Tragači duša...
22.05.2013., srijeda
Kad bi bilo....
|
...bilo bi...drugačije ! Ne moram te imati...jer imam te...u želji...i tamo ćeš uvijek biti...bez obzira jer jesi ili nisi...ja te imam, i nitko mi te ne može oduzeti... |
21.05.2013., utorak
Podjeliti mrak...
Ne mozemo podjeliti mrak medjusobno ali mozemo ga osvjetliti sa drugom osobom. Nikad se mrak nije sam sebe rijesio. Covjek je rodjen da se djeli,na bilo kojoj razini,stupnju ili godini,djeliti se je jedini put. Ako bi se djelio samo sa samim sobom tada ces po zakonu prirode biti podjeljen mimo tvoje volje. Ako drvo ne zeli dati ploda tada ga zemlja i vjetar odbace u usta crva. Najteze je dati se,ali ako malo bolje pogledas ti uistinu u sebi nemas nista sto bi mogao sacuvati samo za sebe?! Ruke,noge,oci,dusa,ljubav,emocije sve su upotebljive stvari tek kada se darivaju. Iako,pomislis da imas trenutnu korist od toga sto jedes,vrlo brzo glad nestane. A ako nahranis nekog pritom tvoja nagrada je daleko veca od osjeca sitosti kada sam jedes... Uploaded with ImageShack.us |
Moje boje neba....
Sivo,pljesnivo siva,kao onaj premaz preko kvalitetnih sireva koje tek dobivaju svoju kvalitetu kada sazriju i nastane tu pljesan na se...to je moj zivot. Nema tog plavetnila niti te bjeline koja bi mi donijela zadovoljstvo i srecu. Da mi daju tanjur srece ja je ne bih znao uzeti. Takav sam kakav sam,obojan vjecitim nezadovoljstvom jer osjetim da postoji vise,mnogo vise,i ja moram tamo doci,sada,danas ili barem za ovog zivota. Ne zelim se zadrzavati na suplementima zivota,i ne daj Boze reci,ja sam dosao u zenit svoga zivota. Sto je sreca,ja je nisam nasao u onoj izvornoj formi a znam da postoji,i ja naci cu je,makar me kostala cijeli zivot. Nemam nista protiv srece drugih ljudi,niti zamjeram svijetu sto imaju,samo ja znam da ja nemam i to je moj vjetar koji me tjera na pucinu,u oluju. Covjek stvoren za nesto vise,daleko vise od ovog sto jesmo,i bijednim ja zovem zivljenje ovakvo kakvo je. Moze li tko popuniti tu prazninu... Uploaded with ImageShack.us |
Lav je uvijek Lav...
Lav je uvijek lav,nema tu price. Lav lovi i vrijeba i stiti copor. Nema vijeka trajanja jedan lav. I na umoru Lav umire Lavlje,ako moze u svojoj posljednjoj borbi,u svom posljednjem plesu na suncu ili u okrilju noci u lovu. Lav osjeti nemir copora,osjeti kako zlo prilazi i vrijeba na njegovu djecu i lavice i nikad ne spava,prvi skace i uvijek provjera,uvijek je na strazi i uvijek na raspolaganju. Ne uci nego vodi,uci primjerom i sutnjom ali na svako pitanje spreman je nesebicno odgovoriti. Zna da onaj tko ne pita ne zeli zivot i nikom se zivot ne moze usaditi. Zato neki lavovi bivaju Kraljevi a neki ostaju samo lavovi koji cine copor. Lav voli jednu zenku iako ih ima vise,samo jedna do njega spava. Uploaded with ImageShack.us |
Znakovi pored puta...
|
Pored svojih ociju covjek slijep je. I tumara bespucima duse,kao vjeciti nomad i lutalica,u srcu svom ne pronalazi mjesto na kojem bi podigao dom te zapalio vatru. Ne radi se tu o samoci niti o prokletstvu,to su jednostavno oni trenutci kada stope tvoje ne ostavljaju tragove i kada svi znaci ne pokazuju smjer. To je vrijeme skrivenosti u kojem vrijeme stoji a san na oci ne dolazi. Da li je netko kriv...da li ima krivca za tamu... Koliko god ulja i kandila ponio sa sobom,nece biti dovoljno da ti osvjetla tamu koja te okruzuje. To je porodajna bol koju moras otrpiti i poroditi neko novo svitanje...  Uploaded with ImageShack.us |
Mrtvo je...
|
...mrtvo! I nema tu nicega osim trenutnog osjecaja gubitka. Zalosno je sto smo sve vezivali unutar nas samih a ne izvanjski. Kada bi u jednom covjeku kucalo tudje srce a u drugom udisala tvoja pluca niti to se ne bi mogla nazvati sloboda. Gdje se radjaju i umiru snovi? Tamo gdje nema odjeka na tvoju ljubav tamo tvoje mjesto boravka nije,a jedino mjesto gdje ti boravis,gdje ti pocinjes i zavrsavas si ti,ono unutar tebe. Cak niti majcine suze nece biti dovoljne da ublaze tugu unutar tebe. Tko li moze ozivjeti mrtve snove? Nada? I mozes se prevariti i promjeniti,i zamisliti,no povratka nema,niti boljeg svijeta koji ce od tvoje ruke biti izgradjen. Zivot kao da je puka sreca,i siguram sam da to nije,ali sto je kada sve mrtvo biva...  Uploaded with ImageShack.us |
Vjeciti led....
Ima nesto u vjecitom ledu,u hladnim i mracnim predjelima covjekove duse. Valjda istinska toplina male vatre koja 1000 puta vise ogrije dusu i tijelo nego ogromna erupcija vulkana u sred pustinje... na tim perifernim dijelovima topline i hladnoce kao da se osjeti zivot. Milimetar dalje pocinje smrt milimetar blize pocinje zivot. I tama ima svoju velicinu nad tim plamickom koji odrzavam sa komadicima pergamenta sjecanja koji sagorjevaju dovoljno snazno da se odupru tami koja vjerno vreba na sagor posljednje uspomene. To je taj rub,ta jasna linija razdvajanja koja ne dozvoljava prevlast nikome. Nazalost,od sjecanja nitko se ugrijao nije,i dok halapljivo natovaram sveznjeve novih,jos od tek proteklog vremena zelenih grana tek sazrelih dozivljaja,jos uvijek mokrih od nedavnosti uvidjam da one slabo gore,skoro da bi zagasili vatru. Ipak,ne bira hladnoca sto ces zapaliti pa se tu nadje i nesto sto ne gori. Trpa covjek sve u zar nebi li se zagrijao,i kako zasja plam sjede da ogrije kosti svoje dok mu hladnoca i tama dahce za vratom,on premoscuje sumrak do zore. Samo da se ne ugasi vatra na kojoj radjam novi zivot pomisli,ali do krajnje tocke ima mi jos putovati,i jos podosta noci probati zagrijati a uspomena je sve manje. Sto je tu je,ako netko ne naidje u toj ledenoj pustinji moj put biti ce osudjen na propast,na vjecito izgnanstvo i tamu. Svjezanj po svjezanj i polako nestaju sjecanja. Uploaded with ImageShack.us |
Beskonacnost...
|
Nemam ti vise sto reci,i da hocu ja jednostavno nemam sto. I sve emocije koje bi progovorile postale su nijeme,ne pripadaju nikome i nicemu,niti prostoru niti vremenu,postadose sirocad od nedavno jakih roditelja. Mozda ce im vrijeme podariti dom,i mjesto unutar nas,danas one nisu nicije,pa cak nit svoje. Moja ljustura covjecnosti postaje prazno zvono koje je puklo i ne odzvanja cak niti kada u njega udaraju vjetrovi. Samoca bi izdubila drvo i napravila mjesto a ceznja prizvala tebe,no niti toga vise nema. Prazninom punim prazninu i nema niti jedne ptice selice da se naseli barem na tren,na jednu noc. Nema nikog,nema mene i nista vise ne postoji. Da li je moglo bolje... nije,jer da je bilo bi i nema tu neke mudrosti,ili jesi ili nisi. Kadkad pobjeda nosi gorak okus,a kadkad poraz ponos i snagu,ja u nicemu ne pronalazim okusa,i nista vise nije vazno. Muk,praznina i beskonacnost su prostranstva koja ce naseljavati moju postojanost koja nece postojati jer nece imati potrebu za time. Ocean koji sam sebe utapa nece biti mjesto zivljenja za samog sebe nego ce se mreskati s vremena na vrijeme i to ce biti sve od emocija,od nas,od mene. Kud da se polozim,gdje da se posvetim i sto da ucinim... Ovo nisu svjetovi za nas,ovo nije vrijeme za nas,i ovo nije postojanje,jer ovdje i smrt svoju smrt pronalazi a zivot sebe nikad pronasao nije. Ovo je beskonacnost...  Uploaded with ImageShack.us |
