Tragači duša...
25.02.2011., petak
Glas bez zvuka... (Ljudi ribe)
|
U tišini okupaše suze srce svoje, kad ga nitko ne vidi, niti čuje, niti spominje, niti treba, tada se spomene isto, da nije bivalo nikada, niti bilo darivano, al željelo kucati za drugoga, nikada ispunjeno, ne doticano, samo, u tišini, u suzama okupano i pripremljeno za onog koga nema... I zapališe srce svijeću svoju, svoju tugu da pozove srce drugo, i čeka ono eonima vremena, i nitko ne dolazi...  |
U kapi rose...
|
Živi svijet moj, tvoj, naš... U toj kapi sve postoji, i sva istina sazdana je u kapi toj, cijeli svijet muškarac držao je na dlanu, i dlan njezin sakrije svijet njihov, i svijet postade dio njih...sve do trenutka onog kada izađe svijet na oko čovjeka, i vrati se izvoru svome... Cijeli svijet u jednoj kapi rose bijaše....  |
Mirisi sjećanja...
Tvoj dodir, tvoj uzdah, žive boje crvenog razlijevaju se po mojoj duši, u jednoj sekundi, cijela simfonija osjećaja nakloni se tebi, i mazim te prstima mojim, dah moj uvlači ti se u kosu boje kestena, svijetlo mijenja svoju boju, u boju jeseni, polako nestaješ, kao žuto lišće na vjetru posljednji put uzdižeš se u visine istine da sam te beskrajno volio, i dok šapućemo tišinom sve one riječi koji si nismo stigli izgovoriti, ja shvaćam da imali smo jedan svijet, odvojen od svijeta ovog, spremljen samo za nas.. Tada sazrije spoznaja da sam te izgubio, i potjera me netko iza mene, nervozan i nespretan, vratim pogled i vidim da te više nemam, nema osjećaja, nema mirisa, i sa smiješkom na licu, ubacim u brzinu, zadnji put pogledam na semafor i krenem u neka nova križanja znajući da ću te ponovo sresti....21.02.2011., ponedjeljak
Da mogu...
|
|
19.02.2011., subota
Ponos i Slava...
Ponosna si dušo mala, ponosna na svoje darove, na TVOJE i to ti nitko neće uzeti, nikada, jer čvrsto se držiš svojega, kako je milo i toplo grliti sebe, tepati si, razgovarati sa sobom kad si ionako uvijek sam, pa se sebi obraduješ izjutra nanovo, jer, tko li će izbaviti tvoj svijet nego Ti sama dušo velika, najveća, ikada postojala. I svi ljudi su samo slike pokretne, no, ti si život, ti si onaj tko oblači svjetove po svojoj volji i u slavi svojoj... |
Svjetlost svijeće...
|
Navikla zvijer na mrak, prilagodile se oči pa boli kad sviće, i zato zvijer sniva, u danu nalazi mrak svoju i skriva se. Koliko zvijer zameće si trag, samo da ne pronađe sebe samog, samo da ne otkrije ogledala svoja, jer vrijedi ovo i za velike i za male,i nema onog tko se usudi pogledati u potok koji život nosi i u njemu odraz svoj, umjesto toga, liježe li ista do svojega kojeg prezire ali povezanih u tuzi svojoj čineći ih jedno. Zapao u međuzemlju, niti gore niti dolje, i samo odsustvo boli prozva zvijer Rajem, i ne poznahu bolje. Te zavapi zvijer na mjesec, jer njega on grije, i jedino njega poznaše po dobrom, jer, meka je svjetlost mjeseca, srebrna i laka te godi očima a dušu mu miluje. Jer ne pozna zvijer bolje. O mjeseče moj, Majko moja i Oče, što li se skrivamo i vučemo kroz ovaj mrak, zavapi zvijer a mjesec mu ne odgovara nego se samo nasmješi. I zvijer jedna spazi svijetla od nekog mjesta gdje živiše Ljudi, uzdali su plamen veliki koji boli za oči zvjerske, i tako držaše zvijeri podalje od svoga, da se ne pomiješaju vode i ne zagade... I gleda zvijer iz daljine i poželi sići dolje jer mu dosta života zvjerskog, pa makar krznom njegovim krasili odaje svoje, skupi hrabrosti zvijer i krenuše na put... Soulfinder odgovara : Onaj koji san svoj poda smrti, taj za život se rađa i budi. Ovo su prvi obrisi u tvome mraku, jer, mala svijetlost otkriva ti selo u kojem živi prorok koji zna put tvoj. Ne boj se sići, ne boj se vatre, jer, vjeruj, i zapamti da moj znak nosiš..  |
16.02.2011., srijeda
U tvoje ime...
|
Želio sam da se zvijeri plaše ove vatre koje trag nam prati i da ću te sačuvati od "njih"... Prate nas već dugo,osjećam ih, tik su uz nas i čekaju trenutak kada će zaskočiti, da nas rastrgaju. I zato, u šumi magle ja te gubim iz ruku puštam te da bi te zaštitio od "njih" i stajem između nas i njih. Zapovijedam ti da trčiš, da se ne okrečeš te izvlačim mač svoj okružuju me, spremaju se na posljednji napad. Moja molitva prati te, dok stišćem tvoj rubac omotan oko dlana mojega.. Sa zvijerom oči u oči, kružimo jedan oko drugog, samo da dovoljno odmakneš samo da ih dovoljno zadržim sve za što su nas učili dolazi na kušnju u čas ovaj ja širim svoja krila bijela... Bitka počinje...  |
11.02.2011., petak
Smrt unutar smrti...
|
Od svijeta ovog, za svijeta ovog i niti više od toga a opet sve što imamo dati ćemo za vječnost. Odreći se svake nježnosti svakog sna, dodira, uzdisaja za život umrijeti mora sve jer dječački snovi ostaju sa djetetom u ono vrijeme nit prenese išta od sna svoga čovjek u dan drugi. Tako i dođe dan onaj sudnji dan, ne dan kada čovjek napusti tijelo nego dan kada čovjek odbacuje sve svoje snove jer shvati da su snovi samo zraka sunca koja osvjetljava tminu unutra nas i zaroni se čovjek po posljednji put u nutrinu svoju da oživi mrtvo nošen čežnjom i očajem i pronalazi ništa i pronalazi sve i sve to je dio njega i tada shvati da položiti mora sve, spaliti na lomači duše poradi života kojeg ne želi..... To je bol koja razdire, to je istina koja oslobađa... To je smrt čovjekova... Soulfinder odgovara : Da, to je smrt tvoja, i to je spoznaja, da sve moraš spaliti unutar tebe jer ionako je mrtvo i to je put tvoj u mraku, u ovom donjem svijetu ako želiš izaći na svjetlo. Uzdigni lomaču tvoju iznad glave da ti osvjetla izlaz... Znam da ti je teško, i znam da te boli, ali, ja tvoj Soulfinder osjetim dušu tvoju, i bol tvoja postaje moja i poneti ću je zbog tebe i zato budi hrabar. Ja sam tu s tobom, pratim te,zauvijek....  |
09.02.2011., srijeda
Zvijer zvana Čovjek....
|
Čovjek je zvijer,opaka zvijer i od svakojake zvijeri na svijetu ovom samo čovječja zvijer svoga mesa jede. Jauče kada ga ne boli, preždire u sitosti svojoj i za života priziva smrti svoje a tuđe lakoćom izdisaja traži. Opaka je zvijer čovjek. Jer,zaprijetio je Bog zlim anđelima svojim koji se pobuniše kletvom "Među ljude Vas stavljam,da vas raskidaju oni na koje zavist podigoste,da vidite na koga zamrziste i tako izgubiste mjesto svoje" i jauk prolomi se nebom,i pucaju kosti od krila u onaj čas kada padoše među ljude. Takva ti je zvijer čovjek,onaj koji svojega mesa se siti i u njega nema plemenitosti, od kojeg drhti čitav stvoreni svijet, te i nebo svoj pogled skriva navlačeći oblake na oči. Tko li se želi čovjekom zvati? |
Nemam prava...
|
Nemam prava,jer sve naopaćim kada poželim,i poprljam svaku svetost svijeta ovog zato zaklinjem tijelo svoje,djela svoja te misli svoje jer... Ne bijašemo dostojni oprati tijelo svoje u vodi, djela svoja u kamenu ostaviti i misli svoje u ljubavi roditi.. Zato,sklanjam se i odlazim jer osjetim tako,ne zato sto su mi rekli i ubjediše me nego zato što tako osjetim. Svaka patnja svijeta ovog bila je u stvari savršenstvo osjeta a više od toga nismo niti zaslužili a dano nam je..kao san,kao Ti... Neznam više gdje je početak a gdje kraj,i nije mi niti važno dal kontinutet ima svoju mjeru,dal se samoća izvagati može a sreća zamotati u najfiniji papir i ništa od toga nije mi važno više,razgoličen pred Tobom ja više nemam jamstva da postojim niti ijedna optužba na srce mi leći može a kamoli više od toga... Stoga,eto te,radi što te je volja,niti za smrt niti za vječnost nisam stvoren... |
01.02.2011., utorak
Dobro staro karanje...
|
"Old School" rekli bi... Postoje kao i svagdje u svemu "Ikone" vremena, kao naprimjer el. Gitare tipa Fender Stratocaster od milja zvan Strat, pa Gibson Les Paoul . Najveći mamojebci kao što je Jimmy Hendrix, Eric Clapton i mnogi, svirali su baš te gitare, i taj zvuk, taj jebeno dobar zvuk prevučen preko lampaša pojačala Marshall, davao je simfoniju za uši te dušu svakog slušatelja. Ovdje priča prestaje jer ako bi krenio u analizu bakrenih namotaja unutar "Pick up-a" ( magneta na gitari), pa tijela gitare od ruže i mahagonija, tj., Božanskog mastorstva takvog oružja u rukama Jimmy-a zapetljao bih priču a ne bih rekao ono što želim, a to je karanje... Da, dobro staro karanje.  Na prvi pogled, kakve veze ima karanje sa gitarama i Woodstock-om priznajem, možda i ne, iako je upravo zbog te revolucije 70-tih godina začeto najviše djece diljem Hipi revolucije jel su svi imali osjećaj da njihovi "magneti" trebaju biti spojeni sa svojim Maršalima da bi dali neku životnu stvar, dapače, morali bi pričekati izvjesno vrijeme da se Maršal zagrije kako bi proizveo zvuk, danas, imamo sasvim nešto suprotno od toga. Danas imamo taj virtualni svijet, toliko podatan nama da možemo iz fotelje svoga doma onanirati satima, birati s kime želimo virtualni snošaj, prekinuti odnos kad god poželimo, ne moramo se ispričavati što nam je "pukla veza" jer i to je dio ove nove igre. Možemo chatati i biti neshvaćeni, možemo u "bazaru" želja posegnuti za svakom sitnicom i činiti je velikom pa je zamjeniti novog, sve sa jednim klikom. Ja se pitam gdje je nestalo to dobro staro karanje. Karanje koje si dogovarao "En Face", na kojem si morao raditi danima, obilaziti damu, dodvoravati se, udvarati, šepuriti, plaćati piće, večere, voditi u kino, sve da bi na kraju dobio... Sve se to i danas radi jel, ali, sofisticiranom opremom, FB, YT, SMS, MMS, smajlići, hugovi, virtualne ruže i anđeli, i postoje virtualni kafići, bordeli, mjesta tipa Iskrica, Partnerzona i sl. Bazar ljudi i profila, samo je važno da imaš plaćen akaunt i možeš odabirati po principu "Čorave koke" pa do suptilnije tehnike lova "Pronađite me, u kurcu sam al sam duhovan i dobro pušim". Na kraju, ševa će pasti, ne sumljam, ali, taj zvuk koji proizvodi magnet evoulirao je do danas na korist komocije konzumenta istog.  Više ne navlačimo cipele na noge i odlazimo 500 koraka da platimo račune za režije nego sve sa dva-tri klika i ode briga niz žicu. Na tom putu do pošte znao sam sresti mojeg frenda iz ulice kojeg nisam vidio mjesecima, udebljao se. Pružili smo si ruku, ispričali i vidio sam mnogo više od onog o čemu smo pričali. Pa sam vidio onu malu slatkicu koja radi na šalteru i ljubazno se smiješi dok mi uzima mjeru, pa sam sreo par dobrih guza u Lewisu 501, pa sam promatrao novu mečku kako je u biti loš auto jer drnda. Danas sve to zamjenujem sa klikom miša jer sam komotan ili... Rekao bih, svijet u meni je narastao do te mjere da će čovjeku uskoro biti dovoljno uštekati pimpeka u neku spravu koja se napaja preko USB-a i obaviti potrebu dok ima otvoreno barem tri prozora ( konferencija na poslu, plaćanje računa, i karing stimulans) . Oprostite šefe, upravo skidam podatke sa (kurca) mreže vezano za naš proooooooo..... Old school prijatelju, old school. Sve funkcionira po sistemu što manje truda=što više užitka, no nije uvijek tak, rekao bih, preračunamo se ponekad ali, zato uvijek je lagano u današnjoj eri tehnologije izgubiti signal pa se na takav način ispričati sugovornici da si, jbg., "ispao" sa mreže... A Ona glupa, tupa, i još moram platiti jebeni sok koji pije i otrpiti tih 2 sata... Old school prijatelju, old school !!! I ideš karati na dobri stari način i kad pomisliš da joj i krevet vibrira (vau) skužiš da joj zvoni mobitel i ona se javlja, prima mail, što ja znam....Fuck.. pao mi je miško... Još gore je kad tebi zvoni mobitel a na slici ekrana "MAMA" i faca koja vrišti "Sine, tvoji omiljeni kolači ili jesi se probudio milo moje"...ne mama, ne sad, karam.... Old school prijatelju, old school. Znaš, kada sam bio mlad, drkali smo na psihu, ono, profesorica iz engleskog, ili neka frendica iz 2b, pa ide projekcija, guza, pa sika, dekolte, pa 1000 kombincija ili priča (umišljaja) kako si došao skupljati "stari papir" i ona kaže, izvoli, u podrumu je... I kad si htio "uploadati" nove podatke, slike, ili verzije morao si izaći na ulicu i vrebati moment kada se otkrije skriveno. Morao si boraviti blizu drage osobe i plaćati jebene kokice, nasmijavati ih. Danas otvoriš jednu stranicu i i dok odabereš jednu, prođe te volja. Nisam se adaptirao ili...?! Danas postoje nove gitare, danas postoji digitalija, virtualni band, odabereš blatnjavi Woodstock, odabereš pojačalo, odabereš stvar i sviraš. Kada se nasviraš ili se moraš javiti mami na mob., jednostavno pauziraš. Ne znam , možda griješim, možda sam staromodan, možda sam "Off topic" ali, meni Fender i dalje zvuči kao najbolja gitara svih vremena !!!!  Isprika svima koje vrijeđa vokabular ali, uvijek se mogu odspojiti ! |
