|
Danas je u Splitu kurbin pir. Dernek i ludilo. Partiji na sve strane - na otvorenom, u zatvorenom, namaškarani klinci na tripu, "jer je na maškare najveća baza uzet trip i onda ić okolo gledat sve te maske, teško puknuće"...ne, ovo ne izmišljam, ako se pitate... |
|
|
|
SAMSARA |
|
|
|
|
|
|
|
|
|
...i ja ću malo o "narodnjačkoj" glazbi (koji eufemizam? nisu cajke nego "narodnjačka" glazba..). Pričala mi prija da joj na poslu kolegice puštaju pjesmu sljedećeg stiha: "čaše bacam po kavani krvarim, tražim zid da glavom udarim"..? WTF?? Ostala sam "u čudilu", kako kaže Robi K. Sigurna sam da ovako nešto (pretpostavljajući kakav se profil ljudi uopće pali na ovakve stvari) može potaknit samo krajnju agresiju i ludilo. Nije da se sad zgražam, sve ja to razumim, razumim da ima ljudi ograničenih mentalnih sposobnosti, životinjskih sklonosti itd. ALI DAJTE OLADITE MALO!! U subotu sam prolazila kraj O' Hare, to bi triba bit ka neki rokerski klub...isprid iz dva auta trešti cajka u svih šesnaest (iz svakog različita, naravno, jer se braća nadjačavaju). Toliko su naložili to smeće i toliko su već bili pijani da ih uopće nije bilo briga šta se iz preloših zvučnika čuje samo nerazumljivo brundanje i šuštanje. I šta su isterorizirali su svu normalnu čeljad u radijusu od 10 km. Majke mi ovi grad se stvarno počea pretvarat u prčiju... |
|
|
|
|
|
...al za to triba postat šef. U međuvremenu sidim i uživam u rijetkim trenucima mira kad sam sama "u smjeni". A ni i toj samoći ne znam uživat koliko bi mogla, zato šta mi se nakon par sati mira i samoće, uz zvukove glazbe koja nije Škoro ni Thompson ni Narodni Radio, učini da sam doma a ne na poslu. Poremeti mi se osjećaj za pristojno pa samo šta ne stavim noge na stol i počnem žvakat čačkalicu, ka svaki pravi šef :) |
|
Al onda sam skužila da dramatiziram, po starom dobrom običaju. Drama Queen no more...odlučila sam ipak nastavit. Zapravo, najveći poticaj da nastavim pisat bila je činjenica da više od po dana provodim na poslu, sa tri žene od kojih su dvi u poodmaklom klimakteriju (šta znači: razbijanje, vika, plač, časmijevrućečasmijeladno sindrom) i sa bar pedeset šta vlaja šta ercegovaca u neposrednoj radnoj blizini. Posljedica mog radnog okruženja je ta da na poslu uopće ne pričam, a ako pričam to su uglavnom rečenice tipa: "Da", "Ne", "Di je ovaj ili onaj papir", "Jesi poslala tu i tu narudžbu"...Da rezimiram ovu žalopojku, većinu dana provodim buljeći u monitor, ženskih prijateljica za lajanje i jadanje "čudnim stjecajem okolnosti" nemam (ne zato šta sam "prijateljica iz pakla" nego zato šta su svi s kojima sam se družila preselili u druge gradove, poglavito Zagreb), a mom dragom se, kao uostalom ni meni, često na kraju dana ne da ni slušat ni govorit. I eto...u kroničnom nedostatku ISPUHA odlučih se ipak na ovaj, b(l)ogovski... |