Korak od sna
petak, 30.11.2012.
Vjera, nevjera, pouzdanje, nepouzdanje ...
 Trenutno imam neki tmurni pogled na svijet. Hoće to kada nemaš nekog pretjeranog posla. Jedino što radim redovno je Lectio continua, kontinuirano čitanje Novog zavjeta, doduše, s iznimkom onih večeri kada sam previše popio i kada sam sretan da doma dođem u jednom komadu, s ključevima, novčanikom i mobitelom, bez da nisam napravio nešto od čeg bi me bilo stid nekoliko dana. A kažem, pred 10 godina biti pijan i pravit gluposti, te danas, nije isto. Zadnje vrijeme dovršio sam pavlovski korpus, dakle poslanice koje se pripisuju Pavlu iz Tarza, čovjeku čiji je model kršćanstva, u biti, jedini preživio prva stoljeća. Kršćanska teologija se od samih početaka svađala koje poslanice je stvarno napisao Pavao, možda bolje kazano izdiktirao Pavao nekom nesretnom pisaru. Pavao, Židov, farizej, poprilično uronjen u grčko-rimsku kulturu najpoznatiji je obraćenik u povijesti. Čovjek koji je uništavao zajednice kršćana među Židovima, uspješno je sadio kršćanske zajednice među grčkogovorećim stanovništvom Sirije, Male Azije, Makedonije i Grčke. Sirijsko kršćanstvo danas se, zbog Amerike, nalazi pred uništenjem. Pavao je tamo hodao. Kršćanstvo Male Azije je nestalo nakon tursko-grčke makljaže, kada je prvi puta primijenjen model "humanog preseljenja", toliko drag domaćim političarima. Makedonija i Grčka, to područje još je uvijek kršćansko. Za sad. No, da se vratimo Pavlu. Ono što me ruknulo nakon ovoga čitanja, to je svojevrsni Pavlov deizam. HJP deizam definira: fil. rel. učenje prema kojem izvan spoznatljiva svijeta postoji Bog koji je stvorio svijet po svojim zakonima, ali ne sudjeluje u razvoju i povijesti svog djela (16. i 17. st.) Zašto kažem svojevrsni? Nedvojbeno da bog židovstva i Pavlov Bog je bog povijesti. Tu nema nikakvog govora da nije. Pavlova slika Krista kao Novog Adama možda najbolje svjedoči. Dolazak Krista, najveća je intervencija Boga u povijesti, izvršavanje svih obećanja Židovima, kruna povijesti, uskrsnuće je događaj s kojim se ništa ne može mjeriti. Hm, hajdegerski kazano, uskrsnuće se zbiva. Pavlov Bog je djelotvorni bog. U kojeg se vjeruje. Uistinu, u Kristu Isusu ništa ne vrijedi ni obrezanje ni neobrezanje, nego - vjera ljubavlju djelotvorna. (Gal 5,6) Ono što je mene opalilo, što po meni, izvire iz poslanica, je to da između prvog Kristovog dolaska (Isusov zemaljski život, smrt, uskrsnuće i uznesenje) i drugog dolaska (Kristov povratak, kraj svijeta) ne treba očekivati puno od Boga. Štoviše, treba očekivati progon, čemer, jad, nevolje i ništa dobro. Doduše, ruku na srce, među prvim kršćanstvo je vladalo mišljenje da će se Krist vratit vrlo brzo. Ali kao što zločesto kaže Rudolf Bultmann, pučkoškolska djeca znaju da se Isus do kraja prvog stoljeća nije vratio. Dakle, od Boga između dvije pojave Isusa Krista ne treba očekivati povijesnu intervenciju. To je užasno čuti. Teško. Gotovo uvredljivo. Ali to je proizlazi iz pavlovske misli. Nemojte zvati Boga, neće se pojaviti. Uskrsnut ćete, to da. De facto već jeste. S Kristom. U Kristu. Je li Bog intervenira ili ne intervenira u ovaj svijet, to prepuštam svakom čitatelju. Ali konzekventno čitanje Pavla poručuje da nešto kao deux ex machina, to se neće dogoditi. Neće Bog spasiti Zadar od križara, neće Bog spasiti Bizant od Turaka, neće Bog spasiti Vukovar od Jugoslavena. To nemojte očekivati, jer to se neće desiti. Naravno to je pavlovska perspektiva, ali nisu Novi zavjet samo pavlovske poslovice. Doduše, teška je to besjeda. Je li Bog prisutan u svijetu onda? Opet, po Pavlu, Crkva je tijelo Kristovo, Isus je glava te Crkve, dakle Crkva je Božja prisutnost u svijetu. Koju Pavao non-stop poziva na međusobnost solidarnost, žica pare za judeokršćane, popisuje grijehe koje muče zajednice (obijesni bogataši, razni seksualni problemi, socijalna razjedinjenost, krivovjerje, zavist, uhljebljenje pojedinaca u crkvene strukture), u biti u 2000 godina, kada to čovjek čita, nije se baš daleko došlo. Kao rješenje svih tih ludih zavrzlama, Pavao nameće "vjeru ljubavlju djelotvornu", nešto što bih ja sebi preveo kao vjera koja se bazira na zajedništvu i na solidarnosti. Takvoga nečega u Hrvatskoj baš danas i nema. Kako sam nešto poprilično ljut na Svevišnjeg (nije samo zbog sebe, ali iz nekih sebičnih razloga ipak je), obasupnula me ova perspektiva. Imao sam deističku fazu negdje u gimnaziji. Tada nisam bio ljut, jer Bog postoji, ali ne miješa se u ove naše stvari. To je super perspektiva. Tako se bolje živi. Ono što me fascinira da ispada da veliki Apostol naroda poručuje da na ovom svijetu primarno se treba uzdati u sebe i u zajednicu, u društvo. Sada, kada se društvo fino raslojava, Hrvatska raspada, sad se najbolje vidi koliko je to važno. A ja sam i dalje ljut na Boga nešto. Valjda će me proći. Do sad, uglavnom je. Mrzim kada mi je vjera na niskim granama, grozan osjećaj. Hoćeš, ne možeš, iznutra dio tebe umire, a imaš dojam da Onom gore nije stalo. Pisao sam pred pola godine o solidarnosti. Situacija je još gora nego prije pola godine. Gledam na zidu, visi mi plakat rukometaške reprezentacije iz Portugala 2003., kada smo, točnije kada je reprezentacija postala svjetski prvak. Otpisana generacija, zadnja na svijetu, postala je prva. Sve se može, kada se hoće. A ovdje ljudi više ne žele. Pomozi sebi, pa će ti Bog pomoći. Omiljela rečenica čovjeka koji me krstio. Pero Panonski |
- 17:46 - Ako si pametna/an, klikni (9) - Prebaci na papir - #
ponedjeljak, 26.11.2012.
Jesu li svi ekonomisti u Hrvatskoj idioti?
 Ne volim ekonomiju kao znanost. Nisam kao prosječni zatucani PMF-ovac koji misle da je znanost nešto što se proizvodi u laboratoriju ili pak ako se teoretizira, onda se samo teroretizira o majci prirodi, ali ekonomija u Hrvata, to je čisti vudu. Iako sam čuo neke prirodnjake da je ekonomija u Hrvata napredovala kao znanost, po ekonomskom stanju države, ne čini se tako. Istina je, politika ima zadnju riječ. Točnije Slavko Linić, zlobni cinik iz Rijeke. Koji je po struci ekonomist. Ekonomisti, doktori medicine i pravnici. Naša politička elita. Blago nama. Medicina je napredovala toliko da nema zdrave osobe. Pravnicima su svi krivi, barem za nešto.Ova sotonska vlast (podjednako glupi i zli, iako možda glupi malo više) isključivo metilji na državnom proračunu, radna mjesta propadaju, ekonomija ide polako kvragu, uvode se Linićevi porezi koji će od Hrvatske napraviti diskont za strance, jer Riječki Cinik je po svem sudeći odlučio da je državni aparat najvažnija stvar na svijetu, a građani neka budu goli i bosi. Da smo malo poštenija država, da smo malo bolji građani, onda bi završio na groblju Drenova. Ne, ne zazivam ja da ga netko ubije, baci mu bombu, upuca ga, ubije ga s lukom i strijelom, baci fosfornu kiselinu, živoga ga zapali, otme i muči ga. Ma kakvi. Umro bi Riječki Cinik od sramote. Ali neće. Doživit će kraj mandata, sretno bogat, uništit će hrvatski narod ekonomski. Ali jebe se njemu. Kao i svim ostalima u vlasti. Država, to smo mi. Neka jedu kolače. (Marija Antoaneta to rekla nije, čisto povijesti radi, ali shvaćate kamo ciljam.) Nisam ekonomist. Ali imam jedan i pol faks iza sebe. Nešto sam slušao i polagao ekonomskih predmeta u života. Nije mi to nepoznanica. Samo brate, dijete u vrtiću (kunem se, kikići iz vrtića) će ti reći da bez proizvodnje ne ide. Ne treba se biti marksist (a nešto sam i marksista čitao u životu), da se vidi da su sredstva za proizvodnju važna. Mislim, znam da je dogma, da kao država se ne smije miješati u ekonomiju. A miješa se svagdje. U SAD-u, u Njemačkoj, u Rusiji, Bjelorusija ima najstabilniju ekonomiju u Europi, doduše imaju staljinističku diktaturu s ludim Lukašenkom. Za tako nešto nisam, ali jesam za intervenciju države. Mislim, čemu nešto ne kupit za bud-zašto u Kini, dopremit u Hrvatsku, sastavljat to u Hrvatskoj i prodavat kao made in Croatia. Naši vrli domaći bogatuni jednostavno preskoče tu domaću stepenicu. Ono što ja ne shvaćam da kako jebena štednja potiče išta? Mislim ako je sustav baziran na vječnom zaduživanju (u bankama novca nema, doslovce nema novaca, osim neke siće), kako onda štednja može poticati ekonomiju? To je kao da si šećeraš, pa si ne pucaš inzulin, jer eto treba štediti. Ja se toplo nadam da svi ekonomisti u Hrvatskoj nisu idioti. Jedan iz Rijeke, ako nije idiot, onda je zlo koje treba završiti na banderi. Njegova slika mislim. Jer ako ekonomisti nemaju pojma kako pokrenut ekonomiju, onda neka ukinu svih tih 200 ekonomskih studija koji postoje u Hrvatskoj. Neka nađu klince po vrtićima i neka njih slušaju, jer dijete ne možeš prevariti. Laganje, besramno bogaćenje, viši oblik sadizma (ima vrlo zle djece) je generalna oznaka odraslosti. Bezobzirnost je pak odlika domaćih političara. Bolje klinci, nego ovi vudu-svećenici pod krinkom ekonomske znanosti koji štuju sveti burzovni indeks. Pero Panonski 791. post. |
- 19:53 - Ako si pametna/an, klikni (11) - Prebaci na papir - #
nedjelja, 18.11.2012.
Tragedija Vukovara i pravni trijumf Hrvatske
 Vukovar je najveća trauma u suvremenoj povijesti Hrvatske. Iako su u proljeće 1945. (uglavnom srpski) partizani klali ranjenike po hrvatskim bolnicama (Jazovka je puna domobranskih ranjenika, kao i masovne grobnice na Medvednici), nije zatučen nijedan grad do zadnje cigle. Ove godine sam pročitao knjigu Petra Janjića-Tromblona "Žedni krvi, gladne izdaje", jedno specifično štivo, koje preporučam svima koje ta tematika zanima. Bolna knjiga, ali nekako se lako čita. Fascinira lakoća s kojom Tromblon piše o paklu na zemlji. Epizoda s Tihomirom Purdom u logoru tjera čovjeka na suze, a najgore stranice su postupanje srpskih medicinskih djelatnika. Neka im Bog sudi po pravdi! Vukovar, izdan ili ne, bio je prepušten sam sebi. Službena vojna sila mu nije smjela pomoći, zadnji su se u grad probili prešućivani bojovnici HOS-a, najbolji borci koje je Hrvatska ikad vidjela. Vukovar su Vukovarci, a njih su četnici i JNA odlučili uništiti. Čudo živo da je itko preživio.U ogavnom propagadnom ratu koje je vodila JNA preko svih srpskih medija, najgora laž je bila da je netko pobio srpsku djecu iz vrtića u Vukovaru. Naravno da nitko nije. Čak je RTS to demantirao. Ako znate nešto o medijima iz 1991., onda znate da su te najgore laži prenijeli talijanski mediji. Ne mora napomenut da talijanski mediji napadaju i Hrvatsku nakon presude od petka. KATOLIČKA ITALIJA! Jedan od najvećih neprijatelja Hrvatske 1991. zvao se Gianni De Michelis. Pamtim ga dobro. Talijanski ministar vanjskih poslova. Danas u Vukovaru obrede je vodio papinski nuncij Alessandro D´Errico. Čovjek koji skoro desetak godina živi na ovim područjima (Crna Gora, BiH) gdje zastupa Vatikan i ne želi naučiti hrvatski jezik kako spada. Nakon De Michelisa i talijanskih laži o Vukovaru, nema što predstavnik talijanske politike raditi na svetom hrvatskom tlu u Vukovaru. Može biti i papa osobno, Talijan iz Italije nema što raditi u Vukovaru. Naravno, ovo nitko neće spomenuti. Mene živo boli briga, meni je istina draža od talijanskih lopova u haljama. E da je domaći Talijan, to je druga priča. Istarski Talijani, slavonski Talijani, Talijani iz Rijeke, isto su se lijepo borili u Domovinskom ratu. D´Errico koji je došao u Hrvatsku da gazi biskupsku autonomiju, njemu stvarno nije tamo mjesto. Da nastavimo u revijalnom tonu. Markača i Gotovinu su oslobodili NEKATOLIČKI SUCI. Židov Meron, musliman Güney i protestant Robinson glasali za slobodu hrvatskih generala. KATOLICI Agius i Pocar glasali su protiv Hrvatske, protiv hrvatskih generala, protiv istine, protiv zdravog razuma. Talijan Fausto Pocar pokazao se najgorim. Moji su zbog katoličke vjere u grobove išli, trpili kao pseta. Ne toliko zbog hrvatske narodnosti, koliko zbog katoličke časti. Kao katolik, zbog toga što sam katolik i zato što mi je neugodno da dijelim Crkvu s ovakvim ljudima, zato ovo pišem. Ja sam pisao, Talijani, talijanski kadar po Vatikanu, Italija općenito, gori su od Srba. A kao što vidimo u Vukovaru, ako padnete Srbima u ruke, onda će vas silovat, prste lomiti, tući do iznemoglosti, sadistički vam ispiti zadnju kap života (pitajte Vukovarce što je Voja Stanimirović radio zarobljenicima). Ali Talijani su gori i od njih. Nema te svečane mise i Bozanićevog preseravanja koje će izbrisati gole činjenice. Prava ofenziva u Haagu produkt je Jadranke Kosor, što se čak može čuti u nekim ozbiljnijim srpskim medijama. Račanova vlada, nije imala muda. Sanaderova vlada, nije imala muda. Zoka Preponaš i njegova vlada ništa ne rade. Ispada da je omražena Jadranka Kosor, koja je kažnjena na izborima i koju je vlastita stranka ispljunula i uništila, jedina nešto znala napraviti u politici. Držala je gospodarstvo u status quo, puno je više ljudi radilo nego danas, pokrenuti su pregovori s EU. Bila je bolji premijer od svih muškaraca. Svjestan da žene mrze druge žene, te da dobrom dijelu muškaraca žene na položaju smetaju, pa to nikad neće priznati. Ohol nisam, pa uvijek mogu pohvaliti ono što je dobro. Srbija i Srbi, to je fenomen. To što oni seru po televizijama, svojim medijima, to nema nigdje. Belosvetska zavera, krivotvorenje cifri, živo čuđenje. Lud narod, luda zemlja, poremećene vrednote i vrijednosti. Njima se opet ratuje. Pa nek se međusobno pobiju, kada mi je toliko do krvi. Meni je rata dosta, meni je rat u petak završio, hvala, adio! Ovaj tjedan je bio slom politike HNS-a. Radimir Čačić, osuđeni ubojica, morao se maknuti iz Vlade RH. Iako po svome postupanju čini se da bi se Zoka Preponaš borio do zadnjega za svoga ubojicu, to tako ipak nije bilo. Oslobađujuća presuda za generale ujedno je i krah politike Vesne P. Što obitelj P. misli o presudi, poslušajte na Dnevniku RTS-a (vrijeme 19:42) http://www.rts.rs/page/tv/sr/story/20/RTS+1/1213256/Dnevnik.html, a imate i isječak ovdje: http://youtu.be/eLC0W5V7coc. U svakoj državi, apsolutnoj svakoj državi na zemaljskoj kugli, Vesna P. bi trebala dati ostavku. Ovako ostaje na jednom od najvažnijih položaja i nastavit će raditi protiv Hrvatske, protiv građana Hrvatske i protiv hrvatskog naroda. Srećom, pa će HNS za najmanje tri godine nestati s političke scene i tako više neće moći posmrtno pljuvati po liku i djelu Savke Dabčević-Kučar. Ovaj tjedan je bio i krah politike Ive J., koji je bio glavni trabant Carle del Ponte u Hrvatskoj. Mogu ga zamisliti kako je skupčan cendrao kraj klavira zbog oslobađajućih presuda. Uvjeren da je već dao napisati odluku o oduzimanju odličja obadvojici generala. Iako je lisac s Pantovčaka uspio u istome danu okrenuti vodu na svoj mlin, ostaje činjenica da ga je masa isfučkala na Trgu bana Jelačića, što dokazuje da su ankete o popularnosti dotičnog krivotvorene, iako će lisac vrlo vjerojatno dobit još jedan mandat. Doduše, još su više isfučkali Zoku Preponaša. Veseli to, da je to učinila mladost ove zemlje i veseli to, da anacionalna ljevica (ne mislim na SDP) u ovoj državi, onih 30% o kojima je Tuđman govorio kako mrze ovu državu (nije riječ o manjinama, nego o etničkim Hrvatima koji mrze to što su Hrvati) i ne žele je, da baš ta ljevica nema budućnosti i da će nestati. Neće više biti ovakvih naslovnica; http://yuchan.org/src/yu/1353053113359.png. S druge strane, Ante Gotovina je poprilično hvalio sadašnju garnituru, osobni je prijatelj Ante Kotromanovića i ne bi bilo ništa čudno da osvane kao nositelj liste SDP-a u Dalmaciji. Računajući da ga je Sanaderov HDZ uvalio u teška govna, ovo bi bila prigodna osveta. To bi bio pravi frajerski potez! Markač je doduše puno jači političar od Gotovine. Nije od sebe dao napraviti mit, okružen je likovima koji posjeduju stvarnu moć, pravi baja. Špegelj i Markač su osobno poskidali više četnika u dva rata nego pojedine bojne HV-a. Nije da kritiziram bojne. :) Pobjedom u Haagu otvorena je nova stranica hrvatske povijesti. Ova zemlja, ova država i ovaj narod preživio je teško zlo 20. stoljeća. Sada je vrijeme da se u 21. stoljeću počne pošteno živjeti, na valu konačne pobjede protiv srpskog nacizma, kako to voli reći Branko Borković. Da svi radimo i da živimo kao ljudi. Živila Hrvatska, živio hrvatski narod, živio narod Hrvatske, živila budućnost! Pero Panonski |
- 19:35 - Ako si pametna/an, klikni (7) - Prebaci na papir - #
srijeda, 14.11.2012.
Sloboda iznad svega
 O lijepa, o draga, o slatka slobodo,dar u kom sva blaga višnji nam Bog je dô, uzroče istini od naše slave, uresu jedini od ove Dubrave, sva srebra, sva zlata, svi ljucki životi ne mogu bit plata tvoj čistoj ljepoti. (Dživo Gundulić, Dubravka) Slobode koji nema, taj o slobodi sanja, Ah, ponajljepši san; I moja žedna duša tom sankom mom se klanja I pozdravlja joj dan. (Silvije Strahimir Kranjčević, Moj dom) Ja bih mogla željna slobode, živjeti tamo bez kruha i vode. (Arsen Dedić, Otok) Gundulić je napisao Himnu slobodi, a to nije ni znao. Po meni najljepši stihovi na hrvatskome. Da Lijepa naša nije himna, svakako bi trebalo uzeti ovaj dio Dubravke za hrvatsku himnu. Jer Dubrovnik zaista bješe slobodan, iako je doduše sa srebrom i zlatom plaćao tu slobodu, sve do pojave Francuza, koji su, da stvar bude luđa, donijeli dašak slobode hrvatskom narodu koji se nalazio pod nazadnom austrijsko-katoličkom čizmom. Blažen dan kada zagazi čizma francuskog vojnika hrvatsko tlo. Jer kako to često volim citirati Matoša, Francuska je bila i ostala domovina našeg duha. Zeznuto je s domovina. Kaže sveti Pavao da nam je domovina i na nebesima. Pa dobra Hrvatica i dobar Hrvat imaju čak tri domovine, ovu izmučenu prvu, domovinu duha i Nebesku domovinu. Puno za mali narod. Domovina duha je domovina slobode. Ne shvaćaju na suvremenoj hrvatskoj desnici da je baza pravaštva bio krik za slobodom. Ne shvaćaju da bi danas Starčević vrlo vjerojatno stajao uz prodavača Uličnih svjetiljki, da bi vrlo vjerojatno branio Rome (ali i sigurno kudio ih zbog pojedinih romskih običaja), da bi Kvaternik stajao s nezaposlenima i zvao na revoluciju, da bi Kranjčević bio najveći kritičar Crkve, da bi Matoš kosu čupao zbog učmalog novinarstva, a da za Kovačića, Ujevića i Kamova ne bi bilo mjesta u hrvatskoj književnosti, jer ekipa iz EPH bi ih uništila. Desnica se glođe, desnica je na plemenskoj razini, desnica bi se oružano obračunavala da može. Hiljadu stranaka, hiljadu wannabe poglavnika, a nigdje lidera. U Hrvatskoj, općenito, nema lidera. Najgora vlast u povijesti Hrvatske. Najgora oporba u povijesti Hrvatske. Dido Kvaternik i Ranković su ubijali tijelo, ali nisu mogli ubiti duh. Milanović, Josipović, Čačić i njihovi trabanti ubijaju i tijelo i duh. Nebeska domovina čeka. Samo nema prečice do Nebeske domovine. Treba proživiti život. Prvi slobodni čovjek bješe Isus Krist. I to na križu. Na najvećoj sramoti koja je opstojala u tadašnjem svijetu. Bog i čovjek visi na križu, oslobađajući svijet okova smrti i okova grijeha. Zanimljivo je kada čovjek želi iskazati slobodu, širom raširi ruke. Kada se izražava sloboda, nesvjesno se čini znak križa. Sloboda izlazi jedino i samo iz judeogrčke kršćanske civilizacije. Ne može se bez Krista pojmiti sloboda. Bez križa, slobode nema. Zato je i srednjovjekovna Crkva krila Novi zavjet od pismenih. Jer ako se čita svetoga Pavla, čita se krik za slobodom. Čovjek, koji je također završio u okovima, poziva na slobodu i propovijeda slobodu. Evanđelje Isusa Krista je evanđelje slobode. Pavao iz Tarza je najopasniji čovjek jer propovijeda slobodu. Krist je utjelovljena sloboda. Bog je sloboda. Pavlova slika Boga je slika djelujuće ljubavi. Dakle nikakva istočnjačka guru blesarija, nego nešto djelatno. Kršćanin djeluje. U Hrvatskoj danas nema slobode. Ovo je neslobodna zemlja. Mi smo neslobodni ljudi. Svatko tko misli, socijalno je nesretan. Cijene rastu, porezi rastu, beznađe raste, raste broj nezaposlenih. Nada. Treba nade. Ovu vlast treba rušiti bilo kojim sredstvom. Bilo kojim. Jer ubijaju i tijelo i duh. Treba pokaziti zube. Ovoj vlasti treba polomiti kičmu, da se više nitko ikada ne usudi polomiti građane ove države, kao što je ova vlast polomila i uništila sve što se dalo. Nije toliko riječ o onome što su napravili, već je primarno riječ o onome što su propustili napraviti. Ova vlast je oličenje propusta svakoga oblika. Samo treba postojat osoba koja će sve to pokrenuti. A kao što rekoh, mi lidera nemamo. Niti je Josipović vođa, niti je Karamarko lider, a zasigurno to nije Milanović. Ne samo da smo neslobodni, nego smo i nesretni jer nemamo nikoga da nas povede. Ako vam nije bistro što će vam vođe, čitajte Maxa Webera. Samo bahata maloumna budala misli da se nešto može bez dobroga vođe. U očekivanju budućeg vođe i povratka slobode, svako vam dobro! Pero Panonski |
- 16:29 - Ako si pametna/an, klikni (21) - Prebaci na papir - #
ponedjeljak, 05.11.2012.
Kada ti je neugodno ili kako znaš da si ipak malo ostario ...
 Otići van prek vikenda navečer, sastavni je dio mentalne higijene svake nezaposlene osobe. Postoji određeni višak energije koja se jednostavno mora utrošiti. Alkohol, hodanje uokolo (možda bolje rečeno bauljanje), plesanje i blesavi uleti ženama. Od kako sam počeo hodati po klupicama i cugati, negdje s 15 godina, uglavnom se promijenila količina alkohola koju mogu popiti na više, ali ostaje činjenica da se oduvijek imao pravilo da čim izgubim manje stvari pijan, da se ne potučem i da čitav dođem doma, ma gdje bio, ma s kim bio i da me svi putevi vode k ljubljenom Novom Zagrebu. Mobiteli su apsolutno prokletstvo. Pijanoj osobi bi trebalo zabraniti nositi mobitel. Prva stvar koju pogledam je mobitel. Subotnje noći sam greškom u 3h nazvao kolegicu u Sloveniju, zato jer je odmah do pajdaša u imeniku. Nestao čovjek, a ja kliknuo krivi broj. Produkt gubljenja pajdaša, pijanog deranja "di si?" i slično. Nekak mi je uvijek neugodno. Jednom sam tako imao nezaključan mobitel i isto je nazvao prvu na listi, jednu finu i pristojnu ženicu, koju sam isto tako negdje "nazvao" i probudio u 4h. Nakon toga je nastalo u imeniku A i Zz kontakti, koji glase 08001234, pa ako već treba zvati, nek se zove 08001234. Kak sam stariji, tak mi je neugodnije kada nekoga pijan probudim. Mobitel je zatim zanimljiv, jer nekada su se uzimali brojevi od ženskih, a sad kontakti s fejbuka. Nedjeljom poslijepodne mi je bilo zabavno kada nađem ženu od subote i vidim da je maloljetna. Jednog moga prijatelja to jako veseli, ali u mojim očima, to je zabranjeno voće. Što reče jedan drugi moj prijatelj, mi smo postali oni tipovi o kojima roditelji pričaju kćerima da se ne druže s njima. Kada sam bio ja maloljetan, strastveno sam mrzio sve muškarce iznad 20 godina zbog nevjerojatne mogućnosti da žemske od 15-35 s njima jednostavno komuniciraju, a ti sa 16 se trebaš poprilično namučiti da bi curu od 16 udobrovoljio na nekaj. Ovaj dođe i veli "haj" i samo krene priča. Sada sam ja postao ono što sam mrzio. Godine očito donose neko iskustvo, nije da se tužim. Samo kada si pijan, stvarno ne razmišljaš pretjerano koliko ona ima godina. Kada se otreznim, biva mi neugodno. Imam jezičinu, mogu puno pričati. Samo brate, kada si pijan, svašta kažeš, što inače ne bih rekao. Kome nisi trebao reći. Ima na fejsbuku stranica "I was drunk" is a valid argument! i ne mogu reći koliko se slažem s time. Doduše, zahvaljujući jezičini, nikad se nisam potukao na izlasku. Jedino što je gore je kada pjevam i plešem pijan. Em ne znam pjevati, plešem pregrozno, ali to s plesanjem se mora, kada su na podiju žene. Jednostavno, oćeš-nećeš, plesat se mora. Em se ispuca energija, em može se nekam doći i dalje od plesa. Ali svejedno mi neugodno kada se sjetim sebe kako plešem. Prije nije bilo, to je zanimljivo. Pisao sam kako kao teenagera me apsolutno bolila briga. Sada mi neugodno trijeznom. Pišem nešto zadnje vrijeme češće, ali manje o politici. Što se ima pisati o politici kada je trenutno vlast najgora u cijeloj povijesti hrvatske državnosti. Samo što mene drma neugodnjak, a da nisam napravio ništa pretjerano izvan kanona vikend izlaska. Ali zašto Josipoviću, zašto Milanoviću, zašto Liniću, zašto Čačiću, zašto Zmajloviću nije neugodno? Gdje je Josipovićeva pravednost? Gdje je Milanovićev leadership? Kako Liniću nije neugodno s porezom na imovinu pripremati rasprodaju Hrvatske strancima? Kako Čačiću nije neugodno govoriti o investicijama kojih jednostavno nema? Kako Zmajloviću nije neugodno zbog građana Slavonskog Broda? Kako Mirela Holy je imala obraza izigravati žrtvu i onda se prodat za saborske komisije? Kako svima tim ljudima nije neugodno? Kako Mirando Mrsić živi sa sobom? Meni žao kao psu ako nekoga, pijan, nenamjerno uvrijedim, a ovi navedeni ljudi nanose zlo milijunima ljudi i mirno spavaju. Je li to znači da je vlast na razini razmaženog djeteta ili su jednostavno svi tamo bešćutni? Zato ne pišem toliko o politici zadnje vrijeme. Jer trenutna garnitura je produkt neke infantilne zlobe. Kojoj nije stalo do ničega. Situacija nikad gora, a vlast je apsolutno najgora. Ja se napijem, pa mi je nekako lakše, barem kad sam pijan. Državi ne bi ni najbolja boca whiskeya pomogla. Zvuči grozno, ali samo Bog može pomoći ovoj zemlji. Doduše, mogli bi i sami sebi pomoći, ali očito ne želimo. Pero Panonski |
- 16:56 - Ako si pametna/an, klikni (6) - Prebaci na papir - #
|
|||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||
|
Ovo je jedan od onih blogova
Faza 4. Zadnja opaska (Ne)tipičan Hrvat koji previše godina piše svoje misli. Ovdje od 2004. :) Faza 3. Jos naknadnija opaska No dobro, nakon dve godine i mjesec dana almost-cooliranja, konacno sam cool :) Faza 2. Naknadna opaska Preko 850 postova, 150++ pojavljivanja na Naslovnici (2005: 3X, 2006: 12X, 2007: 27X 2008: 25X 2009: 11X 2010: 8X 2011: 8X 2012: 10X 2013: 21X 2014: 8X 2015: 4X 2016: 4X 2017: 1X 2018: 4X 2020: 1X 2022: 2X 2023: 3X 2024: 3X), preko 20 godine egzistencije, pojedine teme iskljucivo postoje na ovome blogu i nigdje drugdje, ta zaista ovaj blog nemre postat cool. :)) Faza 1. Opaska Ovaj blog nikada nece postati cool ili nekaj slicno. Pise ga studentsko stvorenje (bilo nekada, odavno diplomirao), onaj od 3 milijuna Hrvata sto misli da je svu pamet sveta popil. Ako se pitate kae s ostalih milijun Hrvata, oni su, naime u penziji. *** Dnevnik.hr pojavljivanja: 47 2009: 7X 2010: 9X 2011: 8X 2012: 4X 2013: 11X 2014: 3X 2015: 3X 2016: 2X *** Bloger.hr naslovnica pojavljivanja: 17 2006: 4X 2007: 6X 2008: 7X
Faca dana
Trenutna faca dana : zbog uspjeha u karijeri Faca desetljeca : Janica Kostelic Ovo tu stoji vec dugo vremena :) Izvanredna faca dana : Janez Jansa Blogist je jedno vrijeme odabirao "Face dana" 9. F.D. : Laibach 8. F.D. : Juliet Landau 7. F.D. : Katarina Matanovic-Kulenovic 6. F.D. : Franjo Asiski 5. F.D. : Augustin Ujevic 4. F.D. : Vatroslav Lisinski 3. F.D. : Platon 2. F.D. : Nikola Tesla 1. F.D. : Ante Starcevic-Stari Bratski nesvrstani blogovi: ljetopis.blog.hr tomajuda.blog.hr jimbo.blog.hr www.ribafish.com pravas.blog.hr crosirmium.blogspot.com glassanchi.blog.hr broco.blog.hr povratakpitomace.blog.hr auzmish.blog.hr crniblogkomunizma.b.h bernard3.blog.hr modestiblejz.blog.hr fanfo.org svetipetardemerje.b.c strumpf-usklicnik.blog.hr lido.blog.hr sempercontra.blog.hr Povremeno aktivni i neaktivni: anitazagreb.blog.hr benedictus.blog.hr burazfilip.blog.hr cell.bloger.hr chantalwilson.blog.hr deus.bloger.hr donadini.blog.hr gajo.blog.hr gorkiprijekor.bloger.hr hsp1861.blog.hr homoludens.blog.hr idaca.blogger.ba istartedajoke.blog.hr istina_ili_ne.bloger.hr junkyarddawg.bloger.hr koprivnickabajka.b.hr lakozapaljivo.blog.hr laznimesic.blogspot.com nepismeni.bloger.hr nome.blog.hr pnen.bloger.hr rijeckipravas.blog.hr rooskie.blog.hr rukometzenski.bloger.hr samo.blog.hr socijalizam.bloger.hr socrates1.bloger.hr tragicnamisao.blog.hr tresssnja.blog.hr upitnik.bloger.hr vansvakepameti.blog.hr zlocestoprase.bloger.hr zoompolitikon.blog.hr I jos jedna za kraj :) Slusaj sve, samo cirilicu ne :) |
|||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||