indijske agencije DNA.

Onoliko kojiko je postupak prikazan, naravno bez detalja, on za nas tehnološki ne predstavlja ništa novo. Međutim, treba obratiti pažnji na to da se na Indijskom podkontinentu, gde u toploj klimi nije teško proizvesti med, pčelari usmeravaju na proizvodnju mnogo profitabilnijeg artikla. Za razliku od meda, kojeg je teško prodati, ogromna cena otrova ukazuje na odlične komercijalne efekte.

Dejan Kreculj

- 21:30 - Komentari (1) - Isprintaj - #

08.05.2006., ponedjeljak

Primirje između seljaka i Vlade prestaje 15. svibnja

"Glas Savonije"


SLAVONSKI BROD - "Razliku do punog iznosa dogovorenog na pregovorima s Vladom čekat ćemo do 15. svibnja. To je rok do kojeg se možemo strpiti, tako je i ranije dogovoreno. Nakon toga slijede pregovori o cijeni pšenice, žetvu ne možemo čekati", kaže Ivo Kotarac, predsjednik koordinacije seljačkih udruga Slavonije i Baranje. Predstavnici seljačkih udruga ističu kako Vladi neće biti problem isplatiti dogovorene iznose poticaja.
"Dva dana nakon što je dogovorena isplata poticaja Petrokemija je povećala cijenu umjetnih gnojiva. Razlikom u cijeni gnojiva od stotinjak milijuna kuna Vlada će pokriti obećane iznose. Troškovi proizvodnje ove su godine za 490 kuna viši po hektaru. Ako Vlada i isplati obećano još uvijek ove godine prihod će biti za 230 kuna manji po hektaru u odnosu na prošlu godinu", brzo su računicu složili Ivo Kovačević iz Budrovaca i Matija Brlošić iz Piškorevaca. Ivo Kotarac dodaje da će i seljaci morati ubuduće prihvatiti Vladinu taktiku s nerealno visokim zahtjevima kao što su bili prvi iznosi vodnih naknada.
"Kad je prva brojka prepolovljena svi su odahnuli. Čini se da ćemo po tom uzoru mi morati višestruko podići cijenu pšenice", kaže Kotarac. Na skupu članova koordinacije seljačkih udruga osvrnuli su se i na prijedlog zakona o poljoprivrednoj komori. "Već postoje institucije koje moraju odrađivati posao koji je predviđen za Poljoprivrednu komoru. Od Ministarstva poljoprivrede do Gospodarske i obrtničke komore, a na lokalnoj razini upravni odjeli. Nova komora bit će samo dodatni trošak", kaže Ivo Kovačević, napominjući da koordinacija zastupa prijedlog interesne zajednice koja bi okupila sve stvarne poljoprivrednike. Prema njegovim riječima značilo bi to i jačanje utjecaja struke i slabljenje utjecaja politike. U koordinaciji ističu da bi država prioritetno trebala raditi na projektima burze poljoprivrednih proizvoda i Agro banci, koju političari uglavnom spominju tek nekoliko dana uoči izbora. Poljoprivredna komora prema procjeni koordinacije stajala bi 12 milijuna kuna, dok bi polovina tog novca išla na plaće zaposlenika koji bi u konačnici postali svrha sami sebi.

Autor: M.VRKLJAN
Image Hosted by ImageShack.us

- 21:06 - Komentari (0) - Isprintaj - #

05.05.2006., petak

Hrvatskom hara mlinsko-pekarska mafija!

"Glas Slavonije"


VALPOVO - Unatoč glasnim najavama posljednjih godina kako će se poduzeti sve potrebne mjere za suzbijanje crnog tržišta brašna i pekarskih proizvoda, još je priličan broj problema ostao plivati na površini, tvrde neki od velikih proizvođača na području Slavonije. Prema njihovim (neslužbenim) informacijama, na području Hrvatske trenutačno je dvjestotinjak registriranih mlinsko-pekarskih objekata, dok još njih stotinjak ovaj posao radi ilegalno(?!)

U Poljoprivredno-prehrambenom koncernu Valpovo d.d. gdje se proizvodnjom brašna i pekarskih proizvoda bave već godinama, upozoravaju već neko vrijeme da je sve teže pronaći svoje pravo mjesto na tržištu u poplavi ilegalnih proizvođača. Znatno nekvalitetniji, ali jefitniji kruh, najčešće se prodaje "ispod pulta", pa oni koji uredno posluju sa svim "papirima" zbog cijele te situacije ostaju kratkih rukava. "S obzirom na to da ovakvoj nelojalnoj konkurenciji ne možemo konkurirati cijenom, protiv njih nam je jedino raspoloživo oružje kvaliteta", ističu čelni ljudi valpovačkog Koncerna. Neslužbeno pak doznajemo, da se cijena kruga kod "legalnih" kreće od 3 do 3,50 kuna po vekni kruha, dok su "crni" proizvođači u mogućnosti (i prednosti!) kruh ponuditi po cijeni od 2 do 2,10 kuna. Naime, to je moguće jer "legalni" proizvođači kilogram brašna prodaju po cijeni od 1,60 kuna (+ PDV), dok je kod "ilegalaca" ta cijena od 1,20 do 1,30 kuna za kilogram, ovisno o tome kako se dogovore s kupcem," neslužbeno doznajemo u valpovačkom Koncernu.Image Hosted by ImageShack.us
Ipak, u borbi za kupce i tržište Slavonije i Baranje, ali i šire, koje već godinama osvajaju kvalitetom kruha i peciva, ali i neprestanim uvođenjem novih vrsta pekarskih proizvoda, u Valpovu d.d. najavljuju da neće odustati. Ovih bi dana naime, u valpovačke pekare trebala stići nova oprema za proizvodnju kruha, uz pomoć koje bi se svježi kruh i pekarski proizvodi trebali proizvoditi 24 sata dnevno. Uz ovu opremu vrijednu 300.000 EUR-a, u idućem bi se razdoblju trebalo uložiti još 400.000 EUR-a u modernizaciju proizvodnje, kojom će pekare Valpova d.d. vrlo brzo stati uz bok najkvalitetnijim i najmodernijim hrvatskim pekarama.
Komentirajući aktualnu situaciju u mlinsko-pekarskom sektoru, glasnogovornik Ministarstva poljoprivrede, šumarstva i vodnog gospodarstva Mladen Pavić, jučer nam je izjavio kako je upravo na tom području dosad uvedeno najviše reda, iako priznaje da problema i dalje ima i da se oni etapno rješavaju.

"Poljoprivredni sektor godinama je generirao probleme i iluzorno je očekivati da se oni riješe preko noći. Ipak, zadovoljni smo što je na tržište već uvedeno poprilično reda uvođenjem markica za domaće i uvozno brašno. Osim što smo prošle godine zatvorili i pedesetak nelegalnih objekata, iz mlinsko-pekarskog sektora i potkraj prošle godine uvedeni Pravilnik o utrošku brašna u mlinsko-pekarskim proizvodima pokazao se kao vrlo učinkovit. Naime, od Nove godine do danas zatvorena su ukupno 74 nelegalna mlinsko-pekarska objekta", kazao je Mladen Pavić, napominjući kako se sve poduzete mjere Ministarstva rade s isključivim ciljem zaštite legalnih proizvođača i krajnjih potrošača.

- 20:50 - Komentari (0) - Isprintaj - #

03.05.2006., srijeda

Srpska ja(g)njad na hrvatskom jelovniku

"Večernji list"


Domaćim poljoprivrednim proizvođačima prijeti propast zbog nove suradnje sa Srbijom

Free Image Hosting at www.ImageShack.us Dogovori li hrvatska Vlada novo gospodarsko povezivanje sa zemljama zapadnog Balkana, Hrvati će već na jesen moći jesti srbijansku janjetinu, piti mlijeko uvezeno iz tih krajeva ili kušati nektarine uzgojene u Srbiji i Crnoj Gori, kupljene u nekim od trgovačkih lanaca diljem Hrvatske. Naime, to su samo neki od proizvoda koji su dvostruko jeftiniji u susjednoj SiCG nego kod nas, a koje ćemo, htjeli to ili ne, morati uvoziti i time dovesti do propasti domaćih malih proizvođača.

Kila janjetine 14,65

Primjerice, kilogram žive vage janjetine kod nas stoji 21,65 kuna, a u Srbiji 14,65 kuna. Kad je riječ o janjetini, mora se napomenuti da je kilogram tog u našim restoranima najskupljeg mesa u Makedoniji još jeftiniji jer ona ima velike tržne viškove janjećeg mesa. Litra prve klase mlijeka kod nas je 2,90 kuna, a u SiCG 1,68 kuna. Voće ćemo također vjerojatno uvoziti jer cijena nektarine u susjednoj državi stoji 3,95, a kod nas 8,16 kuna. A vino i grožđe za vino neki će proizvođači vjerojatno uvoziti iz Makedonije, koja je već spremna pokriti dvije trećine potrošnje vina u Hrvatskoj.
Cijenu tog udruživanja platit će obiteljska gospodarstva i mali poljoprivrednici istaknuo je predsjednik HSS-a Josip Friščić, čija je stranka napravila analizu konkurentnosti hrvatske poljoprivredne i prehrambene industrije prema zemljama zapadnog Balkana. Kao jedan od razloga zašto su srbijanski i makedonski proizvodi mnogo povoljniji jest u tome što domaći poljoprivrednici plaćaju razne poreze, za razliku od poljoprivrednika u Srbiji.
Meso iz Srbije domaćim proizvođačima stvorit će veliku nekonkurentnost, a upravo smo takvu proizvodnju poticali kazao je Friščić i dodao da je ista situacija i s vinogradarstvom, koje potičemo već tri godine.

Pivac: Uvozit ćemo!

S druge strane, glasnogovornik Ministarstva poljoprivrede Mladen Pavić ističe da nema razloga za zabrinutost jer takva suradnja neće upropastiti domaću proizvodnju.
Naš izvoz poljoprivrednih proizvoda veći je od srbijanskog, crnogorskog, makedonskog i bosanskog zajedno uvjerava glasnogovornik i dodaje kako će se tako samo otvoriti nova tržišta za izvoz naših proizvoda.
Kad je pak riječ o proizvodnji vina, neki hrvatski vinari uvjeravaju da se prema postojećim zakonima uvezeno grožđe ne može koristiti za proizvodnju vina kod nas.
Konzumno grožđe može se uvoziti, ali grožđe za vino ne može ističe Dario Juroš iz Iločkih podruma. Dodaje kako je najveći problem to što Hrvatska nema strategiju što će proizvoditi, a što neće, i upravo tu nastaju problemi.
S time se slažu i u Mesnoj industriji Pivac. Oni, kako ističe Miljenko Pivac, već uvoze janjetinu jer je nema dovoljno na hrvatskom tržištu.
Bude li i ostalo meso jeftinije, sigurno ćemo ga uvoziti zaključuje. Štoviše, ističe da zemlje zapadnog Balkana mogu jedino i konkurirati po tom pitanju, nikako u gotovim proizvodima.
U Mesnoj industriji Gavrilović ističu da sirovinu uglavnom nabavljaju na domaćem tržištu, ali da zbog premale ponude nešto ipak nabavljaju i u drugim zemljama, no uvijek paze na kvalitetu.
Pridruživanje za nas ne bi značilo promjene jer ćemo uvijek paziti na kvalitetu rekli su u Gavriloviću.

Nataša Zečević

- 22:27 - Komentari (0) - Isprintaj - #

01.05.2006., ponedjeljak

ISKUSTVA MAĐARSKIH POLJOPRIVREDNIKA NA PUTU U EUROPSKU UNIJU


"Virovitički list"

Suvremeni mađarski farmeri Istvan i Zsuzsana Sabolčki s oko 1.000 hektara poljoprivrednog zemljišta, a od toga je u njihovom vlasništvu oko 400 hektara, s godišnjom vrijednosti proizvodnje od oko milijun eura ubrajaju se među manje mađarske farmere

Razvoj obiteljskih farmi u Mađarskoj svesrdno je podržan fondovima EU uz povoljne kredite s kamatom od 3 do 7 posto godišnje

Državni poticaji od 30.000 forinti po jednom hektaru

Mnogi iz Hrvatske, a osobito Virovitičani prilikom šoping putovanja u Pečuh (iako posljednjih godina sve rjeđe), usporavaju automobile prolazeći kroz naselje Botykapeterd, udaljeno oko 5 kilometara na putu od Szigetvara prema Pečuhu, jer je s desne strane na oko 2 hektara nova, prelijepa farma obitelji Sabolčki, Istvana (53) i Zsuzsane (46), vojvođanskih Mađara iz Bečeja koji su se ovdje doselili prije jedanaest godina, strahujući za sebe i svoje troje djece od velikosrpske Miloševićeve politike.

S gospođom Zsuzsanom razgovarali smo u hladu sjenice, a njezin suprug Istvan priključio nam se naknadno, jer upravo s radnicima završavao poslove oko sušenja i skladištenja ječma. Zsuzsana nam je predstavila svoje blizance Betinu i Donalda (17), koji žive zajedno s roditeljima i pohađaju srednju školu, a najstariji sin Roland (26) ostao je u Bečeju i tamo vodi ostatak obiteljskog imanja uz stalni posao zastupnika proizvođača traktora Zetor, što ga je preuzeo od oca.

- Moja sestra, sociologinja, još se 1980. godine iz Novog Sada preselila ovamo u Mađarsku i kada je prije jedanaest godina ovdje krenula privatizacija poljoprivrednog zemljišta u državnom vlasništvu i mi smo počeli kupovati zemlju. Tada je cijena jednog hektara poljoprivrednog zemljišta bila 300 maraka, a mi smo kupili oko 60 hektara i počeli proizvoditi šećernu repu, soju, kukuruz, zob, ječam i ostalo. Uz to, pružali smo i drugima usluge oranja, kombajniranja, a odnedavno i usluge sušenja i skladištenja -kazala nama je Zsuzsana, očito glava obitelji, dodajući pritom kako su u izgradnju farme sa silosima, sušarom, mehaničkom radionicom, obiteljskim dvorcem i brojnim drugim sadržajima krenuli prije pet godina i kako je nekada to bilo zapušteno, korovima i grmljem obraslo zemljište, te kako je sve napravljeno upravo onako kako je to Zsuzsana zamislila.

U međuvremenu pridružio nam se i suprug Istvan, podosta rezerviran prema domaćim i stranim novinarima koji su ga posjećivali, a onih je odbijao. No, kada smo mu rekli da smo iz Hrvatske i to iz Virovitice, susjedi preko Drave, i da nas zanimaju iskustva mađarskih poljoprivrednika na putu u EU, naš se domaćin odmah oraspoložio. - Drago mi je što ću s vama o tome razgovarati, jer ja proizvodim šećernu repu i za vašu virovitičku šećeranu, kao i za šećeranu u Kaposvaru. Danas sušimo ječam u sušari kapaciteta 24 vagona na dan i skladištimo ga u naše silose čiji je kapacitet 250 vagona. To je najmodernija američka tehnologija sušenja i skladištenja žitarica. Ne skladištim samo svoje žitarice, nego i drugih poljoprivrednika uz određenu naknadu, a kad se nađe kupac, sve se zajedno prodaje i za tu uslugu ne uzimamo nikakvu naknadu. Kad je Mađarska ove godine ušla u EU, rizik proizvodnje za nas poljoprivrednike postao je veći. Do prošle godine dolazili su mi šleperima kupci kukuruza iz Bosne i Hercegovine. Ja njima iz silosa kukuruzom napunim šlepere, a oni meni na ruke isplate u dolarima. Sada je sve to mnogo kompliciranije i rizik je veći, jer ne znate hoćete li uspjeti naplatiti robu koju ste prodali.

KUPCI DIKTIRAJU CIJENU PŠENICE

Kod nas u Hrvatskoj priprema se žetva pšenice i veliki su problemi oko njezine otkupne cijene. Kakvo je stanje s pšenicom kod vas?

- Cijenu pšenice diktiraju kupci. Prošle godine su za tonu pšenice plaćali 3.200 forinti, a ove godine cijena će biti znatno niža i realno bi se mogla kretati od 2.500 do 2.700 forinti, a s tom cijenom proizvođač je na nuli. Međutim, najvjerojatnije je da će biti 2.200 forinti ili 80 eura, a to je zajamčena cijena koju određuje država. Ali, forinta stalno jača, a euro pada. Proizvođači u takvoj cijeni teško mogu naći svoju računicu. Tu je još i novčani poticaj države od 30.000 kuna po hektaru i taj iznos poticaja je za sve žitarice i uljarice, dok se na poticaj za šećernu repu može računati samo s digestijom iznad 16 posto. Otkad smo ušli u EU proizvodnja šećerne repe određena je kvotom, kao i za proizvodnju mlijeka, a za sve ostale poljoprivredne proizvodnje ostavljeno je prijelazno razdoblje. Stanje u mađarskom agraru trenutačno nije dobro, jer je gotovo uništeno stočarstvo, pa se stoga javlja problem kome uopće onda prodati kukuruz. Govedarska i svinjogojska proizvodnja je strašno pala, a tako je i u peradarstvu. Sada se sve to nastoji stimulirati određenim poticajnim mjerama države, no za ponovno oživljavanje tih proizvodnji treba puno vremena - s dosta zabrinutosti objašnjava nam Istvan.

Koliko ste ukupno uložili u ovaj svoj agrarni biznis i farmu? - Teško je sve to zbrojiti - ističe Zsuzsana. - Prodali smo dio imanja u Vojvodini i uložili dio nasljedstva. Međutim, bez povoljnih kredita EU za razvoj poljoprivrede, čije se kamate kreću od 3 do 7 posto godišnje, teško bismo ostvarili naše planove. Nismo uspjeli dobiti sredstva iz SAPARD programa EU, ali sada konkuriramo za sredstva jednog novog programa za izgradnju većih skladišnih kapaciteta na 1.000 četvornih metara. U Mađarskoj su poljoprivrednici dobro organizirani putem svoje Agrarne komore, koja zastupa njihove interese prema državi. Osim toga, i mi sami organizirano nastupamo prema tržištu i dobavljačima. Nije svejedno kupujemo li 1.000 tona mineralnih gnojiva ili 10.000, jer od proizvođača dobijemo povoljniju cijenu.

MALI FARMERI OSUĐENI NA PROPAST

Jeste li vi mali, srednji ili veliki farmeri u mađarskim prilikama u poljoprivredi?

- Nekada smo radili i 2.500 hektara, a sada smo ostali na oko 1.000 hektara poljoprivrednog zemljišta. Od toga je u našem vlasništvu oko 400 hektara, a ima tu ima zakupa, dok su sve ostalo usluge. Tu je i sušara sa silosima, tako da mi ustvari spadamo u kategoriju malih farmera. Srednji farmeri danas obrađuju oko 1.000 hektara, veliki od 1.000 hektara pa na više. Najviše je malih farmera i onih još manjih od 100 hektara koji su osuđeni na propadanje. Moram priznati da nam je zaista teško jer na jednoj strani imate troškove proizvodnje, a na drugoj niske cijene proizvoda i takvi poljoprivrednici ne mogu ići u nova ulaganja. Od onoga koji ulaže u proizvodnju država ne uzima, nego ga stimulira. Ako nama ostane 100.000 eura i ne ulažemo ih, država će nam 76 posto toga uzeti kroz porez. Stoga svake godine ulažemo. Tako su kupljeni traktori John Deer od 260 KS i New Holand od 160 KS, ali i još osam manjih traktora od 70 do 120 KS. Godišnje ostvarimo vrijednost proizvodnje od oko 150 milijuna forinti ili oko milijun eura, a kad smo obrađivali 2.500 hektara i vrijednost proizvodnje je bila veća. Što se tiše doprinosa za zdravstveno i mirovinsko osiguranje, mi smo se prijavili na onu donju granicu plaće od 53.000 forinti, dok su za petoricu radnika koje zapošljavamo iznosi doprinosa drugi, jer je i njihova plaća drukčija od naše.

Jeste li zadovoljni ostvarivanjem svojih poduzetničkih snova u poljoprivredi Mađarske?

- Pa mislim da možemo biti zadovoljni jer smo mnogo toga što smo željeli i planirali na kraju i ostvarili. Da bi se ovo održalo i razvijalo, treba puno raditi i puno ulagati. Vjerujemo da će naša djeca nastaviti ovaj obiteljski biznis. Imamo još jedan zajednički san kojeg svakako želimo i moramo ostvariti, a to je da na vašem predivnom Jadranu sagradimo ili kupimo kuću i da tamo pod stare dane uživamo - kazali su nama na rastanku Zsuzsana i Istvan, srdačno nas isprativši sa svoje farme.

M. Bešir

- 21:28 - Komentari (0) - Isprintaj - #

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.

< svibanj, 2006 >
P U S Č P S N
1 2 3 4 5 6 7
8 9 10 11 12 13 14
15 16 17 18 19 20 21
22 23 24 25 26 27 28
29 30 31        

Komentari On/Off --------------------- This is my Google PageRank™ - SmE Rank free service Powered by Scriptme




program za izradu obroka namjenjenog hranidbi mliječnih krava

------------------------

Image Hosted by ImageShack.us







Photobucket