Kao potezom kista
dah tvoj stvara živote nove.
Ja letim kroz svjetove ove
kao maslačak u polju mirisa i boja
uzdižem se u visine nove
da postanem dio svemira tvoga.
Zapadnem tako u kosi tvojoj
il na vrh nosića tvoga
poneseš me tako korak dva
u neka rađanja nova.
Taknem te nežno, tek toliko da osjetiš mene
i već ostanem negdje daleko iza tebe
za ramena tvoga već u zaborav padam.
I sutra kad prođeš kroz polja ista
primjećuješ da drugačije ono biva
sve želje moje nakloniše se tebi,
poletjeti u dodir života
svaka za svoj posljednji let....
Post je objavljen 03.05.2011. u 11:43 sati.