Tragači duša...
24.04.2011., nedjelja
Život...
|
Rijetki svoj život žive u budućnosti večina u prošlosti nekolicina u sadašnjosti....  |
21.04.2011., četvrtak
Who wants to live forever
|
U momentima vječnost živi.... |
16.04.2011., subota
Ostaci čovjeka u čovjeku...
|
Nekada davno, jučer, bio si zadovoljan na dohvatu svega u izobilju danas sve što probao si samo su ostaci sjećanja ponavljana radnja crno-bijeli film. I ne pojavi li se dublji utisak na duši tvojoj okus papira u ustima pratiti će te na gozbama tvojim...  |
Polymorf...
|
|
Svijetlo koje otkriva...
|
Sve što napišem,sve što pomislim ne odnosi se na svijet ovaj... Držati se stvarnosti je isto kao držati se za vodu da ne potoneš, kao dobre 3,5,6,10 D naočale prevučene preko očiju, čovjek plazi kroz godine svoga postojanja u iluziji da biva, kao odraz u ogledalu kojem se obraduješ, popričaš sa njime, čak ga i poljubiš, prekriješ plahtom i tako iz dana u dan.... I onda netko razbije život tvoj, i sve su su to fragmenti postojanja ionako lažne postojanosti, pa se ruke potrude sakupiti ostatke polijepiti ga, popraviti,i sve što uspijeva je porezati se na krhotine samog sebe...  |
14.04.2011., četvrtak
7,000,000,000
|
|
Vidio sam...
|
Dijete leži na tronu svijeta sedam redova griju ga tijelima svojim sedmi red majke šesti red očevi peti red slave ga četvrti red hrane ga treći red njeguju ga drugi red miluju ga prvi red brane ga. Ovo je priča o prvom redu Preatorianima. Svih sedam redova gledaju u njegu dan i noć sve dok se ne pojave Huluti otimači djece koji su sedam puta jači od sedam redova prstena saveza koji pokušat će polomiti. 40 Praetorijana uprtih očiju u Njega na vrisak majki polovina Praetoriana okreću glave i vidje da smrt dolazi po čedo njihovo dvadeset istupi i postane 1. red naspram Huluta 15 postane 5. red šireći krila nad 4 reda. Dok očevi zamjeniše majke da podupiru Praetoriane u bitci koja slijedi 5 preostalih Praetoriana sabiju redove, svaki drugi okrene prsa te isuću svi mačeve svoje. Zaplače čedo svijeta i započne bitka....  |
11.04.2011., ponedjeljak
Prelaz preko vode...
|
Nakon tri naklona mjeseca suncu, pojavio se splavar koji je privezao svoj splav za zemlju, ali, sa svojim konjem ne možeš na njega reče, jer prevagnula bi težina i potopila bi nas sve, stoga odluči se... Dobri moj vjerni pratioce, Ti koji si me nosio kroz vremena razna zajedno nas je kiša prala ponekad bi mi i zaklon bio od vjetra i strela, sad te moram pustiti da ostaneš slobodan na ovoj strani rijeke jer, ja preko moram... Koliko će me koštati prelaz preko zapitah a splavar odgovori : " Ono što ti najteže dati to mi daj i možeš preko" ! Čast ti ne mogu dati, al mač mogu, i on me časnim učiniše no, ne bije bitku moćni mač nego srce, a ono je obečano onoj na drugoj strani kojoj idem, stoga, to je sve što ti mogu dati".. Vidi splavar da je ponuda dobra, uzme mač moj i odveže splav te otisnu se na drugu stranu ! Soulfinder progovara : Dao si sveto svoje za svetost, jer, ponekad izgubiti znači pronaći veće od izgubljenog. Ne boj se tržiti na putu svome, skupljati za sebe znači vjetar u đepove trpati. Dok sjaji prodaj za veće... Pratim te...  |
Porođajne muke...
|
Ne od svijeta ovog niti za svijet ovaj stvoren si Ti, iznad nadanja postojiš Ti, puno veće stvoreno da bi svijet ovaj domom zvao... Tako i dijete napusti majku kada poželi udisati svijet plućima svojim... Po vodi u svijet dolaziš kroz želju iz svijeta izlaziš da udišeš vječnost....  |
Hello
|
|
Čovjek koji je pojeo svijet...
|
Snagom želje da postojim utapam svoje bistvo u meni kao vir koji guta sam sebe od vode stvoren u vodi utopljen ja nestajem u želji da postojim do momenta kada nedostatak ne pojede sam sebe...  |
08.04.2011., petak
Ne more mi bit...
|
|
05.04.2011., utorak
Razmišljanja...
|
Da li će postojati svijet poslije nas... Da li ćemo postojati mi poslije svijeta... Da li smo uopće bili ili se pripremamo postojati... Da li postoji ono čega nema Da li nestaje ono što nije niti bilo... Mrak nije ništa drugo do nedostatak svjetlosti no, kako može svjetlost biti otkrivena nego li kroz mrak ili mrak biti crnji bez svjetlosti tako i vječnost u ništavilu svoju ispunu traži, i ispuna u nedostatku se rađa, smrt i život pod ruku se drže jer jedno bez drugog ne postojaše...  Pripremio sam Ti svjetove samo za nas ja pošao sam na najviše planine svijeta ovog i zaronio u najveće dubine samo da stvorim svijet svijet po mjeri tvojoj u kojem Ti baštinik si istog jer zbog tebe sve činim i zbog tebe postojim i samo za tebe sve biva....  Ovako sam, lutam bezpučima bez roda i poroda kao ništavilo koje ne oplođuje niti dariva ja proklet sam na propast ja udišem smrt svoju.... Poradi Tebe....  |
Svoje tajne govorim Tebi na glas...
|
|
Nestajanje...
|
Ležim tako sam u beskraju svojeg nutarnjeg svemira već toliko dugo plovim tim beskrajom mraka da se više ne sjećam kako izgleda svjetlost čak više niti osjećam da li su mi kapci otvoreni ili spušteni kao da i samo tijelo odbacuje sve ono što ne treba... Istrošio sam snove, više niti sanjam, niti se nadam ičemu čak sam i zaboravio gdje sam krenio. Osjećam jedino dodire hladnog željeza prelazeći jagodicama prstiju preko kapsule u kojoj učahuren putujem, u relikviji starog svijeta, napravljenu da traje dovoljno dugo, duže nego i njezin putnik... Ja osjećam da gasim se i nestajem jer prestajem postojati unutar sebe, jer nema više želje za biti... jer nemam za koga biti za koga se položiti....  |
