Tragači duša...
21.05.2013., utorak
Beskonacnost...
|
Nemam ti vise sto reci,i da hocu ja jednostavno nemam sto. I sve emocije koje bi progovorile postale su nijeme,ne pripadaju nikome i nicemu,niti prostoru niti vremenu,postadose sirocad od nedavno jakih roditelja. Mozda ce im vrijeme podariti dom,i mjesto unutar nas,danas one nisu nicije,pa cak nit svoje. Moja ljustura covjecnosti postaje prazno zvono koje je puklo i ne odzvanja cak niti kada u njega udaraju vjetrovi. Samoca bi izdubila drvo i napravila mjesto a ceznja prizvala tebe,no niti toga vise nema. Prazninom punim prazninu i nema niti jedne ptice selice da se naseli barem na tren,na jednu noc. Nema nikog,nema mene i nista vise ne postoji. Da li je moglo bolje... nije,jer da je bilo bi i nema tu neke mudrosti,ili jesi ili nisi. Kadkad pobjeda nosi gorak okus,a kadkad poraz ponos i snagu,ja u nicemu ne pronalazim okusa,i nista vise nije vazno. Muk,praznina i beskonacnost su prostranstva koja ce naseljavati moju postojanost koja nece postojati jer nece imati potrebu za time. Ocean koji sam sebe utapa nece biti mjesto zivljenja za samog sebe nego ce se mreskati s vremena na vrijeme i to ce biti sve od emocija,od nas,od mene. Kud da se polozim,gdje da se posvetim i sto da ucinim... Ovo nisu svjetovi za nas,ovo nije vrijeme za nas,i ovo nije postojanje,jer ovdje i smrt svoju smrt pronalazi a zivot sebe nikad pronasao nije. Ovo je beskonacnost...  Uploaded with ImageShack.us |
