Marketing
Kada ti je neugodno ili kako znaš da si ipak malo ostario ...
Otići van prek vikenda navečer, sastavni je dio mentalne higijene svake nezaposlene osobe. Postoji određeni višak energije koja se jednostavno mora utrošiti. Alkohol, hodanje uokolo (možda bolje rečeno bauljanje), plesanje i blesavi uleti ženama. Od kako sam počeo hodati po klupicama i cugati, negdje s 15 godina, uglavnom se promijenila količina alkohola koju mogu popiti na više, ali ostaje činjenica da se oduvijek imao pravilo da čim izgubim manje stvari pijan, da se ne potučem i da čitav dođem doma, ma gdje bio, ma s kim bio i da me svi putevi vode k ljubljenom Novom Zagrebu.
Mobiteli su apsolutno prokletstvo. Pijanoj osobi bi trebalo zabraniti nositi mobitel. Prva stvar koju pogledam je mobitel. Subotnje noći sam greškom u 3h nazvao kolegicu u Sloveniju, zato jer je odmah do pajdaša u imeniku. Nestao čovjek, a ja kliknuo krivi broj. Produkt gubljenja pajdaša, pijanog deranja "di si?" i slično. Nekak mi je uvijek neugodno. Jednom sam tako imao nezaključan mobitel i isto je nazvao prvu na listi, jednu finu i pristojnu ženicu, koju sam isto tako negdje "nazvao" i probudio u 4h. Nakon toga je nastalo u imeniku A i Zz kontakti, koji glase 08001234, pa ako već treba zvati, nek se zove 08001234. Kak sam stariji, tak mi je neugodnije kada nekoga pijan probudim.
Mobitel je zatim zanimljiv, jer nekada su se uzimali brojevi od ženskih, a sad kontakti s fejbuka. Nedjeljom poslijepodne mi je bilo zabavno kada nađem ženu od subote i vidim da je maloljetna. Jednog moga prijatelja to jako veseli, ali u mojim očima, to je zabranjeno voće. Što reče jedan drugi moj prijatelj, mi smo postali oni tipovi o kojima roditelji pričaju kćerima da se ne druže s njima. Kada sam bio ja maloljetan, strastveno sam mrzio sve muškarce iznad 20 godina zbog nevjerojatne mogućnosti da žemske od 15-35 s njima jednostavno komuniciraju, a ti sa 16 se trebaš poprilično namučiti da bi curu od 16 udobrovoljio na nekaj. Ovaj dođe i veli "haj" i samo krene priča. Sada sam ja postao ono što sam mrzio. Godine očito donose neko iskustvo, nije da se tužim. Samo kada si pijan, stvarno ne razmišljaš pretjerano koliko ona ima godina. Kada se otreznim, biva mi neugodno.
Imam jezičinu, mogu puno pričati. Samo brate, kada si pijan, svašta kažeš, što inače ne bih rekao. Kome nisi trebao reći. Ima na fejsbuku stranica "I was drunk" is a valid argument! i ne mogu reći koliko se slažem s time. Doduše, zahvaljujući jezičini, nikad se nisam potukao na izlasku. Jedino što je gore je kada pjevam i plešem pijan. Em ne znam pjevati, plešem pregrozno, ali to s plesanjem se mora, kada su na podiju žene. Jednostavno, oćeš-nećeš, plesat se mora. Em se ispuca energija, em može se nekam doći i dalje od plesa. Ali svejedno mi neugodno kada se sjetim sebe kako plešem. Prije nije bilo, to je zanimljivo. Pisao sam kako kao teenagera me apsolutno bolila briga. Sada mi neugodno trijeznom.
Pišem nešto zadnje vrijeme češće, ali manje o politici. Što se ima pisati o politici kada je trenutno vlast najgora u cijeloj povijesti hrvatske državnosti. Samo što mene drma neugodnjak, a da nisam napravio ništa pretjerano izvan kanona vikend izlaska. Ali zašto Josipoviću, zašto Milanoviću, zašto Liniću, zašto Čačiću, zašto Zmajloviću nije neugodno? Gdje je Josipovićeva pravednost? Gdje je Milanovićev leadership? Kako Liniću nije neugodno s porezom na imovinu pripremati rasprodaju Hrvatske strancima? Kako Čačiću nije neugodno govoriti o investicijama kojih jednostavno nema? Kako Zmajloviću nije neugodno zbog građana Slavonskog Broda? Kako Mirela Holy je imala obraza izigravati žrtvu i onda se prodat za saborske komisije? Kako svima tim ljudima nije neugodno? Kako Mirando Mrsić živi sa sobom? Meni žao kao psu ako nekoga, pijan, nenamjerno uvrijedim, a ovi navedeni ljudi nanose zlo milijunima ljudi i mirno spavaju.
Je li to znači da je vlast na razini razmaženog djeteta ili su jednostavno svi tamo bešćutni? Zato ne pišem toliko o politici zadnje vrijeme. Jer trenutna garnitura je produkt neke infantilne zlobe. Kojoj nije stalo do ničega. Situacija nikad gora, a vlast je apsolutno najgora. Ja se napijem, pa mi je nekako lakše, barem kad sam pijan. Državi ne bi ni najbolja boca whiskeya pomogla. Zvuči grozno, ali samo Bog može pomoći ovoj zemlji. Doduše, mogli bi i sami sebi pomoći, ali očito ne želimo.
Pero Panonski
Post je objavljen 05.11.2012. u 16:56 sati.