Tragači duša...
17.03.2011., četvrtak
Put u svemir...
|
Napokon sam shvatio, da sam napustio svoje poznato JA, svoje postelje, sjećanja i nadanja, te otisnuo se u duboki svemir unutar sebe, na put u nepoznato, do granica ma što god to značilo. Odavno sam izgubio kontakt sa sjećanjima, sa materijom svoga bića sa slikama poznatog svijeta i grada, parkovima i alejama uzdaha i osmjeha i u samoći beskraja mraka putujem brzinom želje ne osjećajući ništa jer vakuum okružujuće postojanosti brusi osjete koji pak ne mogu detektirati išta i tako plutajući sam u beskraju, sjedim, dok svjetovi lete pokraj mene. Shvatio sam da je ovo put u jednom smjeru, učahuren u sondu koja me štiti ledenog dodira na domaku apsolutne nule, svjetla mojeg solarnog sustava su samo točkice sjećanja koje mi govore koliko sam daleko od doma svoga. Uzimam primopredajnik i emitiram u prazno.." Ovdje ljudska forma, da li ima koga"... No krčanje mi govori da sam sam, i nakon par pokušaja ostavljam jedinu vezu sa poznatim svijetom... Soulfinder progovara : Otisnuo si se svemir, skupio si hrabrosti ostaviti sve svoje i zaploviti ovim svijetom tišine. Očekuj udar, u krajnju granicu, u zid crne boje, i tamo potraži vrata koje će te uvesti u novi svijet za kojim tragaš. No, do tada, strpljenja, i nek te ne uplaši veličina beskraja, jer je ona samo iluzija na putu tvojem...  |
