Lakoćom koraka kao list na vjetru zapleši po svijetu ovom jer, već sutra, već danas nestati će daha koji te nosi kroz beskrajne ljepote skrivene od očiju i šapatom progovorene. U jedra srca tvoga upregnute želje napinju platno po kojem ispisuješ takt svoj i ponekad te bace na stijene a ponekad zastanu na tren uplašivši se crnila dubine no ti plovi i dalje i vjeruj da postoji tvoja luka u kojem ne vežeš svoj kraj za kamen nego za početak.... Znaš da te volim, beskrajno volim i znaš da sve dobro će biti no, ja i ti ne možemo se susreti dva puta u životu ovom ali, vječnost nema svoj početak i kraj i to znaš i zato pravim most za novo sutra za naša nova jutra koje još nismo odsanjali stoga zapleši na vjetru.. Moja molitva i dah moj naći se u kosi tvojoj i znat ćeš to Znat ćeš da sam to ja, neodvojivi dio srca tvog ponovo zaustavljen u naručju tvom... Tvoj Ivan |
Studeni 2014 (1)
Listopad 2014 (3)
Siječanj 2014 (4)
Prosinac 2013 (6)
Rujan 2013 (1)
Svibanj 2013 (8)
Veljača 2013 (1)
Siječanj 2013 (2)
Prosinac 2012 (9)
Studeni 2012 (3)
Listopad 2012 (1)
Rujan 2012 (10)
Kolovoz 2012 (1)
Lipanj 2012 (3)
Svibanj 2012 (8)
Travanj 2012 (6)
Ožujak 2012 (2)
Veljača 2012 (2)
Prosinac 2011 (3)
Studeni 2011 (7)
Listopad 2011 (11)
Rujan 2011 (2)
Kolovoz 2011 (16)
Srpanj 2011 (1)
Lipanj 2011 (8)
Svibanj 2011 (7)
Travanj 2011 (15)
Ožujak 2011 (22)
Veljača 2011 (11)
Siječanj 2011 (10)