Tragači duša...

17.05.2011., utorak

Svjetlost svijeće...

Na razmeđu postojanja i ništavila
ta mala svijeća koja tinja služi samo da bi osvjetlala
ono malo zapisa unutar mene, za dane mraka koje predstoje
kada vjetar istine zapuše, povijajući taj mali plamen
koji bori se da opstane
samom sebi radost i utjeha biva
neprimjetno jedući tijelo svoje
sve do momenta kada se utopi svjetlost u vrelini želje svoga htijenja.
Ostati će samo miris paljevine
neuhvatljive dodirom , okom, ili jezikom
ali ostati će negdje neka druga svijeća
još uspravna, zapaljena na vatri mojoj
i to je istina koja treperi u vječnosti...
Na mojem tinju ti živjeti ćeš
zapaljivati druge svijeće kroz gorenje svoje
i nestati u mraku kojeg si za života tjerala....

- 09:53 - Komentari (11) - Isprintaj - #

12.05.2011., četvrtak

Od milijun...

- 19:12 - Komentari (0) - Isprintaj - #

11.05.2011., srijeda

Vidio sam u drugima..

Onaj koji bitku prepričava taj je u bici pobjedio.....

Vidio sam kako ruše se snovi
hrabre vitezove kako iz redova bježe.
Vidio sam čovjeka kako zavija
prije no što udaren biva.
Vidio sam kako smo izgubili prije
no što smo se sa neprijateljom sudarili.
Vidio sam kolone kako postrojeni za život idu
pak iste kako za svoj bježe.
Vidio sam kako je laž kovana od naj jačeg čelika
a istina oklopa nema.
Vidio sam sve to u sebi
zar bi prepoznao isto da nije u meni...

"Samo su mrtvi vidjeli kraj rata"....
PLATON

- 13:07 - Komentari (1) - Isprintaj - #

Zašto...

Ne pitaj me zašto
nemam odgovore na to
Da sam znao zašto
ne bih išao po pitanje to.
Ne pitaj me kako
niti sam ne znam gdje sam došao
tko mi uzde drži
ili glavu nosi.
Ne pitaj me kuda sada
i ne slijedi me
nego povedi ako puta znaš...

- 09:29 - Komentari (2) - Isprintaj - #

03.05.2011., utorak

Nebo boje Tebe....

Kao potezom kista
dah tvoj stvara živote nove.
Ja letim kroz svjetove ove
kao maslačak u polju mirisa i boja
uzdižem se u visine nove
da postanem dio svemira tvoga.
Zapadnem tako u kosi tvojoj
il na vrh nosića tvoga
poneseš me tako korak dva
u neka rađanja nova.
Taknem te nežno, tek toliko da osjetiš mene
i već ostanem negdje daleko iza tebe
za ramena tvoga već u zaborav padam.
I sutra kad prođeš kroz polja ista
primjećuješ da drugačije ono biva
sve želje moje nakloniše se tebi,
poletjeti u dodir života
svaka za svoj posljednji let....