Blog po mjeri Branimira Bilica
Samo se dubokoumne misli ovdje mogu procitati. Autor pise iskljucivo standardnim hrvatskim jezikom, ne koristi profani jezik ulice, nikada tesku rijec nije kazao i Stjepan Babic ga u srcu drzi.
Vjesnik Sve ostale novine su cisto smece. Vjesnik rulz !
(Bilo nekad sad se spominjalo. I Vjesnik propao. Link je na tiskaru, koja isto propada.)
Kontakt adresa Pere Panonskoga
Pa ako trebate gazdu ovoga bloga vezano uz bilo kaj, pisete na panonijablog@yahoo.com.
Preporuka za citanje
Vodim vec poprilicno ovaj blog, vise manje uspjesno.
Tekstovi mi nekad nisu bas na razini, ali ovi ispod jesu.
** Serija postova Cenzura na dejstvu
** Malo o Panoniji
** Zvonimir Červenko
** Zagreb nekad
** Pape i Hrvati
** Presuceni kulturocid
** ZETova antilogika
** Raveno Čuvalo
** Enciklopedija u Hrvata
** Seks u Hrvata
** Drago Britvic
** Should I stay or should I go ?
** To be or not to be ?
** HSP+HSS+HSLS ?
** Panonska drzavna pjesmarica
** Tko vlada Hrvatskom ?
** O Srbiji
** Slobo : lik i nedjelo
** Teorija bloga
** Teorija antibloga
** Kako je u paklu
** Kako su prodani Srijem i sjever Backe
** Biti Poncije Pilat
** Tko je vladao Hrvatskom ?
** Spegelj & HOS
** Nisu vjera u Boga i religija nogomet
** Zasto je desnica jedina progresivna
u povijesti Hrvatske ???
** Prica o pentekostalcima ...
** Zasto sam desnicar ...
** Izgubljene generacije
** Pismo mrtvim Vukovarcima
** Dalmacija u srcu i dusi ...
** Antifasisticki temelj Europske unije je floskula
** Fanaticni ateisti vs. fanaticni krscani
** Kad odrastem hocu biti Zoran Sprajc
** Kako biti uspjesan hrvatski politicar
** Hej Miki, hej
** Po tisuciti put o regionalnim pitanjima
** O jezicnome jedinstvu Srba i Hrvata
** Foto-esej : Mirogoj
** Pravo na srecu
** Boris Dezulovic; istinski zao tip
** Hrvatska, Zagreb, problem identiteta
** Al' sta bi s gundjalom k'o ja ?
** Jos jedan jezicno-regionalni post ...
** Zasto sam za ulazak u NATO
** Zaustavite Facebook !!!
** Bog – odgovornost – vjera
** Captain je satnik, a ne prokleti natporucnik
** Turke je trebalo pustiti haracit po Europi
** Hitler&Karadzic: u alternativi je spas ...
** Kako je Denis Kuljis markirao zivotni vjeronauk
** Vukovar i Viktor Novak
** Gospel u Hrvata
** Dan Reformacije
** Tezak zivot u Hrvata
** Nista nova, nista nova...
** Dajmo kapitalizmu sansu
** Zasto ce Hrvatska zauvijek biti katolicka zemlja?
** Hoce li ikome faliti Filozofski fakultet?
** Zasto je ovo najgora kriza?
** Jadni mali napaceni Hrvati ...
** Stipica i Savka
Da malo budem u duhu Ćire Blaževića, pretendirao sam ovoga ljeta da svašta nešta pročitam. To mi je uvijek ljetna shema. Puno ću čitati i puno ću učiti. I puno ću piti. I ludovat ću. Ta nesretni spoj mi je 2004. početkom kolovoza uvalio upalu pluća. Imam par tih životnih točaka kada mi se život okrenuo za 180 stupnjeva i uzrokovao neke bolne životne promjene. No dobro, sad sam živ i relativno zdrav sad. Ovoga ljeta barem ne trebam učiti. Napisao sam jučer u skici post o birokratskim pretumbacijama koji sam trenutno izložen, ali nije mi se dalo postati. Napisao sam također jedan bijesni post za fanfo.org o Bozaniću i njegovim optužbama koje uglavnom glase "imate stav, mislite svojom glavom, protiv ste pape i mene, niste katolik", ali zbog količine gnjeva s kojim sam post pisao, odlučio sam svijet osloboditi toga sastavka usmjerenog protiv našeg najdražeg nadbiskupa. Uglavnom već dugo nisam toliko toga napisao, a da nisam objavio. Imam još barem pet započetih postova o svemu i svačemu, ali jednostavno ne ide.
Fasciniram sam činjenicom da mirno sjedenje ispred monitora, bez nekih naglih pokreta ili uobičajnog muvanja na stolcu kada muzika svira (a ja razvaljujem stolac svojim ritmičkim muvanjem), svejedno mi je čelo puno znoja, kao da sam pirotehničar. Posudio sam među ostalim "Homo sacer" Giorgia Agambena, Kopićev prijevod, ali nečitljiva mi je knjiga. Nije uopće velika, nema ni 200 stranica, jednostavno mi ne ide. Kako sam čuo za Kopića na Nemanjinom blogu, relativno sam dosta toga posudio što je Kopić prevodio, ne slažem s Kopićem, ali genijalno mi prevodi, čitam mu pobožno kolumnu kod braće Srba na pescanik.net, imam knjigu još tri tjedna na posudbi, probat ću, ali me ne ide i ne ide. A čitao sam svašta u životu.
Sve drugo što sam posudio i kupio, to mi ide dobro. U KS-u za po 10 kn prodaju zanimljive knjižice, pa sam se nešto raspištoljio. Šagi-Bunić, Rupčić,Bonaventura Duda (svi franjevci, zanimljivo), to me dobro ide. Čitajući ovaj trojac došao do spoznaje da vlastiti stari zaključak o tome da Drugi vatikanski koncil je mrtav u Hrvatskoj je sasvim ispravan. Dokrajčio ga Giuseppe Bozanich. Nevjerojatno, ali kao da se hoće izbrisati da se nekad u Crkvi u Hrvata mislilo i promišljavalo. Zato me i je toliko razbjesnio Giuseppe, arcivescovo di Zagabria. Odi u Rim i ne vrati se nikad. Budi tamo faca, govori talijanski, neka ti hrvatski diplomati ljube šupak, uživaj u kakvoj vili, guštaj i ubi se od gušta. Samo se makni.
Svejedno sve što čitam je kikiriki koliko bih ja to htio. Imam doma valjda 50setak kupljenih naslova koji čekaju bolja vremena. Samo kako sam stariji, čini mi se da mi rođendani su sve bliže. Mjeseci mi prolaze prebrzo, non-stop sam u nekakvom zaostatku, čitanje je postalo luksuz. Dosada nepoznanica. Nemam veće želje nego da umirem od dosade. Da ne osjećam nikakvu obvezu. Da ne moram nekamo ići, nekoga zvati, nekoga moliti da mi učini uslugu, nekoga prositi da mi pomogne, juriti s jednog kraja grada na drugi kraj. Sjetim se srednje kada sam mrzio čitati, prezirao knjigu kao nešto što su izmislili da bi se pacificiralo mlade ljude i plašilo ih od pića, ića, sexa i ostalih životnih radosti. Da se razumijemo, npr. ruski klasici, to me ne zanima. Jebe mi se što misli neka ruska grofica zapela u provinciji u kojoj se svi kockaju i vole dvoboje i što pritom pati za neki pijancem koji drpa neku drugu i tuče kmetove. Bio bih grozan Rus. Ukrajinac još kakav takav, ali Rus nikakav.
Zajebavam se godinama da još uvijek nisam siguran što ću biti kada odrastem. Došlo mi neki dan pijanom do glave da možda i nisam odrastao, ali bogme da sam odavno izgubio mogućnost biranja. To je ono što me fascinira, izbora je malo i svode se na loše i gore. Ludnica. S druge strane, ne samo da trebam još toliko toga pročitati, nego luda glava ima još puno, puno, puno želja i ideja. Toliko toga treba napraviti i vidjeti, a vremena tako malo, malo, malo. Grozna mi je ova ograničenost.
EPH-Jutarnji: tvornica antipovijesne propagande i općeg povijesnog neznanja
Legija sim, Legija tam! Bole riječi, boli vrijeme, bole sudbine, daj još rundu prijatelju, kome je do istine ...
Prestao sam kupovati Globus. Već više od pola godine. Nema se što pročitati. Samo na blogosferi ima smislenijih političko-ekonomskih analiza. Većina profesionalnih novinara je dobro plaćena za svoj posao, iako će se svi redom tužiti kako su malo plaćeni.
Ovdje na brdovitom Balkanu, pa i u našoj dragoj domovini, koja je zagađena od zajedničke jugoslavenske države s balkanoidnošću, iako je primjerice Zlatko Canjuga u devedesetima tvrdio da je Balkan kolijevka suvremene europske civilizacije jerbo su i antički Grci bili Balkanci, tu se povijest proizvodi sto na sat. Najgora situacija je s Drugim svjetskim ratom. 45 godina postojala je lažna slika povijesti za koju se bore i danas lažni antifašisti, potomci gologuzih partizana (koji nemaju veze s onim hrvatskim komunistima koji su digli ustanak ili s onima koji su ubijeni kao što su hrvatski velikani August Cesarec, Božidar Adžija, Otokar Keršovani, Ognjen Prica, a ubojstvo tih ljudi, to je na duže staze veći zločin i od Jasenovca), ali taj duh te lažne povijest čuvaju i duhovni potomci Vlade Bakarića i dermatologa Mike Špiljka, dvoje antihrvatske nesreće većih razmjera, pa nekako sam dojma da bi lički Srbin Prica bio veći Hrvat od Bakarića, da je poživio.
Svaki politički sukob u Hrvatskoj se svodi na ustaše i partizane. Krene se s komunalnim pitanjem (npr. vodovod i kanalizacija), ali nekako s prostornog plana dođe do Drugoga svjetskoga rata. U takvoj situaciji kada iracionalno potiskuje racionalno, vrlo je važno imati donekle objektivnu historiografiju (iako objektivna znanost je mit ateističke prirodoslovne grane znanosti, ne postoji eksperiment koji će uvijek dati iste rezultate, dakle objektivnosti nema što god da razni hičensi i dokinsi kenjali, ne može čovjek ostat normalan ako je cijeli život u laboratoriju). Već za komunizma, bilo je autora koji su pisali objektivnije od mainstreama, ljudi poput generala Petra Tomca ili admirala Mate Jerkovića, zanimljivo, obadvojica su otišli iz domobrana u partizane, nakon rata živili i djelovali u Beogradu, pa im je valjda to davalo veću dozu objektivnosti u odnosu na druge, uglavnom srpske i srbijanske autore. Zanimljivo, danas valjda 10 ljudi u Hrvatskoj zna za te ljude. Ako. Bio sam tako jednom u SABAH-u (nekad SUBNOR), nisu znali tko je Tomac. Zadnjih 20 godina, pojavila su se neka djela koja demistificiraju ili bultmanovski kazano vrše demitologizaciju Drugoga svjetskoga rata u Hrvatskoj.
Primjerice Davor Marijan, u knjizi "Borbe za Kupres 1942." iz 1999. prikazuje što se dogodilo točno. Iako postoji narodna predaja kako je Crna legija obranila Kupres na čelu s Francetićem, Francetića oko Kupresa nije bilo. Obranu Kupresa su činili manjim dijelom Crna Legija, većim dijelom kajkavski domobrani i lokalno stanovništvo iz Kupresa, naoružano puškama, ali obučeno samo u narodnu nošnju. Partizansku elitu su odbili Jozo, Mujo, Stipe, Štef i Joža pod zapovjedništvom domobranskog pukovnika Franje Šimića, kojeg su pak ubili ustaše u ljeto 1944., vrlo vjerojatno zbog sudjelovanja u puču Lorković-Vokić (ustaška promućurnost opet na djelu). Posebno je poglavlje o Crnoj Legiji (koji su u biti dvije odvojene postrojbe od 1942.), a te dvije Crne legije kroz cijelu 1943. nisu imale značajnu pobjedu pred partizanima, odn. partizani su ih sustavno nabijali i praktički uništili. Tek dolaskom Bobanove Crne Legije na područje SZ Hrvatske 1944. i uključivanjem regruta s područja Bjelovara i Podravine, Crna legija je opet postala vrlo opasna (koji spoj je to spoj Juga i Sjevera bio).
Zašto ovo sve pišem? Zato što u današnjem Yutarnjem izišao je članak pod imenom "Prvi put cijela istina: Ustaška postrojba jedina uz Nijemce pokušavala osvojiti Staljingrad" s dosad neviđenom količinom gluposti, laži i obmane, čak i za EPH. Uz nekakve luđačke tvrdnje o nekakvoj oklopnoj postrojbi u Rusiji i Ukrajini, ono što iznenađuje je oprema članka. U novinama je devet fotografija, na webu je šest, a od devet fotografija u tiskanom izdanju, šest pokazuje Crnu legiju (uključujući i spomenute seljake s Kupresa), a tri su tek od Hrvatske legije i to samo jedna od konkretne pukovnije, ostalo su legionari pod talijanskim zapovjedništvom. Na webu je samo Crna legija. O Hrvatskoj legiji je dosta i kvalitetno pisano, u barem sad već desetak izdanja, a najbolji prikaz te jedinice je njezin ratni dnevnik, kojega je pripremio hrvatski arhivist Milan Pojić uz stručni komentar. Knjiga je izašla 2007. u izdanju Hrvatskog državnog arhiva, ozbiljne znanstvene ustanove.
Općenito nesretna Hrvatska legija i njezina najveća postrojba 369. pukovnija koja je bila pukovnija njemačke kopnene vojska (pučki kazano Wehrmachta, iako tu riječ o Heeru, nevažno za ovu priču) bila je domobranska, a ne ustaška postrojba. Legija je još imala jednu brigadu pod Talijanima, po jednu bombardersku i lovačku eskadrilu pod Nijemcima te pomorsku flotilu u Varni gdje se obučala hrvatska mornarica jer nije smjela na Jadranu, zabranili "saveznici" Talijani. Pukovnija je sastavljena od oko 6000 dobrovoljaca u ljeto 1941., 2/3 Hrvata i 1/3 Bošnjaka, ali isključivo dobrovoljaca u rangu vojnika. Naime, nitijedan domobranski časnik ili dočasnik se nije htio dobrovoljno javiti za tu postrojbu, a dete-kreten Pavelić je pobrao sve najbolje časnike i dočasnike i darovao ih Nijemcima. Bila je obučena u njemačke (ljetne) uniforme, prešla pakao ruske zime u spomenutim ljetnim uniformama, praktički izginula, a preživjeli su završili u sovjetskim logorima, te se "dobrovoljno" javili u Jugoslavensku brigadu, kojoj su Rusi nabili šajkače i kraljevski grb. Krajem 1944. bili su poklonjeni Titu i bili su jedna od najefikasnijih partizanskih postrojbi u cijelom ratu, sustavno slani na nemoguće misije da bi ih čim više poginulo. Jedna od najluđih priča hrvatske povijesti. Postrojba nema zabilježenih ratnih zločina, kako to implicira oprema Yutarnjeg.
Dakle povijest postoji. Tumačenje povijesti isto. Ovakvi članci štete općem miru, dobrobiti i da smo u Americi, trebalo bi tužbom stjerati Yutarnji u bankrot, iako je ovo tek kap u moru žutila i uništvanja života živućih ljudi koje EPH i Yutarnji proizvode.
Talijani u Vatikanu - smrtni neprijatelji Hrvatske
Pisao više puta i ponovit ću to uvijek, Hrvatska je imala potporu u Domovinskom ratu od strane Rimokatoličke crkve jedino i zbog toga što je Ivan Pavao II bio Slaven i Poljak. Da je bio Ratzinger na čelu Vatikana/Svete Stolice, šutio bi kao zaliven. Naime, politike Svete Stolice je da se ne miješa u ratne sukobe, odn. da se kurvinski čeka tko je pobjednik.
Talijani koji dominiraju kurijom i slični različiti homoseksualci u haljama koji se nazivaju visoki crveni prelati, a vole novac, muško meso i luksuz, takvi nisu prijatelji Hrvatske. Uz Otomansko carstvo, Beč i Veneciju, najveći neprijatelj Hrvatske je bio i ostao Rim (Naknadna opaska; Englezi su recentniji problem, a Srbi su ovako tuđe marionete.). Mađari su kamilica, npr. Khuen Hedervary je dao novac za izgradnju Zagrebu, daj Bože takvih okupacija, a primjerice Napoleonova okupacija Hrvatske toliko je potresla osiromašeni duhovni prostor Hrvatske, da cijelo 19. stoljeće bilo je produkt te okupacije, ilirski pokret i Ante Starčević, toga ne bi bilo bez Napoleonove vojske u Hrvatskoj. A da nije bilo Starčevića, Strossmayer bi nas, po papinskom befelu, izručio Srbima i danas bi možda (jedno veliko možda) Hrvatska bila predjel na potezu Varaždin-Koprivnica-Zagreb-Karlovac. Vatikan je oduvijek bio na strani potalijančenja istočne obale Jadrane. Pio XII. nije nešto bunio to što mu braća Talijani npr. rade po Istri i Dalmaciji. Nekoliko desetljeća prije, jedan od najvećih zagovornika Jugoslavije bila je baš sveta Stolica, naravno Jugoslavije bez istočne Jadranske obale.
Mi Hrvati smo katolici zbog vjere naših predaka u Isusa Krista i zbog žrtve koje su se podnosile zbog toga vjerovanja. Službena crkva, tzv. petrovci i crkvena hijerarhija uvijek je bježala. Ostali su pod Turcima franjevci. Da nije bilo franjevaca, eto, opet ne bi bilo Hrvata. Npr. javna je tajna da službena crkva ne voli franjevce. Nijedan papa za vrijeme turskih sranja nije napravio nikada ništa za Hrvate, sve su to priče i pričice, nikada Papinska država nije ništra konkretno napravila. Kada su fašisti ludovali dvadesetih godina prošlog stoljeća po Istri, ni v od Vatikana. Ja sam katolik zbog svjedočenja svojih predaka i moje vjere u Krista, ne zbog talijanskih kardinala. Ja vjerujem u Krista zbog svjedočanstva Apostola, a ne zbog toga što svećenici po Irskoj, SAD-u, Belgiji, Njemačkoj i Austriji siluju djecu. Moglo bi se reći da vjerujem i nasuprot ovome drugome. Srećom pa je pedofilija zaobišla ove naše krajeve.
Zato je i problem kada se Ratzinger miješa u istarska pitanja. Jer to otvara pandorinu kutiju nečinjenja talijanske crkve i kurvinskog ponašanja tijekom stoljeća spram Hrvata. Naravno, Josip Bozanić, navodni primas Hrvatske, kojega mrze vlastiti svećenici u vlastitoj nadbiskupiji, kojemu vlastiti biskupi iskazuju javni neposluh, tip koji je vatikanski poslušnik, on asistira talijanskim interesima. Da nije rođen na Krku, možda bi i bilo shvatljivo. Ali Bozanić zapravo nema izbora, vlastiti kler ga ne podnosi, vjernici ne poštuju, on samo može pobjeći u Rim među svoje.
Grdo se Vatikan i Ratzinger varaju ako misle da ona masa curica, nasilno dovedenih njihovih dečkiju (nema pičke ako ne ideš na papu), katoličkih homoseksulaca u denialu te bogoslova s Trga bana Jelačića je reprezentativni uzorak hrvatskih vjernika. Ima više ovakvih poput mene kojima trenirenje strogoće i tridentska pompa ide gadno na jetra. Ovi prvi oni će biti uvijek uz vas, ali ovakvi zajebani poput mene, a to je većina, za njih morate biti zabrinuti. Zato i može biskup Milovan ići do kraja.
Ovo je jedan od onih blogova Faza 4. Zadnja opaska
(Ne)tipičan Hrvat koji previše godina piše svoje misli.
Ovdje od 2004. :)
Faza 3. Jos naknadnija opaska
No dobro, nakon dve godine i mjesec dana almost-cooliranja, konacno sam cool :)
Faza 2. Naknadna opaska
Preko 850 postova, 150++ pojavljivanja na Naslovnici
(2005: 3X,
2006: 12X,
2007: 27X
2008: 25X
2009: 11X
2010: 8X
2011: 8X
2012: 10X
2013: 21X
2014: 8X
2015: 4X
2016: 4X
2017: 1X
2018: 4X
2020: 1X
2022: 2X
2023: 3X
2024: 3X),
preko 20 godine egzistencije, pojedine teme iskljucivo postoje na ovome blogu i nigdje drugdje, ta zaista ovaj blog nemre postat cool. :))
Faza 1.
Opaska
Ovaj blog nikada nece postati cool ili nekaj slicno. Pise ga studentsko stvorenje (bilo nekada, odavno diplomirao), onaj od 3 milijuna Hrvata sto misli da je svu pamet sveta popil. Ako se pitate kae s ostalih milijun Hrvata, oni su, naime u penziji.