
Sutra mi isporučuju krevet. Pravi, veliki krevet. Sa dva madraca, tako da za slučaj nesuglasice/svađe/opće netrpeljivosti NETKO (slučajno i nasumično odabran..yeah right...) može fino & elegantno uzet svoj (madrac) i premjestiti se u povoljniju prostoriju...zapravo, razlog kupnje dotičnih madraca komada dva je taj što nas je prodavačica u salonu namještaja ("ona šta se šetka među krevetima", kako bi rekao moj stari...) uspjela uvjerit da će dva mala madraca bit lakše okretat nego jedan veliki...mo'š mislit šta ću ih ja okretat...al' dobro. Stoji.
Prija mi kaže da njena baka SVAKI DAN u sklopu procesa namještanja posteljine na krevetu, kao da to već samo po sebi nije dovoljna tlaka, nosi madrac na balkon i pusti ga da tamo odstoji par sati, da grinje izađu...how obsessive is that? A ja mislila o sebi kao opsjednutoj urednošću, micanjem prašine sa raznoraznih površina, trešnjom tapeta, usisavanjem...pa ja sam za nju mala beba.
Enivej, dolazi mi krevet! Ahhhh...kako sam sretna...konačno ću, nakon dvadesetšest godina života iskusiti spavanje na PRAVOM, NOVOM, TVRDOM madracu. Koji nema bezbroj rupa i ulegnuća i nije second-hand...
.....i sanjati slatke, slatke snove......
Post je objavljen 15.02.2006. u 18:12 sati.