Pored svojih ociju covjek slijep je.
I tumara bespucima duse,kao vjeciti nomad i lutalica,u srcu svom ne pronalazi mjesto na kojem bi podigao dom te zapalio vatru. Ne radi se tu o samoci niti o prokletstvu,to su jednostavno oni trenutci kada stope tvoje ne ostavljaju tragove i kada svi znaci ne pokazuju smjer. To je vrijeme skrivenosti u kojem vrijeme stoji a san na oci ne dolazi. Da li je netko kriv...da li ima krivca za tamu... Koliko god ulja i kandila ponio sa sobom,nece biti dovoljno da ti osvjetla tamu koja te okruzuje. To je porodajna bol koju moras otrpiti i poroditi neko novo svitanje...
Uploaded with ImageShack.us
Post je objavljen 21.05.2013. u 07:55 sati.