Tragači duša...
25.01.2011., utorak
Dan prvi...
|
Sada kada sam ušao u mrak...prvo što radiš, pružaš ruke, opipavaš oko sebe da napipaš nešto "poznato", orijentir, tražiš svijetlo, tražiš obrise, nešto što ti je poznato, nešto što će ti dati odgovore gdje si. Potom čučnješ, i smiriš se, pokušavaš usporiti i smiriti otkucaje srca jer ne osjećaš da je dobro, osjećaš strah od nepoznatog.. Naćuliš uši i pokušavaš u mraku pronaći zvuk, zvuk koji će te orijentirati i podati nešto staro...ali nema ništa, samo mrak. Potom se pokušavaš sjetiti zašto si ovdje, kako si dospio u mrak, pa logički pokušavaš odgonetnuti gdje su vrata, ako su vrata na koja si ušao tu negdje ujedno su ona i izlaz, samo nema ničega ?!Vrtiš film, miješaju ti se osjećaji, osjećaj trenutka oblači prošle osjećaje i to je sve što imaš, to je tvoj kompas, tvoje odijelo, i nakon što si se obukao sa onim što imaš podižeš se i krećeš naprijed ne znajući gdje ideš... Soulfinder odgovara : Slijedim tvoje stope i tvoje mirise. Osjetim tvoj strah, al ti ne osjećaš mene jer se bojiš i zaokupljen si svojim strahom no to je dobro... To je prvi stupanj, stupanj u kojem uzdaješ sve u sebe i sve što imaš oblačiš na sebe. No vidjeti ćeš uskoro da si gol, i da se ti ne možeš skriti u mraku niti osvjetlati istu. Ista na istu ne reagira, i tvoje boja je ista boja mraka koji te okružuje. Sad si sam, sada hodi i ne boj se. Izdrži, jer pratim te i naći ću te.  |
