Tragači duša...
30.03.2011., srijeda
Power of Love...
|
|
28.03.2011., ponedjeljak
Prelazak preko velike vode...
|
Zastao sam sa svojim konjem, pred veliku rijeku, koja biva okovana ledom na nekim mjestima ponijela bi moj teret kojim nosim a na nekim mjestima popustila bi, i propao bih sa svojim sjećanjima i nestao u ledenoj vodi koja juri ispod krhkog leda postojanja. Čak i moj konj ima mišljenje preći ili ne, i dobro je ponekad pitati i njega za mišljenje. Odlučio sam da ćemo se utaboriti ovdje neko vrijeme. Kada si izgubljen i ne znaš kuda ideš, sjedi i čekaj i netko će doći, netko kao splavar, vodeničar, najamnik, poreznik, vojnik ili pop. I reći će ti gdje je prelazak preko rijeke najsigurniji !!!  |
26.03.2011., subota
3 kapi....
|
Najbolje od sebe, one iskrene trenutke, poklonili smo nekim osobama koji više nisu sa nama. Svaki nježni dodir, svaka gesta, svaki treptaj tijela i najtoplija riječ poklonjena biva nekom tko odavno više ne misli na nas, i pitam se da li smo bogatiji ili siromašniji za svaki radosni napor koji čini smo prema drugima.... Osjećam se prazan, istrošen, prevaren i pokraden...a gdje su te naše divne osobe, ti naši Anđeli na dlanu, ti SVE i ZAUVIJEK.... Možda ipak čovjek ima svoju mjeru za vino...i kap po kap prazni se preko usana ta životna tekućina sve dok se ne isprazni i nestane.... Zato ovih par kapi, čuvam, ne znam za koga , ali, nadam se da još jednom, još jednom će netko pokrenuti vrtuljak u meni i sve će ponovo biti čarolija i trajat će koliko treba i potom će sve nestati kao i sve prije, i ja ću postati dio nečijeg sjećanja... Htio bih da mi vrate sve te kapi oni koji nisu dali jeke na moju ljubav, nema ih puno....ma, ne treba,ionako sam to darivao bez priznanice.... Bojim se da zatvaramo butigu na neko vrijeme....  |
21.03.2011., ponedjeljak
Povratak Imperatora...
|
Načuo je Imperator moj, da vrije narod u gradu Imea da spletkari se protivno Njemu i govori se da Ga nema, da je otišao i da se vratiti neće. No, evo ga na kraljevskim vratima grada, sa svojim legijama odanim i čvrstim da pokori nevjernike koji laži šire da nagradi vjerne sluge, u čast vjere 100 djevica nudi i volove i opljačkane gradove pred noge ministara baca, dok bič mu o ruci stoji On ljubi odane svoje.... Vrijeme je da se naklonim Njemu....  |
Dah na staklu...
|
Sakrio sam te od pogleda i dodira ljubomorno te čuvam negdje, duboko u meni Ti živiš dokle živim i ja i to je svijet naš i to je sve što je ostalo od nas i to će biti dovoljno za život časna ulaznica u svijet onaj zaljubljeni ne umiru žive vječno zaustavljeni u trenutku trenutak čini sve da očuva sebe i pobijedi smrt... Zauvijek  |
17.03.2011., četvrtak
Put u svemir...
|
Napokon sam shvatio, da sam napustio svoje poznato JA, svoje postelje, sjećanja i nadanja, te otisnuo se u duboki svemir unutar sebe, na put u nepoznato, do granica ma što god to značilo. Odavno sam izgubio kontakt sa sjećanjima, sa materijom svoga bića sa slikama poznatog svijeta i grada, parkovima i alejama uzdaha i osmjeha i u samoći beskraja mraka putujem brzinom želje ne osjećajući ništa jer vakuum okružujuće postojanosti brusi osjete koji pak ne mogu detektirati išta i tako plutajući sam u beskraju, sjedim, dok svjetovi lete pokraj mene. Shvatio sam da je ovo put u jednom smjeru, učahuren u sondu koja me štiti ledenog dodira na domaku apsolutne nule, svjetla mojeg solarnog sustava su samo točkice sjećanja koje mi govore koliko sam daleko od doma svoga. Uzimam primopredajnik i emitiram u prazno.." Ovdje ljudska forma, da li ima koga"... No krčanje mi govori da sam sam, i nakon par pokušaja ostavljam jedinu vezu sa poznatim svijetom... Soulfinder progovara : Otisnuo si se svemir, skupio si hrabrosti ostaviti sve svoje i zaploviti ovim svijetom tišine. Očekuj udar, u krajnju granicu, u zid crne boje, i tamo potraži vrata koje će te uvesti u novi svijet za kojim tragaš. No, do tada, strpljenja, i nek te ne uplaši veličina beskraja, jer je ona samo iluzija na putu tvojem...  |
16.03.2011., srijeda
Mirisi izgubljenog raja...
|
Koračam tako ulicama svojega djetinjstva i pronalazim neke stvari koje su postale velike, pak, neke stvari su se smanjile, kao cesta, koja je bila u ono vrijeme ogromna, a sada je tako uska... Ogromni orah se nadvio nad onu livadicu na kojoj smo se igrali, i sada pravi daleko veći hlad nego što je pravio nama, a voljeli smo ga... Nema više nekih ljudi, koji su nas sa prozora tjerali kada smo bili prebučni u sate popodnevnog odmora, a neki su tako ostarjeli iako se nisu promjenili previše svojim gegovima,samo što ne prepoznaju me u isti mah. Dugo nisam navraćao u svoj kvart, u svoju ulicu pa je i za očekivati da neće me prepoznati,iako bih volio da tako ostane, jer , te vode ne bih želio remetiti iz poštovanja. Malo me i strah preračunati koliko je to godina prošlo, od zadnje "roše" koju smo petom bušili u tvrdoj utabanoj zemlji, pa se sjećam da nikad nisam imao one klikere zvane "Švabice", dok je tamo neki klinac imao sve njih u svom arsenalu jer mu je stari radio u švabiji. Pa poruculaneri, babure, minice... Kod mene uvijek neki "okati" klikeri, ali osvojeni u kombinaciji Grace/Selje kada sam redovno svojim umijećem felšanja klikera znao kociti ponajbolje od svih. Nema boljeg filinga kada sam razmaženom klincu sa švabskim klikerima otkocio sve te kraljice od klikera. Tada sam spoznao da nije važno oružje nego srce u vojnika... Pa prvi Pony bicikl, pa jednog dana osvanuo je novi FBP (Fabrika bicikala Pančevo), i onda smo polako zašli u pubertet, i pojavljivale su se trkalice, trobrzinci, sa bana-sicem...i da, pojavile su se curice, zanimljivije od klikera i bajseva, pa prve ljubavi... Hehehe.. "Oš se Taliti...", ma što to god značilo kad imaš 10-12 godina... Pa veliki dečki, Osmaši...kako sam želio biti poput njih.... Kad smo se šorali između kvartova, i kad smo redovno pušili onda smo trčali ispred mjesne zajednice gdje je starija ekipa visila i znali smo da nećemo biti prepušteni batinama jačih, jer smo i mi imali svoje dečke. Pa prve solo tučnjave, soliranja, i to sve zbog neke Maje iz 8b. I tako, ponekad zalutam u svoj kvart, na putu do svoje kuće koja je na drugom djelu grada, sasvim slučajno...ubacim u brzinu i sa smješkom na licu odem od tamo odakle nikad nisam ošao !  |
Zbog Tebe...
|
|
15.03.2011., utorak
Mjera života...
|
Po čemu čovjek mjeri život svoj ?! Po čemu poravnava put svoj, oduzima ili daje, dariva ili prima, doli po onome što je izgubio, nikada imao ali sanjao... I razliku između svijetla i tame prozva trud a trud je veći time što tama biva dublja jer, samo onaj tko hrabrosti ima neće se zadovoljiti svijetlom svijeće nego će željeti osvjetlati cijeli nebeski svod unutar sebe... Pozdravljam te Tamo velika, dobrodošla si jer po tvojoj dubini Svijetlost veća mi slijedi !  |
Hrabrost...
 |
14.03.2011., ponedjeljak
Čip ljubavi...
|
Niti je muškarac ikada ispunio ženu niti je žena pomogla muškarcu svojem pokazavši mu kako se to radi, obadvoje goli stoje i ne vide više razloga biti jedno nasuprot drugoga...  Bojim se žena koje imaju mačke.... Ne jednu, dvije tri... Bojim se ljudi koji se "ljube" sa životinjama u usta a žive sami, bojim se ljudi koji imaju pse obučene u šlapice da im se noge ne smrznu, i žive sami....  Sve smo podredili propasti našoj... ili smo samo evaluirali....  |
13.03.2011., nedjelja
Odlučio sam da te volim...
|
I da te prihvatim i da te zagrlim i da postojim, udišem, letim i ne bojim se niti mraka, niti visina jer, što ostaje barki no da zaplovi putem mora....  |
11.03.2011., petak
....
|
|
Sram...
|
|
10.03.2011., četvrtak
Čopor ide u raj....
|
|
08.03.2011., utorak
Mora li...
|
Kada saznaš da si jedva bio a Ona ti je još uvijek sve mora da boli... Kada spoznaš da te ne pamte niti zidovi njezini a ti još nisi otišao od tamo mora da boli... Kada ti noći bijaše svatovi za dušu a njoj buđenja radost nose mora da boli... Kada vidiš da pajac si bio a ne Vitez bijeli mora da boli.... Ma neeee, ne boli....i ne prolazi...  |
07.03.2011., ponedjeljak
Ali....
"Ali" je izgovor kukavica.... |
Bijela slova tvoga imena....
|
Na bijelom papiru čekajući svoje slovo umiljava se misao da dobije oblik i ime al ime ne dolazi... I dolazi nešto veće i dolazi nešto što papir nositi ne može niti nešto što imenovati se može... Svaki pokušaj da se ostavi zapis onoga što je unutar mene propali je pokušaj tako da se još nije dogodilo ono što se zapisalo, tek ono što ostade nakon... Sve te mrvice, znak obilja nekog vremena vrijeđaju postojanje u onaj čas i bivaju križevi na humkom neispunjenih želja kao znak na vječnost ! Stoga, potražiti dolazeće ispred vremena molitva je mnogih i zato prezirem svako slovo nastalo na papiru ovom... No, onaj tko spozna da bjelina ima svoju dubinu i da su slova plutajuće želje te kontrast života i smrti taj zna da papir nikad nije bio tu poradi slova...  |
Tija bi te zaboraviti...
|
I jesam.... |
04.03.2011., petak
Mrtvi dodiri...
|
Tvoji prsti, kao prsti statue usred parka Grada našeg ti nisi bila niti oblik niti postojanje.. Ti si ledeni dodir svijeta kojeg predstavljaš Ti si brzo dolazeća smrt u svakom vremenu nepoželjna.. Odstraniti tebe sa kože je blagoslov jer, pobjeći od Tebe znači spasiti se. Ti si ništavilo u tijelu čovjeka al, tebe Bog voli, jer te i šalje da uzdigne Sebe i odvoji pravednike od smrtnika, jer ti si teg na kantaru duše koja povlači u ništavilo postojanja... ili rađa životom novim ! Tek sada vidim, da, groteske od željeza više ljubavi imaju u sebi...  |
Maske...
|
Možeš poželjeti i biti što god želiš i majka i otac, ili obadvoje odjednom biti Bogom i vragom i tugom i radom i sve ćeš biti i sve će biti tvoje za druge a drugi će te vidjeti onakvim kakvu masku nosiš i uspjet će varka tvoja jedino, srce tvoje pljesak zadobiti neće...  |
Pečati...
|
Možeš si opravdati život svoj možeš si pronaći sidra za svijet ovaj i možeš se opravdati pred Bogom, da si bio i ostao na putu istine, na putu čovjeka da svijet tvoj građen je na ljubavi i temeljima koje voda ne pere, niti vjetar raznosi da sve što imaš ima svoju težinu pečata u znaku tvome Da si cijenio dodire, osmjehe, radovao se poljupcima prihvaćao slabe i nejake, hrabre bodrio, izgubljenje vodio i da nije moglo biti bolje... Tvoj svijet je tvoj grad, u kojem susrećeš lica mila i one momente utkane u zidine duše, to je vrijednost tvoja to je sve što imaš i to ćeš ponuditi....  |
