Pisao više puta i ponovit ću to uvijek, Hrvatska je imala potporu u Domovinskom ratu od strane Rimokatoličke crkve jedino i zbog toga što je Ivan Pavao II bio Slaven i Poljak. Da je bio Ratzinger na čelu Vatikana/Svete Stolice, šutio bi kao zaliven. Naime, politike Svete Stolice je da se ne miješa u ratne sukobe, odn. da se kurvinski čeka tko je pobjednik.
Talijani koji dominiraju kurijom i slični različiti homoseksualci u haljama koji se nazivaju visoki crveni prelati, a vole novac, muško meso i luksuz, takvi nisu prijatelji Hrvatske. Uz Otomansko carstvo, Beč i Veneciju, najveći neprijatelj Hrvatske je bio i ostao Rim (Naknadna opaska; Englezi su recentniji problem, a Srbi su ovako tuđe marionete.). Mađari su kamilica, npr. Khuen Hedervary je dao novac za izgradnju Zagrebu, daj Bože takvih okupacija, a primjerice Napoleonova okupacija Hrvatske toliko je potresla osiromašeni duhovni prostor Hrvatske, da cijelo 19. stoljeće bilo je produkt te okupacije, ilirski pokret i Ante Starčević, toga ne bi bilo bez Napoleonove vojske u Hrvatskoj. A da nije bilo Starčevića, Strossmayer bi nas, po papinskom befelu, izručio Srbima i danas bi možda (jedno veliko možda) Hrvatska bila predjel na potezu Varaždin-Koprivnica-Zagreb-Karlovac. Vatikan je oduvijek bio na strani potalijančenja istočne obale Jadrane. Pio XII. nije nešto bunio to što mu braća Talijani npr. rade po Istri i Dalmaciji. Nekoliko desetljeća prije, jedan od najvećih zagovornika Jugoslavije bila je baš sveta Stolica, naravno Jugoslavije bez istočne Jadranske obale.
Mi Hrvati smo katolici zbog vjere naših predaka u Isusa Krista i zbog žrtve koje su se podnosile zbog toga vjerovanja. Službena crkva, tzv. petrovci i crkvena hijerarhija uvijek je bježala. Ostali su pod Turcima franjevci. Da nije bilo franjevaca, eto, opet ne bi bilo Hrvata. Npr. javna je tajna da službena crkva ne voli franjevce. Nijedan papa za vrijeme turskih sranja nije napravio nikada ništa za Hrvate, sve su to priče i pričice, nikada Papinska država nije ništra konkretno napravila. Kada su fašisti ludovali dvadesetih godina prošlog stoljeća po Istri, ni v od Vatikana. Ja sam katolik zbog svjedočenja svojih predaka i moje vjere u Krista, ne zbog talijanskih kardinala. Ja vjerujem u Krista zbog svjedočanstva Apostola, a ne zbog toga što svećenici po Irskoj, SAD-u, Belgiji, Njemačkoj i Austriji siluju djecu. Moglo bi se reći da vjerujem i nasuprot ovome drugome. Srećom pa je pedofilija zaobišla ove naše krajeve.
Zato je i problem kada se Ratzinger miješa u istarska pitanja. Jer to otvara pandorinu kutiju nečinjenja talijanske crkve i kurvinskog ponašanja tijekom stoljeća spram Hrvata. Naravno, Josip Bozanić, navodni primas Hrvatske, kojega mrze vlastiti svećenici u vlastitoj nadbiskupiji, kojemu vlastiti biskupi iskazuju javni neposluh, tip koji je vatikanski poslušnik, on asistira talijanskim interesima. Da nije rođen na Krku, možda bi i bilo shvatljivo. Ali Bozanić zapravo nema izbora, vlastiti kler ga ne podnosi, vjernici ne poštuju, on samo može pobjeći u Rim među svoje.
Grdo se Vatikan i Ratzinger varaju ako misle da ona masa curica, nasilno dovedenih njihovih dečkiju (nema pičke ako ne ideš na papu), katoličkih homoseksulaca u denialu te bogoslova s Trga bana Jelačića je reprezentativni uzorak hrvatskih vjernika. Ima više ovakvih poput mene kojima trenirenje strogoće i tridentska pompa ide gadno na jetra. Ovi prvi oni će biti uvijek uz vas, ali ovakvi zajebani poput mene, a to je većina, za njih morate biti zabrinuti. Zato i može biskup Milovan ići do kraja.
Pero Panonski
Post je objavljen 02.08.2011. u 13:41 sati.