Marketing
Sloboda iznad svega
O lijepa, o draga, o slatka slobodo,
dar u kom sva blaga višnji nam Bog je dô,
uzroče istini od naše slave,
uresu jedini od ove Dubrave,
sva srebra, sva zlata, svi ljucki životi
ne mogu bit plata tvoj čistoj ljepoti.
(Dživo Gundulić, Dubravka)
Slobode koji nema, taj o slobodi sanja,
Ah, ponajljepši san;
I moja žedna duša tom sankom mom se klanja
I pozdravlja joj dan.
(Silvije Strahimir Kranjčević, Moj dom)
Ja bih mogla željna slobode,
živjeti tamo bez kruha i vode.
(Arsen Dedić, Otok)
Gundulić je napisao Himnu slobodi, a to nije ni znao. Po meni najljepši stihovi na hrvatskome. Da Lijepa naša nije himna, svakako bi trebalo uzeti ovaj dio Dubravke za hrvatsku himnu. Jer Dubrovnik zaista bješe slobodan, iako je doduše sa srebrom i zlatom plaćao tu slobodu, sve do pojave Francuza, koji su, da stvar bude luđa, donijeli dašak slobode hrvatskom narodu koji se nalazio pod nazadnom austrijsko-katoličkom čizmom. Blažen dan kada zagazi čizma francuskog vojnika hrvatsko tlo. Jer kako to često volim citirati Matoša, Francuska je bila i ostala domovina našeg duha. Zeznuto je s domovina. Kaže sveti Pavao da nam je domovina i na nebesima. Pa dobra Hrvatica i dobar Hrvat imaju čak tri domovine, ovu izmučenu prvu, domovinu duha i Nebesku domovinu. Puno za mali narod.
Domovina duha je domovina slobode. Ne shvaćaju na suvremenoj hrvatskoj desnici da je baza pravaštva bio krik za slobodom. Ne shvaćaju da bi danas Starčević vrlo vjerojatno stajao uz prodavača Uličnih svjetiljki, da bi vrlo vjerojatno branio Rome (ali i sigurno kudio ih zbog pojedinih romskih običaja), da bi Kvaternik stajao s nezaposlenima i zvao na revoluciju, da bi Kranjčević bio najveći kritičar Crkve, da bi Matoš kosu čupao zbog učmalog novinarstva, a da za Kovačića, Ujevića i Kamova ne bi bilo mjesta u hrvatskoj književnosti, jer ekipa iz EPH bi ih uništila. Desnica se glođe, desnica je na plemenskoj razini, desnica bi se oružano obračunavala da može. Hiljadu stranaka, hiljadu wannabe poglavnika, a nigdje lidera. U Hrvatskoj, općenito, nema lidera. Najgora vlast u povijesti Hrvatske. Najgora oporba u povijesti Hrvatske. Dido Kvaternik i Ranković su ubijali tijelo, ali nisu mogli ubiti duh. Milanović, Josipović, Čačić i njihovi trabanti ubijaju i tijelo i duh.
Nebeska domovina čeka. Samo nema prečice do Nebeske domovine. Treba proživiti život. Prvi slobodni čovjek bješe Isus Krist. I to na križu. Na najvećoj sramoti koja je opstojala u tadašnjem svijetu. Bog i čovjek visi na križu, oslobađajući svijet okova smrti i okova grijeha. Zanimljivo je kada čovjek želi iskazati slobodu, širom raširi ruke. Kada se izražava sloboda, nesvjesno se čini znak križa. Sloboda izlazi jedino i samo iz judeogrčke kršćanske civilizacije. Ne može se bez Krista pojmiti sloboda. Bez križa, slobode nema. Zato je i srednjovjekovna Crkva krila Novi zavjet od pismenih. Jer ako se čita svetoga Pavla, čita se krik za slobodom. Čovjek, koji je također završio u okovima, poziva na slobodu i propovijeda slobodu. Evanđelje Isusa Krista je evanđelje slobode. Pavao iz Tarza je najopasniji čovjek jer propovijeda slobodu. Krist je utjelovljena sloboda. Bog je sloboda. Pavlova slika Boga je slika djelujuće ljubavi. Dakle nikakva istočnjačka guru blesarija, nego nešto djelatno. Kršćanin djeluje.
U Hrvatskoj danas nema slobode. Ovo je neslobodna zemlja. Mi smo neslobodni ljudi. Svatko tko misli, socijalno je nesretan. Cijene rastu, porezi rastu, beznađe raste, raste broj nezaposlenih. Nada. Treba nade. Ovu vlast treba rušiti bilo kojim sredstvom. Bilo kojim. Jer ubijaju i tijelo i duh. Treba pokaziti zube. Ovoj vlasti treba polomiti kičmu, da se više nitko ikada ne usudi polomiti građane ove države, kao što je ova vlast polomila i uništila sve što se dalo. Nije toliko riječ o onome što su napravili, već je primarno riječ o onome što su propustili napraviti. Ova vlast je oličenje propusta svakoga oblika. Samo treba postojat osoba koja će sve to pokrenuti. A kao što rekoh, mi lidera nemamo. Niti je Josipović vođa, niti je Karamarko lider, a zasigurno to nije Milanović. Ne samo da smo neslobodni, nego smo i nesretni jer nemamo nikoga da nas povede. Ako vam nije bistro što će vam vođe, čitajte Maxa Webera. Samo bahata maloumna budala misli da se nešto može bez dobroga vođe.
U očekivanju budućeg vođe i povratka slobode,
svako vam dobro!
Pero Panonski
Post je objavljen 14.11.2012. u 16:29 sati.