Marketing
Mirisi izgubljenog raja...
Koračam tako ulicama svojega djetinjstva i pronalazim neke stvari koje su postale velike, pak, neke stvari su se smanjile, kao cesta, koja je bila u ono vrijeme ogromna, a sada je tako uska... Ogromni orah se nadvio nad onu livadicu na kojoj smo se igrali, i sada pravi daleko veći hlad nego što je pravio nama, a voljeli smo ga... Nema više nekih ljudi, koji su nas sa prozora tjerali kada smo bili prebučni u sate popodnevnog odmora, a neki su tako ostarjeli iako se nisu promjenili previše svojim gegovima,samo što ne prepoznaju me u isti mah. Dugo nisam navraćao u svoj kvart, u svoju ulicu pa je i za očekivati da neće me prepoznati,iako bih volio da tako ostane, jer , te vode ne bih želio remetiti iz poštovanja.
Malo me i strah preračunati koliko je to godina prošlo, od zadnje "roše" koju smo petom bušili u tvrdoj utabanoj zemlji, pa se sjećam da nikad nisam imao one klikere zvane "Švabice", dok je tamo neki klinac imao sve njih u svom arsenalu jer mu je stari radio u švabiji. Pa poruculaneri, babure, minice... Kod mene uvijek neki "okati" klikeri, ali osvojeni u kombinaciji Grace/Selje kada sam redovno svojim umijećem felšanja klikera znao kociti ponajbolje od svih. Nema boljeg filinga kada sam razmaženom klincu sa švabskim klikerima otkocio sve te kraljice od klikera. Tada sam spoznao da nije važno oružje nego srce u vojnika... Pa prvi Pony bicikl, pa jednog dana osvanuo je novi FBP (Fabrika bicikala Pančevo), i onda smo polako zašli u pubertet, i pojavljivale su se trkalice, trobrzinci, sa bana-sicem...i da, pojavile su se curice, zanimljivije od klikera i bajseva, pa prve ljubavi... Hehehe..
"Oš se Taliti...", ma što to god značilo kad imaš 10-12 godina...
Pa veliki dečki, Osmaši...kako sam želio biti poput njih.... Kad smo se šorali između kvartova, i kad smo redovno pušili onda smo trčali ispred mjesne zajednice gdje je starija ekipa visila i znali smo da nećemo biti prepušteni batinama jačih, jer smo i mi imali svoje dečke.
Pa prve solo tučnjave, soliranja, i to sve zbog neke Maje iz 8b.
I tako, ponekad zalutam u svoj kvart, na putu do svoje kuće koja je na drugom djelu grada, sasvim slučajno...ubacim u brzinu i sa smješkom na licu odem od tamo odakle nikad nisam ošao !
Post je objavljen 16.03.2011. u 11:58 sati.