Tragači duša...
20.06.2012., srijeda
Buđenje....
|
|
18.06.2012., ponedjeljak
Barjak pobjede bez vjetra...
|
Zatvorismo kapije duše svoje, jedino pravilo vitezova je kada ne štitimo tada niti postojimo. Teško je kada uzalud muškarac svoj štit nosi i kada nema za koga život položiti zar nije to prijevremena smrt nedostojna nas... Soulfinder zapeo je u nutrini sebe, ne poznah ove stube što u mrak zalaze niti svjetlosti nema u bočici života niti ulja niti žara da osvjetlam svodove svoje ja drugog čekam da me povuče prema gore... Razlaganje započinje, misli se lome kao staklo na mozaik to neće izaći niti novi svjetovi to je veće od ičeg to nova forma postojanja je. Među tjelesima ljudi ja ne poznajem znaka da postojiš Ti niti tebe u meni niti mene u Tebi ima. Otvorio sam srce, isčekujem znak tvoj da se poklonim puninom tuge od čekanja ja sve svoje predajem tebi ponovo da ti služim da idem gdje god zaželiš i u ovom mraku budi moja svjetlost i ja ću biti tvoja nas dvoje biti ćemo jedno zauvijek.... "Kada si na vrhu, jedino mjesto gdje možeš otići je prema dolje..." Freddie Mercury |
13.06.2012., srijeda
Bijeli Očnjak
|
U centru žestoke zime i mećave su dva čovjeka: Henri i Bil. Oni sa 7 pasa u kovčegu prevoze trećeg čovjeka. Mrtav čovjek kojeg je divljina i hladnoća savladala i satrla tako da se više nikad ne bori i ne pokrene. Ovadva čovjeka su danima putovali. Psi su im vukli ogromne sanke zajedno skovčegom. Preko noći bi odmarali i odlazili na spavanje. Gotovo svaku noć bi ostali bez jednog ili dva psa. To im je teško padalo jer je snaga koja vuče sanke bila sve slabija i slabija. Jedne večeri iskrnu neka životinja slična psu. Bila je to vučica. Međutim, to nije bila obična vučica. To je bila ženka psa koja se odala vukovima. Postala je njihova vrsta i odala se životu divljine i preživljavanja. Ona je svake večeri mamila pse a na drugoj strani ih je čekao čopor vukova. Oni bi izjeli mamac koji bi „vučica“ dovukla do njih. JACK LONDON "White Fang" P.S. Kako me je odvukla u šumu... |
