Tragači duša...
29.05.2012., utorak
Priča jednog Lava...
|
Stari lav bio je već na kraju svojeg života i odavno je jeo sa mladunčadi nakon svih. I ženke koje su nekad bile dio njegovog plemena, kada je suvereno vladao njima, štito ih i jedva se oporavljao od raznih borbi, kada je zbog dubokih ozljeda danima ležao polumrtav danas su samo uspomene pogledom na ožiljke, i neke od njih više nisu bile žive. Toliko je dugo vremena prošlo da se stari lav premišlja tko je danas od tih stasitih lavova njegov potomak, jer neki su napustili odavno čopor, zasnovali svoj, a neki su nestali kao da ih nikada nije bilo. Novi lav,vođa čopora je bio u naponu snage i bio je dio njegovog gena, to je nesumljivo, no ponašao se prema starom lavu kao prema višku kojeg se treba ukloniti. Stari lav više nije bio ni sposoban loviti, tako da je manje više ostajao sa mladunčadi u skrovištu savane dok su mlađi lavovi i lavice lovili diljem ravnice. Nije ga smetalo to što je ostario, niti što je izgubio autoritet nad čoporom, što je odbačen od čopora, znao je kako stvari stoje. Smetalo mu je to što mu nije pružena prilika služiti čoporu, jer , vjerovao je da za svakog lava ne prestaje nikada uloga skrbnika za čopor, jer, čopor je uvijek bio živi organizam koji je važniji od bilo koje jedinke...postavljao si je pitanje, "dal postoji još uvijek moja uloga u svemu, dal još šta mogu dati za njih"...?! No, bivao je odbijen, čak su i ta derišta znala zarežati na starog lava dok su kidala komade antilope, no i to ga nije smetalo. Vjerovatno bi ga čopor odavno usmrtio da nije bilo stare lavice Hige koja je nekoć davno bila njegova prva ženka, i koja mu je dala podosta potomaka, ali tada, kao mlada lavica, danas poprilično stara no još uvijek jaka i vodeća ženka u čoporu stala bi u njegovu obranu uvijek kada bi se nakomili na njega, bio u pravu ili ne. Higa ne zaboravlja, Higa je bila lavica starog kova koja je dobro znala pravila čopora...dobro, bilo je tu nešto i više u čoporskom odnosu između starog lava i Hige, no, ona je uvijek preprečila se između starog lava i problema... Voljela ga je iako više odavno nije bila njegova, i on je volio nju. Dok su lavovi pruživali nakon dobrog lova u hladu afričke vrbe, mladunčad bi još satima žederali ostatke ulova pa čak i povračali i ponovo se vračali jelu, stari lav je sjedio sa strane zadovoljan prizorom i dovoljno daleko od buke i problema, gledao je u daljinu savane i pogledom na brdo Uhukte čiji je vrh izvirao do nebesa i za lijepih dana bez oblaka vidio bi nešto bijelo prevučeno preka vrha planine, razmišljao je o tome što je to.. Higa je došla do njega i upitala ga... Što opet ne jedeš, dal želiš da ti donesem komad mesa?! Ne hvala ti odgovori stari lav ne mičući pogled sa bijele kape planine... Bio je sretan što je došla do njega, i što se brine za njeg, ali, nije to htio otkriti, ipak je on lav... Ajde, znam da si gladan, i znam da si preponosan da bi jeo, no, meni ćeš učiniti radost ako budeš jeo, stoga, vratiti ću se za koji trenutak i donijeti ti komad mesa... Stari lav nije ništa odgovorio nego klimnio glavom Higi da to učini jer pred njom nije imao više šta glumiti. Higa se vratila sa mesom, i legla do njega... Vođa čopora je sve to promatrao sa strane i ispod očiju se jasno skrivao ciničan pogled na prizor, dok su oko njega razlijegale se lavice nezainteresirane za išta samo za svoju komociju. I...?! Upita Higa, danas smo opet loše volje ?! Nisam... Gledam ovu planinu Uhukte i to bijelo što je na vrhu...Zanima me što je to ?! Vidiš , cijelog života, već generacijama lovimo podno ove planine i imam osjećaj da nikada nisam to zamjetio.. Kao da to prvi put vidim. Bio sam zaokupljen lovom, brigom oko čopora i nisam primjećivao puno stvari a sad mi se sve čini novim, nepoznatim i kao da ponovo vidim svijet, ipak starim očima, ali, novo.. Na to Higa ispusti blagi osmjeh zadovoljna što je stari lav zadovoljan jer je ona blizu njega i što u njemu ima te mudrosti koja dolazi nakon pameti, no, nažalost ne svakome...ipak, njezinom starom lavu to je bila sudba primjerena za takvog lava.. Opusti se, jedi, reče brižno Higa, ipak da ga ne omete u mislima, jer znala je kakvu bitku vodi unutar sebe njezin stari lav.. (nastaviti će se)  |
14.05.2012., ponedjeljak
ONE...
|
|
10.05.2012., četvrtak
Koliko krivih misli pobjegne u djela...
|
|
Krletke u kojoj živimo...
|
Ti zbog mene,ja zbog sebe pitam se ima li te uopće ili me vuče svojoj blizini strah od voljeti s kim još mogu biti voljen može me izbrisati... Stoji netko usred mene čistom voljom dodijeljen on me bira svog za sebe sve što nosim kupuje... Sad sam spreman da se bacim pod korake tog sna... Ima li tu mjesta za mene sasvim mala rupa je dovoljna da se ušuljam u tebe... Previše zaokupljen krletkom koju gradim poskivećki super tajno dok te hranim svojom gladi... Sad sam spreman da se bacim pod korake tog sna Ima li tu.... |
09.05.2012., srijeda
New Life...
|
|
Za Marie...
|
Lakoćom koraka kao list na vjetru zapleši po svijetu ovom jer, već sutra, već danas nestati će daha koji te nosi kroz beskrajne ljepote skrivene od očiju i šapatom progovorene. U jedra srca tvoga upregnute želje napinju platno po kojem ispisuješ takt svoj i ponekad te bace na stijene a ponekad zastanu na tren uplašivši se crnila dubine no ti plovi i dalje i vjeruj da postoji tvoja luka u kojem ne vežeš svoj kraj za kamen nego za početak.... Znaš da te volim, beskrajno volim i znaš da sve dobro će biti no, ja i ti ne možemo se susreti dva puta u životu ovom ali, vječnost nema svoj početak i kraj i to znaš i zato pravim most za novo sutra za naša nova jutra koje još nismo odsanjali stoga zapleši na vjetru.. Moja molitva i dah moj naći se u kosi tvojoj i znat ćeš to Znat ćeš da sam to ja, neodvojivi dio srca tvog ponovo zaustavljen u naručju tvom... Tvoj Ivan |
07.05.2012., ponedjeljak
Somebody That I Used To Know...
|
|
Ima jedan svijet...
|
|
