Dezinformacija je najfunkcionalniji mehanizan za manipulaciju svijesću masa a u vezi pitanja izvanzemaljskih civilizacija prisutnih na našem planetu. Uz pomoć istinskih dezinformacija namijerno se potenciraju ljudske slabosti, kako bi se oblikovalo vjerovanje i ponašanje velike mase ljudi ili pojedinaca da izvanzemaljskih civilizacija danas na Zemlji nema. Dezinformacija je posebno uspješna kad je njen cilj isprepleten s uvjerenjima običnih ljudi koji je prihvaćaju i kojima je na neki način stalo da u nju vjeruju i da je brane jer im pruža emocionalnu sigurnost, te će oni tako učiniti sve kako bi njihovu istinu o izvanzemaljcima zastupali ili branili. To omogućuje jednoj maloj grupi nevidljivih dezinformatora da djeluje kroz ogromno tijelo naivnih ljudi koji iskreno vjeruju u nepostojanje izvanzemaljaca na Zemlji. Dezinformacija se takođe koristi pažljivo odabranim istinama kako bi uz njihovu pomoć podupirala lažne zaključke.

Dokaza boravka i djelovanja izvanzemaljskih civilizacija ima u povjesnim spisima, religijskim knjigama tako da svatko može pročitati opis izvanzemaljske tehnologije koja je detaljno opisana u Bibliji (starozavjetni apokrifi –prorok Ezeklije) ali se zato svi fizički dokazi u zvaničnoj arheologiji kriju ili prešućuju. Dokazi na području znanosti koji nisu u skladu s prihvaćenim predlošcima se eliminiraju. O njima se ne podučava niti raspravlja, a ljudi koji su obrazovani kako bi podučavali prirodne predmete, za te dokaze nikada ne saznaju. Kada se određeni dokaz ne slaže s prevladavajućom teorijom, znanstvenici automatski o tome ne žele pisati ni izvještavati, a sve to znači da znanost neće uspjeti napredovati onako kako se nadamo. Zbog toga je iz znastvenih krugova i nastala takozvana “zabranjena arheologija” koja se detaljno bavi tim pitanjima.

One izvanzemaljske civilizacije opisane iz Biblije došli su na naš planet Zemlju i zasadile čovječanstvo. Ali i iz drugih civilizacija često dolaze u posjete, od samog početka povijesti čovječanstva. I ti drugi nas vrlo često posjećuju. Ako pogledamo naše povijesne zapise vidi se da izvanzemaljske posjete do danas nisu ostavilo nikakav utisak na čovječanstvo jer su te druge stvarnosti bile uglavnom uklonjene iz programa čovječanstva.

Poglavlje Biblije u Novom zavjetu-Otkrivenje dalo nam početne informacije (http://www.hbk.hr/biblija/pregled.php?odabir=Notk ). Opis Božijeg prijestolja kaže da je na prijestolju sjedio Netko, a „oko prijestolja još dvadeset i četri prijestolja na kojima sjedi dvadeset i četri Starca obučena u bijele haljine sa zlatnim krunama na glavi. Ti starci su najviše fizičke civilizacije u Svemiru. Za neke od tih civilizacija znamo imena a također za neke od njihovih civilizacija pomoćnica. Huva, Altea, Aragon, Ašan, Elarthin, Zenil, Mireksa su imena nekih od ovih dvadeset i četri civilizacija koje su u Bibliji opisani kao Starci. Znamo i neka imena civilizacija pomoćnica kao, Alidi, Spektra, Ankora, Zimed, Zenthorp, Mora-Triomne...
Svaka je od njih totalna kolektivna svijest koja vrši nadzor, a iz tih civilizacija utjelovljuju se fizička bića na našem planetu Zemlji i to ljudi i dupini, a one katkad, kad je to potrebno, interveniraju onda mi pričamo o NLO-ima. Svaka se od ovih fizičkih civilizacija, njih Dvadeset i četiri, nalazi u svojoj vlastitoj dimenziji, i one su potpune i cjelovite jedinice jedne kolektivne svijesti. One su se razvile do takvog oblika djelovanja koji im omogućuje da nadgledaju, prenose vrlo važne informacije i pomažu drugim fizičkim civilizacijama u njihovom evolutivnom procesu. One pomažu planetu Zemlji u napretku i preživljavanju.


Kako se ovaj planet Zemlja kreće prema svojoj evolutivnoj važnosti, i razlogu svojeg postojanja, te civilizacije pokušavaju čovječanstvu prenijeti informacije u svezi s drugim bićima, drugim vrstama, drugim oblicima energije, tako da čovječanstvo može to sagledati, ispitati, a nakon toga i iskušati. Izazov se sastoji u predstavljanju alternative, koju bi se moglo ispitati, Mi smo sada upozoreni na ona energetska polja koja postoje.

Sada postoji na područiju 51(Area51 u Nevadi - SAD) ukupno dvanaest različitih skupina - fizičkih civilizacija - koje su došle na planet Zemlju zbog istraživanja okoliša.

Ima ih i na drugim mjestima na Zemlji.

Vrlo je važno da ljudi stekne razumijevanje o drugim stvarnostima postojanja unutar našeg Svemira, o drugim sustavima energije koji imaju sposobnost ostvarivanja takvih postojanja u velikim razmjerima vremena, oblika i materije; a sve u svrhu toga da bi čovječanstvo ispitalo njihovo porijeklo, širenje njihovog uma i sadašnje vrijeme.

Oni iz Dvadeset i četiri civilizacije došli su na naš planet Zemlju. Oni iz drugih civilizacija često dolaze u posjete, od samog početka povijesti čovječanstva. I drugi nas vrlo često posjećuju. Pogledajte, molim vas, naše povijesne zapise. Do danas, to nije ostavilo nikakav utisak na čovječanstvo jer su te druge stvarnosti bile uglavnom uklonjene iz programa čovječanstva.

Kako se ovaj planet Zemlja kreće prema svojoj evolutivnoj važnosti, i razlogu svojeg postojanja, (jer on je jedini planet sa slobodom izbora), te civilizacije pokušavaju čovječanstvu prenijeti informacije u svezi s drugim bićima, drugim vrstama, drugim oblicima energije, tako da čovječanstvo može to sagledati, ispitati, a nakon toga i iskušati. Izazov se sastoji u predstavljanju alternative koju bi se moglo ispitati. Mi smo sada upozoreni na ona energetska polja koja postoje.

Kao što mnogi znaju, fizička stvarnost manjih civilizacija na ovom planetu Zemlji je činjenica. Budući da one imaju tehnologije i informacije, nemojte pogrešno vjerovati da one cijelo vrijeme posjeta našem planetu Zemlji imaju više motive. Dio te motivacije zaista je pripremljen za iskorištenje, ako bude potrebno, Zemljanih vrsta u njihovim vlastitim okolišima, na njihovim vlastitim planetima. Nisu svi oni ovdje za boljitak planeta Zemlje, premda postoje oni koji rade za boljitak planeta Zemlje. Oni fizički postoje.

Vlada Sjedinjenih Američkih Država i druge vlade surađuju s tim izvanzemaljskim civilizacijama zbog straha. Događaju se mnoge posjete, fizičke pojave i zbivanja koja su kanalizirana prema Sjedinjenim Američkim Državama, a i u Rusiji pokušavaju u istraživanjima surađivati sa Sjedinjenim Državama. U novije vrijeme i Kina je uključena u te aktivnosti.
Važno je upijati, nalaziti se u stanju promatranja, ali i biti vrlo oprezan. Prije sam pokazao tehniku komunikacije sa izvanzemaljskim civilizacijama, svi koji bi je koristili budite oprezni i kad se uključite u dobivanje informacija od drugih. A, budite oprezni prema bilo kojem obliku koji nazivamo Retikulum, na našoj Mliječnoj stazi. Budite oprezni prema onima koji kažu da dolaze otuda. Najbolje ih je izbjegavati i prekinuti komunikaciju.
Postojao je i dodir izvanzemaljskih civilizacija s nekolicinom ljudi koji su imali vlast u različitim zemljama našeg planeta Zemlje. Postojao je, također, sporazum između nekolicine zemalja o tome da se ne dozvoli javno objavljivanje informacija o tome, a i da se uklone dijelovi njihovih razornih protivničkih naprava, zbog straha od drugih civilizacija koje bi se mogle probiti na planet Zemlju. Oni koji nisu cijelo vrijeme donosili korist našem planetu Zemlji, također su sklopili sporazum s nekim zemljama na planetu Zemlji, iz straha od odmazde.
Dvadeset i četiri civilizacije došle bi da se planet Zemlja nalazi na rubu uništenja od strane tih manjih izvanzemaljskih civilizacija. One žele planet Zemlju održati u njezinom sadašnjem stanju, jer ga i one smatraju sredstvom za sebe. Dvadeset i četiri civilizacije također ne bi dozvolile da one potpuno nadvladaju, ali čovječanstvo mora imati svijest o postojanju Dvadeset i četiri civilizacije, i onih koji zajedno s njima rade, ali i o postojanju ovih drugih. Onda može postojati ispravni osjećaj procjene prilikom primanja informacija o izvanzemaljcima. Oni iz drugih, manjih civilizacija također čekaju povoljan čas, jer igraju igru sačekaj i vidi. One manje civilizacije koje promatraju planet Zemlju, koje su ostvarile dodire s vladama, i koje dijelom postoje na planetu Zemlji i nalaze se u ovom području, imale bi ratne sukobe s Dvadeset i četiri civilizacije ili s onima koje rade s njima: stoga bi to značilo postojanje razornog sredstva u atmosferi planeta Zemlje. Čovječanstvo u svom velikom strahu ne bi priznalo ili shvatilo da postoje i oni dobronamjerni.
One izvanzemaljske civilizacije koji su u dodiru s tim vladama, i s onim svemirskim vozilima kojih su se te vlade dočepale: neki od tih događaja su slučajni, neki su namjerni, ali oni su se, davajući, pokušali ulagivati, a "veliki" su odlučili da se moraju povezati, jer nisu sigurni u motive tih civilizacija. Njihovi motivi nisu dobronamjerni, a izvršili su i neke otmice.
Ako oni iz tih manjih izvanzemaljskih civilizacija mogu utjecati na Polumjesec (islamske zemlje) zbog toga Sjedinjene Američke Države pokušavaju promijeniti tu situaciju - ako oni uzmognu aktivirati Polumjesec ili prouzročiti srdžbu, onda oni mogu stvoriti podvajajuću situaciju na planetu Zemlji. A manje civilizacije onda se premještaju na položaj koji može stvoriti još više pustošenja.

Dvadeset četri civilizacije moraju djelovati na način koji ne donosi strah od pustošenja. Važno je da čovječanstvo zna da postoje druge visoke civilizacije svemira koji im žele dobro i koji samo žele pomoći u uzdizanju planeta Zemlje. Oni neće dozvoliti uništenje planeta Zemlje, ali čovječanstvo mora početi sebi pomagati i donositi odluke temeljene na opstanku planeta Zemlje.

Prijetnja silom je krajem 20 stoljeća dovela do međusobnog približavanja velikih sila prvenstveno SAD-a i Rusije, premda nije važno je li to bila sila ili spremnost, jer u zajedništvu su postali partneri protiv druge izvanzemaljske prijetnje koja može dovesti do uništenja, i u zajedništvu su jedni druge doživjeli kao ljudska bića - a to je koristilo planetu Zemlji.


Građevine velikih proporcija u Peru u Andama, Hram i piramida


Kompleks u Peru u blizini Lime a dolje sličan u Afganistanu


SERIJA VELIKIH GRAĐEVINSKIH KOMPLEKSA U KINI U PUSTINJI GOBI DUGAČKI ČAK 1 600 km





Nepoznati objekti na Antartiku-nisu građevine za koje se zna da su ih napravli ljudi



SVE SLIKE NA SEBI IMAJU KOORDINATE GOOGLE EART TAKO DA SVI ZAINTERESIRANI MOGU SAMI ISTARŽIVATI I PROCIJENITI VJERODOJSTVENOST PODATAKA IZ TEKSTA I SLIKA

Ima mnogo obijekata i građevina ostavljenih iz prošlih vremena od strane svemirskih civilizacija na Zemlji, Mjesecu i Marsu koji su otkriveni i dokumentirani a koji se ne daju u javnost. Ima tu svega, od piramida na Zemlji i Marsu, Hramova, velikih megalitnih građevina do ostataka svemirskih brodova na Mjesecu. Važno je da ljudi shvate i prihvate da nisu sami u Svemiru, da je pored Zemlje naseljeno bezbroj planeta te da postoje visoko razvijene civilizacije koje egzistiraju na drugim brzinskim ovojnicama a stare su milijarde godina.

Bića iz visokih civilizacija dolaze na Zemlju na dva načina, prvi je svemirskim brodovima koji dolaze iz udaljenih zvijezdanih sustava ove naše i drugih galaksija a drugi nači ne preko Zvijezdanih vrata koja su smještena u brdu Megidu u Izraelu. To mjesto je od izuzetnog značaja za sve visoke svemirske civilizacije tisućama godina, to je u stvari portal i prolaz kojim najlakše i najbrže mogu sa svojih planeta doći na Zemlju. Čak su i snimljene vrlo uspiješne serije i film o Zvjezdanim vratima (Stargate, SG-1, Stargate Atlantis i Stargate Universe).

Vojno-obavještajni i visoki znanstveni krugovi nešto znaju o tom mjestu pa su već prije 100 godina pokrenuta istraživanja na tom lokalitetu.

Megido je mjesto od velike važnosti u antičkom svijetu. To se čuvala zapadnu granica u uskom prolazu i trgovačkom putu koji povezuje Egipat i Asiriju. Zbog svog strateškog položaja, Megido je mjesto nekoliko povijesnih bitaka. Mjesto je naseljeno od oko 7000 prije Krista do 586 godina prije Krista (u isto vrijeme kao uništenja Prvog izraelskog Hrama u Jeruzalemu od strane Babilonaca, a nakon pada izraelskog vladavine i izgona). Od tog vremena je ostao nenastanjen, očuvane su ruševine datirane prije 586 n.e. Naselje od tada nije dirano. Umjesto toga, grad Lajjun je sagrađena u blizini mjesta, ali bez nastanjivanja ili remećenja njegovih ostataka.

Megido se spominje u starim egipatskim spisima jer je jedan od egipatskih moćnih kraljeva, Thutmose III, napao grad u 1478 g. prije Krista. Bitka je detaljno opisana u hijeroglifima imože se naći na zidovima njegova Hrama u Gornjem Egiptu.

Spominje se u Bibliji kao Put uz more", postaje važna vojna arterija Rimskog Carstva i bio je poznat kao Via Maris. Ima kružna oltar poput svetište Migron 4040

Slavne Bitke uključuju:

-Bitka kod Megida (15. stoljeće prije Krista): borba između vojske egipatskog faraona Thutmose III i velike koalicije Kanaanca na čelu s vladarima Megida i Kadeša.
-Bitka kod Megida (609 pr.kr.): borio između Egipta i utvrdili judejsko kraljevstvo, u kojem se kralj Jošija pao.
-Bitka kod Megida (1918): tijekom Prvog svjetskog rata između savezničkih vojnika, na čelu s generalom Edmund Allenby i obrambene osmanske vojske.

Kibbutz Megido se nalazi u blizini manje od 1 km (0,62 km) daleko na jugu. Danas, Megido Junction se nalazi na glavnoj prometnici koja povezuje središte Izraela sa donjom Galilejom i sjever. Nalazi se na sjevernom ulazu u Wadi Ara, važnom planinskom prijevoju povezuje dolinu Jizreel s izraelskom obalnom nizinom.

Godine 1964, za vrijeme posjete pape Pavla VI Svetoj zemlji, Megido je bilo mjesto gdje se sastao s izraelskim dostojanstvenicima, uključujući i izraelskog predsjednika i premijera.

Megido je iskopan tri puta i trenutno se iskopava još jednom. Prva istraživanja su obavljena između 1903 i 1905. Godine 1925, kopanje je nastavljen po Orijentalnom institutu Sveučilišta u Chicagu, financiranog od strane John D. Rockefeller, Jr., sve do izbijanja Drugog svjetskog rata. Rad je vodio na početku Clarence S. Fisher, a kasnije, Robert Gordon Lamon. Orijentalni institut je namjeravao potpuno iskopati cijelu teren, sloj po sloj, ali na žalost ponestalo je novca prije nego što su to mogli učiniti. Danas je kopanje ograničeno na trg ili sonde na temelju toga da oni moraju ostaviti nešto za buduće arheologe s boljim tehnikama i metodama. Tijekom tih istraživanja otkriveno je da je bilo oko 8 razina naselja, a mnogi od otkriveni ostaci čuvaju se u Muzeju Rockefeller u Jeruzalemu i Orijentalnom institutu u Chicagu.

Yigael Yadin je proveo iskopavanja u 1960, 1966, 1967 i 1971 za Hebrejsko sveučilište Formalni rezultati tih iskopina još nisu objavljeni, ali je 2005 darovnica izdana od strane Shelby White -. Leon Levy Programa arheoloških publikacija za proizvodnju ekspedicija- završno izvješće.

Megido je nedavno (od 1994) bio predmetom iskapanja svake dvije godine sa kampanjama koje provodi ekspedicije na Sveučilištu u Tel Avivu, koji je trenutno ko-režiji Izraela Finkelstein i David Ussishkin, Eric H. Cline s The George Washington University koji služi kao pomoćnik direktora (USA), zajedno s konzorcijem međunarodnih sveučilišta. Jedan značajan lik iskopa u blizini je na licu mjesta, suradnja između stručnjaka arheologa i znanstvenika, sa detaljnim kemijskim analizama koje se izvode pomoću infracrvenih spektrometarskih polja.

U 2010, Jizreel Valley regionalni projekt, u režiji Matthew J. Adams iz Bucknell Sveučilištu u suradnji s Megido ekspedicijpm, poduzima iskopine u istočnom produžetku ranobrončanodobnoga grada Megida, na mjestu zvanom Tel Megida (istok) .

U Megida Ivories su tanke rezbarije u bjelokosti nalaze u Tel Megida u današnjem Izraelu. Većina su iskopani Gordon Loud, a trenutno je izložen u Orijentalnom institutu u Chicagu. Neki od predmeta su izloženi u Muzeju Rockefeller u Jeruzalemu, Izrael

Predmeti koji su nađeni u stratumu VIIa, ili kasnog brončanog i starijeg sloja na mjestu. Drugi primjeri se održavaju na raznim drugim mjestima. Zanimljivo je da su isklesani iz ivories nilskim konjem sjekutića iz Nila. Umjetnički stil stavke također smatra da se pod utjecajem egipatskih konvencijama i slučaj bjelokosti olovka pronađen je upisan s kartuši Ramzesa III.

U 2005, izraelski arheolog Yotam Tepper iz Tel-Aviv University su otkrili ostatke crkve, vjeruje da je iz trećeg stoljeća, nekoliko stotina metara južno od Tel na temelju Megida u zatvoru. Među nalazima je cca. 54 četvornih metara veliki mozaik s grčkim natpisom navodi da je crkva posvećena "Bogu Isusa Krista." Nagađa se da je ovaj nalaz bio najstariji ostatak crkve u Svetoj zemlji.

Naravno informacije o ovom mjestu se neće tako lako dobiti. Ovo je i mjesto gdje nas je doveo makiventa Melkizedek, te ću dati skraćene transkripte komunikacije.

P: Kako bi mogli doći u kontakt s Melkizedekom
O: Borave na zemlji. Tri tri. Tri planete, tri zvijezde. Tri
P: Tri planete tri zvijezde?
O: Tri. Oni žive na Zemlji. Vidim svih 12 Melkizedeka, jedan do drugoga su. Poredani su
P: Kako bi mogli u normalnoj situaciji bez transa doći do nas, ili da dođu ovdje na hipnozu kad radimo trans. Da se čvrsto povežemo s njima, u svrhu opstanka Zemlje
O: Oni se drže skupa. Iza nas. Ja vidim naš trokut, to tri smo mi
P: Ti vidiš nas?
O: Poredane smo u trokut. Te tri crne kugle su naše glave. Njih 12 pitaju što želimo. Što želimo od njih
P: Želimo da stupimo u normalan kontakt s njima, i dali su oni materijalizirani u ljudskom obliku
O: Mogu biti
P: I da dođu u ljudskom obliku kod nas, to bi htjeli, da normalno porazgovaramo s njima
O: Za sada ne. Za sada ih ne možemo dozvati, ne možemo odmah. Treba prvo uspostaviti kontakt i održati vezu. Neće ne mogu odmah
P: Dakle pustite svo pozitivno što vidite dok ste u transu, pustite da vrata budu otvorena, i širimo pozitivna druženja sa svima koji su...
O: Stoje u polukrugu njih 12, poredani jedan do drugog. I otvoreni su s jedne strane, potpuno kao kugla, i jedan dio kugle su kao oni, obavijeni uokolo. Melkizedeka ima 12
Nakon sedan dana ponovili smo čitav postupak i uspostavili ponovo trokut tri osobe u dubokom transu i započeli kontakt sa delfinim i Mekizedecima
P: Spojene ste s delfinima, I zajedno ćete se spojiti sa Melkerzedecima
O: Dvanaest ih je. Dvanaest ih je koji su na Zemlji
P: Lagano se spojite telepatski s njima. Osjetite ih. I recite kada dođu
O: Čim smo pomislile su došli, u vidu energije
P: da li je Makiaventa Melkezedek s njima
O: broj 3, s desne strane
P: Pozdravite ga
O: istupio je vani
P: poklonite mu se i pozdravite onako kako je njihov običaj
O: spušta se na desno koljeno, i ja sam se spustila na desno koljeno
P: spustite se sve tri na desno koljeno, pozdravite ga
P: kako civilizacije iz svemira i bića iz drugih planeta, i oni Melkerzedeci, kako oni zovu planet Zemlju
O: ne mogu to izgovoriti
P: probajte slovo po slovo
O: simbol je, nije riječ, stalno mi dolazi kao nula, ali rastegnuta
P: Jeste li još kod Makijavente Melkizedeka
O: tu je
Dejan: pitajte ga, koliko je svjetlosnih godina njihv matični planet, udaljen od našeg planeta
O: 625 000 svjetlosnih godina
P: pitajte Makijaventu Mekizedeka, što znače oni portali i uređaji u brdu Medigo u Izraelu. Šta to znači, čemu to služi?
O: njihov prolaz
P: njihov prolaz?
O: dubina je unutra
P: i šta se radi s tim uređajem
O: oni šeću. Zlatne su boje, i imaju štap u rukama
Dejan: šta rade ti uređaji, čemu služe?
O: energetska polja
P: energetsko polje za šta?
O : prolaz
P: prolaz, gdje?
O: njihov prolaz
P: a gdje prolaze oni, putuju li kroz to?
O: da
P: gdje? Na svoju planetu? Kako ih to teleportira, ili na koji način to radi?
O: energijom, na ulazu smo
P: probajte ući, probajte ući unutra, uđite u brdo Medigo u Izraelu
O: ne
P: zašto?
O: stojimo na ulazu
P: možete ući
O: polje u vidu energije blokira nas, oni kad dolaze, dolaze jedan po jedan, iz profila ih vidim, zlatni su, prvi ima štap
P: možete li pitati Makijaventu Melkizedeka što se unutra nalazi i zašto ne možete vi ući i pitajte da li vas on može unutra uvesti
O: ne, blokada, neda, kao da zaslijepe prolaz kad mi trebamo ući, kao da se pojača to energetsko polje. Nnemamo mi pravo ulaza.
P: da li još postoji nešto na planeti, nešto slično kao što je to u Izraelu. Probajte obići cijelu planetu i vidjeti. S delfinima obiđite planetu, i vidite da li ima igdje nešto slično
O: kod Indije u oceanu, unutra, vidimo ocean, vidimo Indiju, unutra je prolaz u dubini
P: ne možete ući unutra?
O: vidim gore, da, gore na nebu, meni je to u vidu kugle, ovo nisu vrata, ovo je kugla, drukčije izgleda
P: tko to koristi? Dali isto Melkezedeci ili netko drugi?
O: prepreka je iznad tog dijela
P: a ne znaš koja civilizacija to koristi?
O: HUVA
P: pročitaj kako treba, pogledaj na pijesak, kao što si pisala slova, i pročitaj
O: HUVA
P: u kakvom je odnosu Makijaventa Melkizedek sa Isusom iz Nazareta i da li ima neke odnose s njim?
O: da
P: a gdje je Isus? Pitajte nek vam kaže gdje je Isus i da li on ima kontakte s našom planetom, da li se mogu čuti?
P: gdje je Isus?
O: s lijeve strane
P: da li se nalazi na planeti
O: s desne strane Makijaventa Melkizedeka, s naše lijeve strane
P: šta je četvrti po redu?
O: ne, do Makijaventu Melkizedeka je
Dejan: tu je s vama, dali ga vidite?
O: stoji korak iza Makijaventu Melkizedeka
P: pa poljubite ga bože moj
- Smijeh –
O: ispružio je ruke, ispružio je dlanove
P: Makijaventa Melkizedek ga je pozvao?
O: Pozvao ga je da dođe da ga vidimo
O: obučen je u zlatno, da, ima čvor oko pasa, ima čvor s lijeve strane, naša desna. Ja mu ne vidim lice, ja mu vidim ruke žilave
P: digni glavu, vidjet češ mu lice
O: ja mu ne vidim lice, ja vidim zlato, zlatno sve
P: zamolite ga da istupi, i dođe bliže vas da ga vidite
O: ne treba, on je otvoren
P: kako izgleda
O: zlatno, smije se, ima ispružene ruke
P: Skroz ćete se opustiti, ući u duboki trans i pokupit ćete svaka informacije, individualno od Isusa, ali duboko ćete otići u trans, duboko
O: što dublje idem, to me boli sve, ne, ja neću ja sam dobila odgovor ne, meni je ovo u vidu boli. ne sili me
P: dobro, onda ga pozdravite, Isusa zahvalite mu, poljubite ga, pošaljite mu ljubav i sreću
O: to što si htio ostavi za drugi put
P: da li je moguće da se Melkizedeci pojave kod nas u prostoru, dok mi radimo hipnozu, ali u ljudskom tj. materijalnom obliku
P: pustit ću njih da odgovore
O: svi otvaraju usta, dogovaraju se
P: da li će doći, lijepo ih zamolite
P: kako oni izgledaju kad ih normalno gledate, kad razgovarate s njima
O: zlatno, poredani jedan do drugoga
P: da li imaju ruke noge itd. oblik
O: imaju brade, dugačke onako, na glavi imaju nešto čudno, nekakva pokrivala, da, pokriveni su nečim
P: da li možete vidjet godine recimo, usporedivši ih s godinama na zemlji, kako izgledaju, mlado staro?
O: staro
P: koliko? Koliko staro?
O: jako staro
P: ne izgledaju lijepo mlado, face lijepe
O : ne stari su, koljena su im polusavijena
P: šta rade oni tu, na Zemlji?
O: kontroliraju cikluse, mir, godine, godišnja doba, sve. Redovit ciklus spirala, nešto tako. Red – redoslijed, kontroliraju nešto.


Megido je naseobina duže trajnosti - nju je 9228. godine prije Krista utemeljila mala skupina koja je doselila iz jednog drugog područja, u vrijeme uništenja. On je bio uporište onih koji su održavali kontakt i komunikaciju s visokim civilizacijama, a on je bio i uporište istine. Oni koji su se u svojim razmišljanjima ili u svojim sanjarenjima tome protivili, odlučili su da če, uništenjem istine, biti u stanju upravljati planetom Zemljom. To je područje na kojem su visoke civilizacije i drugi posjetili naš planet, u različitim vremenima. To je sastajalište.

Kao što se zna za područja diljem našeg planeta koja su energetska jezgra ili mjesta posebnog osjećaja, i katkad ona služe kao cijevi kojima različite civilizacije dolaze na zraci energije, koja je, zapravo, otvaranje između dimenzija. Megiddo je područje u kojem je započelo postavljanje tih energetskih jezgri, i sve su ga civilizacije u ovo ili ono vrijeme koristile. Na planetu Zemlji, to je bilo mjesto za ono što mi nazivatmo sastancima na vrhu, i sve su visoke civilizacije u ovo ili ono vrijeme tu došle, ali ne sve u isto vrijeme. Došli su da bi komunicirali s "Hawkom". Bića u žutom koja neki mogu vidjeti bila su iz civilizacije koja je čuvar. To je, zapravo, podnožje onoga što mi nazivamo energijom u koju se visoke civilizacije mogu "uključiti".

Ovaj post o Koraljnom dvorcu pišem iz očiglednog primjera gradnje megalitne arhitekture u našem dobu a primjer su tehnologije izgradnje ogromnih građevina te odbranbenih zidina koje su se gradile za vrijeme civilizacije Atlantide i njezinih ostataka nakon ubištenja te civilizacije. Ostatke takvih građevina imamo po cijelom svijetu a ima ih i Hrvatskoj i BiH, uključujući najveće piramide na svijetu u Visokom. To su ostaci civilizacije Atlantide na Zemlji.

Izgradnja koraljnog dvorca je samo primjer te vrlo napredne tehnologije koju je latvijac u USA Edward Leedskalnin poznavao. Koliko znam nitko nije u zadnjih 1000 godina prije njega poznavao tu tehnologiju niti je danas poznata. Ona je naprednija od današnje najmodernije građevinske tehnologije. To je samo jedna potvrda koliko je prijašnja civilizacija na Zemlji bila naprednija od ove naše današnje mehanističke civilizacije.

Koraljni dvorac je kamena struktura koju je stvorio latvijac iz USA Edward Leedskalnin (1887-1951) sjeverno od grada Homestead na Floridi u Miami-Dade pokrajini na raskrižju Južne Dixie (US Highway 1) i West 157th Avenije. Struktura se sastoji se od brojnih megalitskih kamenja (uglavnom vapnenca formiranog od koralja), svaki težine nekoliko tona. Dvorac je trenutno privatno vlasništvo i turistička atrakcija. Koraljni dvorac je poznat po urbanim legendama koje tvrde da ga je sagradio vlastoručno Leedskalnin pomoću magnetizma i / ili nadnaravne sposobnosti.

Prema promotivnom materijala iz koraljnog dvorca, Edward Leedskalnin je počeo graditi dvorac svojoj 16-godišnjoj zaručnici Agnes koja je živjela u Latviji, samo jedan dan prije vjenčanja. Odlaskom u Ameriku, dobio je tuberkulozu, ali se spontano izliječio, navodeći da je imao neki utjecaj magneta na njegovu bolest.

Edward je proveo više od 28 godina u izgradnji Koraljnog dvorca, odbija dopustiti da ga bilo tko gleda dok radi. Prije je nekoliko tinejdžera tvrdilo da su svjedoci njegovog rada, izvještavaju da je pokretao blokove koralja u kretanju kao kod vodikovih balona. Jedini alat koji Leedskalnin govorio da koristi je "perpetum mobile nositelj."

Leedskalnin je izvorno izgradio dvorac, koji je nazvao kameni Gate Park, u Florida City, na Floridi oko 1923. Kupio je zemlju od Rubena Mosera čija je mu je supruga pomogla kada je imao tešku borbu s tuberkulozom. Florida City je najjužniji grad u Sjedinjenim Državama koja se ne nalazi na otoku. To je na iznimno udaljenom mjestu s vrlo malo razvoja u to vrijeme. Dvorac je ostao u Florida City do oko 1936, kada Leedskalnin odlučili da se preseli i uzima dvorac. Web stranice Koraljnog dvorca navode da je on izabrao da se presele kako bi zaštitio svoju privatnost kada se raspravljalo o razvoju zemljišta na području dvorca. On se želio preseliti na više naseljenih lokacija nakon što je teško pretučen jedan noć od huligana koji su željeli da ga opljačkaju. On je proveo tri godine u preseljenju strukture Koraljnog dvorca16 km sjeverno od Florida Citya, na današnjem mjestu na farmu, u Floridi.

Leedskalnin je i dalje radio na dvorcu sve do svoje smrti 1951. Koraljni komadi koji su dio novijeg dvorca, a ne među onima transportirani iz izvornom mjestu, bili su pohranjeni na imanju samo nekoliko metara od južnog zida.

Leedskalnin naplaćuje posjetiteljima deset centi po osobi za obilazak dvorca. Leedskalnin nikada nije rekao tko ga je pitao kako je sagradio dvorac. On bi jednostavno odgovoriti "To nije teško ako znate kako."

Na pitanje zašto je sagradio dvorac, Leedskalnin će nejasno odgovoriti da je za njegovu "slatku šesnaestogodišnjakinju." Prema latvijskom popisu, žena je postojala, ali njeno ime je zapravo Hermine Lksis.

Kad Leedskalnin obolio u prosincu 1951, on je stavio znak na prednjeg vrata "idem u bolnicu" i uzeo autobus za bolnicu u Miamiju. Liječnici su otkrili da Leedskalnin boluje od naprednog raka želuca. Umro je u bolnici tri dana kasnije.

Temelji Coral Castle sastoji se od kratkih 1.100 tona kamena u obliku zidova, rezbarija, namještaja i kula dvorca. Obično se navodi da se sastoje od koralja, također poznat kao oolitski vapnenac. Oolit je iz sedimentnih stijena sastavljena od malih sfernih zrnaca koncentrično slojevite karbonata koji može uključivati lokalizirane koncentracije fosilnih školjki i koralja. Oolit se nalazi u cijeloj jugoistočnoj Floridi od Palm Beach na Florida Keysu.

Kamenje je pričvršćeno zajedno, bez veziva sa klinovima. Oni su postavljeni na vrhu svake drugog bloka koristeći svoju težinu da ih drži zajedno. Izrada detalja je tako vješta i kamenje je povezani s takvom preciznošću da svjetlost ne prolazi kroz zglobove. U 2,4 m visokih okomitih kamena, koje čine perimetar zid ima jednoobraznu visinu. Čak i uz prolaz desetljeća i izravan dolazak 24. kolovoza 1992 uragana Andrew 5 kategorije, kamenje se nije pomaknulo.

Mnoge karakteristike i djelovi dvorca su značajni. Među njima su dvokatni dvorac kula koja je služila kao Leedskalnin je prostorije (zidovi koji se sastoji od 2,4 m visokih komada kamena), su točni sunčani sat. Polaris teleskop, obelisk, prikazuju nebeske zvijezde i planete, i brojni komada namještaja. Komadi namještaja su u obliku srca stola, stol u obliku Floride, dvadeset i pet ljuljajućih stolica, stolice su nalik na polumjesec a mjesec sa kadom, krevetom i prijestoljem.

Uz nekoliko iznimaka, predmeti su izrađeni od jednog komada kamena koje teže u prosjeku 14 t svaki. Najveći kamen je težak 27 tona i najviša dva monolita su visoki7,6 m svaki.

8,2 tona pokretna 3m visoka vrata su poznata struktura dvorca, dokumentirana na televizijskim programima. Vrata su uklesana tako da se uklapaju u jednan milimetar od zidova. To je tako dobro izbalansirano, navodno, da dijete može otvoriti vrata s pritiskom prsta. Tajna vrata je savršeno uravnotežena os i lakoća s kojom je lebdjela je trajala desetljećima dok su prestala raditi 1986. Kako bi vrata uklonili, šest muškaraca i 45 t dizalice su se koristile. Nakon su vrata uklonjen, inženjeri su otkrili kako ih je Leedskalnin usmjeravao i uravnotežio. On je izbušio rupu od vrha do dna i umetnuo metalnu osovinu. Stijena se oslanjala na starom kamionskom ležaju. Kvar ovog ležaja je rezultirao da se vrata nisu okretala. Zajedno s novim ležajevima i osovinama, su postavljeni na svoje mjesto 23. srpnja 1986. U 2005 g. su ponovno popravljena, no ne okreću se istom lakoćom kao nekad.

Struktura se smatra tajanstvenom a neki tvrde da je Leedskalnin izgradio dvorac koristeći neki nepoznati oblik znanosti, međutim, takve tvrdnje nisu strogo analiziraju od strane bilo inženjera i znanstvenika pa nema znanstvene podloge o tome osim da današnja građevinska tehnologija nije sposobna za gradnju takvog objekta sa tom preciznošću.

Iz informacija dobivenih iz izvanzemaljskih izvora od bića iz visokih civilizacija u svemiru koji borave na Zemlji mogli bi složiti sliku napretka evolucijskih planeta u svemiru sa razvojem ljudi i njihove civilizacije.

Iz početka života na evolucijskom planetu do vremena konačnog procvata što se klasificira kao doba svjetlosti i života, tu se pojavljuju na pozornici svjetske akcije najmanje sedam epoha ljudskog života na prosječnim planetama. One eonima određuje planetarna misija visokih svemirskih civilizacija i bića iz Raja, a prosječno naseljenu svijetu ove epohe se pojavljuju u sljedećem redoslijedu:

1. Čovjek do vremena pred-Planetarnog vladara (pojave bića visokih civilizacija).

2. Čovjek od vremena post-Planetarnog vladara .

3. Post-Adamički Čovjek (nakon dolaska planetarnog Adama i Eve)

4. Čovjek post- Sudbenog Rajskog Sina

5. Čovjek post-darivanja Rajskog Sina

6. Čovjek post-Učiteljskog Rajskog Sina.

7. Doba svjetla i života.

Moram naglasiti da je na Zemlji darivan Rajski Božiji Sin Stvoritelj reda Mihaela poznat kao Isus Krist, stvoritelj ovog lokalnog svemira. Zemlja je jedina planeta u našem svemiru koja je imala čast darivanja Rajskog Sina Stvoritelja. Na ostalim evolucijskim planetama posjete i darivanja vrše Rajski Sinovi reda Avonal. Oni su u svemu isti Sinu Stvoritelju koji je jedini u svom svemiru dok Rajskih Sinova Avonala ima više, oni nemaju stvoriteljskih sposobnosti. Avonali na planetu dolaze u razdiobnim vremenima kao suci razdoblja i unaprijeditelji duhovnog statusa planeta. Na Zemlji nikad nije bilo posjete tih Rajskih Sinova.

Svjetovi prostora, čim su fizički pogodni za život, nalaze se na registru visokih civilizacija i na vrijeme bića posjećuju takve planete u svrhu pokretanja života. Cijelo razdoblje iz početka života do pojave čovjeka je određeno kao prehumano doba i prethodi uzastopnim smrtnim razdobljima koje se ovdije razmatraju.

Evolucijske obojene rase - crvena, narančasta, žuta, zelena, plava, indigo i – počinju se prikazivati oko vremena kada primitivni čovjek razvija jednostavni jezik i počinje vježbe kreativne mašte. U ovom trenutku čovjek je dobio naviku da stoji uspravno.

Primitivni ljudi su moćni lovci i žestoki borci. Zakon u ovoj dobi je fizički opstanak najjačih, a vlada u ovim vremenima je u cijelosti plemenska. Tijekom ranih rasnih borbi na mnogim svjetovima neke evolucijske rase su uništene, kao što se dogodio na Zemlji. Oni koji su preživjeli su obično naknadno pomiješani sa kasnijim uvezenim ljubičastim rasama Adamičkih naroda.

U svjetlu naknadne civilizacije, ovo doba primitivnog čovjeka je dugo, tamno, i krvavo poglavlje. Etika u džungli i moral prašume nisu u skladu sa standardima kasnijim općim pravilima objavljene religije i višeg duhovnog razvoja. Na normalnim i neekspirimentalnim svijetovina to doba je vrlo različito od dugotrajne i iznimno brutalne borbe koja karakterizira ovo doba na Zemlji. No, bez obzira na sve događaje rane dobi od ljudske pojave, priredbe primitivnog čovjeka predstavljaju divan, čak i herojsko poglavlje u analima evolucijskog svijeta vremena i prostora.

Unutar 100,000 godina od vremena kada čovjek stekne uspravno držanje, Planetarni Vladar iz svemirskih civilizacija obično stigne. Primitivni ljudi obično prirede dobrodošlicu Planetarnom Vladaru i njegovim vidljivom osoblju, u stvari, oni često gledaju na njih sa strahopoštovanjem, gotovo sa obožavanjem, ako se ne to ne ograničava.

Sa dolaskom Planetarnog Vladara novo dijeljenje počinje. Vlada se na zemlji, i napredne plemenske epohe se postižu. Veliki društveni napredak su se napravili tijekom nekoliko tisuća godina ovog režima. Pod normalnim uvjetima ljudi postižu visoku državnu civilizaciju u ovoj dobi. Oni se ne bore tako dugo u barbarizmu kao rase Zemlje. No, život na naseljenom svijetu, tako se mijenja u pobuni da nemamo pojma o takvim režimima na normalnom planetu. Prosječna dužina ovog razdoblja je oko 500.000 godina, neki duže, neki kraće. Tijekom ovog razdoblja planeta je priključena u krugove svemirskog sustava.

To je doba realizacije ravnopravnosti spolova. Na nekim planetama mogu muški vladati, a na drugima naličju prevladava odlučivanje žena. U ovom razdoblju normalnog svijeta uspostavlja se puna ravnopravnost spolova, to je prethodno potpunijeg ostvarivanje ideala obiteljskog života. To je u zoru zlatnog doba kuće. Ideja plemenskih vladavina postupno ustupa dvojni koncept nacionalnog života i obiteljskog života. U ovom razdoblju, poljoprivreda čini njezin izgled. Rast obitelji, ideja je nespojiva sa lutajućim i nesređenim životom lovaca. Postupno se praksa naseljavanja naselja i obrađivanja tla etablira. Pripitomljavanje životinja i razvoj domaće umjetnosti se brzo nastavljaju. Kada su došli na vrhunac biološke evolucije, visok stupanj civilizacije je postignut, ali malo je razvoja mehaničke opreme, izum je obilježje naredne dobi. Rase su se očistile i dovele do državne visokog fizičkog savršenstva i intelektualne snage prije kraja ovog doba. Rani razvoj normalnog svijeta uvelike je pomogao i plan promicanja i povećanja viših vrsta ljudi s proporcionalnoim smanjivanjem nižih. I to je neuspjeh naših ranih naroda da tako ne razlikuje ove niže tipove koje računa za prisutnost toliko neispravnih i degeneriranih među pojedincima današnjih rasa Zemlje. Jedno od najvećih dostignuća u ovoj dobi je to ograničenje umnožavanja mentalno oštećenih i socijalno nesposobnih pojedinaca. Davno prije vremena dolaska Adama, većina svijeta ozbiljno djeluju na zadatku rase za pročišćavanje, nešto što Zemaljski narodi nisu ni još ozbiljno poduzeli.

Taj problem rasnog poboljšanja nije tako veliko poduzimanje, kada je napadnut u ovoj ranoj ljudskoj evoluciji. U proteklom razdoblju plemenskih borbi i robusnog natjecanja u rasnom opstanaku većina korova abnormalnih i oštećenih sojeva nestaje. Idiot nema puno šanse za preživljavanje u primitivnim i plemenskim zaraćenim društvenim organizacijama. To je lažni osjećaj naše djelomično usavršene civilizacije koji potiče, štiti, i održava beznadno neispravne sojeva ljudskih evolucijskih zaliha. To nije ni nježnost ni altruizam darovati uzaludne simpatije za degenerirana ljudska bića, neriješive abnormalne i loše ljude. Oni postoje čak i na većini normalnih evolucijskih svijetova dovoljno razlike između pojedinaca i između brojnih društvenih skupina da osiguraju puno ostvarivanje svih tih plemenitih svojstava altruističnog osjećaja i nesebičnih smrtnih službi, bez nastavljanja socijalno nesposobnih i moralno degeneriranih sojeva u razvijaju čovječanstva. Postoji obilje prilika za vježbanje tolerancije i funkcije altruizma u ime onih nesretnih i siromašnih pojedinaca koji nisu nepovratno izgubili moralnu baštinu i zauvijek uništili njihovo duhovno pravo po rođenju.
Kada je izvorni poticaj evolucijskog života pokrenut i njen biološki tijek, kada je čovjek dosegao vrhunac životinjskog razvoja, tu dolazi drugi red unaprijeđenja. To vrijedi za sve evolucijske svjetove. Kada je najviša moguća razina evolucijskog života postignuta, kada primitivni čovjek nije uzašao koliko je to moguće u biološkim razmjerima, Adam i Eva se uvijek pojavljuju na planetu, nakon što ih je poslao Sustavni Vladar iz civilizacija.

Glavni cilj Adamičkog režima je utjecaj na čovjeka da se razvija za dovršetak prelaska s lovačkog i lutalačkog stupnja na civilizaciju koja je zemljoradnička i hortikulturna, kasnije sa dopunjena izgledom urbanog i industrijskog dodatka na civilizacije. Deset tisuća godina tog dijeljenja i bioloških uzdizanja je dovoljno da se postigne efekt čudesnog preobražaja. Dvadeset i pet tisuća godina takvih uprava objedinjenih mudrosti Planetarnog Vladara i Adama i Eve obično područje dozrijeva za nastup sudbenog Rajskog Božijeg Sina.
Adamičko potomstvo nikada se ne mješa sa nižim sojevima evolucijske rase. Niti je to plan za Planetarnog Adama i Evu da se osobno mješaju sa evolucijskim narodima. Ovaj projekat rasnog poboljšanja je zadatak njihovih potomaka. No potomci Adama i Eve su mobilizirani generacijama prije otvaranja službe rasnog spajanja.

Rezultati dara Adamičke životne plazme na smrtnim rasama je neposredno uzvišenje intelektualnih kapaciteta i ubrzavanje duhovnog napretka. Tu je također obično neki fizički napredak. U prosjeku svijet post-Adamičkog razdoblja je doba velikih izuma, kontrole energije i mehaničkog razvoja. Ovo je doba pojave mnogostruke proizvodnje i kontrole prirodnih sila, to je zlatno doba istraživanja i konačno podvrgavanje na planetu. Velik dio materijalnog napredka svijeta događa se tijekom ovog vremena od inauguracije razvoja fizičkih znanosti, kao što epoha Zemlje sada doživljava. Naš svijet je pun otkrića i iza prosječne planetarne rasporede.

Do kraja Adamičkog dijelovanja na normalnom planetu rase su gotovo pomiješane, tako da se može uistinu izjaviti da je "Bog je napravio jednu krv za sve narode", a da je njegov sin "je od jedne boje za sve narode. "Boja kao kombinirane rase je nešto od maslinasto svijetle ljubičaste boje, rasne "bijele" sfere. Veliki etički napredak obilježava to doba, bratstvo čovjeka je cilj njihova društva. Svjetski mir - prekid rasnih sukoba i nacionalnih animoziteta - je pokazatelj planetarnih zrelosti za dolazak trećeg reda svemirskih bića, sudbenog Rajskog Sina.

Kada Rajski Avonal dođe do evolucijske planete na sudske postupke, jedino kao razdiobno suđenje, nikada se ne utjelovljuje. No, kada dođu na glavne misije, barem početne prve, oni su uvijek utjelovljeni, iako oni nemaju iskustvo rađanja, niti ne umiru u smrti područija. Oni mogu živjeti sa generacijama u onim slučajevima u kojima ostaju kao vladari na nekim planetima. Kada se njihove misije zaključe, i daje prinos planetarnom životu, vraća se na svoj bivši božanski status.

Nakon početnog posjeta sudbenog Sina rase uskoro osjećaju efekt svojeg ekonomskog oslobođenja. Svakodnevnom radu potrebna za održavanje svoje neovisnosti bi bili zastupljeni sa dva i pol sata svog vremena. To je sasvim sigurno dovoljno da oslobodi takve etičke i inteligentne ljude. Takvi profinjeni narodi dobro znaju kako iskoristiti slobodno vrijeme za samo-poboljšanje i planetarni napredak. Ove godine teče daljnje pročišćavanja rasne dionice i ograničavanje reprodukcije među manje uklopljene i slabo obdarene pojedinace.
Političkih vlada i socijalne uprave rasa i dalje se poboljšavaju, samouprava je prilično dobro utemeljena do kraja ovog perioda. Do samouprave upućuju na najvišu vrstu predstavnika vlasti. Takvi svjetovi unaprijede i časte samo one vođe i vladare koji su najprikladniji snositi društvene i političke odgovornosti. Vrijeme zatvaranja ove dobi, društvo počinje da se vraća u više pojednostavljene oblike života. Složena priroda napredovanja civilizacije radi svoje, naravno, i ljude uče živjeti više prirodno i učinkovito. I taj trend raste sa svakom uspješnom epohom. To je doba procvata umjetnosti, glazbe, i više učenja. Fizička znanosti je već dosegla visinu razvoja. Prekidom ovog doba, o idealnom svijetu, svjedoči punina velikog vjerskog buđenja, svjetskog duhovnog prosvjetljenja. A to veliko uzbuđenje duhovne naravi rasa je signal za dolazak Rajskog Sina i darivanja za otvaranje pete smrtne epohe.

Darivani Sin stigne na svijet visokog obrazovanja i kulture i susreće rase duhovno obučene i spremne asimilirati napredna učenja i cijeniti darivanu misiju. To je doba obilježeno širom svijeta u potrazi za moralnom kulturom i duhovnom istinom. Smrtne strasti u to razdoblje je prodor kozmičke stvarnosti i zajedništva sa duhovnom stvarnosti. Objave istine su proširene i na supersvemir. Potpuno novi sustav obrazovanja i vlade raste da zamijeni sirove režime bivšeg vremena. Radost življenja poprima nove boje, te je reakcije života uzvišena u nebeske visine tona i boje glasa. Darivani Sin živi i umire za duhovno uzdizanje smrtnika rasa svijeta. On uspostavlja "novi i živi put", njegov život je utjelovljenje Rajske istine u smrtnom tijelu, da je velika istina - čak i Duha Istine - u znanju za koje ljudi moraju biti slobodni.

Na Zemlji osnivanje tog "novog i živog puta" je zapravo kao i istina. Izolacijom Zemlje u Luciferovoj pobuni je suspendiran postupak kojim smrtnici mogu proći, nakon smrti, izravno na obalama dvoraca svjetova. Prije dana Krista Mihael na Zemlji sve duše su spavala sve do razdiobne ili posebnog tisućljetnog uskrsnuća. Čak i Mojsiju nije dopušteno da ide na drugu stranu do povodu posebnog uskrsnuća, pali Planetarni Vladar, Kaligastia, osporava takva oslobođenja. No, još od dana Duhova, Zemljini smrtnici opet mogu nastaviti izravno na više sfere. Postdarovana dob Sina može se proširiti od 10.000 do 100 tisuća godina. Nema proizvoljnog vremena dodijeljenog na bilo koje od ovih raspodjelnog razdoblja. Ovo je vrijeme velikih etičkih i duhovnih napredaka. Pod duhovnim utjecajem tih dobnih skupina, ljudski karakter prolazi kroz ogromne promjene i iskustva fenomenalnog razvoja. Tu postaje moguće staviti zlatno pravilo u praktičnom radu. Tijekom ovog razdoblja problemi bolesti i delinkvencije gotovo su riješeni. Izrođenost je već u velikoj mjeri eliminirana selektivnim razmnožavanjem. Bolest je praktički bila savladana kroz visoke kvalitete otporne Adamičke sojeve i inteligentnim i širom svijeta primjenjenim otkrićima fizičkih znanosti prethodnih razdoblja. Prosječna duljina života, u tom razdoblju, penje se i iznad ekvivalenta od tri stotine godina Zemaljskog vremena.

Kroz ove epohe nalazi se postupno smanjivanje državnog nadzora. Tu samouprava počinje funkcionirati, sve manje i manje restriktivnih zakona je potrebno. Vojne grane nacionalnog otpora su prolazne, u doba međunarodna harmonija stvarno stiže. Postoje mnogi narodi, uglavnom na određenim zemljišnim distribucijama, ali samo jedna rasa, jedan jezik, i jedna religija. Smrtni poslovi su gotovo, ali ne sasvim, utopijski. To je uistinu veliko i slavno doba!

U slijedećem razdoblju trebaju doći na prosječni evolucijski svijet Trojstveni Učitelji Sinovi, božanska bića. Opet nailazimo na Zemlji u raskoraku sa svojim sestrinskim planetama gdje je Isus obećao da će vratiti. To je obećanje koje će se sigurno ispuniti, ali nitko ne zna dali će njegov drugi dolazak prethoditi ili pratiti nastupe sudbenih ili učiteljskih sinova na Zemlji.

Učitelji Sinovi dolaze u skupinama produhovljenim svjetovima. Ovaj korpus će ostati neko vrijeme na svijetu, dovoljno dugo da efekt prijelaza iz evolucijske dobi u doba svjetlosti i života - ne manje od tisuću godina planetarnog vremena i često znatno duže. To je misija Trojstva i doprinos uzlaznih napora svih božanskih ličnosti, koji su služili naseljenom svijetu.

Otkrivenje istine sada je prošireno na središnji svemir i na Raj. Rase postaju vrlo duhovne. Veliki ljudi su se razvili i veliko doba se približava. Obrazovni, ekonomski i upravni sustavi planeta prolaze kroz radikalne promjene. Nove vrijednosti i odnosi se osnivaju. Kraljevstvo nebesko je se pojavljuju na zemlji, a slava Božja je izlivena u svijetu. To je razdoblje kada su mnogi smrtni ljudi prevedeni među živima. Kako doba Trojstvenih Učitelja Sinova napreduje, duhovni odanosti smrtnika vremena postaju sve više i više univerzalni. Prirodna smrt postaje rjeđa kad Fragment Boga u čovjeku sve osigurava sa svojim ispitanikom tijekom života u tijelu. Planeta ja na kraju klasificirana kao primarne izmjene redoslijeda smrtničkog uznesenja.

Život tijekom ovog razdoblja je ugodan i profitabilan. Izrođenost i antisocijalnih proizvoda duge evolucijske borbe su gotovo izbrisane. Duljina života dostiže petsto Zemaljskih godina, a stope razmnožavanja rasa se inteligentno povećanja i pod kontrolom. Posve novi poredak društva je stigao. Još uvijek postoje velike razlike među smrtnim ljudima, ali stanje društva je više gotovo pristupu ideala društvenog bratstva i duhovne jednakosti. Predstavnik Vlade nestaje, a svijet živi pod vlašću pojedinih samokontrola. Funkcija države uglavnom je usmjerena na kolektivne poslove socijalne uprave i gospodarske koordinacije. Zlatno doba dolazi brzo, vremenski cilj duge i intenzivne planetarne evolucijske borbe je u očima. Nagrada dobi uskoro će se realizirati, mudrost bogova je okolo da se očituje.

Fizički administracija svijeta tijekom ove dobi zahtijeva rad oko jedan sat svaki dan za dio svakog odraslog pojedinca, to je jednako jednom satu na Zemlji. Planeta je u bliskom dodiru sa svemirskim poslovima, i ljudi primaju najnovije emisije iz svemira s istim velikim zanimanjem koje se sada očituje u zadnjem izdanju naših dnevnih novina, radija TV i interneta. Ove rase se bave sa tisuću stvari od interesa nepoznatog na našem svijetu.

Doba svjetlosti i života konačno je evolucijsko postizanje svijeta vremena i prostora. Od ranih vremena primitivnog čovjeka, kako je naseljeni svijet prošao kroz uzastopna planetarna doba. Onda je takav svijet je spreman za vrhunac evolucijskog postignuća, statusa naseljenog svijeta svjetla i života, od strane službe uzastopnih planetarnih misija Trojstvenih Učitelja Sinova sa njihovim sve naprednijim objavama božanske istine i kozmičke mudrosti. U tim nastojanjima Učitelji Sinovi uživaju uvijek pomoć visokih civilizacija, i ponekad Melkizedeka, u uspostavljanju konačne planetarne dobi.

Samo one planete koje postižu postojanje u glavnim krugovima supersvemira su osigurali kontinuirano preživljavanje, ali koliko se zna, ti svjetovi koji su naseljeni u svjetlosti i životu suđeno im je da ide kroz vječnu dobi u svim budućim vremenima. Postoji sedam faza u razotkrivanje ere svjetlosti i života na evolucijskim svijetovima.

Prisutnost morontia hrama u glavnom gradu naseljenog svijeta je potvrda prijema takve sfere na status dobi naseljeng svijeta svjetla i života. Prije toga Sinovi Učitelji ostavljaju svijet na kraju svoje priključne misije, oni inauguriraju ovim posljednjim razdobljem evolucijska postignuća, oni predsjedaju na taj dan kada je "sveti hram silazi na zemlju." Ovaj događaj, signalizira osvit doba svjetlosti i života, uvijek je počašćen osobnom prisutnošću Rajskog darivanog Sina te planete, koji dolazi kako bi svjedočio ovom velikom danu. Tu u tom hramu bez premca, ovaj darovani Sin Raja proglašava dugo vremenskog planetarnog vladara kao novog planetarnog suverena i promovira ga sa novim i proširenim ovlastima nad planetarnim poslovima. Sustavni Vladar je također prisutan i govori u potvrdu ove izjave.

Ovaj Hram ima tri dijela: Centralni dio je svetište darivanog Rajskog Sina. Na desnoj strani je sjedište bivšeg Planetarnog Vladara, sada Planetarnog Suverena, a kad je prisutan u hramu, on je vidljiv za više duhovne pojedince područja. Sa lijeve strane je sjedište djelujućeg šefa finalista priključenih na planetu.

55:1.3 Iako se za planetarne hramove govori kao o "silazi s neba", u stvarnosti se stvarni materijal ne prevozi iz sjedišta sustava. Svaka arhitektura je razrađen u malom omjeru na glavnom sustavnom svijetu, a Morontia Supervizori Snage naknadno je donose te odobravaju planove za planetu. Ovdje, u suradnji s Glavnim prostornim Kontrolerom, oni nastaviljaju graditi morontija hram prema specifikacijama.

Prosječni hram ima mjesta za oko 300 tisuća gledatelja. Ovi objekti ne koriste se za bogoslužje, igre, ili za primanje emisija, oni su posvećeni posebnim ceremonijma na planetu, kao što su: komunikacija sa Sistemskim Suverenom ili saVišnjim, posebno su ceremonije vizualizacije dizajnirane da bi se otkrilo prisustvo osobnosti duhovnih bića, i tihe kozmičke kontemplacije. Škole kozmičke filozofije ovdje provode svoje diplomske vježbe, a tu se također ne smrtnici kraljevstva dobivaju planetarno priznanje za dostignuća visoke socijalne usluge i za druga izvanredna postignuća. Takvi hramovi također služe kao mjesto okupljanja za svjedočenje prijevoda života smrtnih ljudi na viša postojanja. To je zato što je se prijevod hrama sastoji od morontia materijala koji nije uništen gorućom slavom konzumiranja vatre koja tako potpuno briše fizička tijela onih smrtnika koji u njemu doživljavaju konačni spoj sa svojim božanskim Fragmentom. Na velikom svijetu ovi bljeskovi odlazaka gotovo su kontinuirani, kako se i broj prijevoda povećava, podružnica morontia svetišta života nalaze se u različitim dijelovima planeta.

Prirodna, fizička smrt nije neminovnost.Većina naprednih evolucijskih bića, građana na svjetovima koji postoje u završnoj doba svjetlosti i života, ne umiru, oni su prevedeni izravno iz života u tijelu do morontia postojanja. To iskustvo prevođenja iz materijalnog života u morontia stanje povećanja frekvencije proporcionalno sa evolucijskim napretkom na planeti. Isprva samo nekoliko smrtnih ljudi u svakoj starosnoj dobi može postići prijevod do razine duhovnog napredka.

Kada obitelj, prijatelji i radne skupine, kod spojenih kandidata imaju zajedničko okupljanje u hramu, oni su raspoređeni oko središnje pozornice u kojoj se spojeni kandidati odmaraju, a u međuvremenu slobodno razgovraju sa svojim okupljenim prijateljima. U međuvremenu krug svemirskih ličnosti je uredio zaštitni materijal smrtnicima od djelovanja energije manifestirane u trenutku "životnog bljeska" koja donosi uzašašće kandidata iz veze materijalnih tijela, čime se radi na takavim evolucijskim smrtnicima sve što je potrebno da ne dođe do prirodne smrti ne za one koji su time isporučuju iz tijela.

55:2.5 Mnogi spojeni kandidati mogu biti sklopljeni u prostranom hramu u isto vrijeme. A što je lijepa prigoda kada se smrtnici tako sastaju i svjedoče usponu svojih najmilijih u duhovnom plamenu, za razliku od one ranije dobi kada smrtnici moraju obvezati svoje mrtve na zagrljaju zemaljskih elemenata! Prizori plača i tugovanja, karakteristika ranijih epoha ljudskog razvoja sada su zamijenjeni ecstatičkom radošću i najuzvišenijem entuzijazmom kao što su ovi Boga znajući smrtnici ponudili svojim najmilijih prolazni oproštaj kada su oni uklonjeni iz njihovih materijalnih života za duhovne vatre konzumiranja raskoši i rastuće slave. Na svjetovima naseljenim u svjetlu i životu, " pogrebi" su prigoda vrhovne radosti, dubokog zadovoljstva, i neizrecive nade.

Duše tih napredujućih smrtnika su sve ispunjene vjerom, nadom i sigurnosti. Duh prožima one okupljene oko svetišta prijevoda i podsjeća ih na radosne prijatelje i rodbinu koji bi mogli sastaviti završene vježbe za jednu od svojih skupina, ili koji bi mogli doći zajedno svjedočiti dodjelu neke velike časti za jednoga od svojih članova. I to bi bilo izrazito korisno ako bi manje napredni smrtnici mogli naučiti od prikaza prirodne smrt sa nešto te iste vedrine i raspoloženja. Početno iskustvo takvih oduzetih smrtnika u karijeri uzašašća je u službi napredovanja na svjetovima sjedišta svemira. I iz ovih istraživanja svijeta oni se vraćaju kao učitelji na svoje svjetove iz kojih su došli, a potom idu prema unutra u Raj u tako uspostavljenu rutu smrtnog uznesenja.

Na tim super svjetovima razdoblje rađanja nije bitno produženo. Nije najbolje da se previše godina intervenira u toj dobi u obitelji djece. Kada je su neposrednoj blizini zajedno u toj dobi, djeca su u stanju doprinijeti puno više međusobnim treningom. I na tim svjetovima veličanstveno su obučeni po konkurentnim sustavima i oduševljeno nastoje u naprednim područjima i odjeljcima različitih postignuća u vladanju istine, ljepote i dobrote. Nikad strahom, ali da čak i na takvim proslavljenim sferama je prisutno mnogo zla, stvarnih i potencijalnih, što je stimulativno za odabir između istine i pogreške, dobra i zla, grijeha i pravednosti. Ipak, postoji određena, neizbježna kazna koja se pridaje smrtničkom postojanju na takvim naprednim evolucijskim planetama. Kada naseljeni svijet napreduje izvan treće faze svjetla i života, sve uspinjući su predodređeni, da prije postizanja manjeg sektora, prime neku vrstu prolaznog zadatka na planetu koja prolazi kroz ranije faze evolucije.

Sa velikim hendikepom se suočava Zemlja u pitanju postizanja visoke planetarne sudbine svjetla i života zbog problema bolesti, izrođenosti, rata, raznobojnih rasa, i višejezičnosti.

Život ima inherentnu sposobnost za mobilizaciju i transmutaciju univerzalne energije. Mi smo upoznati s djelovanjem biljnog života u transformaciji materijalne energije svjetlosti u različite manifestacije povrća. Također znamo nešto o metodi koja ovu vegetativnu energija može pretvoriti u fenomene životinjskih aktivnosti, ali ne znamo gotovo ništa o civilizacijama koje manipuliraju tehnikama moći a koje su obdarene sposobnošću da mobiliziraju, transformiraju, directioniziraju, i koncentriraju mnogostruke energije prostora.



Ta bića područja energije izravno se ne odnose sa energijom kao sastavnim čimbenikom živih bića, pa čak ni s područjima fiziološke kemije. Ponekad se bave fizičkim preliminarnim životom, uz izradu tih energetskih sustava koja mogu poslužiti kao fizička vozila za dnevne energije osnovnih materijala organizama.

Ova inteligentna bića kontroliraju snage i energije u smjeru kojim moraju prilagoditi svoju tehniku na svakom području u skladu s fizičkim konstitucijama i arhitekturom tog planeta. Oni nepogrešivo koriste izračune i umanjenja njihovih stožera fizičara i drugih tehničkih savjetnika u vezi s lokalnim utjecajem gdje izrazito griju sunca i druge vrste prednabijanih zvijezda. Čak i ogromni hladni i tamni divovi prostora i rojevi oblaka prašine zvijezda moraju biti uzeti u obzir, sve ove materijalne stvari su u pitanju uz praktične probleme manipulacije energijom.

Nadzor snage i energije nad evolucijskim naseljenim svjetovima je odgovornost tih civilizacija, ali ta bića nisu odgovorna za sva loša energetska ponašanja na Zemlji. Postoji niz razloga za takve poremećaje, od kojih su neki izvan domene i kontrola fizičkih čuvara. Zemlja je linija ogromne energije, mali planet u krugu ogromne mase, (najgušći naseljeni planet u svemiru) a lokalni kontroleri su ponekad zaposleni ogromnim brojem svoga reda u nastojanju da se izjednaće ove linije energije. Oni ovo prilično dobro rade s obzirom na fizičke krugove lokalnog sustava, ali imaju problema u izolaciji protiv moćne struje našeg Zviježđa koja u svom sustavu ima 600 lokalnih sustava.

Postoje više od dvije tisuće briljantnih sunaca koja izlijevaju dalje svjetlo i energije u našem lokalnom sustavu, a naše sunce je prosječna plamena kugla. Od trideset sunca najbližih našem, samo tri su svjetlija. Direktori Svemirske Snage pokrenuli su specijalizirane energije struje koje dijeluju između pojedinih zvijezda i njihovih sustava. Te solarne peći, zajedno s tamnim divovima prostora, služe civilizacijama u središtima moći i fizičkim kontrolerima kao dio stanica za učinkovitu koncentraciju i direktionizaciju energije krugova materijalne kreacije.

Sunca u našem lokalnom svemiru ne razlikuju se od onih u drugim svemirima. Materijalni sastav svih sunaca, tamnih otoka, planeta i satelita, pa čak i meteora, je sasvim identičan. Ta sunca imaju prosječni promjer od oko milijun osamsto tisuća kilometara, a naša je vlastita solarna kugla malo manja. Najveća zvijezda u svemiru, zvijezda oblak Antares je 450 puta veći od promjera našeg sunca i sa 60 milijuna puta većim volumenom. No, tu je obilje prostora za smještaj svih tih ogromnih sunca. Oni su jednako toliko komparativne dimenzijama u prostoru kao jedno desetak kugli koje bi kružile oko cijele unutrašnjosti Zemlje, te su planete šuplje kugle.

Kada sunca koja su prevelika budu bačena sa kruga nebularne matice, ona uskoro budu razbijena u oblik dvostruke zvijezde. Sva sunca su izvorno doista plinovita, iako ona kasnije mogu transmutacijom postojati u polutekućem stanju. Kada sunce postigli ove kvazi-tekuće stanje pritiska supergasa, to nije dovoljno veliko za ekatorijalnu podijelu, to je jedna vrsta dvostruke zvijezde.

Kada je sunce manje od desetine veličine prosječnog sunca, te vatrene kugle vrlo brzo se gase, kondenzira, i hladi. Kada je više od trideset puta veće od prosjeka svoje veličine - a trideset puta bruto sadrži stvarnog materijala - sunaca se lako podijele u dva odvojena tijela, ili postaje središte novih sustava ili pak ostaje u međusobnim gravitacijama uhvaćene i okreću se oko zajedničkog centra kao jedan tip dvostruke zvijezde.

Posljednja velika kozmička erupcija u Nadsvemiru je izvanredna eksplozija dvostruke zvijezde, svjetla, koji je doseglo Zemlju u 1572.godini. Ova eksplozija je bila toliko intenzivna da je bila jasno vidljiva usred bijela dana.

Nisu sve zvijezde čvrste, ali mnoge od starijih su. Neke od crvenkaste, blago svjetlucave zvijezde su stekle gustoću u središtu njihove ogromne mase koja bi se izrazila rekavši da je jedan kubni centimetar takve zvijezde, ako je na Zemlji, bio težak 2.2 tone. Ogroman pritisak, uz gubitak topline i cirkuliranja energija, rezultiralo je dovođenjem u orbitu osnovnih materijala okolnih jedinice bliže i bliže sve dok oni sada pomno pristupaju statusu elektroničke kondenzacije. Taj proces hlađenja i kontrakcije mogu nastaviti bez ograničavanja i kritične točke eksplozije neutrinske kondenzacije.

Većina divovskih sunaca su relativno mladi, većina patuljastih zvijezde su stare, ali ne sve. Sudarni patuljci mogu biti vrlo mladi i mogu sjati sa intenzivnom bijelom svjetlošću, nikada nije poznata početna crvena faza mladenačkog sjaja. I vrlo mlada i vrlo stara sunca sjaje obično sa crvenkastim sjajem. Žuta boja označava umjerenu mladost ili približavaje starosti, ali briljantne bijele svjetlosti označavaju robustan i produžen život odraslog života.

Iako sva adolescenata sunca ne prolaze kroz pulsirajuću fazu, barem ne vidljivo, kada se gleda u svemir možete promatrati mnoge od ovih mlađih zvijezda čiji je ogroman dišni period zahtijeva dva do sedam dana da završi ciklus. Naše vlastito sunce još uvijek nosi sve manje nasljeđe moćnog podizanja svojih mlađih dana, ali u ovom razdoblju ima iz bivšeg tri i pol dana pulsiranja do današnjih produženih jedanaest i pol godine sunčeva ciklusa pjega.

Zvjezdane varijable imaju brojna podrijetla. U nekim dvostrukim zvijezdama plime i oseke uzrokovane su brzim mijenjaniem udaljenosti kao dva tijela u zamahu oko svoje orbite i prilikom periodične fluktuacije svjetlosti. Ove varijacije gravitacije stvaraju redovne i ponavljajuće reakcije, baš kao što je hvatanje meteora u porastu energije-materijala na površini što bi rezultiralo relativno naglim bljeskom svjetlosti koja će brzo doći na normalno svjetlo za to sunce. Ponekad će Sunce uhvatiti tok meteora u nizu smanjenih gravitacijskih protivljenja, a ponekad uzrokuju sudari i bljeskove zvijezda, ali većina takvih pojava u cijelosti je uzrokovana zbog unutarnjih promjena.

Temelj svemirskog materijala je energija u smislu da je osnova cjelokupne egzistencije, i čista energija je kontrolirana od strane Boga Oca Svih. Snaga, energija, je jedna stvar koja stoji kao vječni spomenik i pokazuje i dokazuje postojanje i prisutnost Univerzalnog Apsoluta. Ovaj veliki tok energije polazi od Rajske Prisutnosti i nikada nije prestao, nikada nije bilo prekida u beskonačnom potvrđivanju.

Manipulacija energijom svemira je sva u skladu sa osobnim i sve-mudrim mandatom Oca Svih. Ova osobna kontrola očituje snagu a kružna energija izmjene je u koordinaciji akata i odluka Vječnog Sina, kao i od strane Ujedinjenih svrha Sina i Oca izvršenih objedinjenih uloga. Ova božanska bića djeluju osobno i kao pojedinci, i oni djeluju u osobama i ovlastima gotovo neograničenog broja podređenih, od kojih svaki različito izražava vječnu i božansku svrhu u svemiru nad svemirima. No, te funkcionalne i privremene izmjene ili transmutacije božanske moći ni na koji način ne smanjuju istinitost izjava da su sve sile energije pod kontrolom krajnjeg osobnog Boga rezidenta u centru svih stvari.

Temelj svemira je materijal, ali bit života, je duh. Otac duhova je također predak svemira, od vječnog Oca Izvorni Sin je vječni izvorni originalni uzorak, Otoka Raja.

Materija - energije – one su različite manifestacije iste kozmičke stvarnosti, kao svemirska pojava svojstvena u Oca Svih. "U njemu je sve sastoji." Materija se može pojaviti da se očituje svojstvena energije i da se izloži samostalnoj sili, ali linije gravitacije uključene u pitanju energija u svim tim fizikalnim pojavama proizlaze i ovise o Raju. Neutrini, prvi mjerljiv oblik energije, ima Raj kao jezgru.

Postoji urođena u materiji i prisutna u univerzalnom prostoru, oblik energije koji nije poznat na Zemlji. Kada se to otkriće konačno napravi, onda će fizičari smatrati da su riješili, gotovo najmanje, tajne materije. I tako će oni biti jedan korak bliže pristupanju Stvoritelju, i ovladati još jednom fazom božanske tehnike, ali ni u kojem smislu neće naći Boga, niti će oni imati uspostavljeno postojanje materije ili rad prirodnih zakona osim kozmičkih tehnika Raja i motivirajući cilj Oca Svih.

Nakon još daljnih i većih napredaka i daljnjih otkrića, nakon što je Zemlja postane neizmjerno napredna u usporedbi sa sadašnjim spoznajama, iako bi trebali steći kontrolu energije revolucija električnih jedinica materije u mjeri u kojoj mijenjaju njihove fizičke manifestacije - čak i nakon svoga takvog mogućeg napredka, zauvijek će znanstvenici biti nemoćni stvoriti jedan atom materije ili da potječu jedan bljesak energije ili ikada dodaju tvari ono što svi mi zovemo život.

Stvaranje energije i darivanja života ovlasti su Oca Svih i njegovih suradnika Stvoriteljskih ličnosti. Rijeka energije i života kontinuirano se izlijeva iz Božanstva, opće i ujedinjeni strujom Rajske sile ide naprijed u svim prostorima. Ta božanska energija prožima sve stvoreno. Organizatori Snage iniciraju te promjene i pokreću one izmjene prostorne sile koja se pretvori u energiju, direktori snage preobražuju tu energiju u materiju, tako su rođeni materijalni svjetovi . Civilizacije Aragona i Ankora pokreću procese u mrtvim tvarima u stanje koju zovemo život, materijalni život. Morontia Nadzornici Snage također to izvode u tranzicijskim područjima između materijalnog i duhovnog svijeta. Viši duh Stvaratelji inaugurira slične procese u božanski oblik energije, a tu nastaje veći duhovni oblik inteligentnog života.

Energije polaze od Raja, oblikovane nakon božanske odluke. Energija - čista energija - sudjeluje u prirodi božanske organizacije, oblikovana u sličnosti s tri Boga u jednom zagrljaju, kao što su funkcije na sjedištu svemira nad svemirima. A sve sile su spojene u Raju, dolaze iz Rajske Prisutnosti i vraćaju se njima, to je u biti manifestacija neprouzrokovanog Uzroka – Oca Svih, i bez Oca ne bi ništa postojalo da on ne postoji.

Snaga izvedena iz samostalno postojećeg Božanstva u sebi uvijek postoji. Snaga-energija su neprolazne, neuništive, te manifestacije Beskonačno mogu biti predmet neograničene transmutacije, transformacije beskrajne i vječne metamorfoze, ali ni u kojem smislu ili stupnju, pa čak ni na najmanjoj zamislivoj mjeri, ne mogu patiti ili izumirati . No, energije, iako izvire iz Beskonačnog, nije beskrajno očitovanje, postoje vanjske granice sada zamišljenog glavnog svemira.

Energija je vječna, ali ne i beskonačana, ona uvijek reagira na sveobuhvatno prihvaćanje Beskonačnosti. Zauvijek snage i energije idu dalje, kad odlaze iz Raja, one se moraju vratiti nazad, čak i ako je puno vremena potrebno za završetak započetog kruga. Ono što je podrijetla od Rajskih Božanstva mogu imati samo Rajsko odredište ili Božanstvenu sudbinu.

Na materijalnom svijetu mislite o tijelu kao da duh, ali smatramo duh kao vlasništvo tijela. Materijalne oči su doista prozori duha-rođene duše. Duh je arhitekt, um je graditelj, tijelo je materijalna zgrada. Duh je kreativna stvarnost; fizički pandan je vrijeme-prostor kao odraz duha stvarnosti, fizičke posljedice stvaralačkog djelovanja duha i uma.
Um univerzalno dominira pitanjem, čak i kao što reagira na krajnju svekontrolu duha. A smrtni čovjek, samo ako ima um koji slobodno prihvaća duhovni smjer može se nadati da će preživjeti smrtno vremensko-prostorno postojanje kao besmrtno dijete vječnog duhovnog svijeta Vrhovnog, Ultimnog, Absolutnog: Božanskog.

Za ovaj post sam bio u dilemi objaviti ga lil ne, a radi ograničenosti shvaćanja ljudi svih svjetonazora, različitih egzistencije, visoko i nisko razvijeni jer svi doživljavaju golemu pometnju nastojeći otkriti Boga Oca - Beskonačnog.

Nastojeći predstaviti proširenu svemirsku svijest i postizanje uzvišenja duhovne spoznaje pokušavam predstaviti proširene koncepte i napredne istine. Cijeli Svemir je jedan ogroman živi organizam – Bog. Koncept Boga je usko povezan sa stvaranjem i životom cijele kreacije.

Nije dovoljno da uzlazni čovjek upozna jedino osnovu odnosa Božanstva s porijeklom i ispoljenjima svemirske stvarnosti; čovjek pored toga treba steći određeno poznavanje odnosa koji vladaju između njega i brojnih razina egzistencijalnih i eksperimentalnih stvarnosti, potencijalnih i aktualnih stvarnosti. Bolje poznavanje svemirske stvarnosti kao i vještine njihove međupovezanosti, integracije i ujedinjenja uveliko pomažu čovjekovoj zemaljskoj orijentaciji, svemirskom uvidu i duhovnom usmjerenju.

Suvremeni veliki svemir i javljajući glavni svemir su načinjeni od mnogih oblika i faza stvarnosti koje, svaka za sebe, postoje na više razina funkcionalne aktivnosti.

Naš svijet, Zemlja, predstavlja jedan od mnogo sličnih naseljenih planeta koji sačinjavaju lokalni svemir. Zajedno sa sličnim tvorevinama, ovaj svemir ulazi u sastav nadsvemira. Ovaj nadsvemir je jedan od sedam evolucijskih nadsvemira vremena i prostora koji kruže oko tvorevine božanskog savršenstva koja nema početka niti svršetka--centralnog svemira Havone. U srcu ovog vječnog i centralnog svemira nalazi se stacionarni Rajski Otok, geografski centar beskonačnosti i prebivalište vječnog Boga. Sedam evolutivnih nadsvemira, zajedno sa centralnim i božanskim svemirom, obično se nazivaju veliki svemir; ove tvorevine su već organizirane i naseljene. One ulaze u sastav glavnog svemira koji pored toga uključuje i nenaseljene ali aktivirane svemire vanjskog prostora sa milijardama galaksija a u svakoj galaksiji sa po dostotinu milijardi zvijezda. Raj je izraz koji uključuje kako lične tako i nelične Apsolute usredotočenja svih faza svemirskih stvarnosti. Kad je ispravno definiran, Raj može obznačiti bilo koji i sve oblike stvarnosti, Božanstva, božanstvenosti, ličnosti i energije - duhovne, umne ili materijalne. Za sve njih, u pogledu vrijednosti, značenja i činjenične egzistencije, Raj predstavlja centar porijekla, djelovanja i sudbine.
Rajski Otok - Raj, je Apsolut materijalne gravitacijske kontrole Boga. Raj je nepokretan i predstavlja jedinu stacionarnu stvar u cijelom svemiru. Rajski Otok je smješten u svemiru no on nema položaja u prostoru. Ovaj vječni Otok je aktualni izvor fizičkih svemira, prošlih, sadašnjih i budućih. Centralni Otok Svjetla je derivativ Božanstva, no on se teško može promatrati kao Božanstvo. isto tako, materijalne tvorevine nisu dio Božanstva; one su njegova posljedica. Raj nije stvoritelj; on je jedinstveni kontroler mnogih kozmičkih aktivnosti i mnogo više je kontroler nego je reaktor. Širom materijalnih svemira, Raj ispoljava utjecaj na reakcije i ponašanje svih bića čije djelovanje je povezano sa silom, energijom i moći, ali sam po sebi, Raj je jedinstven, isključiv i izoliran u svemirima. Raj ne predstavlja ništa i ništa ne predstavlja Raj. Raj nije sila niti je prisutnost; Raj je jednostavno Raj.
Rajski Otok je neličan i izvan-duhovan i predstavlja bit svemirskog tijela, izvor i centar fizičke materije i apsolutni osnovni uzorak univerzalne materijalne stvarnosti.
Ova se svojstva univerzalne stvarnosti ispoljavaju u životnom iskustvu ljudi Zemlje na razini:

1. Tijela. Ovo je čovjekov materijalni ili fizički organizam. Zivi elektrokemijski
mahanizam životinjske naravi i porijekla.
2. Uma. Mehanizam ljudskog organizma koji omogućuje razmišljanje, spoznaju i
osjet. Cjelokupno svjesno i nesvjesno iskustvo. Inteligencija koja je povezana s
emocionalnim životom i koja kroz obožavanje i mudrost seže naviše do razine duha.
3. Duha. Božanskog duha koji živi u čovječjem umu - Misaonog Ispravljača. Ovaj
besmrtni duh je predličan--on nije ličnost, premda mu je suđeno da postane dio
ličnosti smrtnog bića koje bude preživjelo smrt.
4. Duše. Čovjekova duša je stvar iskustvenog postignuća. Kako smrtno stvoreno biće odluči "činiti volju Nebeskog
Oca," tako će duh koji u njemu živi postati ocem nove stvarnosti u ljudskom iskustvu. Smrtnički i materijlalni um
je majka iste ove javljajuće stvarnosti. Bit ove nove stvarnosti nije ni materijalna niti duhovna--ona je morontijalna.
To što se javlja je besmrtna duša kojoj je suđeno da preživi smrtničku smrt i započne uspon prema Raju.

5. Ličnosti. Ličnost smrtnog čovjeka nije bilo tijelo, um, duh, ili duša. Ličnost je jedina nemijenjajuća stvarnost u
čovjekovom iskustvu koje se neprestano mijenja; i ona ujedinjuje sve druge pridružene činitelje individualnosti.
Ličnost je jedinstveni dar Oca Svih koji je dat živim i njima pridruženim energijama materije, uma i duha, i koji
preživljava smrt u slučaju da duša preživi.

Možemo reći ono što je ljudima mnogo puta rečeno, ali nije im u potpunosti pojašnjeno: da je svrha njihovog postojanja i svrha njihovog života povratak odakle su došli.

Morontija je izraz koji obilježava ogromnu razinu koja posreduje između materijalnog i duhovnog. Ona može označavati bilo lične ili nelične stvarnosti, bilo žive ili nežive energije. Vertikalne pređe morontije su duhovne; njene horizontalne su fizičke. Jako mnogo visokih civilizacija u svemiru živi u ovoj stvarnosti, ne na fizički vidljivim planetama na kakvom mi živimo nego na izgrađenim planetama, kreacijama nevjerovatne ljepote. Izražavajući se riječnikom fizike oni postoje na raznim brzinskim ovojnicama frekvencija. One su fizičke civilizacije, ali ne u istoj dimenziji kao i planet Zemlja. I one imaju praktična ograničenja, ali ne do te mjere do koje ona postoje na Zemlji. Primjer civilizacija Huve koja egzistira u dimenziji iako ona nije baš dimenzija, već bi ona bila pedeset i šest puta brža od brzine svjetlosti, kakvu mi na Zemlji poznajemo.

Evolucija je pravilo ljudskog razvoja, već sam proces uvelike ovisi o različitim svjetovima. Život je ponekad pokrenut u jednom centru, ponekad u tri, kao što je bio na Zemlji. Na atmosferskim svjetovima život obično ima morsko podrijetlo, ali ne uvijek, puno ovisi o fizičkom stanju planeta. Civilizacije koje zasađuju imaju velike geografska prostranstva u funkciji inicijacije života.

U razvoj planetarnog života biljni oblik uvijek prethodi životinjskom i u potpunosti je razvijen prije raznih životinjskih uzoraka. Sve životinjske vrste su razvijene od osnovnih obrazaca prethodne biljnog carstva živih bića, oni nisu posebno organizirani.

U ranim fazama života, evolucija nije posve u skladu s današnjim pregledom. Smrtni čovjek nije nastao evolucijski slučajno. Tu je precizan sustav, univerzalni zakon koji određuje razvijanje planetarnog životnog plana prostornog područja. Vrijeme proizvodnje velikog broja vrsta se ne kontroliraju i ne utječe. Miševi se reproduciraju mnogo brže nego slonovi, ipak slonovi evoluiraju brže od miševa.

Proces planetarne evolucije je uredan i pod kontrolom. Razvoj viših organizama iz niže skupine života nije slučajan. Ponekad evolucijski napredak bude privremeno odgođen uništenjem određenih povoljnih linija životnih plazmi koji nose odabrane vrste. To često zahtijeva od vremena do vremena nadoknadu štete nastalu zbog gubitka jednog vrhunskog soja ljudskog nasljeđa. Ove odabrane i vrhunske sojeve života protoplazme treba ljubomorno inteligentno čuvati kad se jednom oni izgrade. I na većini naseljenih svjetova ove napredne mogućnosti života se vrednuju mnogo više nego na Zemlji.

Tu je standard i osnovni uzorak biljnog i životinjskog svijeta, u svakom sustavu. No, visoke civilizacije koje zasađuju život se često suočavaju s nužnosti mijenjanja tih osnovnih obrazaca da se prilagode različitim fizička uvjetima kojima moraju suočiti na brojnim svjetovima prostora. Oni potiču opće sustav tip smrtnog stvorenog bića, no postoji sedam različitih fizička tipova, kao i tisuće i tisuće manjih varijanti ovih sedam izvanrednih diferencijacije:

Naš lokalni svemirski sustav sustav sadrži sve ove vrste, a i brojne međufazne grupe, iako su neke vrlo rijetko zastupljene.

Fizičke razlike svjetova smrtničkog stanovanja uglavnom određuje priroda atmosfere; drugi utjecaji koji doprinose planetarnoj diferenciranji života se relativno manji.

Sadašnji atmosferski status Zemlje gotovo je idealan za potporu disajnih vrstua čovjeka, ali ljudska vrsta se može tako mijenjati da se može živjeti i na super atmosferskim i sub atmosferskim planetama. Takve izmjene se mogu proširiti na životinjski svijet, koji se razlikuje na različitim naseljenim područjima. Postoji vrlo velika modifikacija životinjskog obrasca na oba pod-i super atmosferskim svjetovima.

Atmosferske vrste u našem svemirskom sustavu, čine oko dva i pol posto života sa sub disanjem, oko pet posto super disanjem, i više od devedeset jedan posto se sredinom disanjem, što ukupno čini devedeset osam i pol po posto naseljenih svjetovanašeg sustava.

Bića poput onih na Zemlji su klasificirani kao srednje dišući, ti predstavljaju prosječan ili tipičan tip dišućih bića smrtnog postojanja. Ako bi inteligentna bića trebala postojati na planeti s atmosferom sličnom onom u blizini našeg susjeda, Venere, oni bi pripadali super dišućoj grupi, dok bi oni koji bi nastanjivali planet s atmosferom tako tankiom kao našeg vanjskog susjeda, Marsa, bili bi denominirani sub dišući.

Ako smrtnici nastanjuju planetu bez zraka, kao što je naš mjesec, oni bi pripadaju posebnom redoslijedu nedišućih bića. Ova vrsta predstavlja radikalnu ili ekstremnu prilagodbu planetarnom okolišu, što je potrebno uzeti u obzir. Nedišućih bića se računa za preostali jedan i pol posto svjetova našeg lokalnog sustava.

Elementarne ili stihijske vrste. One su diferencirane i imaju veze s povezanošću smrtnika sa vodom, zrakom i zemljom. Postoje četiri različite vrste inteligentnog života koje su u vezi s tim staništima. Zemlja je planeta reda.

To je sasvim nemoguće za nas da zamislimo okoliš koji prevladava u ranoj dobi nekih svjetova. Ovi neobični uvjeti čine nužnim da se životinje razvijaju život u rasadniku morskih staništa na duže nego na onim planetama koje su vrlo rano dali gostoljubivu zemlju i atmosferski okoliš. Isto tako, na nekim svjetovima super dišuća bića, kada planet nije prevelik, to je ponekad sredstvo osiguranja smrtnih vrsta koje se lako mogu pretvoriti u atmosferske. Ovi nautičari zraka ponekad interveniraju između vode i zemljine skupine, a oni uvijek žive u većoj mjeri na zemlji. Na kraju evoluiraju u zemaljske stanovnike. No, na nekim svjetovima, sa vremenom oni i dalje lete čak i nakon što su postali zemaljski tipa bića.

To je ujedno i nevjerojatno i zabavno promatrati rane civilizacije primitivnih rasa ljudskih bića, njihov vodeći oblik, u jednom slučaju, u zraku i tropima, i u drugom, usred plitke vode zaštićenih tropskih bazena, kao i na dnu, u strani, i obali ovih morskih vrtova rane rase su kao izvanredne sfere. Čak i na Zemlji je tijekom dugo godina primitivni čovjek očuvan i napreduje u svojim primitivnim civilizacijama koje žive većim dijelom u tropima kao i njegovi raniji drvni preci. I na Zemlji imamo još grupu malih sisavaca (šišmiši) koji lete zrakom, i naše tuljane i kitove stanovnike morskih staništa, također su reda sisavaca.

U našem lokalnom sustavu, elementarne vrste, čine sedam posto vodene, deset posto zračne, sedamdeset posto zemljišne, a trinaest posto je kombinacija zemljišne i zračne vrste. No, ove izmjene ranih inteligentnih bića nisu ni ljudski ni ribe ni ljudske ptice. Oni su ljudske i predljudska vrste, niti super ribe niti proslavljene ptice, ali su izrazito smrtni.

Modificiranjem kreativnog dizajna, inteligentna bića su tako konstruirana da oni slobodno mogu funkcionirati na oba područja, planete manje i veće od Zemlje, pa su, u toj mjeri, smješteni na gravitacijske planete, od onih planeta koje nisu idealne veličine i gustoće.

Razne planetarne vrste smrtnika variraju u visinu, u prosjeku u Svemiru je visina ispod dva metara. Neki od većih svjetova se napučeni s bićima koja su samo oko 0,9 metara u visinu. Smrtni stas kreće ovdje na gore kroz prosjek visine koja je u prosjeku veličine planeta oko 3 metara na manje naseljenim područjima. U našem lokalnom sustavu ima samo jedna rasa sa 1.2 m. Dvadeset posto naseljenih svjetova su napučeni s smrtnicima promjenjive gravitacije a te vrste zauzimaju veće i manjie planete.

Moguće je stvoriti živa bića koja mogu izdržati temperature i mnogo veći i mnogo niže od životnog raspona Zemlje. Postoji pet različitih redova bića kao što se oni klasificirani s obzirom na toplinske regulativne mehanizme. U ovoj ljestvici Zemlja je broj tri. Trideset posto svjetova lokalnog sustava su napučeni s rasama promjenjene temperature vrste. Dvanaest posto pripada viših temperatura, osamnaest posto nižih a u usporedbi sa žiteljima Zemlje, koja je u funkciji srednje temperaturne grupe.

Ponašanje električnih, magnetskih i elektroničkih svjetova uvelike varira. Postoji deset dizajna smrtnog života različito oblikovanih da izdrže diferencijalnu energiju planeta. Ovih deset vrste reagiraju na nešto drugačiji način na kemijske zrake običnih sunca. No, ove male fizička razlike ni na koji način ne utječu na intelektualni ili duhovni život.

Električnie grupacije smrtnog života, gotovo dvadeset tri posto pripadaju klasi broj četiri, Zemaljskoj vrsti postojanja. Ove vrste su raspoređene kako slijedi: broj 1 jedan posto, broj 2 dva posto, broj 3 pet posto, broj 4 dvadeset tri posto, broj 5 dvadeset sedam posto, broj 6 dvadeset četiri posto, broj 7 osam posto, broj 8 pet posto, broj 9 tri posto, broj 10 dva posto - u cijelim postocima.

Nisu svi svjetovi podjednaki u načinu uzimanja energije. Nisu svi naseljeni svjetovi imali atmosferu i ocean pogodna za respiratorne razmjena gasova, kao što je prisutno na Zemlji. Tijekom ranije i kasnije faze mnogih planeta, naša sadašnja bića ne bi mogla postojati, a kad respiratornih čimbenika planete, su vrlo visoki ili vrlo niski, ali kada su sve druge pretpostavke za inteligentan život odgovarajuće, a Visoke civilizacije koje zasađuju a t mislim na Aragon i Ankoru sa svojim pomoćnim civilizacijama često uspostavljaju na takvim svjetovima modificirane oblike smrtnog postojanja bića koja su nadležna da djeluju na njihov životni proces razmjene izravno pomoću energije svjetla te i iz prve ruke mogu vršiti transmutacija kao civilizacije koje pretvaraju energiju ka npr. visoka civilizacija Zenila.

Postoji šest različitih vrsta ishrane životinja i smrtnika: sub dišući koriste prvi tip prehrane, morski stanovnici drugi, srednji dišući treći, kao i na Zemlji. Super dišući koriste četvrti tip energetskog unosa, dok ne dišući koristite peti red prehrane i energije. Šesta energizirujaća tehnika je ograničena za međubića. Postoje brojne dodatne fizička varijacije u planetarnom životu, ali sve ove razlike su u cijelosti pitanja anatomskih promjena, fizioloških diferencijacija, i elektrokemijskih prilagodbi. Takve razlike ne tiču se intelektualnog ili duhovnog života.

Većina naseljenih planeta su napučeni s disajućim vrstama inteligentnih bića. No, tu se i nalaze smrtnici koja su u stanju da žive na svjetovima s malo ili bez zraka. Na naseljenim svjetovima Nadsvemira ova vrsta čini manje od sedam posto. U našem lokalnom svemiru taj postotak je manji od tri. U našem lokalnom sustavu postoji samo devet takvih svjetova.

Milijuni i milijuni meteorita svakodnevno ulaze u atmosferu Zemlje brzinom od gotovo dvije stotine kilometara u sekundi. Na nedišućim svjetovima napredne rase moraju učiniti mnogo kako bi zaštitili sebe od meteorskog oštećenja tako što grade električne instalacije koje djeluju kao štitovi ili uništavaju meteore. U velikoj su opasnosti kada su prisiljeni raditi izvan tih zaštićenih područja. Ti svjetovi također podliježu katastrofalnim električnim olujama čija je priroda nepoznata na Zemlji. Tijekom takvih doba fluktacije ogromne energije stanovnici moraju otići u utočište u svojim posebnim strukturama zaštitne izolacije.

Život na nedišućim svjetovima je radikalno drugačiji od onoga što je na Zemlji. Nedišuća bića ne jedu hranu niti piju vodu kao što to čine na Zemlji. Reakcije živčanog sustava, regulacija topline regulira poseban mehanizam, i metabolizam ovih specijaliziranih naroda je radikalno drugačiji od onih funkcija života na Zemlji. Gotovo svaki čin života, osim reprodukcije, se razlikuje, pa čak i metode rađanja su nešto drugačije.

Na nedišućim svjetovima životinjske vrste se radikalno razlikuju od onih na atmosferskim planetama. Nedišući plan života razlikuje se od tehnika postojanja na atmosferskim svijetovima. Ipak, ta bića uživaju u životu i preživljavaju ista aktivna područja s istom relativnom kušnjom i radosti koji su iskusili smrtnici koji žive na atmosferskim svjetovima. Um i karakter nedišućih ne razlikuju od ostalih smrtnih vrsta.

Mi bi bili više nego zainteresirani za planetarni život ove vrste smrtnika, jer takva rasa bića nastanjuje područje u blizini Zemlje.

Postoje velike razlike između smrtnika različitih svjetova, čak i među onima koji pripadaju istoj intelektualnoj i fizičkoj vrsti, ali svi smrtnici su dostojanstveni uspravani životni oblici.
Prosječna posebna obdarenost fizikalnim osjetilima ljudskih bića je dvanaest, iako su posebna osjetila smrtnika sa tri mozga proširena malo izvan onih od jednog i dvije vrste mozga, oni mogu vidjeti i čuti znatno više nego ljudi na Zemlji.

Mladi se obično rađaju pojedinačno, više rođenih je iznimka, a obiteljski život je prilično jedinstvena na svim vrstama planeta. Ravnopravnosti spolova prevladava na svim naprednim svjetovima, muško i žensko jednaki u vidu obdarenja i duhovnom statusu. U svemiru se ne smatra da je planet izašao iz barbarstva, tako dugo dok jedan spol nastoji gospodariti nad drugim. Ova značajka iskustva stvorenog bića uvijek je uvelike poboljšana nakon dolaska planetarnog Adama i Eve.

Sezone i promjene temperature pojavljuju na svim suncem osvjetljenim i suncem grijanim planetama. Poljoprivreda je univerzalana na svim atmosferskim svjetovima; obrada tla je jedna težnja koja je zajednička za unapređivanje rase svih takvih planeta.

Svi smrtnici imaju istu opću borbu s mikroskopskim neprijateljem u svojim ranim danima, kao što smo mi sada iskusili na Zemlji, iako možda ne tako opsežnu. Duljina života razlikuje se na različitim planetama od dvadeset pet godina na primitivnim svjetovima do blizu petsto na više godina na naprednijim i starijim planetama.

Naseljena područja velikog svemira su napučena s smrtnicima koji su istovremeno svrstani u neku od jedne ili više kategorija za svaku od tih sedam generaliziranih klasa evolucijski stvorenih bića života. No čak i ove opće klasifikacije ne sadrže odredbe za takva bića kao midsoniteri niti za neke druge oblike inteligentnog života. naseljenih svjetova, napučene s evolucijskim smrtnim stvorenjima, ali postoje i drugi oblici života.

Jedna fizičke ujednačenosti smrtnika je mozak i živčani sustav, ipak, postoje tri osnovne organizacije mehanizma mozga: jedna, dvije, i tri moždane vrste. Žitelji Zemlje su vrsta sa dva mozga, nešto više maštoviti, avanturistički, i filozofskih od vrste smrtnika sa jednim mozgom, ali nešto manje duhovni, etički i obožavateljski od tri moždane vrste. Te razlike mozga karakteriziraju čak predljudska životinjska postojanja.

Od tipa dvije hemisfere moždane kore na Zemlji možete, po analogiji, shvatiti nešto od jedne moždane vrste. Treći mozak od tri moždane vrste najbolje je zamišljen kao evolucijski element donjeg ili rudimentarni dijela moždanog oblika, koji je razvijen do točke gdje mu je funkcija uglavnom u kontroli tjelesne aktivnosti, ostavljajući dva nadređena mozga slobodna za veći angažman: jedan za intelektualne funkcije i drugi za duhovne aktivnosti Fragmenta Bog.

Dok su dostignuća kopnenih rasa jednog mozga malo ograničena u usporedbi s rasama sa dva mozga, stariji planeti sa tri mozgovne skupina bića pokazuju civilizacije koja bi zaprepastitile žitelje Zemlje, a koji bi donekle bili naša sramotu u usporedbi sa njima. U mehaničkom razvoju materijalne civilizacije, čak i intelektualnog napretka, dvo mozgovni smrtni svjetovi su u jednakim mogućnostima tro mozgovnim sferama. Ali u višoj kontroli uma i razvoju intelektualnih i duhovnih napredaka, mi smo nešto lošiji.
Sve takve usporedne procjene o intelektualnom napretku ili duhovnom dostignuću bilo svijeta ili skupina svijeta treba u pravednosti prepoznati planetarno doba. Puno, jako puno, ovisi o starosti, pomoći bioloških nadogradnji, a naknadnim misijama različitih redova Visokih civilizacija svemira.

Dok su tro mozgovni narodi sposobni za nešto veći planetarni evolucijski napredak od bilo jedno ili dvo moždanih naroda, svi imaju isti tip životne plazme i nose se sa planetarnom aktivnošću na vrlo sličan način, kako i ljudska bića na Zemlji. Ove tri vrste bića su distribuirani diljem svijeta lokalnog sustava. U većini slučajeva planetarni uvjeti su imali vrlo malo veze s odlukama visokih civilizacija na projekt tih različitih konstrukcija bića na različitim svjetovima, to je povlastica tih civilizacija, planiranje i izvršenje.

Postoje tri grupe uma dizajnirana u odnosu na dodir s duhovnim poslovima. Ova klasifikacija ne odnosi se na jedno, dvo, i tro moždana smrtna bića, to se prije svega odnosi na kemijske žlijezde, naročito u organizaciji određenih žlijezda, hipofiza se može usporediti s tijelom. Rase na nekim svjetovima imaju jednu žlijezdu, na drugim dvije, kao i žitelji Zemlje, dok je na nekim sferama rase imaju tri od tih jedinstvenih žljezda. Mašta i duhovna receptivnosti definitivno je svojstvena pod utjecajem ovih kemijskih žlijezdi.

Šezdeset pet posto duhovnih prijemnih vrsta su u drugoj skupini, poput Zemlje. Dvanaest posto su prve vrste, naravno manje receptivnog, dok su dvadeset tri posto više duhovno sklone tijekom zemaljskog života. No, takve razlike ne prežive prirodne smrti; sve ove rasne razlike se odnose samo na život u tijelu.

Život je pokrenut na planetama nad kojim Civilizacije koje zasađuju bdiju nad svim razvojem do negdje nakon evolucijske pojave smrtnog čovjeka. Prije nego oni napustite planetu, oni uredno instaliraju Planetarnog Vladara kao vladara planeta. Uz ovog vladara tamo stigne puna kvotu podređenih pomoćnika i službe pomagača.

S pojavom ljudske grupacije, ovaj Planetarni Vladar stigne uvesti ljudske civilizacije i fokusira razvoj ljudskog društva. Naš svijet konfuzije nije kriterij ranih dana vladavine Planetarnih Vladara, jer je nakon početka takve uprave na Zemlji, Planetarni vladar Kaligastija, bacio svijet u pobunu sa sustavnim Vladarom Luciferom. Naša planeta kroči putem burnih vremena od tada.

Na normalnom evolutivnom svijetu, rasni napredak dostiže svoj vrhunac tijekom prirodnog biološkog režima Planetarnog Vladara, a ubrzo nakon toga Sustavni Vladar otprema materijalnog Adama i Evu na taj planet. Ova bića su uvezena za službu biološkog uzdizanja. Ne izvršenje tog zadatka na Zemlji dodatno je zakompliciralo našu planetarnu povijest.

Planete nisu samo organizirane okomito u sustave, sazviježđa, i tako dalje, ali kozmička administracija također predviđa horizontalne grupacije prema vrsti, seriji, i druge odnose. Ova bočna uprava svemira dnosi više potrebu za koordinaciju aktivnosti bića srodne prirode koji samostalno njeguju na različitim područjima. Ta srodstva su čimbenici koji se manifestiraju na svim razinama, srodstvo serijala postoji između neljudskih osoba kao i među smrtnim stvorenjima - čak i između ljudskih i nadljudskih bića. Inteligentna bića vertikalno su povezane u dvanaest velikih grupa od sedam glavnih odjela svaka.

U početku dolaska i praćenja procesa liječenja bioterapijom neke osobe su za vrijeme tretmana spontano padale u trans, i počele nekontrolirano plakati, vrištati što je bilo šokantno za većinu prisutnih , tako da se dešavalo da neki, s obzirom da su terapije bioenergijom grupne, pobjegnu sa liječenja od straha a i neznanja i nerazumjevanja o čemu se radi. To je bilo veliko iznenađenje i za mene, prvi put sam se „uživo“ susreo sa entitetima, ili dušama.
Treba znati da je naše tijelo „vozilo“ za našu dušu i u slučajevima kada se desi neka stresna, bolna i traumatična situacija kao smrt bliske osobe, neki od nas jednostavno „pokupe“ dušu preminule osobe i ne daju joj mogućnost daljnjeg putovanja što osim mentalnih stvara i vidljive fizičke probleme i bolesti koji su za suvremenu medicinu neobjašnjivi i neriješivi, jer kada medicina riješi jednu bolest u jednom dijelu tijela nedugo zatim pojavi se nova bolest u drugom dijelu tijela, što smo mnogim slučajevima i dokumentirali. Pogotovo su veliki problemi vezani za psihu, gdje psihijatrija svojim nasilnim kemijskim tretmanom lijekovima stanje pacijenta samo pogoršava. Iz praćenja uzroka dolaska entiteta u ljudsko tijelo iskustveno znamo da ljudi koji su bili na operacijama pod totalnom anestezijom imaju uvjetno rečeno „otvorena vrata“ za ulazak stranih, nepoznatih i nepoželjnih duša u svoje tjelo. Kao da te duše dežuraju u bolnicama kada će im se otvoriti vrata u neko tijelo. Žene kod abortusa znaju zadržati u velikom broju duh djeteta. Ljudi koji su pali u komu u većini slučajeva „pokupe“ neki „entitet“ koji se useli u tijelo a nakon toga nastaju mnogobrojni zdravstveni i psihološki problemi i bolesti. Kada je entitet u tijelu počinju simptomi kao : problemi sa ženskim organima,želudac,štitnjaća, grlo ili psiha. Neki ljudi si mogu i sami stvoriti entitet. Treba znati da je ljudsko tijelo dizajnirano za samo jednu dušu u sebi i ako se desi takva situacija da je unutra prisutan još jedan „entitet“ e tada nastaju problemi. Iz prakse znamo da pojedini „entiteti“ imaju čak i svoje ime, u stvari većina njih će reći svoje ime.
Proces uklanjanja entiteta je jedan normalan proces bioterapije, hipnoze i transa te nema nečeg nadnaravnog, jednostavno radi se o energijama i njihovog dovođenja u ravnotežu. Kao proces je krajnje jednostavan, neškodljiv i učinkovit u liječenju a može doslovno spasiti osobu od bolova progresivnog širenja raznih bolesti uključujući i psihijatrijske ,bolesti operacija i boravka u bolnicama, bez trovanja raznim lijekovima i medikamentima koji truju i upropaštavaju organizam.
Snimajući u dužem periodu tretmane liječenja bioterapijom i odstranjivanje entiteta, napravili smo transkripte tretmana a najzanimljivije dijelove procesa iznjeli u ovoj knjizi, naravno sa izmjenjenim imenima osoba. Procese uvođenja osoba u trans je uglavnom isti, traje do dvadesetak minuta a samo izvlačenje entiteta je uvjek konbinacija glasovnih naredbi i manipulacija bioenergijom terapeuta-bioenergetičara. U nekim slučajevima u tijelu jedne osobe ne nalazi se jedan, nego više entiteta koje treba izbaciti iz tijela.
Ovdje ću iznijeti karakteristične primjere dva sličaja:
Slučaj br.1
Došla nam je gospođa od 37 godina, uslovno je nazovimo gospođa D a ima dvoje djece i muža. Bila je već na dvije teške operacije te je nakon tretmana bioenergijom bilo vidljivo da ima entitete u tijelu. Tretman izvlačenja entiteta je snimljem video kamerom a ovaj tekst je skraćeni transkript cijelog događaja. Uvod i dovođenje gospođe D u duboki trans je klasičan.
Bioenergetičar (B) je naredbama i pokretima rukom manipulira energijom u tijelu gospođe D, dovodeći je u red i izbacujući entitete. Gospođa D se trza i grči na stolu za tretman
B: tjelo se opušta, mišići se opuštaju, puniš se pozitivnom energijom
B: lagano napusti tijelo, otiđi u svjetlo, otiđi tamo gdje ti je mjesto...
D: ne želi otići,
D: idi, idi, znam da me voliš ali idi, gušiš me
D: kaže da je bio najduže u tijelu, ne želi otići
D: zašto si tolike druge pustio u moje tijelo, idi
D: ako me voliš zašto me gušiš, idi, idi,
B: pitaj ga kako mu je ime
D: on je moj čuvar, dugo me čuva, idi, idi, htio je biti samnom cijeli život. Nnećeš ostati samnom cijeli život. Kaže da mi je sve u životu pomagao,
B: pitaj ga kako se zove
D: neće da kaže, on je moj čuvar, jako me voli, bilo je puno drugih u tijelu, on je zadnji
B: izađi iz tijela idi tamo gdje ti je mjesto:
D: baka Kata nas je čuvala kada smo ja i brat bili mali a otac i mama radili, kad je baka Kata trebala umrijeti pozvala je čuvara da nas čuva.
Gospođa D se tresla na stolu u dubokom transu.
D: kaže da ne smije otići, baka Kata ga je pozvala, idi puštam te, ne želim čuvara, ne pripadaš mom tijelu, znam da ne pripadaš, htio je biti samnom cijeli život. Nećeš biti samnom cijeli život. Kaže da mi je sve pomagao, da mi je sve išlo od ruke, idi, u redu što si bio dobar, idi, odlazi.
B: energija još jače ulazi u tijelo, čisti tijelo
D: on želi pomagati, ali meni ne treba pomoći, moram živjeti u miru, odlazi, odlazi
D: baka Kata nije htjela da mi radiš zlo, idi, daviš me, idi, odlazi, ako me voliš idi, nećeš ostati, da mi nudiš bilo što, neću te zadržati, samo, idi, moraš, neću te pustiti na miru
D: a ne,ne, nećeš čuvati moju djecu, nećeš, ja i moj muž ćemo ih čuvati, nećeš čuvati moju djecu, ni slučajno, nećeš ostati samnom, odlazi u svjetlost, odlazi
B: dajem ti tri mogućnosti, odlaziš u svjetlost, negdje drugdije gdje ti je mjesto ili ostaješ u njezinom tijelu, izaberi (istovremeno rukama pojačava pozitivnu bioenergiju), ideš tamo gdje ti je dobro
D: nećemo pričati, idi, idi, ja ću biti dobro, pozdravljam te i ljubim. Otišao je.
Gospođa D se budi iz transa svjesna i bez entiteta u svom tijelu i priča:“ Kada sam bila mala, imala sam staru baku Katu koja je čuvala mene i brata kada su nam roditelji radili. Kada je trebala umrijeti poslala nam je čuvara da nas čuva, ja to naravno do sada nisam znala. Ja i moj muž često komentiramo da meni previše sve ide na ruku, cijeli život. Sve što sam htjela sam mogla ostvariti, sve mi je išlo od ruke sada znam i zašto, uz pomoć mog čuvara. Kaže da je baka Kata bila toliko oduševljena što ju je moj otac uzeo kod nas da nas je htjela čuvati i kada umre pa je pozvala čuvara. Čuvar mi kaže, ja sam ti pomagao, sve što je trebalo, nevjerovatno, sve što sam poželjela ostvarila sam, bez ikakve muke. Hoću dobar auto-evo ga kupila sam ga, hoću kuću odnekud se stvore novci, kupim kuću i tako za sve što poželim.
Nismo je poslije pitali kako joj ide sada kada nema više čuvara kod sebe.
Slučaj br.2
Drugi slučaj je karakterističan po snazi i intezitetu emocija koje su ispoljene za vrijeme tretmana bioenergijom. Tretman bioenergiom je vršen na gospođi staroj 53 godine a koja je imala puknuće i operaciju slijepog crijeva, a u toku operacije je bila nekoliko minuta u kliničkoj smrti. Njezin oporavak nakon operacije je tekao vrlo slabo, tako da i nakon 6 mjeseci oporavka nije mogla hodati, gubila je ravnotežu i imala tako jake glavobolje da je doslovno bila izvan sebe od bolova.
Prvi dan, na samom početku terapije bioenergiom, nakon uobičajenih pokreta rukom bioenergetičara sa zadnje strane tijela, gospođa se jednostavno srušila na pod, naravno uuhvatio ju je i položio na pod terapeut. Prvih nekoliko minuta bioenergetičar je radio uobičajen tretman sa takvim osobama i gospođa je bila sasvim tiha, nije se čulo ni glasa. Međutim nakon nekoliko minuta počela je naglo plakati sa sve većim intezitetom koji je ubrzo dostigao kulminaciju a neprekidni vriska je bio tako jak i intenzivan da su od 20 prisutnih pacijenata u dvorani skoro svi pobjegli . Ostalo ih je samo troje. Plakanje i vrisak su se nastavili punih dvadeset minuta. Terapeut je intenzivno radio punih 20 minuta, kapljice znoja su mu kapale sa lica kao da je bio ispod tuša. Nakon buđenja gospođa je sjela na stolici do kraja terapije. Ničeg se nije sjećala što se dogodilo za vrijeme tretmana.
Drugi dan je počeo slično, gospođa je imala slične tegobe sa intenzivnom glavoboljom. Na početku terapije ponovo je pala u trans, ponovo je počela jako plakati, vrisak nije bio takvog inteziteta kao prvog dana. Bioenergetičar je nastavio terapiju pokušavajući umiriti pacijenticu, što je išlo prilično teško. Stanje se nije popravljalo niti drugog dana, osim manje glavobolje.
Treći dan je počeo klasičnom terapijom konbiniranom sa hipnozom i transom radi ispitivanja prisutnosti entiteta u tijelu. U dubokom transu gospođa ih je vidjela kao teške crne entitete, ustvari više njih. Terapeut je uspio doći do informacije kada i kako su ti entiteti ušli u tijelo, ustvari jedan od tih entiteta je bio stari gost a ušao je prilikom totalne anestezije na operaciji koju je gospođa imala prije 25 godina. Ostali entiteti su ušli u tijelo nakon zadnje operacije gdje je gospođa bila u kliničkoj smrti par minuta. Ti entiteti su djelovali razorno na zdravlje, sa nepodnošljivom glavoboljom, teškim postoperativnim oporavkom, bolovima u želucu, srčanim tegobama.
Četvrti dan je bio lakši za pacijenticu, mogla je hodati, na samoj bioterapiji nije više bilo razornog vriska i trzanja tijela, terapeut je uspio čak odstraniti dio entiteta, i to onih teških crnih, koji su pritiskali tijelo pacijentice.
Nakon prve četverodnevne terapije ponovo je zakazana terapija slijedeće sedmice.
Prvi dan na tretmanu godpođa je pala spontano u trans, počelo je izvlačenje entiteta iz tijela, bilo je vidljiva velika borba gospođe sa entitetima koji su se grčevito odupirali poticaju za izlazak iz tijela. Prisutno grčenje tijela i nerazumljiv govor bili su vanjski izražaji te borbe.
Drugi i treći dan bili su ključni za izvlačenje preostalih entiteta, i popravku općeg stanja zdravlja. Posebno je napravljen tretman bioenergetskim transom i hipnozom. Posebnom provjerom u transu terapeut utvrđuje „čistoću“ tijela od gostujućih entiteta. U tom stanju transa-hipnoze terapeut na zahtijev gosođe vraća svijest-podsvijest regresijom u prošle živote.
Donosimo najzanimljivije transkripte regresije, preskočiti ćemo uvodne rečenice i bitne intimne dijelove:
B: vratite se u prvi prošli život, gdje se nalazite, opišite nam svoj život i zemlju i vrijeme kada ste imali ovaj život
O: ja sam na obali mora, prekrasno je, jako zelenilo, puno trave i niskog raslinja, živim sa porodicom u kolibi, imamo puno ovaca ja sam pastir.
B: u kojem vremenskom periodu se to događa, kada je to bilo
O: živim u 500 godini poslije Krista, jako je lijepo, imam puno ovaca
B: gdje se nalazi zemlja na kojoj ste trenutno, kojim jezikom govore
O: Maroko, živim na obali mora, prekasno je, u blizini je selo. Gospođa je počela govoriti jezikom koji nismo razumjeli, pretpostavljamo da je neki dijalekt arapskog iako nije tako zvučalo
B: koncentrirajte se idemo polako u još jedan prethodni život, opišite vrijeme, mjesto i događaje u ovom životu
O: otok Sedona, tu živim, 1500 godina prije Krista, imam 20 godina
B: opišite ga kakav je, što radite
O: ima puno bijelih kamenih građevina, to je grad ja idem često po vodu, nosim je na leđima a u slobodno vrijeme letim na zmaju.
B: kakvom zmaju?
O: zmaj, letim po cijelom otoku, lijepo je, sluša me, povezana sam sa njim, uživam u letenju
B: kojim jezikom govore stanovnici, opišite nam neke događaje tim jezikom
O: gospođa je počela govoriti jezikom koji nije ni jedan poznati jezik a da smo mogli bilo što razabrati, neke riječi su nalikovale na hebrejski ali nismo sigurni
B: prekinite, nišata ne razumjemo, kakav je to jezik
O: moj narod tako govori, pomorci su, naš otok je samo jedan od mnogih na kojima moj narod živi imamo puno brodova
Ostali transkripti razgovora nisu zanimljivi, tako da ih nećemo ni izlagati.

Ovo je prikaz načina komunikacije sa svemirskim civilizacijama i njezinim bičima na Zemlji. Ovi snimci su kratki izvodi komunikacije sa Melkizedekom.


Tijekom svojeg postojanja čovjek ne može dostići vrjedniji cilj nego da se dođe do razumijevanja života onoliko koliko je moguće u današnjim uvjetima velike i olakšane dostupnosti informacija o fizičkoj stvarnosti življenja na Zemlji. Naše viđenje realnosti, naizgled moderno i sofisticirano, ispunjeno je starim, na mitovima baziranim nesporazumima. Odrastajući kroz djetinjstvo, naučili smo taj pristup od kulturnog okruženja, školovanja i kroz religiju. Upili smo ta pogrešna uvjerenja i neprirodne pretpostavke prezentirane kao činjenice. Učili su nas da prihvaćamo uvjerenja koja podučavaju o realnosti, a zapravo iskrivljuju našu percepciju. Naučivši te lekcije dobro, unijeli smo u sebe unutarnji sukob, sumnju u sebe, strahove i bol svojstvenu starim načinima razmišljanja. U osnovi, ne namjeravam definirati, nego opisivati drugu stvarnost. Ne predlažem ovdje neku novu filozofsku ili naučnu strukturu s argumentima i dokazima koji ih potvrđuju, te što mi riječi jasnije dozvoljavaju da prenesem svoje misli, opisujem kako funkcionira alterlativna stvarnost kada je viđen jasno - bez filozofske strukture koja se upliće i iskrivljuje tumačenja. Drugim riječima, ne želim izgrađivati nova uvjerenja, nego porušiti stara tako da se druga stvarnost može vidjeti jasnije.


Kršćanstvo je zapalo u vrlo težak položaj jer je u umovima ljudi Hrvatske i cijelog svijeta postalo identificirano kao dio društvenog sustava, industrijskog života i moralnih standarda Zapadne civilizacije, i kršćanstvo je pružilo podršku društvu koje pati od negativnih posljedica znanosti bez idealizma, politike bez principa, bogatstva bez rada, užitka bez samokontrole, znanja bez karaktera, moći bez savjesti i industrije bez moralnosti. A pošto duh i duhovna energija prethodi energiji i materiji takvo stanje duha daje razorne rezultate u materijalnoj stvarnosti.
Ovaj naš planet proždire sebe, narodi na našem planetu proždiru ga iscrpljujući njegove resurse.
Naše tijelo u odnosu prema svemiru ne poznaje dvojnosti - «ja» i «ne-ja» - jer ih povezuje u jedno bazično energetsko polje. Polje utječe na najviše funkcije našeg uma i izvor je informacija koje određuju rast naših tijela. Ono je naš mozak, naše srce i naše pamćenje, ono je nacrt svijeta za sva vremena.
Pričvršćeni smo i vezani za naš svijet, i nedjeljivi od njega, naša jedina temeljna istina jest naš odnos s njim.

U čitavoj poznatoj povijesti znate li tko je prvi progovorio o tome? Melkisedek prije 4500 godina, Buda prije 2600 godina i Isus prije 2000 godina. Na različite načine pokušali su ljudima donijeti svijetlo istine i razumjevanja. Uspostavljeni sustav religije pažljivo je uklonio ključna znanja i istine koju su oni donijeli na svijet, a promovirao je dogmu i ritual, u svim religijama i crkvama bez izuzetaka. Danas to isto rade sve vlade i državni aparati svugdije na svijetu.
Tekstovi u Bibliji su bili inspiracija za ovo istraživanje, a uvriježeno mišljenje ljudi da je Rajski Bog Otac sišao na Zemlju i stvorio ljude je netočno, on nikad ne napušta Raj. Jer je on uporišna točka ravnoteže velikog svemira. Na Zemlju su stigle visoke svemirske civilizacije sa svojim pomoćnim civilizacijama (više materijalne) i zasađivale. Civilizacije su dolazile i zasađivale tri puta, prije 34 000 u vrijeme Atlantide, prije 4000 godine, dolaskom Melkizedeka (spominje se u Bibliji) i prije 2000 godina u vrijeme dolaska Isusa. Detaljni opis svemirskih letjelica možemo naći u Bibliji od proroka Ezeklija. Ove visoke civilizacije došle su i u ovom dobu, njihovi svemirski brodovi su u blizini Zemlje i ako bude potrebno učiniti će se vidljivim svijetu.

Biće iz visoke civilizacije Huva došlo je na Zemlju u za to pripremljenom ljudskom tijelu na područiju današnjeg Izraela u grad Salem (danas Jeruzalem). Makiaventa Melkizedek, jer je to bio on, počeo je rad na Zemlji sa Abrahamom.
Svemirska bića iz reda civilizacije Huva već dugo aktivno djeluju na Zemlji. Dvanaest pripadnika ovog reda je surađivalo s civilizacijom Aragon i Ankora. Kasnija dvanaestočlana grupa je prihvatila ulogu primatelja na našem svijetu nedugo nakon Kaligastijinog otcjepljenja i nastavila je djelovati u ovoj ulozi sve do vremena Adama i Eve. Ovih se dvanaest Melkisedeka vratilo na Zemlju nakon pada Adama i Eve, gdje su nastavili raditi kao planetarni primatelji sve dok Isus iz Nazareta, kao Sin Čovječji, nije postao naslovni Planetarni vladar Zemlje. Obznanjena istina na Zemlji je bila na rubu uništenja za dugih tisućljeća nakon neuspjeha adamičke misije na Zemlji. Dok je ljudski rod nastavio napredovati intelektualno, polako je gubio nekoć zaposjednuto duhovno tlo. Otprilike 3,000 godina pr.K. čovjek je izgubio jasnoću ideje Boga. Dvanaestorica Melkisedeka-primatelja su znali da je Isus planirao doći na Zemlju, ali nisu znali kada; tako su sazvali svečano vijeće gdje su tražili odobrenje za neke metode za očuvanje svjetla istine na Zemlji.

I upravo zbog toga što su se tako potpuno morali osloniti na svoje vlastite moći, Makiventa Melkisedek, jedan od dvanaest planetarnih primatelja, se dobrovoljno javio da učini to što je poduzeto samo šest puta za cijele povijesti Lokalnog svemira: da se pojavi na Zemlji kao smrtni čovjek, da sebe podari planetu u ulozi kriznog Čovjeka zemaljske službe i 1,973 godine prije Isusovog rođenja, Makiventa je podaren ljudima Zemlje. Njegov dolazak nije bio bitno obilježen; njegova materijalizacija nije posvjedočena ljudskim okom.

Melkisedeku nije trebalo više od par godina da oko sebe skupi učenike, prijatelje i vjernike koji su formirali jezgro zajednice koja je kasnije nazvana Salem. Uskoro je postao poznat kao svećenik El Eliona, Svevišnjeg Boga, i mudrac iz Salema. Među određenim obližnjim plemenima često je smatran šeikom -- kraljem -- Salema. Salem je nakon Melkisedekovog nestanka postalo poznat kao grad Jabeša, dok je zatim prozvan Jeruzalem. Po svojoj osobnoj pojavi, Melkisedek je nalikovao mješavini nefilskih i sumeranskih naroda, kako je bio visok skoro 1,80 m i vrlo snažne građe. Govorio je kaldejski i nekih šest drugih jezika. Odjevao se uglavnom prema stilu ondašnjih kaananskih svećenika, izuzev što je na grudima nosio znak tri koncentrična kruga, simbol rajskog Trojstva lokalnog svemira. Za razdoblja njegove službe ovaj je simbol tri koncentrična kruga smatran tako svetim da ga se Melkisedekovi učenici nisu usuđivali koristiti, tako da je nakon nekoliko generacija zaboravljen.
Za vrijeme svog zemaljskog utjelovljenja, Makiventa je bio u neprekidnom kontaktu sa preostalih jedanaest planetarnih čuvara, ali nije imao sposobnost komuniciranja s drugim redovima svemirskih ličnosti. Na stranu od Melkisedeka-primatelja, nije imao bolji kontakt s svemirskim inteligencijama od ljudskih bića.
Tri koncentrična kruga koja je Melkizedek usvojio kao simbol svog utjelovljenja, većina ljudi je tumačila kao predstavu kraljevstva ljudi, kraljevstva anđela i kraljevstva Boga. Melkisedek im je dopustio da ostanu u ovom uvjerenju; mali broj njegovih učenika je znao da tri kruga predstavljaju beskonačnost, vječnost i univerzalnost rajskog Trojstva božanske naprave i usmjerenja.

Svojim učenicima iz redova običnih ljudi nije pokušavao predočiti ova učenja. Ali određenim pojedincima Melkisedek je dao širi uvid i nauk o upravi i organizaciji lokalnog svemira, dok je svom brilijantnom učeniku keničaninu Nordonu i odabranoj grupi njegovih iskrenih suradnika predočio istine nadsvemira i Havone. Pripadnici Ketrove familije s kojom je Melkisedek živio više od trideset godina, su znali mnoge od ovih viših istina koje su dugo zadržali, sve do pojave njihovog vrijednog potomka Mojsija koji je tako čuo pripovijed o Melkisedekovom vremenu preko očeve strane, kao i nekih drugih izvora s majčine strane obitelji. Melkisedek je učio ljude sve što su ovi imali sposobnost primiti i prihvatiti. Pored ostalog i mnoge suvremene religiozne ideje o nebu i zemlji, čovjeku, Bogu i anđelima, nisu daleko od ovih Melkisedekovih učenja. Ovaj veliki učitelj je podredio sve drugo ideji o jednom Bogu, Božanstvu svih ljudi, Stvoritelju neba, božanskom Ocu. Stavio je naglasak na ovo učenje kako bi apelirao na čovjekov impuls bogoštovljenja i pripremio put za kasniju pojavu Isusa kao Sina istog ovog Oca Svih.

Melkisedek se strogo držao zadaće svog podarenja isto onako kako je to kasnije učinio sam Isus. Nije obraćao pažnju na reformaciju tradicija, promjenu svjetskih običaja ili unaprijeđenje sanitarnih radnji i znanstvenih istina. Došao je s namjerom ostvarenja dvaju ideja: očuvanja na zemlji istine o jednom Bogu i pripreme puta za budući dolazak Rajskog Sina istog ovog Oca Svih. Melkisedek je proveo devedeset četiri godine u Salemu poučavajući ove bitne činjenice obznanjene istine i za ovog je razdoblja Abraham tri puta pohađao salemsku školu. Konačno je postao obraćenik salemskih učenja i jedan od Melkisedekovih najboljih učenika i glavnih pomoćnika.
Melkisedek je sklopio formalni savez s Abrahamom u Salemu. Rekao je Abrahamu: "Pogledaj svod i pokušaj izbrojati zvijezde; tako će se tvoje sjeme umnožiti." Abraham je vjerovao Melikisedeku i "ovo mu se priznalo za ispravnost." I tada je Melkisedek ispričao Abrahamu o budućoj okupaciji Kanaana od njegovih potomaka po povratku iz Egipta.


Savez između Melkisedeka i Abrahama predstavlja bitni sporazum koji je postignut na Zemlji između Boga i čovjeka, gdje Bog daje riječ da će učiniti sve; čovjek jedino pristaje da vjeruje u Božja obećanja i da slijedi njegove upute. Do tada je vladalo vjerovanje da čovjek jedino može postići spasenje žrtvama i darovima; ovom prilikom Melkisedek je ponovo predočio Zemlji radosnu vijest da se spasenje -- Božja naklonost -- može postići vjerom. Ali ova je radosna vijest o jednostavnoj vjeri u Boga bila suviše napredna; semitska plemena su se brzo vratila svojim starim običajima prinošenja žrtava i iskupljenja grijeha prolijevanjem krvi. Bilo je to dugo nakon ovog saveza da je prema Melkisedekovom obećanju rođen Abrahamov sin Izak. Poslije Izakovog rođenja, Abraham je zauzeo vrlo svečan stav prema svom savezu s Melkisedekom, te je otišao u Salemu da ga pismeno zabilježi. Prilikom ovog javnog i svečanog prihvaćanja saveza, promijenio je ime Abram u Ahraham.

Nakon ovog stvarnog i javnog izručenja svojih osobnih ambicija u korist Melkisedekovih većih i boljih planova, ukazala su mu se tri svemirska bića u ravnicama Mamre. Ovo se ukazanje stvarno odigralo, unatoč tome što je kasnije povezano s prirodnim uništenjem Sodome i Gomore. Ove legende govore o nazadnosti moralnih i etičkih principa čak i tako skorih vremena. Pri sklapanju ovog svečanog saveza, nastupio je potpuni sporazum između Abrahama i Melkisedeka, (svemirske civilizacije Huva). Abraham je ponovo preuzeo građansku i vojnu upravu nad salemskom kolonijom koja je prema popisu na svom vrhuncu brojala stotinu tisuća redovnih poreznika. Abraham je bitno unaprijedio salemski hram i obezbijedio nove tabore za cijelu školu. Ne samo što je proširio porezni sustav, već je uveo i mnoge naprednije poslovne metode u okviru obrazovnog procesa, kao i bolju upravu nad odjelom misionarske propagande. Također je uveliko unaprijedio proces čuvanja stada i reorganizaciju salemske mljekare. Abraham je bio promućuran i uspješan poduzetnik, bogat za svoje vrijeme; dok nije bio naročito pobožan, bio je u cjelosti iskren i verovao je u Makiventu Melkisedeka.

Melkisedek je više godina nastavio poučavati svoje studente i obučavati salemske misionare koji su se proširili u sva obližnja plemena, naročito u Egipat, Mezopotamiju i Malu Aziju. I kako su decenije prolazile, ovi su učitelji putovali sve dalje i dalje od Salema, raznoseći Makiventino učenje o verovanju i vjeri u Boga. Adamovi potomci i poslanici, okupljeni oko jezera Van, rado su slušali učenja hititskih učitelja iz salemske škole. Iz ovog su negdašnjeg anditskog centra učitelji odaslani u udaljene dijelove Europe i Azije. Salemski misionari su prodrli u sve dijelove Europe, izuzev britanskog otočja. Jedna je grupa putovala preko Faroerna do andonita u Islandu, dok je druga prešla Kinu i došla do japanskih obala na istoku. Životi i iskustva muškaraca i žena koji su napustili svoja utočišta u Salemu, Mezopotamiji i oko jezera Van kako bi prosvjetlili plemena istočne polutke predstavljaju herojsko poglavlje u povijesti ljudske rase. Ali zadaća je bila velika a plemena tako nazadna, da su rezultati bili blijedi i nejasni. Iz generacije u generaciju salemsko evanđelje je tu i tamo uspjelo pustiti korijenje, ali izuzev u Palestini ideja jednog Boga nikad nije bila u stanju zadobiti vjernost cijelog plemena ili rase. Dugo prije Isusovog dolaska učenja ranog Salema su uopćeno zatrpana starijim i univerzalnijim sujevjerjima i vjerovanjima. Izvorno Melkisedekovo evanđelje je gotovo u cjelosti apsorbirano u kultu Velike Majke, Sunca i druge prastarih vjerovanja. Mi koji danas uživamo u blagodatima tiskane riječi i umreženom svijetu teško možemo zamisliti teškoće koje su pratile širenje istine za ovih ranih dana; ne znamo kako je lako izgubiti novu doktrinu sa smjenom generacija. Uvijek postoji tendencija da se nova doktrina unese u okvire i pomiješa sa starijim religioznim učenjima i magičnim radnjama. Novo otkrivenje je uvijek kontaminirano starijim evolutivnim vjerovanjima.

Bilo je to nedugo nakon uništenja Sodome i Gomore kad je Makiventa odlučio okončati svoju vanrednu misiju podarenja Zemlji. Melkisedekova odluka da okonča svoj boravak na zemlji počiva na više uvjeta, od kojih je glavni sve veća tendencija među obližnjim plemenima ako ne i među njegovim neposrednim suradnicima, da ga tretiraju kao poluboga, da ga smatraju nadprirodnim bićem, što je ustvari i bio; ali oni su ga počeli štovati na način koji nije zasluživao i to s mješavinom straha i sujevjerja. Pored ovih razloga, Melkisedek se želio udaljiti sa scene ovih ranih zemaljskih aktivnosti dosta prije Abrahamove smrti kako bi osigurao da istina o jednom Bogu bude duboko uvriježena u umovima njegovih učenika. Makiventa se tako jedne noći povukao na počinak u svoj tabor u Salemu, nakon što je poželio laku noć svojim zemaljskim suradnicima i kad su ga ujutro došli tražiti, nisu ga našli; pokupili su ga njegovi svemirski suradnici.

To što Stari Zavjet predočava kao razgovore između Abrahama i Boga ustvari su bili razgovori između Abrahama i Melkisedeka. Kasniji pisari su smatrali da je ime Melkisedek bilo sinonim za "Bog." Brojni kontakti Abrahama i Sare s "Božjim anđelima" odnose se na njihove brojne razgovore s Melkisedekom. Hebrejske pripovijedi o Izaku, Jakovu i Josipu daleko su pouzdanije od pripovijedi o Abrahamu, premda i ove ukazuju na brojna izvrtanja činjenica, hotimične tako i nehotimične promjene sadržaja za vrijeme babilonskog ropstva, kad su hebrejski svećenici sakupljali ove zapise. Ketura nije bila Abrahamova žena; kao Hagara, bila mu je ljubavnica. Cijela Abrahamova imovina je prešla u nasljedstvo Izaka, sina zakonite žene Sare. Abraham nije bio star kao što zapisi tvrde, dok mu je žena bila daleko mlađa. Ove su godine namjerno izmijenjene kako bi poslužile teoriji o navodno čudotvornoj prirodi Izakovog rođenja.

Za vrijeme Makiventinog utjelovljenja, na Zemlji je djelovala jedanaestočlana grupa Melkisedeka-primatelja. Kad je Makiventa došao do zaključka da je njegovo djelovanje u ulozi kriznog Čovjeka završeno, poslao je signal svojim suradnicima koji su mu odmah stavili na raspolaganje vještinu oslobađanja iz ljudskog obličja i bezbjednog povratka u svoj izvorni status Melkisedeka. Tri dana po nestanku iz Salema pojavio se među svojih jedanaest Zemaljskih suradnika i nesmetano je nastavio sprovoditi poslove planetarnih primatelja.
Makiventa Melkisedek je nastavio s velikim zanimanjem pratiti poslove potomaka ljudi koji su vjerovali u njegova učenja kad je bio na zemlji. Abrahamovo potomstvo kroz Izaka pomiješano s kenitima predstavlja jedinu liniju koja je nastavila njegovati bilo kakav jasan koncept salemskih učenja. Isti ovaj Melkisedek je nastavio surađivati tijekom budućih devetnaest stoljeća s mogim prorocima i mudracima, tako nastojeći održati na životu salemske istine sve do svanuća dana koji je posvjedočio Isusovoj pojavu na Zemlji.

Do današnjih dana Makiaventa Melkizedek je na Zemlji, a mi smo dokazali da je moguća uspješna komunikacija sa njim.

Delfini su tu, pored nas, plivaju, igraju se love ribu, prate brodove. Mi smo sasvim slučajno prije 2 godine započeli eksperiment telepatske komunikacije sa njima. Poslije jedne grupne terapije bioenergijom ostalo je nas nekoliko na raspravi o mogućnostima telepatije. Taj dan smo isprobali uspješno tehniku telepatije između nekoliko prisutnih osoba koje su bile na bioterapiji, a meni je iznenada palo na pamet ideja probne komunikacije sa delfinima, da vidimo što će se dogoditi. Iz prvog pokušaja kontakt je uspio, imali smo izravnu vezu a za narednih 15 minuta našli smo se na obali mora gdje se pojavilo sedam delfina koje smo prethodno telepatijom pozvali. Taj događaj je bio nabijen posebnim osjećajem ogromne energije ljubavi i sreće. Suze sreće i radosti su navirale iz naših djevojaka koje su radile sa delfinima u transu. Bio je lijep i sunčan dan a na nebu iznad mora se osjećala nečija prisutnost, kao da kraičkom oka vidite ogroman elipsasti objekt a kad pogledate izravno u tom pravcu ne vidite ništa.
Nakon tog događaja radili smo na mnogobrojnim kontaktima sa delfinima. Kontakte i telepatske ili energetske veze, kako oni kažu, smo imali puno puta. Samu tehniku i način konunikacije sa delfinima kombinirali smo sa jednom osobom, dvije osobe ili tri u trokutu povezane osobe. U komunikaciji sa izvanzemaljskom civilizacijom Alida, koji se nalaze u orbiti Zemlje uvijek smo koristili tehniku transa tri osobe u trokutu, bili smo uspješni i sa komunikacijskim trokutom dvije osobe i jednog delfina.
Kratki (jakoskraćeni) sadržaji u postu rezultat su mnogih sastanaka.
Delfini su prikazali sliku kako su izgledali njihovi preci kao humanoidna bića visoki 2,5 m koja su živjeli na Zemlji u vrijeme postojanja civilizacije Atlantide.
Delfini su dali sliku više civilizacije na prijestolju koja se zove Altea sa naglaskom da postoje i viši.
Dolje neposredno ispod prijestolja obitavaju dvije civilizacije pomoćnice koje su nama ljudima pristupačnije i dostupnije jedna od njih iz koje potiču delfini je civilizacija koju delfini a i oni sami sebe nazivaju ALIDI
U komunikacije je ukupno učestvovalo oko dvadesetak mladih dijevojaka između 20 i 30 godina starosti, naravno u jednoj komunikaciji imali smo najviše tri aktivne osobe u transu. Pitanja koja smo postavljali i odgovore koje smo dobivali navodili su nas na nova pitanja tako da u takvoj komunikaciji nema sistematičnosti. Informacije i znanja koje smo dobili su fragmenti jedne puno kompleksnije i veće cijeline znanja koje delfini posjeduju. Iz odgovora koje smo dobivali zaključili smo da na Zemlji pored ljudi postoji još jedna rasa visokointeligentnih bića-delfini. Oni nisu priznati kao ljudi ali su više ljudi od nas dvonožaca. Svi oni izražavaju veliku potrebu povezivanja sa ljudima, što ih ispunjava srećom čak više nego nas. Većinu komunikacije sa delfinima smo snimili i imamo puno sati video materijala a ovo što slijedi su transkripti snimljenih video materijala i razgovora sa delfinima.
P: Što su delfini
O: oni su tu da pomažu ljudima bez njihovog znanja, oni su čisto svjetlo, a imaju svo potrebno znanje i znaju što se događa na na moru i kopnu cijele planete
O: oni su u prošlosti živjeli kao humanoidi i bili su napredniji od ljudi današnjice
O: danas su delfini inteligentniji od ljudi i imaju svo znanje, a znanje prenose od svojih predaka jedni na druge
O: delfini su potpuna svjetlost na Zemlji
P: Sa kime delfini komuniciraju
O: stupaju u kontakt sa višim bićima i civilizacijama, oni su dolje a iznad njih lijevo i desno su dvije velike civilizacije jedna od njih su Alidi a iznad nih civilizacija Altea na prijestolju.
P: što rade delfini
O: oni su svuda po zemlji i imaju zadatak stalno popravljati energetsku mrežu Zemlje, oni uravnotežuju Zemlju, bave se iscijelivanjem Zemlje kao planete, ujedno i svega života na planeti, tehnologija ljudi im smeta u tom poslu.
P:kakva je poveznica delfina i Atlantide
O: delfini imaju veze sa Atlantidom, u to doba more se diglo i prekrilo kopno, bio je rat, more je poplavilo sve da taj rat stane.
P:što se tada događalo na planeti
O: delfini nisu htjeli ratovanje, oni žele mir ali nisu uspjeli osigurati mir, ljudi Atlantide su bili jači. Delfini se nisu željeli boriti, ne žele da se razvija ubijanje.
P:s kime su delfini povezani
O: delfini su povezani sa višim bićima i civilizacijama, povukli su se u more i boriti će se na drugi način, uzvišeniji za dobrobit svih.
P: kakva se katastrofa dogodila na Atlantidi
O: dogodila se velika neravnoteža, sve je krenulo izvan ravnoteže a mjesec je pomogao da dođe do ravnoteže
P:kakvo znanje delfini posjeduju
O: oni sve znaju, sve odgovore imaju samo ih ljudi trebaju uzeti
P: Kolika je bila populacija atlantiđana i kojim su se tempom razmnožavali
O: ljudi iz Atlantidske civilizacije nisu imali ono što bismo mi nazvali normalnim rađanjem, i nisu prolazili kroz normalni životni ciklus. Oni su došli u stvorena tijela
P: ako je to tako iz kojih su razloga došli na Zemlju u gotova tijela

O: Većina slučajeva normalnih rođenja počeci su života u kojem je osoba došla učiti. Rođenja o kojima se govori u Atlantidi bila su rođenja duša koje su došle služiti.
P: kakva im je bila razvijena elektronika
O: Mi smo primitivni u elektronici, njihova elektronika je bila daleko naprednija od naše.
P: kako su atlantiđani putovali po planeti, koja prijevozna sredstva su posjedovali
O: oni su posjedovali cjelokupno znanje o korištenju uma za pokretanje predmeta i samih sebe. Imali su atmosverske letjelice, dostupne su im bile orbitralne i međuplanetarne letjelice.
P: dali je znanje atlantidske civilizacije negdje zapisano i sačuvano
O: delfini kažu da se znanje Atlantidske civilizacije nalazi u njihovom umu. Oni imaju odgovore. Dio znanja je sačuvan u kristalima koji su pohranjeni na više lokacija na Zemlji. Dolazi vrijeme otkrića tih lokacija i znanja zapisanog u kristalima.
P:s kime su delfini povezani
O: sa višim bićima i civilizacijama, povukli su se u more i boriti će se na drugi način, uzvišeniji za dobrobit svih.
P: kakva se katastrofa dogodila na Atlantidi
O: dogodila se velika neravnoteža, sve je krenulo izvan ravnoteže a mjesec je pomogao da dođe do ravnoteže
P:kakvo znanje delfini posjeduju
O: oni sve znaju, sve odgovore imaju samo ih ljudi trebaju uzeti
P: gdje su trenutno nalaze bića iz civilizacije ALIDA
O: Alidi u orbiti planeta zemlje imaju svoje svemirske brodove, štite nas
P:kako komuniciraju dupini i Alidi
O: Alidi i dupini komuniciraju pomoću energije
P:znaju li delfini kako ih doživljavaju ljudi
O: delfini su svjesni da ljudi misle da su oni životinje a ljudi su stvorili štit, ne dozvoljavaju komunikaciju, delfini bi htjeli da na svakog čovjeka dopru i prenesu znanje, što više pravog znanja
P: koji je uzrok pomora ptica što su se desile na više strana na planeti
O: Ja vidim propelere, vidim puno propelera, samo to, propeleri, propeleri, crno, kreću se u mutnom, spuštaju
P: Zanima nas koji je razlog
O: Tamni oblaci, spuštaju se, zagađuju, zagađuju, sve više ih ima, mrak tama i još crnih propelera, Padaju i spuštaju se čestice
P: I to je razlog pomora ptica?
O: Sve gušće zagađivanje. Tamno, sve je tamno
Oko mene isto
U oblacima, gusti tamni crni dim
Ja vidim te propelere izvan žutih oblaka, još crnijih
P: Samo nam recite kako da to ispravimo
O: Nikako
P: Mora postojati način, zamolite delfine da nam kažu što nam je činiti
P: Molim vas najozbiljnije zamolite delfine šta napraviti da se sprijeći pomor ptica
O: Sami sebe zagađujemo
P: Toliko ste jake da vam moraju reći jer osjećaju snagu, i znaju da ste vi u trokutu i da će vam reći telepatski će vam poslati poruku
O1: Ja vidim samo energiju, crno je sve.
O1: Bijelo. Bjelina odjednom. Svjetlo. Okruglo, veliko bijelo. Bijeli krug raznosi te moje propelere. Miče ih. Čisti sve, obavija cijelu...
O2: Taj krug se sve više i više širi
O1: Gdje je tračak svjetlosti, tu više nema tame. Širi se sve jaće jače i više / točkice
Odgovaramo na pozitivnu energiju. Moramo širiti ljubav
O2:Da, energija mi je bila prvi dojam. Kad vidim to bijelo, to mi je znak da je energija
O1: Propast ćemo jako brzo
OBori se svijetlo sa tamom, bori se. Kao valovi vode svjetlosti
Trebamo širiti. Vidici.
Taj val je krenuo, ali mora obuhvatiti dalje
Tek je počeo. Pokušava obuhvatiti višak energije da se proširi, da sve obgrli
P: Pošaljite mu energiju
O: Širi se širi se okolo Zemlje
P: U trokutu imate neiscrpnu energiju
O: Obavija sve. Sad sam se uključila
Guta tamu guta sve. Sve te zlatne boje
Zlatne boje koče moje. Isijava zlatne boje. Spaja sve u to
P: Pošaljite mu energiju
O: Širi se nebom, šiti se svugdje. Duga se širi u velikim snopovima
Treba uništiti propelere
Trebamo uništiti plastiku. Plastiku treba uništiti, plastiku
Iz trokuta isijava energija. Da, iz trokuta isijava energija, Iz trokuta izsijava energija na cijeli svijet, cijelu zemaljsku kuglu
Mene bole uši i glava
Vidim jedro, sad je opet čisto
Kroz njene ruke energija odlazi meni
Kroz Sandrine, ne kroz Larine
Vidim i ja kako mi energija izlazi. Otišlo je, otišlo je. Sandra mi dolazi
Nakon ove aktivnosti, zaista da dana pisanja ovog teksta nije se nigdje na Zemlji desio sličan masovni pomor vrsta.
Jedan karakteristični slučaj komunikacije sa izvanzemaljskom civilizaciom Alida.
P; Spojite se sa delfinima, i zajedno s njima napravite kontakt sa civilizacijom Alida
O: Šta trebate?
P: pitajte, da li je moguće da vidimo njihov svemirski brod, da nam se pokažu.
O: Zvijezda, crvena zvijezda
Alidi su jako pozitivni
Crvena zvijezda, Crvena zvijezda
P: Možda je svemirski brod
O: Trnci me prolaze, ne treba to tražit. Crvena zvijezda
P: Zašto?
O: Ne smiju doći
P: Ne smiju doći?
O: Svemirskim brodom. Nema potrebe. Nema potrebe da dođu
P: Mi bi ih voljeli vidjeti. Svemirski brod bi voljeli vidjeti, tu njihovi tehniku
O: Ne treba to tražiti
P: Da li je moguće s njima uspostaviti redovitu komunikaciju, kontakt?
O: Dobro, već ste s njima spojeni. Da. Ne trebaju doći, nije potrebno, neće doći
P: Da li vam mogu dati informaciju ako nas nešto zanima?
O: Koje?
P: Kada nam nešto bude trebalo da nam pomognu
O: Da
P: Onda ih pitajte kako se organizirati u ovoj krizi za opstanak planeta, što nam je ćiniti
O: Plastika, smanjite plastiku. Zračenje
P: Pa oni imaju tehnologiju, svemirske brodove itd. Puno jače nego mi
O: Da ali to ne šteti
P: Ne štete njihovi brodovi?
O: Ne to je energetski.
P: Pa nek nam daju formulu da m inapravimo nešto da ne šteti. Ljudi bi sve uništili. Nije to sve tako jednostavno. Ne možemo to shvatiti
O: Ja vidim sve više zvijezdi, jedna velika i tu su male crne
O: Neki sloj postoji između nas, nešto sa zlatnim nitima. Sve je prožeto nekim zlatnim nitima. i onda komuniciramo kroz to
P: Da mi imamo vezu s njima, samo trebamo biti u transu da bi se spojili?
O: Uvijek možemo biti u kontaktu snjima
Delfini su dali sliku više civilizacije na prijestolju, koja se zove Altea sa naglaskom da postoje i viši. Dolje ispod prijestolja obitavaju niže civilizacije koje su nama ljudima pristupačnije i dostupnije jedna od njih, iz koje potiču delfini je civilizacija koju delfini nazivaju ALIDI


Ovo su samo neki transkripti komunikacije sa delfinima, odgovori su mogući da, pa i po pitanju prave povjesti Zemlje i njezinog života.

Neovisno o usponima i padovima koji su pratili pobačaj planiranog svjetskog unaprijeđenja Kaligastijinom i Adamovom misijom, osnovna organska evolucija ljudske rase se nastavila kretati u pravcu daljeg ljudskog napretka i rasnog razvoja. Evolucija može biti odgođena, ali ne i zaustavljena. Unatoč tome što nije uspjela dostići planiranu brojnost, ljubičasta rasa je ostvarila civilizacijski napredak koji je od Adamovog doba na dalje, daleko nadmašio gotovo cjelokupni napredak dotadašnje milijungodišnje egzistencije čovječanstva. Gotovo trideset pet tisuća godina nakon Adamovog doba, kolijevka ljudske civilizacije je počivala u jugozapadnoj Aziji, šireći se od doline Nila prema istoku i djelomično u pravcu sjevera preko sjeverne Arabije, te preko Mezopotamije i Turkestana. I klima je bila presudni činitelj pri utemeljenju civilizacije u ovom podneblju. Klimatska evolucija je ovog časa bila u prilici postići to što se nije moglo postići ni jednim drugim metodom--primorati Evroazijskog čovjeka da se odrekne lova u korist naprednijih stočarskih i zemljoradničkih aktivnosti. Dok može biti spora, evolucija je strašno djelotvorna. Kako su zemljoradnici već počeli iskorištavati robove pri izvršenju poljoprivrednih aktivnosti, lovci i stočari su gledali na poljoprivrednike s puno prezira. Obrada zemlje je stoljećima smatrana poslužničkom aktivnošću; odatle vjerovanje da je obrada zemlje prokletstvo, dok je ustvari najveće blaženstvo. Čak i za vrijeme Kajina i Abela, stočarske žrtve su uživale veću naklonost od žrtvi zemaljskih plodova. Svi mi koji živimo u suvremenom dobu kulturnog razvoja i početnog napretka društvenih djelatnosti, a imamo ako ništa drugo ono malo slobodnog vremena koje možemo posvetiti razmišljanju o društvenim i civilizacijskim pitanjima, ne smijemo previdjeti činjenicu da naši rani preci nisu imali vremena za dublju meditaciju i društvenu misao.

Prva četiri bitna koraka u napretku ljudske civilizacije počivaju u:

1. Kontroli vatre.
2. Pripitomljenju životinja.
3. Porobljenju zatočenika.
4. Privatnoj imovini.
5. Institucije robovlasništva i privatog vlasništva nad zemljom su se javile s pojavom zemljoradnje. Robovlasništvo je podiglo gospodarev standard življenja i stovrilo više slobodnog vremena za razvoj društvene kulture.

Divljak je bio rob prirode, dok znanstvena civilizacija polako poklanja sve veću slobodu ljudskom rodu. Uz pomoć životinja, vatre, vode, elektriciteta i drugih za sada nepoznatih energetskih izvora, čovjek se oslobodio i nastavlja se oslobađati od nužde neprestanog rada. Unatoč privremenim problemima povezanim s preobilnim izumom i izgradnjom strojeva, neprocjenjive blagodati moraju biti konačni rezultat ovih mehaničkih izuma. Civilizacija nikad ne može uznapredovati, a naročito ne može biti utemeljena, sve dok čovjek ne bude imao vremena za razmišljanje, planiranje i zamišljanje novih i boljih solucija.
Porast trgovine i ručna prerada sirovih materijala u različitu trgovinsku robu predstavljaju neposredan i bitan utjecaj koji je vodio utemeljenju ranih i polumiroljubivih zajednica koje su utjecale na širenje kulture i civilizacijskih umjetnosti. Prethodno epohi rasprostranjene svjetske trgovine, društvene zajednice su bile plemenske prirode--proširene obiteljske grupe. Trgovina je stvorila zajednice različitih ljudskih bića, doprinjevši bržem kulturnom križanju.
Široka upotreba metala obilježava ovo razdoblje ranih industrijskih i trgovinskih gradova. Već ste imali priliku otkriti Turkestansku brončanu kulturu koja vuče porijeklo iz razdoblja od prije 9000 godina pr. K., dok su Anditi rano ovladali obradom željeza, zlata i bakra. Ali izvan naprednijih civilizacijskih centrara vladali su posve drugačiji uvjeti. Ne možemo govoriti o kamenom, brončanom i željeznom dobu kao tri različita razdoblja; sva tri su postojala u isto vrijeme na različitim mjestima.

S pojavom grube ručne proizvodnje i s početkom industrije, trgovina je vrlo brzo postala najmoćnijim utjecajem pri širenju kulturne civilizacije. Zahvaljujući otvaranju kopnenih i pomorskih trgovinskih kanala, unaprijeđeno je putovanje, miješanje kultura i stapanje civilizacija. Nešto prije 5000 godina pr.K., ljudi su uveliko koristili konje širom cijelog civiliziranog ili poluciviliziranog svijeta. Kasnije rase nisu samo koristile pripitomile konje, već i različite oblike putničkih i teretnih kola. Premda su kotači bili u upotrebi prije više stoljeća, ovakva vozila su u ovom razdoblju uopćeno postala dijelom trgovinske i ratne opreme.

Trgovinski i istraživački putnici su više doprinijeli napretku povijesne civilizacije nego svi drugi utjecali zajedno. Vojna osvajanja, kolonizacija i misionarska poduzeća kasnijih religija isto tako igraju ulogu u širenju kulture; ali bili su to sporedni utjecaji u usporedbi s trgovinskim odnosima ubrzanim neprestanim i ubrzanim razvojem industrijske umjetnosti i znanosti.

Kad se vratimo na početak povijesnog doba, cijela Evroazija, sjeverna Afrika i otoci Tihog oceana su bili naseljeni mješovitim rasama ljudskog roda. I ove suvremene rase predstavljaju rezultat višestrukog miješanja pet osnovnih ljudskih rasa Zemlje.

Sve rase Zemlje imaju određena karakteristična fizička obilježja. Adamiti i nefili imaju izduljene glave; andoniti imaju široke glave. Sangiške rase imaju osrednje glave, dok žuta i plava rasa naginju k širokoglavosti. Nakon miješanja s andonitskom lozom, plave rase su najvećim dijelom bile širokoglave. Lobanje drugorazredne sangiške rase se kreću u rasponu od osrednjih do izduljenih.

Dok oblik i veličina lobanje mogu poslužiti pri tumačenju rasnog porijekla, ostali dio skeletona pruža još riječitiju svjedožbu ovom pitanju. Prilikom ranog razvoja urantijskih rasa, bilo je moguće razlikovati pet izvornih oblika kosturne građe:

1. Andonišku--izvorne stanovnike Zemlje.
2. Prvotnu Sangišku--crvenu, žutu i plavu rasu.
3. Drugotnu Sangišku--narandžastu, zelenu i indigo rasu.
4. Nefile--potomke vanzemaljskih prvih ljudi.
5. Adamite--ljubičastu rasu.

Zahvaljujući opsežnom miješanju ovih pet velikih rasnih grupa, tekući proces miješanja u određenoj mjeri prikriva andonitska obilježja postavljajući na njihovo mjesto premoćnije sangiško nasljeđe. Laponci i eskimi predstavljaju mješavinu andonitske i sangiško-plave rase. U njihovoj se kosturnoj građi najviše očuvao izvorni andonički tip. Ali adamiti i nefili u sebi nose toliko drugih rasnih primjesa da se jedino mogu uopćeno raspoznati kao kavkaska (evropei) skupina.

Biološka evolucija i kulturna civilizacija ne moraju biti uzajamno usklađene; kulturna dekadencija ne mora voditi poremećaju organske evolucije određenog doba. Ali ako pogledate dulja razdoblja ljudske povijesti, postaje očigledno uzajamno usklađenje evolutivnog i kulturnog razvoja kao uzroka i posljedice. Dok evolucija može uznapredovati unatoč kulturnom umrtvljenju, kulturna civilizacija ne može uznapredovati bez prethodno utemeljenog rasnog napretka u svojoj podlozi. Dok Adam i Eva nisu upoznali ljudsko društvo s bilo kakvim novim civilizacijskim umijećima, Adamička krv je povisila prirođenu rasnu sposobnost i tako ubrzala ekonomski razvoj i industrijski napredak. Adamov dar je unaprijedio moždanu sposobnost ljudskih rasa, uveliko ubrzavši proces prirodne evolucije.

Na svijetu više ne postoje čiste rase. Rani i izvorni evolucijski obojeni narodi postoje jedino u dvjema suvremenim svjetskim rasama--žutoj i crnoj, dok su čak i one uveliko izmiješane s izumrlim obojenim rasama. Dok takozvana bijela rasa uglavnom vuče porijeklo od prastare plave rase, ona je više-manje izmiješana sa svim drugim rasama, upravo kao što je to slučaj s američkom crvenom rasom. Suvremena netrpeljivost prema "polutanima," "hibridima" i "mješancima" proizlazi iz činjenice da su u suvremenom rasnom križanju najvećim dijelom učestvovale vrlo nazadne rasne loze. Jednako nepoželjni rezultati nastaju križanjem degeneričnih loza jedne te iste rase. Ako bi se suvremene rase Urantije oslobodile tereta najnižih slojeva svojih izobličenih, protudruštvenih, slaboumnih i društveno izopačenih članova, teško da bi bilo prigovora rasnom miješanju. I ako bi takvo rasno miješanje nastupilo među najvišim lozama većeg broja rasa, bilo bi još manje zamjerki. Križanjem nadmoćih i međusobno različitih vrsta nastaju nove i snažnije loze. I ovo je istina kako u slučaju biljaka i životinja, tako i u slučaju ljudskog roda. Križanje uvećava snagu i umanjuje neplodnost. Rasno miješanje prosječnih i nadmoćnih slojeva različitih naroda uveliko uvećava stvaralački potencijal, na što ukazuje primjer suvremenog pučanstva Sjedinjenih Američkih Država. Kad u takve brakove ulaze niži ili nazadniji slojevi, umanjuje se stvaralački potencijal, što pokazuje primjer suvremenih naroda južne Indije. Rasno miješanje značajno pogoduje iznenadnoj pojavi novih svojstava i ako u takvom križanju učestvuju nadmoćnije loze, ova će nova svojstva biti jednako nadmoćna. No sve dok suvremene rase pate pod teškim teretom nazadnih i degeneričnih loza, opće rasno miješanje bi imalo vrlo štetne posljedice, premda su primjedbe protiv takvih eksperimenata najvećim dijelom utemeljene na društvenim i kulturnim predrasudama, a ne biološkim činjenicama. Čak i među nazadnim lozama, križanci su često napredniji od svojih roditelja. Križanje pogoduje rasnom unaprijeđenju zbog uloge dominantnih gena. Rasno miješanje uvećava vjerojatnost da će križano potomstvo imati veći broj poželjnih dominantnih gena.

Mješavina čisokrvne ljubičaste rase (Adamovih izravnih potomaka) i Nefila, uz primjesu evolutivnih naroda Zemlje stvorili su Andite. Uopćeno treba naglasiti da su Anditi imali daleko veći procenat adamičke krvi nego je slučaj sa suvremenim rasama. Uglavnom ću koristiti naziv Anditi kao obilježje onih naroda čije rasno nasljeđe ima od jedne osmine do jedne šestine ljubičaste krvi. Suvremeni žitelji Zemlje, pa čak i sjeverne bijele rase, imaju mnogo manje od ovog procenta Adamove krvi.

Najraniji anditski narodi su nastali u graničnim oblastima Mezopotamije prije više od dvadeset pet tisuća godina i predstavljali su mješavinu Adamita i Nefila. Drugi vrt je bio okružen koncentričnim oblastima u kojima se moglo naći sve manje ljubičaste krvi, dok je na periferiji ovog centra rasne asimilacije rođena anditska rasa. Kasnije, kad su migrirajući Adamiti i Nefili stigli u plodne oblasti Turkestana, nije im dugo trebalo da se izmiješaju s nadmoćnim narodima koje su tu zatekli i ova je novonastala rasna mješavina osigurala proširenje anditskog tipa prema sjeveru. Anditi su bili najsvestranija posve ljudska loza koja se pojavila na Urantiji nakon pojave čistokrvnih ljubičastih naroda. Oni su primili najviše oblike preživjelih ostataka adamičke i nefilske rase te su si kasnije pripojili najbolje loze žute, plave i zelene rase. Ovi rani Anditi nisu bili Arijci; bili su predarijci. Oni nisu bili bijeli; bili su predbijeli. Nisu predstavljali bilo zapadnjački ili istočnjački narod. Međutim, anditsko naslijeđe je to što je dalo ovom mnogojezičkom narodu opću homogenost koja se obično naziva kavkažanstvom. Čistokrvnije loze ljubičaste rase su očuvale adamičke tradicije miroljubivosti, što objašnjava zašto ranije rasne migracije imaju prirodu miroljubivih seoba. Međutim, kako su se Adamiti izmiješali s Nefilima koji su u to doba bili dosta ratoborna rasa, njihovi su anditski potomci postali, za svoje doba, najvještiji i najoštroumniji ratnici koji su ikada živjeli na Zemlji. Od ovog časa, seobe mezopotamijskih naroda sve više poprimaju ratnički karakter i postaju stvar istinskih osvajačkih pohoda.

Ovi Anditi su bili pustolovni; bili su naklonjeni putovanjima. Veća količina sangiške ili andoničke krvi obično ima stabilizirajući učinak. Ali unatoč tome, njihovi se kasniji potomci nisu smirili dok nisu oplovili cijeli svijet i otkrili najudaljenije kontinente.
Iz raspršenosti i očaja treba znati da se prije 6 000 godina iz propasti Atlantide rodila civilizacija Sumera i Egipta gdje je došlo najviše do tada preživjelih izvornih Adamovih potomaka. To su ljudi koji nisu imali iskustvo ljudskog rađanja. Za čovječanstvo, Egipat i Sumer ostaju zadivljujući primjeri visokih civilizacija koje su se iznenada pojavile u tom području oko sredine četvrtog tisućljeća prije Krista. Danas postoji mnogo nagađanje o tome da Egipat i Sumer nisu to svoje ogromno znanje sami razvili, već da su ga dobili podukom, što je točno. Njima je preneseno svo znanje Atlantide, dogodila su se pristajanja civilizacija iz svemira koja su pomogla uspostavih tri točke napredne civilizacije na Zemlji. Visoka tehnološka, znanstvena, moralna i religiozna znanja koje su te tri civilizacije dobivale postupno su degradirane, u procesu je bilo više tisućljetno nazadovanje civilizacija tako da je Egipat početkom nove ere propao, osvojen od Rimskog Carstva koje je uništilo posljednja znanja Starog Doba iz Aleksandrijske bibiljoteke. Istina znanje dijela visoke tehnologije ostalo je skriveno i dijelom se danas otkriva. Uglavnom povjest od tada do danas je manje više poznata, a problem je prethodna skrivena povjest koju iz nekih razloga vladajuće strukture preko obrazovnog sustava ne dozvoljavaju njezino otktivanje. Povjest čovjeka ne traje zadnjih 8 000 -15 000 godina, ona traje milon godina i usko je povezana sa civilizacijama u svemiru

Uoči dolaska svemirske civilizacije Alida, bioloških unaprijeditelja, na naš svijet, njihovo prebivalište obično nosi naziv Vrt Eden, kako samo po sebi predstavlja obilježje hortikulturne ljepote i botaničkog veličanstva Edentije, centra zviježđa. Pripreme za njihov dolazak su počele prije 38 000 godina. Prva zadaća je bila izgradnja zidina od opeke koje su odvojile poluotok na istočnom Mediteranu od kontinenta. Nakon izgradnje zidina, započeo je neometan rad na uljepšanju krajolika i izgradnji kuća. Zoološki vrt je stvoren podizanjem manjeg zida blizu spoljašnje strane glavnih zidina; tu su smještene različite vrste divljih životinja koje su služile kao zaštita od naprijatelja. Zvjerinjak se sastojao od dvanaest segmenata podjeljenih zidanim stazama koje su vodile do dvanaest kapija Vrta, dok su u centru bili rijeka i priobalni pašnjaci.

Pri izgradnji vrta uposleni su jedino dobrovoljci; nikada nisu korišteni najamni radnici. Dok su radili na Vrtu, čuvali su svoja stada da se prehrane; također su primali priloge u vidu hrane od obližnjih vjernika. I ovo je veliko poduzeće sprovedeno do kraja unatoč teškoćama koje su pratile općesvjetsku pometnju ovog nestabilnog razdoblja.

U centru edeničkog poluotoka izgrađen je predivan kameni hram posvećen Bogu Ocu, sveto središte Vrta. Na sjeveru je podignut administrativni centar; na jugu su izgrađene kuće radnika i njihovih obitelji; na zapadu je ostavljeno mjesto za buduće obrazovne institucije očekivanog Adama, dok je "istočno od Edena" izgrađena kuća obećanog Adama i njegovog neposrednog potomstva. Prema arhitektonskim planovima, obezbijeđene su kuće i obilno tlo da se smjesti milion ljudi.

Premda je uoči Adamovog dolaska Vrt bio samo jednom četvrtinom završen, imao je tisuće milja kanala za navodnjavanje i više od dvanaest tisuća milja popločanih staza i puteva. Izgrađeno je nešto više od pet tisuća ciglanih zgrada u različitim sektorima i gotovo nebrojene sadnice drveća i biljaka. U okviru pojedinih stambenih grupa nije moglo biti više od sedam kuća. Unatoč jednostavnom dizajnu, arhitektura je nosila bogato umjetničko obilježje. Putevi i staze su bili dobro izgrađeni, dok je krajolik bio predivan.
U sanitarnom pogledu Vrt je bio daleko napredniji od svih dotadašnjih poduzeća na Zemlji. Strogim poštivanjem sanitarnih odredbi uspjeli su očuvati čistotu pitke vode. Dok su za ovih ranih vremena velike epidemije znale nastati kao rezultat nepoštivanja sanitarnih pravila, Van je postupno uspio uvjeriti svoje suradnike da je bilo jako bitno spriječiti da bilo što upadne u rezervoar koji je snabdijevao pitku vodu Vrta. Prethodno kasnijoj izgradnji kanalizacijskog sustava, žitelji Edena su savjesno spaljivali sav otpadni ili raspadni materijal. Inspektori su svaki dan obilazili naselja tragajući za mogućim uzrocima bolesti. Sve do kasnijih vremena devetnaestog i dvadesetog stoljeća, žitelji Zemlje nisu spoznali značaj higijenske prevencije bolesti. Prije poremećaja adamičkog sustava izgrađen je natkriveni splet ciglanih cjevovoda ispod glavnih zidina koji se praznio u rijeku Edena gotovo milju dalje od spoljašnjih ili nižih zidina Vrta. U vrijeme Adamovog dolaska u Edenu je rasla većina biljaka koje su se mogle naći u ovom dijelu svijeta. Već tada je bitno unaprijeđeno više vrsta voća, žitarica i orahnjača. Dok je ovdje prvo uzgajano mnogo suvremenih vrsta povrća i žitarica, svijet je kasnije izgubio velik broj jestivih biljaka.

Oko pet posto površine vrta je bilo umjetno obrađivano, petnaest posto djelomično, dok je preostali dio ostavljen u više-manje prirodnom stanju, očekajući Adamov dolazak jer su smatrali da je bilo najbolje završiti park prema njegovim planovima. I tako je Vrt Eden pripremljen za dolazak obećanog Adama i njegove supruge. U svom ondašnjem obliku, vrt bi poslužio na čast svojim žiteljima i da se svijet nalazio u stadiju usavršene administracije i normalne uprave. Adam i Eva su bili jako zadovoljni općim planom Edena, ali su dosta promijenili dizajn svoje kuće. Premda uljepšanje Vrta još nije bilo završeno u vrijeme Adamovog dolaska, mjesto je već postalo draguljem botaničke ljepote; i već za prvih dana njegovog boravka u Edenu, cijeli je vrt poprimio još savršenije obličje i stekao nove dimenzije ljepote i grandioznosti. Nikad prije niti ikad poslije, ni do današnjih dana Zemlja nije imala priliku vidjela tako lijepu i obimnu izložbu vrtlarstva i poljoprivrede.
U centru Edenskog hrama Van je posadio dugo čuvano drvo života, s lišćem za "iscjeljenje nacija" i s plodom koji ga je tako dugo održao u zemaljskom životu. Van je dobro znao da bi Adam i Eva, nakon što dođu na Zemlju u materijalnom obličju, također bili ovisni o ovom daru radi produženja materijalnog života. Adamu I Evi na glavnim centrima svemirskih sustava ne treba drvo života. Jedino u slučaju planetarne repersonifikacije, oni postaju ovisni o ovom suplementu ili nadopunjenju svoje fizičke besmrtnosti.
Dok "drvo znanja dobra i zla" može biti više slikovi izraz, simbolički naziv koji podrazumijeva mnoštvo različitih ljudskih iskustava, "drvo života" nije mit; ono je stvarno postojalo i dugo vremena raslo na Zemlji. Kad su svemirske vlasti odobrili slanje posade na Zemlju, poslali su takozvani žbun Edentije, biljku koja je na Zemlji izrasla u drvo života. Ovaj oblik neinteligentnog života vuče porijeklo s planetarnog centra zviježđa, dok također može rasti na planetarnim centrima lokalnih svemira i nadsvemira kao i na planetima Havone, samo ne na centrima sustava. Ova superiorna biljka sadrži određene prostorne energije i elemente koji spriječavaju oslobađanje elemenata koji izazivaju starenje životinjskog organizma. Plod drveta života djeluje poput nadkemijske baterije i po apsorpciji tajanstveno oslobađa kozmičku silu koja izaziva produženje života. Dok je ova biljka bila potpuno beskorisna običnim bićima Zemlje, bila je iznimno korisna stotini materijaliziranih pripadnika vanzemaljskog osoblja i stotini modificiranih potomaka prvih ljudi koji su donirali svoju životnu plazmu u cilju materijalizacije vanzemaljskog osoblja i na taj način zauzvrat primili ovaj suplement života koji omogućuje aktiviranje ploda drveta života u cilju beskonačnog produženja egzistencije koja bez ovog sastojka ne može prevazići raspon svojih posve smrtničkih proporcija. U vrijeme vanzemaljske vlade, drvo je raslo iz zemlje u centralnom i kružnom dvorištu Božijeg hrama. Kad je izbila pobuna, Van je sa svojim suradnicima presadio drvo iz glavne stabljike u svoj privremeni tabor. Ovaj je edenijski žbun zatim prenesen u njihov planinski tabor gdje ga je Van nastavili koristiti više od stotinu pedeset tisuća godina. Dok je Van sa svojim suradnicima radio na pripremi Vrta za dolazak Adama i Eve, presadio je ovo edenijsko drvo u Vrt Eden, gdje je ponovo raslo u centralnom kružnom dvorištu drugog hrama Oca. Adam i Eva su s vremena na vrijeme jeli njegove plodove u cilju održanja dualnog oblika svog fizičkog života. Prilikom poremećaja planova Adamu i njegovoj obitelji nije bilo dopušteno ponijeti sadnicu drveta iz Vrta. Kad su Nefili prodrli u Eden, rečeno im je da bi postali kao "bogovi onaj dan kad okuse plodove s drveta." Na svoje iznenađenje, našli su drvo nezaštićenim. Jeli su slobodno s drveta godinama, ali im ništa nije pomoglo; ovo je slučaj zbog toga što su bili materijalni smrtnici svijeta; nisu imali obdarenje u svom fizičkom sustavu koje bi djelovalo kao komplement plodu drveta života. Razbjesnjeli su se uvidjevši svoju nesposobnost da izvuku korist od ovog drveta, te su prilikom jednog od svojih međusobnih ratova spalili i hram i drvo; ostao je jedino kameni zid koji je kasnije potopljen. Tako je uništen drugi hram Boga Oca. Od ovog je časa svako biće Zemlje moralo proći prirodnim tijekom života i smrti. Adam, Eva, njihova djeca i unučad kao i njihovi supruzi su s vremenom svi podlijegli smrti.

Nakon što je Adam napustio prvi vrt, naselili su ga Naidi, Kutidi i Suntidi. Kasnije je postao prebivalištem sjevernih Naida koji su se protivili suradnji s Adamitima. Kroz gotovo četiri tisuće godina nakon što je Adam otišao iz Vrta, u njemu su živjeli ovi Naidi, pripadnici niže rase, nakon čega je kao posljedica žestoke aktivnosti okolnih vulkana i potapanja sicilijske kopnene veze s Afrikom potonulo istočno tlo Mediteranskog mora koje je za sobom povuklo cijeli edenski poluotok. Istovremeno s ovim velikim potopom, značajno je uzvišena obalna linija istočnog Mediterana. I bio je to kraj najljepše prirodne tvorevine koja je ikad postojala na Urantiji. Potapanje nije bilo iznenadno; prošlo je više stotina godina do potpunog potopa cijelog poluotoka.

Ovaj se nestanak Vrta ne može na bilo koji način protumačiti kao rezultat grešaka Adama i Eve. Dok smatramo da edenski potop nije ništa drugo nego posve prirodna pojava.
Adamu je savjetovano da ne počinje s programom unaprjeđenja i miješanja rasa dok njegova obitelj ne dostigne pola milijuna pripadnika. Vrt nikad nije trebao biti prebivalište Atlantiđanina. Oni su trebali postati emisari novog života cijelom svijetu; trebali su biti mobilizirani u cilju nesebičnog podarenja nove krvi svjetskim rasama kojima je ovaj dar očajnički trebao. Uputstva koja su data Adamu podrazumijevala su utemeljenje rasnih, kontinentalnih i odjeljenskih centara pod nadzorom njegovih neposrednih sinova i kćeri, dok su on i Eva trebali raditi kao savjetnici ovih brojnih svjetskih centara i koordinatori projekta biološkog i intelektualnog unaprijeđenja i moralne rehabilitacije.

Adam i Eva su stigli na Zemlju prije 37 400 godina kad se računa od 2012 godine. Stigli su usred ljeta, kad je Vrt bio u punom cvatu. Točno u podne i bez najave, nedaleko od hrama posvećenog Bogu Ocu, na površinu našeg planeta su se lagano spustila dva svemirska broda praćena vanzemaljskim osobljem zaduženim za prijevoz bioloških uzvisitelja na Zemlju. Cijeli process rematerijalizacije tijela Adama i Eve je izvršen u okolici ovog novoizgrađenog hrama. I nakon dolaska, prošlo je deset dana dok nisu bili rematerijalizirani u dvojnom ljudskom obličju u kojem su predstavljeni kao novi svjetski vladari. Adam i Eva su se istovremeno probudili iz nesvjestice. Oni uvijek služe u parovima. Sama bit njihove službe zahtijeva da uvijek i svugdje budu zajedno, nikad se ne razdvajajući. Načinjeni su kako bi mogli raditi u parovima; vrlo rijetko djeluju ponaosob. I tada je utemeljena i započela era civilizacije Atlantide na našem planetu, koja je sa prekidima trajala od 12 000 do 17 000 godina do velikog potopa koji se dogodio prije 11 000 godina.
Dok je Adam uložio odlučan i herojski napor na uspostavi svjetske vlade, pri svakom novom koraku je bio suočen s tvrdoglavim otporom. Adam je već širom Edena pokrenuo program kolektivne kontrole, povezavši ove pojedinačne grupe u edeničku ligu. Ali nevolja-- ozbiljna nevolja--je nastupila kad se počeo udaljavati od Vrta i pokušavati primijeniti ove ideje na okolna plemena. Istog časa kad su počeli raditi u područjima izvan Vrta, Adamovi suradnici su naišli na izravan i vješto planiran otpor palog Vladara. Dok je pali skinut s pozicije svjetskog vladara, on nije bio odstranjen s planeta. I dalje je bio prisutan i sposoban, ako ništa drugo ono do određene mjere, pružiti otpor svim Adamovim planovima za rehabilitaciju ljudskog društva. Dok je Adam pokušao upozoriti narod protiv njega, ovo je nastojanje jako otežano činjenicom da je ovaj praiskonski naprijatelj bio nevidljiv ljudskim očima.
Čak su se i među žiteljima Edena mogli naći zbrkani umovi koji su naginjali Kaligastijinim učenjima; i oni su Adamu stvarali neizmjerne nevolje; uvijek su remetili najbolje planove za organiziran i djelotvoran program napretka i solidnog i pouzdanog razvoja. Adam je na koncu bio primoran odustati od plana neposrednog podruštvljenja; vratio se Vanovoj metodi organizacije, podijelivši žitelje Edena u više skupina od kojih je svaka brojila stotinu članova i na čijem čelu su stajali kapetani, dok su poručnici upravljali svim desetočlanom pogrupama.

Dok su Adam i Eva došli kako bi na mjesto jednodržačke monarhije utemeljili zastupničku vladu, na licu cijele zemlje nisu uspjeli naći organiziranu upavu koja bi bila dostojna da se nazove vladom. Za određeno vrijeme, Adam je odbacio sve planove za uspostavu zastupničkog sustava, te je prije kraha edeničkog režima uspio uspostaviti skoro stotinu raštrkanih trgovinskih i društvenih centara kojima su u njegovo ime upravljale moćne osobe. Većinu ovih centara su bili prethodno organizirani.

Običaj razmjene poslanika između dvaju plemena datira iz Adamovog doba. Ovo predstavlja bitan korak u evoluciji vlade.

Adamička obitelj je živjela na području koje je obuhvaćalo nešto više od pet kvadratnih milja. U neposrednoj okolici ovog mjesta obezbjeđeni su životni uvjeti za više od tri stotine tisuća čistokrvnih potomaka. Ali od svih zgrada koje su izvorno planirane, uspjeli su dovršiti samo jednu nastambu. Prije nego se adamička obitelj uspjela umnožiti kako bi prevazišla ovu građevinu, cijeli Vrt je poremećen i napušten.

Adamson je bio prvorođeni sin ljubičaste rase Zemlje za kojim je uslijedila prvorođena kćerka praćena Evasonom, drugim sinom Adama i Eve. Prije pada Edena, Eva je rodila šezdeset i tri djeteta, trideset dvije djevojčice i trideset i jednog dječaka. Kad su Adam i Eva napustili Vrt, obitelj se sastojala od četiri generacije koje su brojile 1,647 čistokrvna potomaka. Nakon što su napustili Vrt, dobili su još dvadeset četvero djece, kao i dva potomka koji su proizašli iz veze s planetarnim ljudima. I ovo ne uključuje adamičko učešće u stvaranju nefila i evolutivnih rasa ljudi. Adamička djeca nisu jela mlijeko životinja nakon što bi poslije prve godine života prestala sisati majčino mlijeko. Eva je imala na raspolaganju veliku raznolikost oraha s mlijekom, kao i sokova više vrsta voća i kako je dobro poznavala kemijske i energetske blagodati ovih sastojaka, vješto ih je znala kombinirati pri ishrani djece sve dok im nisu počeli rasti prvi zubi. Treba naglasiti da ova djeca nisu rođena kao ljudska djeca poslije 9 mjeseci trudnoće.

Dok su im tijela proizvodila svjetlucavi sjaj, Adam i Eva su se vodili za primjerom svoga okružja, uvijek noseći odjeću. Premda su se preko dana oskudnije odijevali, navečer su nosili topliju odjeću. Tradicionalna predstava aure oko glava tobožnjih svetaca i pobožnih ljudi datira iz doba Adama i Eve. Kako je sjaj njihovih tijela najvećim dijelom bio skriven odjećom, jedino se mogao vidjeti svjetlucavi sjaj oko glave. Adamsonovi potomci su uvijek slijedili ovu ideju, tako oslikavajući osobe nesvakidašnjeg duhovnog napretka i moći.

Adam i Eva su bili u stanju komunicirati kako uzajamnno, tako i sa svojom djecom na razdaljinu od otprilike osam stotina kilometara. Ovu misaonu komunikaciju je bila moguća zahvaljujući sićušnim plinskim komorama smještenim u blizini moždanog mehanizma. Ovim mehanizmom su bili u stanju odašiljati i primati misaone oscilacije. Ali istog časa kad im se um prepustio neskladu i zbrci, izgubili su ovu sposobnost.

Adamička djeca su pohađala vlastite škole sve do šesnaeste godine i starija djeca su učila mlađu. Mlađi su mijenjali aktivnosti svako pola sata, a stariji svaki sat. I sve je ovo predstavljalo novinu na Zemlji, ovaj prizor djece Adama i Eve zaokupljene igrom, radosnom i uzbudljivom aktivnošću koji se cijeli smisao sastojao u zabavi koju je pružala. Igra i humor suvremenih rasa uveliko vuku porijeklo od Adamičke loze. Adamiti su jako cijenili glazbu i imali su jako dobar smisao za humor.

Nakon više od sto godina truda na Zemlji, Adam je bio u mogućnosti vidjeti vrlo malo napretka izvan vrta, svijet u cjelini nije imao mnogo poboljšanja. Realizaciji rasnog poboljšanja se pokazalo kao dugi put, a situacija se činilo toliko očajna da su tražili nešto za poboljšanje ne u opsegu prvobitnih planova. Barem je to ono što je često prolazio kroz Adamov um, i on je tako govorio sam mnogo puta Evi. Adam i njegova drugarica su bili lojalni, ali su bili izolirani od svoje vrste u svemiru, a oni su krajnje pogođeni viđenim stanjem njihovog svijeta.

Adamička misija na eksperimentalnoj, pobunnjenoj, sparušenoj, i izoliranoj Zemlji je težak pothvat. I oni su rano postali svjesni težine i složenosti njihovih planetarnih zadatka. Ipak, oni su se hrabro upustili u zadatk rješavanja njihovih mnogostrukih problema. Ali kad su počeli rad na eliminaciji defektnih i degenerirajućih elemenata iz redova ljudskih sojeva, oni su se prilično zaprepastili. Oni nisu mogli vidjeti ni na koji način riješenje dileme i nisu mogli uzeti savjet od svojih nadređenih u centrima svemira. Tu su, izolirani iz dana u dan suočeni s nekim novim i kompliciranim zapletima nekih problema koji se činilo da su nerješivi.

Pod normalnim uvjetima prvi rad Planetarnog Adama i Eve će biti koordinacija i miješanje rasa. No, na Zemlji takav projekt se činilo da je beznadan, za rase, dok je biološka forma nikada nije bila očišćena od svojih zaostalih i oštećenih sojeva.

Adam i Eva su se našli na sferi potpuno nespremne za proglašenje bratstvo čovjeka, svijet potonuo u očaj i duhovnu tamu i proklet zbunjenošću i još gore zbunjen nakon pobačaja misije prethodne uprave. Um i moral bili su na niskoj razini, a umjesto početka zadatka potječu vjersko jedinstvo, oni moraju početi sve iznova raditi od pretvaranja stanovnika u najjednostavnije oblike vjerskih uvjerenja. Umjesto pronalaženja jednog jezika spremnog za usvajanje, oni su bili suočeni s konfuzijom širom svijeta stotine na stotine lokalnih dijalekata. Nema ni jednog pripadnika njihove vrste i svemirskih planetarnih službi na kojima su ikada sjedili na težem svijetu, prepreke su se činile nesavladive i problemi izvan riješenja stvorenja.

Oni su izolirani, i strašan osjećaj usamljenosti koje nose dolje na njih je sve više potenciran ranim odlaskom bića iz svemirske civilizacije Huva. Samo neizravno, putem posebnih redova, oni mogu komunicirati sa bilo kime izvan planeta. Polako im je hrabrost oslabljena, njihovi duhovi su malodušni, a ponekad i njihova vjera je gotovo nesigurna. I ovo je prava slika zaprepaštenja ove dvije plemenite duše kao što su razmišljali sa zadatcima sa kojim su se suočili. Oboje su svjesni ogromnog posla koji su uključeni u izvršenje njihovih planetarnih zadatka.

Vjerojatno nema bića njihove vrste koji su ikada bili suočeni s takvim teškim i naizgled beznadnim zadatakom kao Adam i Eva u priči o stanju na Zemlji. Ali, oni bi se negdje susreli s uspjehom da su bili više dalekovidni i manje nestrpljivi. Nih oboje, osobito Eva je bila ukupno previše nestrpljiva, oni nisu bili spremni skrasiti se dugo, proći dugi test izdržljivosti. Oni su htjeli vidjeti neke neposredne rezultate, a tako osigurani rezultati su se pokazali najviše katastrofalni kako za njih i naš svijet.

Kaligastia često sudjeluje u posjetu Vrtu i održava brojne konferencije s Adamom i Evom, ali oni su kristalno jasni u odbijanju svih njegovih prijedloga kompromisa i avantura kratkog daha. Imali su pred sobom dovoljno rezultata pobune za izradu učinkovitog imuniteta protiv svih takvih nagovještenih prijedloga. Čak i na mlade potomke Adama uvjeravanja nisu utjecala na njih. I naravno, ni Kaligastia ni njegov suradnik nije imao moć utjecati na bilo kojeg pojedinca protiv njegove volje, a još manje uvjeriti djecu Adama da učine krivo.Treba imati na umu da je još uvijek Kaligastia naslovni Planetarni Vladar Zemlje, pali ali ipak visoko biće lokalnog svemira. On nije bio konačno svrgnut do vremena Krista na Zemlji.

Ali pali knez je bio uporan i odlučan. On je ubrzo odustao da radi na Adamu i odlučio pokušati lukav bočni napad na Evu. Zli je zaključio da jedina nada za uspjeh leži u snalažljivom prikladnom zapošljavanju pripadnika viših slojeva Nefilske grupe, potomaka nekadašnjih suradnika njegovog tjelesnoog osoblja. A planovi su usklađeni i postavljeni za zarobljavanje majke ljubičaste rase.

Eva nije imala namjeru ikada ništa učiniti što bi ugrozilo i bilo protiv Adamovih planova ili dovesti u pitanje njihovo planetarno povjerenje. Poznavajući sklonost žena da gleda neposredne rezultate, a ne na dalekovidan plan za više udaljene efekte, iz civilizacije Huva su prije odlaska posebno naredili Evi kao osobitoj opasnosti u kojima je bio njihov izolirani položaj na planeti i da nikad ne zaluta od strane njezina partnera, to jest, da ne pokuša osobne ili tajne metode promicanja međusobnog poduzeća. Eva je većinu vremena savjesno obavljala ove upute za više od sto godina, i nije joj palo na pamet da bi bilo kakva opasnost koju bi pridavala u privatnim i povjerljivim posjetama sa određenim Nefilskom vođi po imenu Serapatatia. Cijela afera je razvijen tako postupno i prirodno, da je izgledala nenamjerno.
Stanovnici Vrta su bili u kontaktu s Nefilima od ranih dana Edena. Iz tih mješovitih potomaka nepouzdanih članova vanzemaljskog osoblja su primili mnogo vrijednih pomoći i suradnju, a preko njih je Edenski režim tada ispunio svoju potpunu propast i konačno rušenje.Serapatatia je postao jedan od najsposobnijih i učinkovit od svih Adamovih sljedbenika. On je bio potpuno iskren i temeljito iskreni u svim njegovim aktivnostima, a on nikada nije bio svjestan, pa čak i kasnije, da se koristi kao posredni alat lukavog Kaligastie.

On je održao mnoge konferencije sa Adamom i Evom - posebno s Evom - i oni su razgovarali tijekom mnogih planova za poboljšanje njihove metode. Jednog dana, tijekom razgovora s Evom, Serapatatia je palo na um da će biti vrlo korisno ako, dok čekaju zapošljavanje velikog broja ljudi ljubičaste rase, da bi nešto moglo biti učinjeno i u međuvremenu odmah unaprijediti potencijalna pogodna plemena. Serapatatia je tvrdio da, ako Noditi, kao najnapredniji i surađujuće rase, a mogao njihovih vođa je rođeno i imaju dijelom podrijetlo u ljubičastim zalihama, to će predstavljati snažnu vezu i obvezati te ljude u većoj mjeri na Vrt. I sve je to trijezno i iskreno smatrao za dobro svijeta jer će to dijete, koje bi se uzgajalo i školovalo u vrtu, izvršit će veliki pozitivni utjecaj nad ljudima njegova oca.

Ponovno treba naglasiti da je Serapatatia ukupno pošten i potpuno iskren u svemu što je on predložio. On nikada nije nijednom osumnjičen da je igrao u korist Palog Vladara. Serapatatia je bio posve odan planu izgradnje snažne rezerve ljubičaste rase prije nego što je pokrenuto u svijetu uzdizanje zbunjenih naroda Zemlje. Ali to će zahtijevati nekoliko stotina godina besprijekornog rada, a on je bio nestrpljiv, želi vidjeti neke neposredne rezultate - nešto za njegova života. On je jasno stavio do znanja Evi da je Adam često bio obeshrabren malim rezultatima koji su ostvareni prema podizanju svijeta.

Za više od pet godina ti planovi su tajno sazrijeli. Na kraju su se razvili do točke u kojoj je Eva pristala da tajnu konferenciju s Kanom, velikim briljantnim umom i aktivnim vođom u blizini kolonija prijateljskih Nefila. Kano je bio vrlo suosjećajan s Adamičkim režimom, u stvari, bio je iskren duhovni vođa onih susjednih Nefila koji preferiraju prijateljske odnose s Vrtom. Sudbonosnoi susreti dogodili su se tijekom sumraka jesenske večeri, nedaleko od kuće Adama. Eva nikad prije nije susrela lijepog i oduševljenog Kana - i on je veličanstven primjerak opstanka vrhunskog stasa i izvanrednog intelekta njegovih daljnjih praočeva vanzemaljskog osoblja. I Kano temeljito vjeruje u pravednost Serapatatijinog projekta. (Izvan vrta, više parenja je uobičajena praksa.)

Laskavim utjecajem, entuzijazmom i velikim osobnim uvjerenjem, Eva je onda i tamo pristala da se krene sa realizacijom puno puta raspravljenog poduhvata, da bi dodali svijetu njihovu malu shemu na spremnog većeg i dalekosežnijeg božanskom planu. Prije nego su sasvim shvatili što su učinili, kobni koraci su poduzeti. To je učinjeno.

Svemirski život na planetu bio je na nogama. Adam priznaje da nešto nije u redu, a on je pitao Evu da dođe u stranu sa njim u Vrtu. A sada, po prvi put, Adam je čuo cijelu priču o dugo hranjenom planu za operativno ubrzanje svijetskog poboljšanja istodobno u dva smjera: slijedi kazneni progon kršenja zakona istodobno sa izvršenjem Serapatatia poduhvata.

Eva je pristala sudjelovati u praksi dobra i zla. Dobro je obavljanje božanskih planova, grijeh je namjerno kršenje božanske volje, zlo je prihvaćanje neprilagodnih planova i neusklađenosti tehnika koja rezultira neskladu u svemiru i planetarne konfuzije.

Svaki put kada je par sudjelovao u Vrtu u jedenju plodova sa stabla života, oni su upozoreni sa strane arhanđeoskih čuvara da se suzdrže od popuštajućeg prijedloga Kaligastijinih kombiniranih aktivnosti dobra i zla. Oni su tako bili upozoreni: "U dan koji izmiješate dobro i zlo, sigurno ćete postati kao smrtnici planete, zacijelo ćete umrijeti."

Eva je rekla Kanu ovo često ponavljano upozorenje na kobne posljedice njihovih tajnih sastanaka, ali Kano, ne znajući prihvatiti ili značaj takvih primjedbi, uvjerio ju je da muškarci i žene s dobrim motivima i istinitim namjerama mogu učiniti ne zlo, da ona sigurno ne bi trebala umrijeti nego živjeti iznova u osobi svojih potomaka, koji bi narasli i blagoslovili i stabilizirali svijet.

Iako ovaj projekt mijenjanja božanski plan koji je bio zamišljen i poništen sa cijelom iskrenosti i sa najviših motiva o dobrobiti svijeta, predstavlja zlo, jer je predstavljao krivi način kako bi se postigla pravedni završetak, jer odlazi od pravog načina, božanskog plana.
Istina, Eva je pronašla Kana koji je ugodan za oči, i ona je shvatila što joj je sve zavodnik obećao putem "novih i povećanih znanja o ljudskim poslovima i ubrzanog razumijevanja ljudske prirode kao dopunsko na razumijevanje Adamičke prirode."
Evino razočaranje je bilo doista jadno. Adam je nazrijeo čitavu nevolju i, dok je slomljenog srca i bezvoljan, zabavlja se samo sažaljenjem i simpatijama za njegovu zalutalu partnericu.
Bio je u očaju ostvarenog neuspjeha da je Adam, dan nakon Evine pogreške, tražio Laottu, sjajanu ženu Nefila koja je vođa zapadnih škola Vrta, i sa umišljajem je počinio ludost Eve. No, Adam se nije prevario, a on je znao točno što ćini, a on je namjerno odlučio dijeliti sudbinu Eve. On je volio svoju suprugu sa supersmrtnom ljubavi, i misao na mogućnost osamljenog bdjenja na Zemlji bez nje bio je više nego što je mogao podnijeti.

Kada su saznali što se dogodilo Evi, to je razbjesnilo stanovnike Vrta koji su postali nepodesni za upravljanje, oni su proglasili rat bliskim naseljima Nodita. Oni su nahrupili kroz vrata Edena i napali ove nespremne ljude i potpuno ih uništili - nema muškaraca, žena ili dijetera da je bilo pošteđeno. I Kano, otac još nerođenog Kaina, također je nestao.
Nakon ostvarenja tih događaja, Serapatatiu obuze strah i on je izvan sebe od straha i kajanja. Sljedećeg dana on se utopio u velikoj rijeci.
Djeca Adama su tražili udobnosti za svoju ometenu majku, a njihov otac je lutao u samoći trideset dana. Na kraju tog vremena nametnuta je presuda, i Adam se vratio kući i počeo plan za svoju budućnost tijekom akcije.

Posljedice ludosti i zavedenosti roditelja često dijele njihova nevina djece.Uspravno i plemenito sinovi i kćeri Adama i Eve su preplavljeni neobjašnjivom tugom i nevjerojatnom tragedijom koja je bila tako iznenadna i vršila tako nemilosrdan potisak na njih. Ni u pedeset godina starija od ove djece se nisu oporavila od tuge i žalosti od onih tragičnih dana, posebno od terorizma u tom razdoblju od trideset dana tijekom kojih im je otac odsutan od kuće dok je njihova rastresena majka bila u potpunom neznanju o svojoj prisutnosti ili sudbini.

A tih istih trideset dana bili su dugo godina tuge i patnje za Evu. Nikada se nije ova plemenita duša u potpunosti oporavila od posljedica koje su uzrokovala mučna razdoblja duševne patnje i duhovne tuge. Nema značajke njihovo naknadno lišavanja i materijalnih teškoća koje su se ikada počeli uspoređivati u Evinoj memoriji s tim strašnim danima i strašnoj noći samoće i nepodnošljive nesigurnost. Ona je saznala za osuđujući čin Serapatatia i nije znala da li joj je partner u tuzi i sam uništen ili je uklonjen iz svijeta radi odmazde zbog njezine pogreške. A kad se vratio Adam, Eva je doživjela zadovoljstvo radosti i zahvalnosti koje nikada nije prebrisala u svojem dugom i teškom životu partnerstva mučne službe.

Vrijeme je prolazilo, ali Adam nije bio siguran u prirodu svojeg djela, sedamdeset dana nakon greške Eve, kada su se iz civilizacije Huve vratili na Zemlju i preuzeli nadležnost nad svjetskim poslovima. A onda je znao da nisu uspjeli.

No, još uvijek više problema se sprema: vijesti o uništenju Nefilskih naselja u blizini Edena nije bila spora u pristizanju u kuću plemena Serapatatia na sjeveru, a danas je veliki domaćin započeo okupljanje za pohod na Vrt. I to je bio početak dugog i gorkog rata između Adamita i Nefila, a ova neprijateljstva su se zadržala dugo nakon Adama a njegovi sljedbenici su emigrirali u drugi vrt u dolini Eufrata. Bilo je intenzivno i trajno "neprijateljstvo između tog čovjeka i žene, između njegovog sjemena i roda njezina."

Kada je Adam saznao da Nefili spremaju pohod, tražio je savjet od Huva, ali su odbili da ga savjetuju samo su mu rekli da to što je mislio i najbolje obećavajući svoju prijateljsku suradnju, što je više moguće, u bilo kojem trenutku naravno on može odlučiti. Huvama je zabranjeno da se miješaju sa osobnim planovima Adama i Eve.

Adam je znao da on i Eva nisu uspjeli, prisutnost Huva mu je to reklo da, iako on još uvijek ne zna ništa o njihovu osobnom statusu ili budućoj sudbini. On je održao cijelu noć konferenciju sa nekih 1.200 odanih sljedbenika koji su se obvezali da slijede njihovog vođu, a sljedeći dan u podne ti hodočasnici izlaze iz Edena u potrazi za novim domovima. Adam nije imao naklonost za rat i sukladno tome je izabrao da napusti prvi vrt bez suprostavljanja Nefilima.

Edenski karavan bio je zaustavljen treći dan nakon dolaska u Vrt svemirskog prijevoza. I po prvi put Adam i Eva su bili informirani o tome što će postati njihova djeca. Dok je transport stajao, djeca koja su stigla u dobi izbora (dvadeset godina) su imali mogućnost ostati na Zemlji sa svojim roditeljima ili otići u visoke civilizacije u svemiru. Dvije trećine je odlučilo otići, oko trećine biraju da ostanu sa svojim roditeljima. Sva djeca predizborne dobi su odvedena.

To je bilo dok se Edenski karavan zaustavio, Adam i Eva su bili obaviješteni o prirodi njihovog prijestupa i savjetovani o njihovoj sudbini. A to je presuda: Planetarni Adam i Eva na Zemlji su svojom odlukom u prekršaju, oni su prekršili zavjet svojeg starateljstva kao vladari ovog naseljenog svijeta. Dok je pokunjen imao osjećaj krivnje, Adam i Eva bili su uvelike razveseljeni nakon najave da su ih suci oslobodili od svih optužbi koje stoje u "nepoštivanju svemirske vlade." Nisu bili proglašen krivim za pobunu.

Edenski par je bio obaviješten da su degradirani na status smrtnika u područiju, da se ubuduće moraju ponašati kao muškarac i žena na Zemlji, u potrazi za budućnost svijetskih rasa i za svoju budućnost. Mnogo prije Adamu i Evi su na centru svemirskog sustava, njihovi instruktori u potpunosti objasnili posljedice bilo kojeg vitalnog odlaska iz božanskih planova da će smanjenje na status smrtnog tijela biti određeni rezultat, sigurna kazna, koja nepogrešivo prouzrokuje skretanja u izvršavanju njihovih planetarnih misija. Ali razumijevanje statusa besmrtnosti materijalnog reda je bitno za jasno razumijevanje posljedica prateće greške Adama i Eve: kao što su njihovi bližnji u svemiru, održavaju besmrtni status kroz intelektualnu povezanosti sa umnom-gravitacijom kruga Duha. Kada se ta vitalna hrana razbije tada slijedi mentalno razdvajanje, koje dakle, bez obzira na duhovnu razinu bića postojanja, gubi besmrtni status. Fizičko smrtno stanje nakon raspada bilo je neizbježna posljedica intelektualne greške Adama i Eve. Oni su personalizirani u slična smrtna tijela ovoga svijeta, bili su dodatno ovisni o održavanju dvostrukog cirkulacijskog sustava, jedan proizlazi iz njihove fizičke naravi, a drugi iz superenergije pohranjene u plodu sa stabla života. Uvijek su upozoravani od čuvara da će gubljenje povjerenja kulminirati u degradaciji statusa i pristupa tom izvoru energije koji im je bio zabranjen nakon njihove pogreške.

Pali vladar Zemlje je uspjio postaviti zamku Adamu i Evi, ali on nije ostvario svoju svrhu vodeći ih u otvorene pobune protiv vlade svemira. Ono što su učinili je uistinu zlo, ali oni nikad nisu bili krivi za nepoštivanje istine, niti su oni svjesno upisani u pobunu protiv pravedne vladavine svemira.

Adam i Eva jesu pali iz njihovog visokog položaja svemirskog materijalnog statusa do ponizna statusa smrtnog čovjeka. No, to nije bio pad čovjeka. Ljudska rasa je uzdignuta unatoč neposredne posljedice Adamičke pogreške. Iako je plan davanja ljubičaste rase za Zemaljske narode pobacio, ljudske rase su profitirale enormno iz ograničenog doprinosa koji su Adam i njegovi potomci napravili za rase Zemlje. Nije bilo "Pada čovjeka". Povijest ljudskog roda je jedna od progresivnih evolucija i Adamička darivanja data svijetu, ljude je uvelike poboljšala spram svojih prethodnih bioloških stanja. Više superiorne zalihe Zemlje sada sadrže nasljedne faktore koji proizlaze iz čak četiri odvojena izvora: Prvih ljudi, Šangaških, Nefila i Adamičkih. Adama ne treba smatrati kao uzrok prokletstva za ljudski rod. Dok je radio uspješno u obavljanju naprednog plana uzdizanja ljudi, a on je prekršio svoj zavjet, dok su on i njegova partnerica zasigurno degradirani u status stvorenju, a bez obzira na sve to, njihov doprinos ljudskom rodu je velik za napredak civilizacije na Zemlji prvenstveno u pokrenutoj civilizaciji Atlantide. Ona se prostirala od Mediterana do obala Amerika. Civilizacija Maja je bila unazađeni ostatak Atlantide.

Uvid u razinu civilizacije koju su postigli stanovnici Atlantide nije ni približno dostignut u našoj današnjoj civilizaciji i mi smo, u civilizaciji u kojoj sada živimo, postigli tek dio onoga što su stanovnici Atlantide razvili. Mi smo, dakle, vrlo primitivni prema stupnju njihovog razvoja. Njihovo je izvanredno postignuće na polju medicine, koja je bila daleko nadmoćnija u naravi od naše medicine. Mi smo primitivni u elektronici, a oni su posjedovali cjelokupno znanje o korištenju uma za pokretanje predmeta i samih sebe.
U medicini Atlantide bilo je moguće zamijeniti čak i pravo srce i pravi mozak. Međutim, u našoj medicini mi možemo, na primjer, zamijeniti ruku -osim što ona u sebi nema iskru života. U njihovo vrijeme, svi vitalni organi mogli su biti zamijenjeni bez poteškoća i bez ozbiljnih problema za fizičko tijelo. Također su organi koji su bili transplantirani bili daleko nadmoćniji od onih čija su zamjena bili.
Energetska tehnilogija bila je bazirana na vodiku, kao čista i nezagađujuća te bez upotrebe sirovinskih resursa planete.
Tehnologija proizvodnje hrane je bila bez upotrebe ikakvih štetnih kemijskih elemenata i nije zagađivala tlo.
Imali su dostupnost letjelica na nebu i svemiru te su se brzo mogli kretati kopnom, morem i zrakom. Dolaskom Adama prije početka civilizacije Atlantide koristili su se prijevoznim pticama Fad (izmrle prije 7000 godina) za daleka putovanja zrakom. Pri kraju trajanja Antlatide bili su sposobni putovati na velikae udaljenosti pomicanjem vlastitog tijela.
Ali pojavili su se ogromne poteškoće. Eksperimenti sa vodkom i teškom vodom uništili su ovu prekrasnu civilizaciju u vrlo kratkom vremenu 9000 godina prije Krista

Problemi koji prate ljudsku egzistenciju na Zemlji nisu shvatljivi ako se ne razmotre izvjesna jako bitna razdoblja prošlosti, osobito povijest i posljedice planetarne pobune. Premda se ovaj ustanak nije bitnije odrazio na proces organske evolucije, on je uveliko izmijenio tijek društvene evolucije i duhovnog razvoja. Radi ove užasne katastrofe, uveliko je izmjijenjena cijela nadfizička povijest našeg svijeta. Ovdje treba biti jasno da su se pojedini predstavnici ove visoke civilizacije odmetnuli prvenstveno od svoje civilizacije te nakon toga i uprave nad Svemirom, negirajući njegovu stvarnost. Ova pobuna je zaista imala razorne poslijedice na evoluciju Zemlje i običnom čovjeku je teško razumjeti o čemu se radi.

Tijekom više od tri stotine tisuća godina, Kaligastija je upravljao Zemljom kad je Satan, Luciferov pomoćnik, obavio jednu od svojih redovnih inspekcija. I kad je Satan stigao na planet, njegova pojava nije ni najmanje naličila našim izobličenim prikazima njegovog opakog veličanstva. On je bio, i još uvijek jeste, izvanredni pripadnik civilizacije Spektra. " I nije ni čudo, jer je sam Satan veličanstveno biće svjetla." Prilikom ove inspekcije, Satan je upoznao Kaligastiju s Luciferovom "Deklaracijom Nezavisnosti" i kako je danas poznato, Vladar je pristao izdati svoj planet pri proglasu pobune. Odane kozmičke ličnosti promatraju Kaligastiju s naročitim prezirom radi ove predumišljene izdaje dužnosti. Isus je izrazio ovaj prezir kad je rekao: "Vi ste kao vaš vođa, Lucifer, po tome što ste grešno prihvatili njegov nitkovluk. On bijaše varalica od kad je samog sebe počeo uzdizati jer nije stajao čvrsto u istini." Od svih administrativnih dužnosti lokalnog svemira, ni jedan se visoki položaj ne smatra svetijim od položaja Planetarnog vladara, koji preuzima odgovornost za osiguranje dobrobiti i uprave nad evoluirajućim bićima novonaseljenog svijeta. I od svih oblika zla, ni jedan ne uništava status ličnosti kao što to čini pronevjera povjerenja i odanosti vlastitih prijatelja. Svjesno počinivši ovaj grijeh, Kaligastija je tako cjelovito uništio svoju ličnost da njegov um nikad zatim nije bio u stanju posve povratiti ravnotežu.
Grijeh se može promatrati na više načina, dok sa stanovišta kozmičke filozofije predstavlja stav ličnosti koja se svjesno opire kozmičkoj stvarnosti. Greška se može smatrati rezultatom nesporazuma ili izobličenja stvarnosti. Zlo predstavlja bilo nepotpunu spoznaju kozmičkih stvarnosti ili nesposobnost usklađenja ovim stvarnostima. Grijeh, međutim, predstavlja hotimičan otpor božanskoj stvarnosti--svjesnu odluku bića da se suprotstavi duhovnom napretku--dok se nitkovluk sastoji od otvorenog i upornog prkosa prepoznatoj stvarnosti i označava toliku mjeru razjedinjenja ličnosti da graniči na kozmičkom ludilu.

Greška govori o nedostatku intelektualne pronicljivosti, zlo o nedostatku mudrosti, grijeh o najnižem duhovnom siromaštvu, dok nitkovluk ukazuje na gubitak konotrole ličnosti.

I nakon što biće više puta odabere i ponovi grijeh, grijeh može postati navikom. Osobe koje se naviknu na grijeh lako mogu postati nitkovima, svesrdnim pobunjenicima protiv svemira i svih njegovih božanskih stvarnosti. Dok je moguće oprostiti mnoge oblike grijeha, teško je vjerovati da bi se okorjeli nitkov ikad mogao iskreno pokajati za svoja zlodjela ili prihvatiti oproštenje.

Nedugo nakon Satanove inspekcije i upravo kad je Zemlja trebala posvjedočiti ostvarenje velikog uspjeha planetarne administracije, Kaligastija je najavio da će se proglasiti apsolutnim vladarom Zemlje. Za ovim je zapanjujućim zahtijevom uslijedio snažan prosvjed Vana, predsjedatelja vrhovnog vijeća koordinacije. Ovaj je istaknuti administrativni upravitelj i vješti pravnik označio Kaligastijin plan kao čin koji je graničio na planetarnoj pobuni, te je uputio poziv prisutnima da se suspregnu od svakog učešća u ovom planu. U međuvremenu su presječeni sistemski krugovi; Zemlja je izolirana. Nenadano i bez upozorenja, izolirane su sve grupe vanzemaljskih bića koje su se zatekle na planetu, doslovce izgubivši svaku priliku da prime savjet izvana. Službeno je proglašen Kaligastiju "Bogom Zemlje i poglavarom svih bića." Ovim su proglasom jasno označene pojedinačne pozicije; i obje su se grupe povukle u vijećanje kako bi povele raspravu koja će vremenom odlučiti o sudbini svake vanzemaljske ličnosti na planetu. Ova je bitka trajala više od sedam godina. Vlasti Svemira se nisu htjele umiješati ili intervenirati sve dok i posljednja ličnost nije donijela svoju konačnu odluku. Sve do tog časa, Van i njegovi odani suradnici nisu primili bilo podršku ili oslobođenje od svoje dugotrajne tjeskobe i neizrecive neizvjesnosti.

Šezdeset članova planetarnog osoblja koji su prišli pobunjenicima odabralo je Nefila za svog vladara. Svesrdno su se zalagali za izdajničkog Vladara, premda su uskoro ustanovili da nisu imali hranljivih sastojaka sistemskih krugova života. Pogodilo ih je saznanje da su time uniženi do smrtničkog statusa. Premda su uistinu imali nadljudsku narav, istodobno su bili materijalni i smrtni. Nastojeći uvećati svoje redove, naređeno im je da se svi smjesta posvete seksualnom razmnožavanju, dobro znajući da je izvornih šezdeset članova zajedno s njihova četrdeset četiri modificirana ljudska suradnika prije ili kasnije bilo osuđeno na smrt. Nakon pada, nevjerno se osoblje preselilo prema sjeveru i istoku. Njihovi potomci su dugo bili poznati kao Nefili, a njihovo prebivalište kao "zemlja Nefila." Prisutnost ovih izvanrednih muškaraca i žena nadljudske naravi, koji su vlastitim učešćem u pobuni osuđeni na zemaljski život, a koji su vremenom počeli sklapati brakove sa sinovima i kćerkama Zemlje, uskoro je dala povoda tradicionalnim predanjima o tome kako su bogovi došli na zemlju kako bi stupili u odnos s ljudima. I tako su nastale tisuće mitova i predanja koja vuku porijeklo iz ovog razdoblja neposredno nakon pobune, koja su ušla u sastav predanja i tradicija različitih naroda čiji su preci sudjelovali u ovom dodiru s Nefilima i njihovim potomcima.

Izgubivši hranljive duhovne sastojke, pobunjeno je osoblje vremenom umrlo prirodnom smrću. I velik dio skorijeg idolotarstva ljudskog roda vuče porijeko od čovjekove želje da ovjekovječi sjećanja na ova visoko poštovana bića iz ovog doba.
Nedugo nakon pobune, cijelo se ustaničko osoblje moralo posvetiti obarni grada od poludivljih hordi koje su opsjele gradske zidine kao rezultat preuranjenih učenja o slobodi. I više godina prije nego je prelijepi centar preplavljen južnim vodama, zavedena plemena gradske zaleđine koja su primila ova neispravna učenja opsjela su ovaj veličanstveni grad, u poludivljačkom napadu prognavši ustaničko osoblje i njihove suradnike prema sjeveru.
Kaligastijina namjera da smjesta uspostavi novu organizaciju ljudskog društva u skladu s vlastitim idejama o individualnoj slobodi i grupnoj samoizvoljnosti, brzo se pokazala više-manje potpunim neuspjehom. Drušvo je brzo nazadovalo do razine starog evolucijskog statusa gdje se ponovo moralo posvetiti borbi za napredak, i to počevši od točke koja nije bila puno naprednija od stadija koji je prethodio Kaligastijinom režimu, kako je pobuna samo pogoršala zbrku i metež.

Vanovi sljedbenici su se rano povukli u visinske oblasti zapadno od Indije, gdje nisu bili izloženi napadima zbunjenih rasa iz nižih oblasti i odakle su se nesmetano mogli posvetiti izradi planova za svjetski oporavak, jednako kao što su njihovi rani Badnitski preci nekoć posve nesvjesno unaprijedili svjetsku dobrobit neposredno prije pojave sangiških plemena.

Van se zadržao na Zemlji sve do Adamovog doba, i dalje ostavši poglavarom svih vanzemaljskih ličnosti koje su djelovale na planetu. Zahvaljujući plodu drveta života i specijaliziranoj vještini onih iz civilizacije Huva kojom su bili u stanju produžiti njihove živote, Van je živio preko stotinu pedeset tisuća godina.

Ovo je početak pripovijedi o dugoj, dugoj naprednoj borbi ljudskih rasa od statusa koji je bio neznatno bolji od životinjske egzistencije, kroz dugi niz stoljeća, sve dok među višim ljudskim rasama nije evoluirala stvarna, premda nesavršena, civilizacija. Civilizacija predstavlja rasno postignuće; ona nije prirođena biološka osobina; sva djeca stoga moraju biti podignuta u kulturnom okružju, dok svaka nova generacija mora iznova primiti naobrazbu. Nadmoćna postignuća civilizacije – znanstvena, filozofska i religiozna – ne prelaze s generacije na generaciju jednostavno putem nasljeđa. Ova se kulturna postignuća mogu očuvati jedino prosvjetljenim očuvanjem društvenog nasljeđa.

Kooperativnu društvenu evoluciju su utemeljili vanzemaljski učitelji i tijekom tri stotine tisuća godina, čovječanstvo je razvijalo svijest o značaju kolektivnih aktivnosti. Plava je rasa izvukla najveću korist iz ovih ranih društvenih učenja, crvena do određene mjere, a crna najmanje od svih. U skorijem su razdoblju žuta i bijela rasa svijetu predočile najnapredniji društveni razvoj na Zemlji.

Povijest nije ništa drugo nego čovjekova višestoljećna borba za hranu. Primitivni čovjek je mislio jedino kad je bio gladan; kad je naučio ostaviti dio hrane za sutra, ovo je značilo postignuće prvog oblika samoodricanja, prvog vida samodiscipline. Kako je društvo sve više raslo, glad je prestala biti jedinom primamom koja je rezultirala uzajamim povezivanjem. Brojne druge vrste gladi, potrebe za zadovoljenjem različitih drugih potreba, vodile su k tvoridbi bližih ljudskih zajednica. Suvremena zapadna civilizacija posrće pod ogromnim teretom luksuza i kobnog mnoštva težnji i aspiracija. Suvremeno društvo osjeća trajni pritisak jedne od najopasnijih faza dalekosežne međupovezanosti i vrlo komplicirane međuovisnosti.

Čovjek, dijete prirode, je stvoren za život na zemlji; koliko god pokušavao pobjeći od zemlje, na koncu mora doživjeti neuspjeh. O svakom je čovjeku istina rečena: "prah si, u prah ćeš se vratiti." Čovjekova je osnovna borba bila, jeste i uvjek će biti, borba za zemlju. Prve društvene zajednice primitivnih ljudski nastoje izvojevati borbu za zemlju. Društvena civilizacija počiva na odnosu između broja ljudi i kvadrata zemljine površine.
Ljudskim društvom upravlja zakon koji nalaže direktan srazmjer između porasta pučanstva i napretka u vještini obrade zemlje i obrnut srazmjer između porasta pučanstva i napredka životnog standard. Kad je puno zemlje – nezauzete teritorije – velika je potreba za ljudima koja povisuje vrijednost ljudskog života; gubitak života djeluje zastrašujuće. Kad manjak zemlje dovede do prenapučenosti, ljudski život gubi na vrijednosti i čovjek počinje promatrati rat, glad i epidemije sa manje zebnje.

Dolazak predstavnika svemirskih civilizacija na prosječan svijet znači da se u umu njegovih primitivnih žitelja pojavila volja, sposobnost odabira puta koji vodi k postignuću vječnog života. Unatoč tome, civilizacije su stigle na Zemlju gotovo milijun godina nakon pojave ljudske volje. Vladarska prijestolnica je podignuta u Mezopotamiji, na mjestu koje je više-manje odgovaralo samom centru ondašnje svjetske populacije.

Među među osobljem poslanim na planetu nalazio veliki broj suradnika i mnoštvo drugih bića kojima je bio povjeren rad na unaprijeđenju interesa i dobrobiti ljudskih rasa. Ali s našeg stanovišta, od sveg osoblja najzanimljivija je bila grupa utjelovljenih članova – ponekad je nazivana stotinkom. Ovih je stotinu pripadnika pristiglog osoblja bilo re-materijalizirano. Među izabranom stotinkom, svaki je bio s drugog planeta.

Ovi su dobrovoljci preneseni putem svemirskih brodova direktno s glavnog centra sustava na Zemlju gdje su ostali uspavani dok nisu identificirana osobna obličja dvojne prirode neophodna za ovu specijaliziranu planetarnu službu, prava tijela od krvi i mesa podešena za primanje signala sustavnih krugova.
Pripadnici civilizacije Ankora dugo stacionurani na Zemlji su tako odabrali pedeset muškaraca i pedeset žena potomaka prvih ljudi koji su predstavljali preživjele pripadnike ove jedinstvene rase. Tu je ovih stotinu ljudi predano u ruke visoko specijaliziranih dobrovoljaca s Avalona koji su od ovih potomaka prvih ljudi uzeli materijalni ekstrakt dijela životne plazme. Ovaj je živi materijal prenesen u materijalna tijela koja su trebala poslužiti stotini pripadnika pristiglog osoblja iz svemira. U međuvremenu su se ove novopristigle osobe s glavnog sustavnog centra držale u dubokom snu.

Ovi su događaji, zajedno sa procesom stvaranja specijalnih tijela koja su trebala poslužila pripadnicima pristigle stotinke, dali povoda mnogim predanjima od kojih su mnoga kasnije pobrkana s predanjima u vezi kasnijeg dolaska Adama i Eve.
Prijestolnica Planetarnog vladara je bila smještena u Perzijskom zaljevu, u području današnje Mezopotamije. U ovo vrijeme klima i topografija Mezopotamije su u svakom pogledu pogodovali ovom poduhvatu pristiglog osoblja i njihovih pomoćnika i bitno su se razlikovali od uvjeta koji su kasnije prevladali ovim područjem. Ovako povoljni klimatski uvjeti su bili bitan dio prirodnog okružja koje je trebalo navesti žitelje Zemlje da poduzmu prve korake u smjeru kulturnog i civilizacijskog napretka. Najbitniji zadatak ovog doba je bio preobražaj lovca u stočara, koji je obećavao pravovremenu evoluciju ovog stočara u miroljubivog zemljoradnika koji će biti privržen svome ognjištu.

Prijestolnica Planetarnog vladara koja je uspostavljena na Zemlji predstavlja tipičan primjer centara kakvi se uspostavljaju na novim evolutivnim planetima. U centru utvrde bio je vrlo jednostavan ali lijep grad okružen zidinama visokim nekih 12 metara. Grad je podijeljen u deset dijelova, dok su u centru svakog dijela bile kuće pripadnika ovih deset različitih sabora utjelovljenog osoblja. U samom centru grada je bio hram neviđenog Boga Oca. Centar administrativne uprave je bio podijeljen u dvanaest komora smještenih neposredno pored hrama. Sve građevine su imale jedan kat, izuzev dvokatnih zgrada u kojima je zasjedao sabor i trokatnog, premda malog, hrama Oca Svih. Grad je pružao svjedočanstvo najnaprednijim graditeljskim vještinama ovog doba - prije svega upotrebi opeke. Korišteno je vrlo malo kamena i drveta. Prema primjeru ovog grada, uveliko su unaprijeđene arhitektonske vještine obližnjih naroda. U blizini ovog centra živjeli su ljudi svih boja i klasa. I upravo su iz ovih obližnjih plemena došli prvi učenici koji su pohađali njihove škole. Premda su ove rane škole bile dosta grube, pružale su sve što su muškarci i žene ovog primitivnog doba bili u stanju primiti. Utjelovljeno osoblje neprestano oko sebe okupljalo najnaprednije osobe iz obližnjih plemena i nakon što im je dalo obrazovanje i nadahnuće, vraćalo ih je među njihove sunarodnjake u ulozi učitelja i vođa.

Ovo vanzemaljsko osoblje je ostavilo snažan dojam na ljude. Premda je bilo potrebno gotovo tisuću godina kako bi se vijesti o njima proširile među udaljenijim grupama, plemena koja su se našla u neposrednoj blizini ovog mezopotamijskog centra uveliko su napredovala zahvaljujući djelima i učenjima ovih novih stotinu žitelja Zemlje. I dosta je mitologije kasnije izraslo iz izvitoperenih legendi o ovim ranim događajima iz vremena kad su ovi pripadnici vanzemaljskog osoblja repersonificirani kao nadljudi Zemlje.

Djelovanje ovih vanzemaljskih učitelja je u velikoj mjeri osujećeno sklonošću ljudi da posmatraju ova bića kao bogove, premda na stranu od metode pojave ove stotinke na Zemlji -- pedeset muškaraca i pedeset žena -- nisu korištene druge nadprirodne metode ili nadljudske manipulacije. Ali utjelovljeno osoblje je i pored toga bilo nadljudsko. Započeli su svoju misiju na Zemlji kao nesvakidašnja bića trostruke prirode:

1. Bili su u tijelu i relativno čovjekoliki, kako su u sebi utjelovili stvarnu životnu plazmu jedne ljudske rase, plazmu prvih ljudi Zemlje.

Ovih je stotinu pripadnika vanzemaljskog osoblja bilo jednako podijeljeno na muškarce i žene, u ovisnosti od toga kojem su spolu prethodno pripadali. Svaka je osoba iz ove skupine bila u stanju imati djecu, proizvesti neku novu vrstu fizičkog života, dok im je bilo strogo zabranjeno postati roditeljima izuzev pod specijalnim uvjetima. Prema običaju utjelovljeno osoblje proizvodi djecu malo prije kraja svoje specijalne planetarne službe. Ovo se obično poklapa ili neposredno prethodi dolasku Planetarnog Adama i Eve.
Jasno je stoga da ova specijalna bića nisu znala kakav će oblik materijalnog života rezultirati iz njihovog seksualnog odnosa. I ovo nisu nikada uspjeli saznati; prije nego što će imati priliku stupiti u takav odnos, pobunom je poremećeno cijelo njihovo poduzeće i oni koji su kasnije postali roditelji bili su izolirani od životnih tokova sustava.

Po boji kože i jeziku kojim su govorili ovi su materijalizirani pripadnici vanzemaljskog osoblja nalikovali rasi prvih ljudi. Hranili su se onako kako su to činila smrtna bića ovog svijeta, s jednim izuzetkom: Novostvorenim tijelima ove grupe posve je odgovarala vegetarijanska hrana. Ovo je bio jedan od razloga zašto je njihova utvrda smještena u toplim predjelima koji su obilovali voćem i orahnjačama.

Stotinka je predstavljala materijalna ali nadljudska bića koja su na Zemlji nanovo stvorena u obliku jedinstvenih muškaraca i žena visokog i specijalnog reda.

Držeći se uputa koje su bili primili, pripadnici osoblja se nisu upuštali u seksualnu reprodukciju, premda su temeljno proučavali svoju osobnu građu i premda su pažljivo proučili svaku moguću fazu svojih intelektualnih (umnih) i dušinih odnosa. I tijekom trideset i treće godine njihovog boravka na Zemlji, dva pripadnika ove grupe, su slučajno otkrila posljedica bliskog odnosa (navodno neseksualnog i nematerijalnog) svojih viših bitaka; i ova je pustolovina rezultirala pojavom prvog prvorednog srednjeg bića. Ovo novo biće je bilo posve vidljivo planetarnom osoblju i njihovim svemirskim suradnicima, ali je bilo potpuno nevidljivo muškarcima i ženama svih drugih plemena. Prema nalogu Planetarnog vladara, povodeći se prema uputama začetničkog para, svo se utjelovljeno osoblje uspješno upustilo u proizvodnju sličnih bića. Tako je vanzemaljsko osoblje s vremenom proizvelo 50,000 prvorednih srednjih bića.

Ova su se srednja bića pokazala vrlo korisnim pri sprovedbi poslova ovog svjetskog centra. Bili su nevidljivi ljudskim bićima i dok su živjeli u upravnom gradu, primitivni ljudi su naučili o postojanju ovih nevidljivih poluduhova; sa stanovišta običnih ljudi, srednja bića su stoljećima predstavljala cijeli svijet duha.

Ova stotinka vanzemaljacaje osobno bila besmrtna; njezini pripadnici nisu podlijegali smrti. Njihovim su materijalnim tijelima kolala protuotrovna sredstva životnih struja sustava; i da radi pobune nisu izgubili kontakt s ovim životnim strujama, mogli su živjeti beskonačno.

Vanzemaljska stotinka je bila organizirana za službu u deset nezavisnih sabora od kojih je svaki imao deset pripadnika. Ovih je deset grupa podijeljeno na sljedeći način:

1. Odbor za hranu i materijalnu dobrobit. Oni su nastojali je unaprijediti kvalitetu hrane, vode, odjeće i materijalnog prosperiteta ljudskog roda. Učili su ljude kopanju bunara, kontroli izvora i navodnjavanju. Ljudima koji su živjeli na sjeveru pokazali su kako se obrađuje i štavi koža pri izradi odjeće; učitelji umjetnosti i znanosti su kasnije upoznali ljude s vještinom tkanja. Također su unaprijeđene metode skladištenja hrane. Preservacija je postizana kuhanjem, sušenjem i dimljenjem; hrana je tako postala prva imovina. Ljudi su naučili obezbijediti dovoljnu količinu hrane kako bi se oduprijeli periodima gladi i nestašice.

2. Odbor za udomaćenje životinja. Ova se grupa posvetila odabiru i ukrštanju životinja koje su bile od najveće koristi ljudskim bićima bilo kao teretne životinje, radi prijevoza ili kao hrana, a u kasnijem razdoblju i radi obrade zemlje. Pripitomljeno je više korisnih vrsta životinja koje su nakon ovog razdoblja izumrle, kao i neke koje i danas djeluju kao domaće životinje. Čovjek je dugo živio s psom, dok je plava rasa već bila pripitomila slona. Zahvaljujući sve naprednijim metodama odabirnog ukrštanja, toliko je unaprijeđena krava da je već postala vrijednim izvorom hrane; putar i sir su postali redovnim dijelom ljudske prehrane. Ljudi su naučili koristiti govedo kao teretnu životinju, dok konj još nije bio pripitomljen. Ovaj je odbor prvi upoznao ljude s korištenjem točka pri prijevozu. Golubovi su u ovo vrijeme prvi put korišteni kao pismonoše i često su slani na duga putovanja da izruče poruke ili pozive u pomoć. Ova grupa je bila vrlo uspješna u obuci velikih fandora (ptice) za prijevoz putnika, životinja koje su izumrle prije nešto više od trideset tisuća godina.

3. Odbor za kontrolu divljih životinja. Nije bilo dovoljno da čovjek pokuša pripitomiti određene životinje, već je također bilo bitno ovladati metodama zaštite od neprijateljski raspoloženih divljih životinja. Stare zidine oko gradova pružale su zaštitu od divljih životinja i obranu od iznenadnih napada neprijateljski raspoloženih ljudi. Oni koji su živjeli u šumama i na otvorenom, bez zaštitnih zidina, bili su primorani na gradnju nastambi u drveću, kamenih kućica ili na održavanje noćne straže pored vatre. Bilo je vrlo prirodno što su ovi učitelji posvećivali toliko vremena pouci svojih učenika unaprijeđenju gradnje nastambi. Sve naprednijim metodama i upotrebom zamki čovjek je postupno ovladavao životinjama.

4. Odbor za širenje i očuvanje znanja. Ova grupa, koja je u ovom ranom razdoblju organizirana isključivo s obrazovnom namjerom. Njihove su se obrazovne metode sastojale od kontrole nad zaposlenjem i nastojanja da unaprijedi radne metode. Odbor je sastavio prvu abecedu i upoznao ljude s pisanim slovom. Abeceda se sastojala od dvedeset pet slova. Kao pisaći materijal korištena je kora drveta, glinene i kamene ploče, vrsta pergamenta načinjena od obrađene kože, kao i papirasti materijal načinjen od osinjih gnijezda. Osnovana je biblioteka koja je uništena nedugo nakon pobune, imala je preko dva milijuna zasebnih bilješki. Od svih rasa, plava se s najvećom spremnošću prihvatila pisanja i postigla je veliki napredak u ovom smjeru. Crvenoj rasi je više odgovaralo slikovno pismo, dok je žuta počela simbolički izražavati riječi i ideje, uglavnom kako to danas čini. Ali pored abecede mnogo je drugih stvari izgubljeno u pometnji izazvanoj pobunom. Pobuna je uništila nadu za postignuće univerzalnog svjetskog jezika, ako ništa drugo ono za nebrojenog niza stoljeća.

5. Odbor industrije i trgovine. Ova je grupa nastojala učiti plemena razvoju industrije i unaprijeđenju trgovinskih odnosa među različitim miroljubivim grupama. Odbor je nastojao potaći svaki oblik primitivne proizvodnje. Neposredno je doprinjela unaprijeđenju životnog standarda tako što je primitivnom čovjeku predstavila mnoge privlačne udobnosti. Bitno je unaprijedila kupoprodaju soli koju je proizvodio odbor znanosti i umjetnosti. Među ovim prosvjetljenim grupama koje su obrazovane u tim školama, po prvi put je upotrijebljen komercijalni predmet razmjene. Centralna komora je izdavala komercijalne bonove koji su korišteni kao predmet razmjene. Stotinama tisuća godina svijet nije uspio unaprijediti ove metode poslovanja.

6. Odbor obznanjene religije. Ova škola nije odmah počela djelovati. Na Zemlji, civilizacija je doslovce iskovana čekićma straha na nakovnju nužde. Ali ova grupa je postigla značajniji napredak pri svom nastojanju da navede čovjeka da umjesto što će strahovati od Stvoritelja strahuje od stvorenog bića (poštovanje duhova); njihova su nastojanja osujećena pometnjom otcjepljenja. Vanzemaljsko osoblje nije željelo zakomplicirati evoluciju predočenjem otkrivenja; otkrivenje može biti predočeno jedino nakon što evolutivne sile dosegnu vrhunac djelovanja. Ali kako je želio udovoljiti želji mnogih stanovnika koji su tražili neki oblik religiozne službe, njegova je grupa predstavila sedam napjeva, kratkih molitvi za svakodnevnu upotrebu i vremenom je ljude naučila "Očevoj molitvi" koja je glasila:

"Oče sviju čijeg Sina poštujemo, daj nam svoju naklonost. Izruči nas od straha od sviju osim sebe. Neka donesemo radost našim božanskim učiteljima; neka naše riječi uvijek budu istina. Izruči nas od nasilja i ljutnje; daj nam poštovanje prema starijima i prema imovini naših susjeda. Daj nam godinu zelenih pašnjaka i plodnih stada, na radost našim srcima. Molimo za skori dolazak obećanog uzvisitelja i želimo činiti tvoju volju na ovom svijetu kao što je drugi vrše na svjetovima poslije ovoga."Premda se ovo osoblje nije moglo poslužiti prirodnim sredstvima i uobičajenim metodama rasnog unaprijeđenja, obećali su ljudima Adamički dar nove rase kao cilj budućeg evolutivnog razvoja nakon što svijet ostvari vrhunac biološkog razvoja.

7. Čuvari zdravlja i života. Ovo je vijeće upoznalo ljude sa sanitarnim mjerama i unaprijedilo primitivnu higijenu. Veliki je dio predmeta obuke u ovim školama izgubljen za vrijeme narednih stoljeća i nije nanovo otkriven sve do dvadesetog stoljeća. Pokazali su ljudima kako se kuhanjem, prokuhavanjem i pečenjem mogu izbjeći mnoga oboljenja i umanjiti smrtnost novorođenčadi; učili su da kuhana hrana može pomoći majkama da ranije prestanu dojiti.
Mnoga su se ranija učenja ove grupe koja je nastojala povisiti zdravstvene mjere očuvala među plemenima sve do Mojsija, premda su uveliko zbrkana i bitno izmijenjena.
Veliku teškoću pri njihovom nastojanju da unaprijede higijenske mjere ovih primitivnih naroda predstavljala je činjenica da su istinski uzroci bolesti suviše maleni kako bio se mogli vidjeti golim okom, kao i čovjekovo sujevjerno pošovanje vatre. Jedino su nakon više tisuća godina uspjeli navesti ljude da počunu spaljivati otpatke. U međuvremenu, nagovarali su ih da zakopaju gnjilo smeće. Sanitarne mjere su uveliko unaprijeđene kad su ljudi naučili kako sunčeva svjetlost uništava bolesti i poboljšava zdravlje. Prije vanzemaljskog dolaska, ljudi su posmatrali kupanje kao isključivo religioznu ceremoniju. Bilo je vrlo teško natjerati primitivnog čovjeka da se počne kupati u cilju očuvanja zdravlja. Ova je grupa na koncu potakla religiozne učitelje da uvedu pranje kao obred pročišćenja koji je postao dijelom religiozne ceremonije koja je prakticirana jednom tjedno, u znak poštovanja Boga Oca. Ovo je vijeće očuvanja zdravlja uvelo rukovanje u znak osobnog prijateljstva i plemenske odanosti na mjesto starog običaja razmjene pljuvačke i pijenja krvi. Ali tek što su se oslobodili pritiska svojih nadmoćnih učitelja, ovim primitivnim narodima nije dugo trebalo da se vrate svojim neukim sujevjernim radnjama koje su škodile zdravlju i pogodovale razvoju bolesti.

8. Znanstveno-umjetničko planetarno vijeće. Ova je grupa uveliko unaprijedila industrijske vještine ranih ljudi i uzvisila njihove predodžbe ljepote. Dok su u ovom razdoblju umjetnost i znanost cijelog svijeta bile na vrlo niskom nivou, u gradu centru uprave su držana predavanja o osnovama fizike i kemije. Unaprijedili su lončarstvo i dekorativne umjetnosti i uzvisili ljudsko poimanje ljepote, premda je sve do dolaska ljubičaste rase glazba tek neznatno unaprijeđena. Unatoč pritiska svojih učitelja, ovi se primitivni ljudi nisu htjeli upustiti u eksperimentiranje s vodenom parom; nisu bili u stanju prevazići strah od eksplozivne moći pare. I pored toga, pristali su naučiti vještinu kovanja, premda su se nasmrt bojali užarenog metala. Ova grupa je bitno unaprijedila kulturu potomaka prvih ljudi i umjetnost plave rase. Mješavina plave rase i potomaka prvih ljudi je bila izuzetno umjetnički obdarena i mnogi su postali odlični kipari. Premda nisu koristili kamen ili mramor, pravili su kipove od pečene gline koji su krasili vrtove grada. Veliki napredak u oblasti domaćih umjetnosti izgubljen je u toku dugih i tamnih stoljeća koja su pratila pobunu i ovaj gubitak nije nadoknađen sve do suvremenog doba.

9. Grupa zadužena za unaprijeđenje plemenskih odnosa. Ovoj je grupi povjereno podizanje ljudskog društvenog uređenja do razine države. Ove vođe su značajno doprinjele unaprijeđenju ideje o međuplemenskim brakovima. Promicali su ideju da prije braka dvoje ljudi trebaju dobiti priliku da se upoznju i da se oboje trebaju složiti da uđu u brak. Izmijenjeni su borbeni plesovi koji su učinjeni nešto otmjenijim kako bi poslužili vrijednim društvenim ciljevima. Ljudi su upoznati s mnogim natjecateljskim igrama, ali su po prirodi bili vrlo ozbiljni; ova rana plemena nisu imala smisla za humor. Očuvan je jedino mali broj ovih običaja nakon disintegracije prilikom plentarne pobune. Odbor je sa svojim suradnicima nastojao unaprijediti miroljubive plemenske odnose, kontrolirati i humanizati metode ratovanja, koordinirati međuplemenske odnose i unaprijediti plemensku upravu. U okolini se razvila naprednija kultura i ovi su se unaprijeđeni društveni odnosi pokazali vrlo korisnim u pogledu utjecaja na daleka plemena. Međutim, civilizacijsko uređenje uspostavljeno u Vanzemaljskom centru uveliko se razlikovao od barbarskog društva na drugim lokacijama, kao što se suvremeno društvo glavnog grada Južne Afrike posve razlikuje od grube kulture niskih Bušmana na sjeveru.

10. Vrhovni sud plemenske koordinacije i rasne kooperacije. Riješavao je sporna pitanja svih devet specijalnih komisija koje su nadgledale razvoj ljudskog roda. Ovo vijeće je imao širok raspon djelovanja, kako su mu bila povjerena sva planetarna pitanja kojima se nisu naročito bavile druge grupe.

Društvena baština žitelja određenog svijeta govori o stupnju svjetskog kulturnog razvoja, dok sposobnost ovih žitelja da shvate nove i naprednije ideje određuje stopu svjetske kulturne ekspanzije. Dok slijepo povinovanje tradiciji vodi stabilnosti i kooperaciji sentimentalnim povezivanjem prošlosti i sadašnjosti, prekomjerna tradicionalnost sputava poduzetništvo i podjarmljuje stvaralačke moći individualne ličnosti. Kad je vanzemaljska stotinka stigli na Zemlju i počela promicati novo evanđelje individualnog poduzetništva u ondašnjim društvenim grupama, cijeli je svijet bio zaokupljen neprogresivnim poštovanjem tradicije. Ali kako je ova blagotvorna uprava uskoro poremećena, ljudi se nikada nisu posve oslobodili robovanja običaju; žalosno je vidjeti kako društvene norme još uvijek dominiraju Zemljom.
Ova su mudra bića dobro postupila kad su odlučila da neće pokušati poduzeti tako iznenadnu preinaku i sveopće unaprijeđenje ondašnjih primitivnih rasa. Dobro su znali da ljudska vrsta prolazi vrlo polaganom evolucijom, te su mudro odustali od bilo kakvih nastojanja da korijenito izmijene čovjekov život na Zemlji.

Rane rase prvog čovjeka nisu prodrle duboko u Aziju i isprva nisu zalazile u Afriku. Radi ondašnjih geografskih uvjeta, bile su prisiljene poći prema sjeveru; i tako su nastavile ići prema sjeveru, sve dok ih nije zaustavio šireći led trećeg glečera.
Prije nego je ovaj obimni ledeni masiv došao do Francuskih i Britanskih otoka, njihovi potomci su prešli preko Evrope prema zapadu, gdje su uspostavili više od tisuću zasebnih utvrda duž velikih rijeka koje su tekle prema još uvijek toplim vodama Sjevernog mora.
Ova plemena su bila rani žitelji riječnih dolina Francuske; desetinama tisuća godina, živjela su duž rijeke Some. Soma je jedina rijeka čiji tok nije promijenjen glečerskom aktivnošću i koja je u ovom razdoblju tekla prema moru uglavnom kako to i danas čini. I ovo objašnjava zašto se duž doline ove rijeke mogu naći mnogobrojni ostaci potomka prvih ljudi.

Ovi praljudi Zemlje nisu živjeli na drveću, premda su se u vanrednim slučajevima znali povući u krošnje. Obično su živjeli pod zaštitom visećih grebena pored rijeka, te u spiljama koje su im omogućavale dobru preglednost i pružale zaštitu od vremenskih neprilika. Tako živeći, mogli su uživati u prijatnosti vatre, a da im dim nije stvarao neugodnosti. Nisu bili tipični stanovnici spilja, premda su u skorijim razdobljima, kad su se blokovi leda proširili prema jugu, njihovi potomci bili primorani povući se u spilje. Najčešće su podizali utvrde u blizini rijeka i u graničnim pojasevima šuma.

Vrlo rano su naučili izvanredno zamaskirati svoja djelomično zaštićena prebivališta i pokazali su se vještim graditeljima kamenom obloženih spavaćih komora, nadsvođenih kamenih nastambi, koje su im pružale zaštitu tijekom noći. Ulaz u takvu nastambu bi zablokirali velikim kamenom koji su znali dogurati unutar svojih nastambi prije nego bi ugradili krovno kamenje. Oni su bili neustrašivi i uspješni lovci koji su, s izuzetkom bobastih divljih plodova i poneke vrste voća, uglavnom živjeli na mesu. Andon je prvi načinio kamenu sjekiru, dok su njegovi potomci otkrili i uspješno koristili koplje i harpun. Konačno su na Zemlji živjeli ljudi koji su bili sposobni načiniti oruđe i čije su ga ruke bile u stanju koristiti; ovi su rani ljudi bili izuzetno vješti u obradi oruđa od kremena. Putovali su na sve strane tragajući za kremenom, upravo kao što suvremeni ljudi krstare s jednog kraja zemaljske kugle na drugi u potrazi za zlatom, platinom i dijamantima.

Na mnoge druge načine, ova su rana ljudska plemena ispoljavala stupanj inteligencije koji njihovi sve nazadniji potomci nisu bili u stanju doseći tijekom pola milijuna godina, premda su više puta nanovo bili u stanju otkriti različite metode za palenje vatre.

Prije 950.000 godina potomaci prvih ljudi su migrirali daleko na istoku i na zapadu. Na zapadu su prošli u Europu, u Francusku i Englesku. U kasnijim vremenima su prodrli na istoku do današnje Jave, gdje su im kosti bile nedavno otkrivene - tzv Java čovjek - a zatim su se zaputili na Tasmaniju.

Skupine sa zapada su postale manje kontaminirane mješanjem sa rasama zajedničkih predaka od onih koji će na istok, koji su se pomiješali sa svojim retardiranim životinjskim rođacima. Ti neprogresivni pojedinci koji su skrenuli na jug, a trenutno su se parili s nižim plemenima. Kasnije, sve veći broj njihovih potomaka mješanaca se vratio na sjever za parenje sa brzo širećim prvim ljudima, a kao nesretno sjedinjenje nepogrešivo se pogoršala vrhunska zaliha ljudi. Manje primitivnih naselja održava obožavanje daha darivatelja. Ovoj ranoj zori civilizacije prijeti izumiranje.

I tako je uvijek bilo na Zemlji. Civilizacija velikih obećanja sukcesivno se pogoršala i konačno je ugašena u ludosti čime se sa vrhunskog slobodnog tipa čovjeka rađaju sve lošiji tipovi ljudi. Prije 900.000 godina umjetnosti prvih ljudi i njihove kulture nestaju s lica zemlje, kulture, religije, pa čak i kameni alati su na najnižoj razini. To su vremena kada je veliki broj slabijih skupina mješanaca stižu u Englesku iz južne Francuske. Ta plemena su bila uglavnom pomiješana s šumskim stvorenjima čovjekolikih primata koji su jedva ljudi. Nisu imali vjere, ali su imali sirove kamene alate i posjeduju dovoljno inteligencije za zapaliti vatru.
Slijedili su u Europi nešto superiornije i plodnije ljude, čiji su se potomci ubrzo proširili na cijeli kontinent od leda na sjeveru do Alpa i Mediterana na jugu. Ta plemena su tzv Heidelberg rase.

U tom dugom razdoblju kulturne dekadencije Foxhall naroda Engleske i Badonan plemena na sjeverozapadu Indije i dalje se drže na nekim tradicijama prvih ljudi i neke ostatke njihove kulture. Foxhall narodi su najdalje na zapadu i uspijeli zadržati mnogo te kulture, oni su također sačuvali svoje znanje o kamenom oruđu, koje su prenijeli na svoje potomke, drevne pretke Eskima. Iako su ostaci Foxhall naroda bili posljednji koji će biti otkriven u Engleskoj, oni su zapravo prvi ljudi koji žive u tim regijama. U to vrijeme još uvijek je povezani kopneni most Francuske s Engleskom, a budući da većina ranih naselja potomaka prvih ljudi smješteno uz rijeke i morske obale tih ranih dana, oni su sada pod vodama Engleskog kanala i Sjevernog mora, ali neka tri ili četiri su još uvijek iznad vode na engleskoj obali.
Mnogo više inteligentni i duhovni Foxhall narodi su zadržali svoju rasnu superiornost i ovjekovječili svoje primitivne vjerske običaje. I ti ljudi, kao što su kasnije pomješani s naknadnim zalihama ljudi, putovali su na zapad iz Engleske nakon što je poslije povlačenja leda preživio kao današnji Eskimi.

Istočno od Badonan naroda, u Siwalik Goriju sjeverne Indije, mogu se naći fosili koji daju pristup bližeg prijelaza vrsta između čovjeka i različitih prehumanih skupina od drugih na zemlji.

Prije 850.000 godina nadmoćna Badonan plemena su počela rat istrebljenja usmjeren protiv inferiornih i životinjskih susjeda. U manje od tisuću godina većinu graničnih životinjskih skupina tih područja je bilo uništeno ili prešlo natrag južnim šumama. Ova kampanja za istrebljenje podređenih je donijela blago poboljšanje u brdovitim plemenima toj dobi. I mješoviti potomci ove poboljšane Badonitnih zaliha ljudi su se pojavili na pozornici djelovanja kao naizgled novi ljudi – neandertalske rase.

Neandertalci su bili izvrsni borci, i oni su opsežno putovali. Oni su se postupno širili od brdskih središta u sjeverozapadnoj Indiji u Hrvatsku, Njemačku i Francusku na zapadu, na istoku Kine, pa čak i dolje u sjevernoj Africi. Oni su vladali svijetom gotovo pola milijuna godina sve do vremena migracija evolucijskih obojanih rasa.

Prije 800 tisuća godina igara je bilo u izobilju, mnoge vrste jelena, kao i slon i nilski konji, lutali su u Europi. Goveda su brojna, konji i vukovi su posvuda.Neandertalci su bili veliki lovci, i plemena u Francuskoj su prvi usvojili praksu najuspješnijih lovaca davanja za izbor žene. Sob je bio vrlo koristan tim neandertalskim narodima, služeći kao hrana, odjeća, i za alate, budući da su razne namjene rogova i kostiju. Imali su malo kulture, ali su značajno poboljšali rad u kremenu koja je gotovo dostigla razinu dana prvih ljudi. Veliki kremen pričvršćen na drvenim ručkama vratio se u uporabu i služio je kao osi i motika.

Prije 750 tisuća godina četvrte ledene ploče su na dobrom putu prema jugu. Sa svojim provedenim poboljšannjima Neandertalci su probijali rupe u ledu koji pokriva sjeverne rijeke i tako bili u mogućnosti kopljem loviti ribe koja je došla do ovih otvora. Sva ova plemena su se povukla pred napredovanjem leda, koji je u ovom trenutku napravio svoje najopsežniji prodor u Europu. U ovim vremenima Sibirski ledenjak je stvorio svoj najjužniji krak, uvjerljiv za kretanje pračovjeka prema jugu, natrag prema zemljama njegova podrijetla. No, ljudske vrste, tako su diferencirane da je opasnost od daljnjeg druženja s svojim neprogresivnim majmunskim obiteljima uvelike smanjena.

Prije 700.000 godina četvrti ledenjaci, najveći od svih u Europi, bio je u opadanju, ljudi i životinje su se vratili na sjever. Klima je dobra i vlažna, a primitivni čovjek opet napreduje u Europi i zapadnoj Aziji. Postupno se šire šume sjevera na zemlju koju je tako nedavno pokrivao ledenjak. Život sisavaca je malo promijenio veliki ledenjak. Ove životinje ustraju u tom uskom pojasu kopna koje leži između leda i Alpa, a nakon povlačenja ledenjaka, opet su se brzo proširili preko cijele Europe. Tu je stigao iz Afrike, preko sicilijanskog kopnenog mosta, ravno-tusked slonovi, široko nosni nosorozi, hijene, lavovi iz Afrike, a ove nove životinje gotovo su istrijebile sabljastog tigra i nilske konje.

Prije 650.000 godina svjedočimo nastavaku blage klime. Do sredine interglacijalno razdoblje je postalo je tako toplo da su Alpe gotovo ogoljene od snijega i leda.

Prije 600 tisuća godina led je dosegao tada najsjeverniju točku povlačenja i, nakon stanke od nekoliko tisuća godina, počeo je ponovno prodirati na jug na svoj peti izlet. No, bilo je vrlo malo modifikacija klime za 50 000 godina. Čovjek i životinje u Europi malo su se mijenjali. Blaga suhoća bivšeg razdoblja se smanjila, a alpski ledenjaci su se spustili daleko dolje riječnim dolinama.

Prije 550.000 godina napredujući ledenjak opet gura čovjeka i životinje jug. Ali ovaj put čovjek je imao dovoljno prostora u široki pojas kopna koji se proteže sjeveroistočno u Aziji i leži između ledene ploče i zatim uvelike proširenog Crnog mora i proširenja na Mediteranu. U ovim vremenima četvrtog i petog ledenjaka dolazi do daljnjeg širenja sirove kulture rasa neandertalca. Ali bilo je tako malo napretka da se doista pojavio kao da pokušavaju proizvesti nove i izmijenjene vrste inteligentnog života na Zemlji. Već gotovo četvrt milijuna godina, ovi primitivni narodi bave se lovom i borbama koje navode poboljšanjima u nekim smjerovima, ali u cjelini, stalno su nazadni u usporedbi s njihovim vrhunskim prvim ljudskim predcima. Tijekom tih duhovno mračnih doba kulture praznovjernom čovječanstvo je dosegnulo najnižu razinu. Neandertalci doista nisu imali vjere izvan sramotnog praznovjerja. Oni su se smrtno bojali oblaka, još posebno magle. Primitivna religija straha od prirodnih sila postupno se razvijala, a obožavanje životinje se smanjilo kako se poboljšavao alat, sa obiljem divljači, omogućeno je tim ljudima da žive sa smanjenom tjeskobom o hrani, sklonost seksualnim nagradama uvelike su poboljšane vještine lova. Ova nova religija straha dovela je do pokušaja da se umire nevidljive sile iza tih prirodnih elemenata i kulminirala, kasnije, u žrtvovanju ljudi radi smirivanja te nevidljive i nepoznate fizičke sile. A ta strašna praksa ljudskih žrtava je ovjekovječena nazadovanjem naroda Zemlje sve do dvadesetog stoljeća.

Prije 500.000 godina plemena na sjeverozapadnim visoravni Indije postala su uključeni u još jednu veliku rasnu borbu. Za više od sto godina ovaj nemilosrdan rat je bjesnio, a kada je dugo borba je dovršena, samo sto obitelji su ostali. No, ti preživjeli su najinteligentniji i svih poželjnih tada živih potomaka prvog čovjeka. A sada, među tim brdskim plemenima je došla nova i čudna pojava. Muškarac i žena koji žive u sjeveroistočnom dijelu onda naseljenih brdskih područija su počeli iznenada proizvoditi obitelji neobično inteligentne djece. To je bila Sangikska obitelj, preci svih šest obojanih rasa Zemlje.



Ova Sangikska djeca, devetnaest na broju, bili su ne samo inteligentniji iznad svojih bližnjih, ali njihova koža se očituje u jedinstvenoj tendenciji da su različite boje na izloženosti suncu. Među njima devetnaest djece je pet crvenih, dvije narančaste, četiri žuta, dva zelena, četiri plava, i dvije indigo. Ove boje postaju sve izraženije što su djeca odrastala i starija, a kada se ti mladi kasnije pare sa svojim kolegama iz plemena, sve svoje potomstvo su imali prema boji kože ovih Sangiških roditelja.



U prosjeku evolucijski planet u svemiru ima šest evolucijskih obojenih rasa koje se pojavljuju jedna po jededna, crveni čovjek se prvi razvije, a od davnina su svjetske skitnice prije uspjele u boji rasa napraviti svoj izgled. Istodobno pojavljivanje svih šest rasa na Zemlji, a u jednoj obitelji, bio je najneobičnije. Izgled ranih prvih ljudi na Zemlji je također nešto novo u ovom Sustavu zviježđa. Ni na jedanom drugom svijetu u lokalnom sustavu takva rasa bića nije evoluirala prije evolucijskih obojenih rasa.

1.Crveni čovjek. Ovi narodi su izvanredni primjerci ljudskog roda, na mnoge načine superiorniji od prvih ljudi. Oni su najinteligentnija skupina i bili su prva Šanganska djeca koja su razvila plemenske civilizacije i države. Oni su uvijek bili monogamni, čak i u mješovitim potomcima su rijetko prakticirali mnogogama parenja. U kasnijim vremenima su imali ozbiljne i dugotrajne problema sa svojom žutom braćom u Aziji. Oni su uz pomoć svojih ranih izuma luka i strijela, ali nažalost su naslijedili puno sklonosti njihovih predaka u međusobnim borbama, i to ih je toliko oslabilo da su ih žuta plemena bila u mogućnosti otjerati sa azijskog kontinenta. Prije 8000 do 5000 godine relativno čiste ostatke crvene rase su otišle kopnenim mostom u Sjevernu Ameriku, a ubrzo nakon toga Beringovog tjesnac je potonuo, čime ih izoliraju. Nema crvenih ljudi koji su se vratili u Aziju. No, u cijelom Sibiru, Kini, središnjoj Azije, Indiji i Europi su ostavili za sobom mnogo svojih tragova pomiješanih s drugim obojenim rasama. Kada je crveni čovjek prešao preko u Ameriku, odvede mnoga učenja i tradicije njegova ranog podrijetla. Njihovi neposredni preci bili u kontaktu s kasnijim aktivnostima u sjedištu svijeta Planetarnog vladara pristiglog iz svemira. No, u kratkom vremenu nakon postizanja Amerike, crveni ljudi su počeli gubiti iz vida ta učenja, a tu se dogodio veliki pad intelektualne i duhovne kulture. Vrlo brzo ti ljudi ponovno padaju u međusobnim borbama tako žestoko da se činilo da će ta plemena brzo izumrijeti kao dio ovog ostatka relativno čiste crvene rase. Zbog ovog velikog nazadovanja činilo se da su crveni muškarci osuđeni prije oko šezdeset i pet tisuća godina, Onamonalonton se pojavio kao vođa i duhovni izbavitelj. On je donio privremeni mir među američkim crvenim muškarcima i oživio svoje štovanje "Velikog Duha." Onamonalonton je živio devedeset šest godina života i održavao svoje sjedište među velikim Redwood stablima u Kaliforniji. Mnogi od njegovih potomaka kasnije su došli do modernih vremena među Blackfoot Indijancima. Kako je vrijeme prolazilo, učenja Onamonalontona su postala maglovite tradicije. Ubojiti ratovi su nastavljeni, a nakon dana velikog učitelja nijedan vođa neće uspjeti u ostvarenju univerzalnog mira među njima. Sve više inteligentnih sojeva je stradalo u tim plemenskim borbama, inače velika civilizacija bi bila izgrađena na sjevernoameričkom kontinentu sa tim mogućnostima i inteligentnih crvenih ljudi. Nakon prelaska preko u Ameriku iz Kine, sjeverni crveni čovjek nikada nije došao u kontakt s drugim utjecajima svijeta (osim Eskima) dok je kasnije otkrio bijelog čovjeka. To je najviše začuđujuće da je crveni čovjek gotovo u potpunosti propustio svoju priliku da unaprijedi svoju rasu miješanjem sa kasnijim Adamičkim zalihama. Kao što crvenim čovjekom nije mogao vladati bijeli čovjek, a on mu nebi rado služio. U takvim okolnostima, ako se dvije rase ne mješaju, jedna ili druga je osuđena.

2. Narančasti čovjek. Izvrsne karakteristika ove rase je bio njihov neobičan poriv za izgradnju, izgrađivali su sve i svašta, čak i do gomilanja ogromne gomile kamena samo kako bi vidjeli koji pleme bi moglo graditi najveći nasip. Iako nisu bili progresivni ljudi, oni su se mnogo profiltrirali iz škole planetarne svemirske vlade i poslali natrag izaslanike sa uputama.
Narančasta rasa je bila prva koja je pratila obale prema jugu prema Africi kad se Sredozemno more povuklo na zapad. Ali oni nikada nisu osigurali povoljno uporište u Africi te su izbrisani iz postojanja kasnije od zelene rase. Prije nego je došao kraj, ovaj narod je izgubio mnogo kulturnog i duhovnog tla. No, tu je veliki preporod visokog življenja kao rezultat mudrih vodstva njihovog vođe, glavnog uma ove nesretne rase, koji je služio kada im je sjedište bilo u Armagedonu prije oko tri stotine tisuća godina. Posljednja velika borba između narančastih i zelenih ljudi desila se je na području doline donjeg Nila u Egiptu. Ova razvučena vanjska bitka vodila se gotovo sto godina, a na njezinom završetku vrlo malo narančaste rase su ostali živi. Razbijeni ostaci tih ljudi su apsorbirani od strane zelene i kasnije dolazećih indigo ljudi. No, kao rasa narančasta čovjek je prestao postojati prije oko 100.000 godina.

3.Žuti čovjek.Primitivna plemena žutih ljudi su bili prvi napustili selidbe, uspostavili su i naselili u zajednicama i razvili privatni život koji se temelji na poljoprivredi. Intelektualno su nešto slabiji od crvenog čovjeka, ali društveno i kolektivno su dokazali da su superiorniki od svih Šangaških naroda u pitanju poticanja rasne civilizacije. Budući da su razvili bratski duh, različita plemena su učila živjeti zajedno relativno mirno, oni su mogli potiskivati crvene rase pred njima jer su se oni postupno proširili u Aziji. Putovali su daleko od utjecaja duhovnih sjedišta u svijetu i zapali u veliki mrak nakon pobune Planetarnog vladara i djela njegovog utjelovljenog osoblja, ali dogodila se jedna briljantna godina, usred ovog naroda, kada je Singlangton, prije oko sto tisuća godina, preuzeo vodstvo tih plemena i proglasio obožavanje "jedne istine."Opstanak relativno velikog broja žute rase je moguć zbog svoje međuplemenske miroljubivosti. Od dana Singlangtona do u doba moderne Kine, žuta rasa je ubrojena među mirnije narode Urantije. Ova rasa je dobila malo, ali moćno nasljeđe kasnije uvezenih Adamičkih zaliha.

4.Zeleni čovjek. Zelena rasa je bila jedna od skupina primitivnih ljudi sa manje mogućnosti, a oni su uvelike oslabljeni opsežnim migracijama u različitim smjerovima. Prije njihove disperzije ova plemena su doživjela veliki preporod kulture, nekih 350 tisuća godina prije.Zelena rasa je podijeljena u tri glavne grupe: sjeverna plemena su poniženi robovi, a apsorbira ih žuta i plava rasa. Istočne skupine su se stopili s indijskom narodima tih dana, a ostaci još uvijek postoje među njima. Južni narod je ušao Afriku, gdje su uništili gotovo jednako lošije narančaste rođake. Na mnoge načine obje skupine su bile podjednako podudarne u toj borbi jer svaka je nosila sojeve reda divova, mnoge njihove vođe su dva do tri metara visoki. Ovi divovski sojevi zelenog čovjeka uglavnom su ograničeni na ove južne ili egipatske nacije. Ostaci pobjedničkih zelenih muškaraca naknadno apsorbiraju indigo rase, zadnji obbojeni naroda koji se razvija i emigrira iz originalnog Šangaškog središte disperzije rasa.

5.Plavi čovjek. Plavi ljudi su veliki ljudi. Oni su u početku izumili koplje i kasnije razradili osnove mnogih umjetnosti moderne civilizacije. Plavi čovjek ima moć mozga crvenog čovjeka povezan s dušom i osjećajem žutog čovjeka. Adamički potomci su im davali prednost od svih kasnijih ustaljenih rasnih boja. Rani plavi ljudi su osjetljivi na uvjerenja učitelja osoblja svemirskih planetarnih vladara i bačeni u veliku zbrku u naknadnim izopačenim naučavanjima onih izdajničkih svemirskih vođa. Kao i druge primitivne rase nisu se nikada u potpunosti oporavili od previranja koje je proizvela izdaja svemirskih vladara, niti su ikada u potpunosti prevladati njihovu sklonost da se bore između sebe. Europska istraživanja i istraživanja doba Starog kamenog doba su uglavnom vezana sa iskapanjem alata, kostiju i predmeta tih drevnih plavih ljudi, jer su ustrajali u Europi sve do posljednjeg vremena. Takozvane bijele rase Zemlje su potomci tih plavih ljudi kao što su prvi put izmijenjena blago smjesu sa žutim i crvenim, a kako su kasnije uvelike pojačani, uzimajući veći dio ljubičaste rase (izvornih potomaka Adama i Eve).

6.Indigo rase. Kao što su crveni muškarci bili najnapredniji od svih Šangaških naroda, tako da su crni ljudi najmanje progresivni. Bili su posljednji koji migriraju iz svojih brdskih domova. Kad su se zaputili u Afriku, uzimaju u posjed kontinent, i od tada su ostali, osim kada su nasilno oduzeti, od koljena do koljena, kao robovi. Izolirani u Africi, indigo narodi, kao što je i crveni čovjek, dobili su malo ili ništa od rasnog uzvisivanja koje bi bilo izvedeno iz infuzije Adamičkih zaliha. Sami u Africi, indigo rasa su nešto napredovale sve do dana Orvonona, kada su doživjeli veliko duhovno buđenje. Dok su kasnije gotovo u potpunosti zaboravili "Boga Bogova" kojeg je proglasio Orvonon, nisu u potpunosti izgubili želju da se poklone nepoznatom, barem oni su zadržali oblik obožavanja do prije nekoliko tisuća godina.

Bez obzira na njihovu zaostalost, ti indigo narodi imaju isti status pred nebeskim silama kao i svaka druga zemaljska rasa.

To su bile dobi intenzivne borbe između različitih rasa, ali u neposrednoj blizini sjedišta planetarnog vladara su više prosvijetljene i više nedavno naučene grupe su živjele zajedno u komparativnoj harmoniji, iako nema velikih kulturnih pohoda na svjetske rase, postignutih do vremena ozbiljnih poremećaja te režima izbijanja Luciferove pobune.

S vremena na vrijeme svi ti različiti narodi doživljavaju kulturnu i duhovnu obnovu. S vremenom, mnogi manji nastavnici su nastali u različitim regijama, a ukupno su mnogo pridonijeli zbroju onih štednih utjecajima koji su spriječili totalni kolaps kulturne civilizacije, posebno tijekom duge i tamne dobi između pobune i dolaska Adama.
Postoje mnoge dobrih i dostatnih razloga za plan razvoja tri ili šest obojanih rasa na svjetovima prostora. Iako Zemaljski ljudi ne smiju biti u poziciji u potpunosti poštovati sve te razloge, civilizacije iz svemira skreću pozornost na sljedeće:

1. Raznolikost je neophodna za mogućnost širokog funkcioniranja prirodne selekcije, diferencijalni opstanak vrhunskih sojeva.

2. Jače i bolje rase su se stvarale križanjem različitih naroda, kada te različite rase su nositelji vrhunskog baštine čimbenika. A rase Zemlje su imale koristi od takvog ranog spajanja pod uvjetom da takvi objedinjen ljudi mogu biti naknadno učinkovito unaprijeđeni od temeljitog dodatka iz vrhunskih Adamičkih zaliha. Pokušaj da se izvrši takav eksperiment na Zemlji u sadašnjim rasnim uvjetima bi bilo vrlo pogubno.

3. Natjecanje dobrog zdravlja je stimulirano od strane diverzifikacija rasa.

4. Razlike u statusu rasa i skupina unutar svake rase su bitne za razvoj ljudskih tolerancija i altruizma.

5. Homogenost ljudske rase nije poželjna dok narod razvija svijet i ne postiže relativno visoku razinu duhovnog razvoja.

Između vremena Planetarnog vladara i Adama, Indija je postala dom najviše kozmopolitskom stanovništva koje se ikad nalazi na licu zemlje. Ali to je bio nesretno da ovu mješavina dođe da sadrži toliko zelene, narančaste, i indigo rase. Ove sekundarni Šangaški narod su pronašli postojanje u više jednostavnim i ugodnim južnim krajevima, a mnogi od njih naknadno su premješteni u Afriku. Primarni Šangaški narodi, napredne rase, izbjegli su trope, crveni čovjek ide sjeveroistočno u Aziji, nakon njih slijedi žuti čovjek, dok je plava rasa preselila sjeverozapadno u Europu.

Plavi ljudi, zajedno sa nekoliko drugih malih rasnih skupina , premješteni su prema zapadu uz stare staze plemena prvih ljudi. Oni su napali Europu u uzastopnim valovima, i zauzimaju najveći dio kontinenta. U Europi su uskoro naišli na neandertalce, potomke njihovih ranih i zajedničkih predaka. Ovi stariji europski Neandertalci su bili pokriveni na jugu i istoku ledenjaka, a time su u poziciji da su se brzo susreli i apsorbirali njihove invazijske rođake.

Općenito i za početak, Šangaška plemena su bila više nego inteligentna, a u većini načina daleko superiorniji od pogoršanih potomaka ranih prvih ljudi i druženje tih Šangaških plemena s neandertalskim narodima dovela je do neposrednog poboljšanja starije rase. Bila je to infuzija Šangaške krvi, više posebno ovog plavog čovjeka, koja je proizvela značajno poboljšanje u neandertalskim narodima izložena u uzastopnim valovima sve inteligentnih plemena koja dolaze preko Europe s istoka. Tijekom sljedećeg interglacijalnog razdoblja ove nove neandertalske rase su raširene iz Engleske do Indije. Ostatak plave rase ide lijevo u starom perzijskom poluotoku i kasnije su se stopili s nekim drugima, prvenstveno žutim, a rezultat mješavine, a potom nešto unaprijeđen od ljubičaste rase Adama, je opstala kao crnomanjasta nomadska plemena modernih Arapa. Svi napori u prepoznavanju Šangaškog podrijetlo suvremenih naroda moraju uzeti u obzir kasnije poboljšanje rasnih sojeva u naknadnom dodatkom Adamićke krvi. Napredne rase traže sjeverne ili umjerene klime, dok je narančasta, zelena, i indigo rasa postepeno gravitirala u Afriku preko novih povišenih kopnenih mostova koji se odvaja prema zapadu i povlači Mediteran iz Indijskog oceana.
Posljednji Šangaški narod koji migrira iz središta rasnog podrijetla je bio indigo čovjek. Od vremenu zelenog čovjeka koji ubija narančaste rase u Egiptu i uvelike se pogoršala u tome, veliki crni egzodus je započeo prema jugu kroz Palestinu uz obalu, a kasnije, kada su fizički jaki indigo narodi zauzeli Egipat, izbrisali su zelenog čovjeka iz postojanja čistom snagom brojeva. Ove indigo rase su apsorbirale ostatke narančastog čovjeka i mnogo zaliha zelena čovjeka, i neka od indigo plemena znatno su poboljšani ovim rasnim miješanjem. I tako se čini da je Egipat prvi put dominira narančasti čovjek, zatim zeleni, a slijedili su indigo (crni) čovjek, i još uvijek kasnije mješanac rase indigo, plave, zelene i promjene ljudi. No, davno prije nego je Adam stigao, plavi ljudi Europe i mješovite rase Arabije potisnuli su indigo rase iz Egipta daleko na jugu afričkog kontinenta. Kako se Šangaška migracija približava blizu, zelena i narančasta rase su otišle, crveni čovjek ima Sjevernu Ameriku, žuti čovjek istočnu Aziju, plavi čovjek Europu, a indigo rase su gravitirali u Afriku. Indija je područije spoja srednje Šangaške rase, a smeđi čovjek, spoj crvene i žute, drži otoke azijske obale. Stoplene rase, a vrhunskog potencijala zauzimaju visoravni Južne Amerike. Čišći prvi ljudi žive u ekstremnim uvjetima sjeverne Europe i na Islandu, Grenlandu, i sjeveroistočnoj Sjevernoj Americi.

Borbe ovih ranih dobi obilježile su hrabrost, pa čak i junaštva. A civilizacijama iz svemira je svima žao da je toliko tih prvoklasnih i robusnih osobina naših ranih predaka se izgubilo poslije današnjih rasa. Iako cijene vrijednost mnogih poboljšanja i unapređenja ljudske civilizacije, cvilizacije iz svemira ne propuštaju naglasiti veličanstvenu upornosti i vrhunske odanosti naših ranih predaka, koja često graniči s veličinom i uzvišenošću.

Prije oko milijun godina neposredni pretci čovječanstva su se pojavili iz tri uzastopne i nagle mutacije koje proizlaze iz ranih zaliha lemurske vrste sisavaca. Dominantni faktori tih ranih lemura su izvedeni iz zapadne ili kasnije američke skupina razvija životne plazme. No, prije uspostavljanja izravne linije ljudskih predaka, to je soj bio pojačan doprinosima iz središnje životne implantacije koja se razvila u Africi. Skupina istočnog života pridonijela je malo ili ništa u stvarnoj proizvodnji ljudske vrste.

Rani lemuri u pitanju podrijetla ljudske vrste nisu izravno vezani uz već postojeća plemena gibona i majmuna koji su tada živjeli u Euroaziji i sjevernoj Africi, čiji potomci su preživjeli do današnjih dana. Niti su oni potomci moderne vrsta lemura, iako izviru iz pretka zajednička za obje vrste, ali su odavno izumrli.

Dok su ovi rani lemuri evoluirali u zapadnoj hemisferi, uspostava izravne linije sisavaca podrijetla čovječanstva se dogodila u jugozapadnoj Aziji, u izvornom području središnje životne implantacije, ali na granicama istočne regije. Prije nekoliko milijuna godina sjevernoameričke vrste lemura su migrirale prema zapadu preko Beringovog kopnenog mosta i polako su napredovali jugozapadno duž azijske obale. Te migracije plemena konačno su pristigli u zdrave regije koje leže između a zatim su prošireni prema Sredozemnom moru i višim planinskim predjelima indijskog poluotoka. U tim zemljama na zapadu Indije su sjedinjeni s drugim i povoljnijim sojevima i na taj način se uspostavilo podrijetlo ljudske rase.
S vremenom na morskoj obali Indije jugozapadne planine su postupno potopljene, što je potpuno izoliralo život ove regije. Nije bilo prilaza, ili za pobjeći iz, ovog mezopotamijskog ili perzijskog poluotoka, osim na sjever, te su u više navrata bili je odsječeni od južnih provala ledenjaka. I to je u ovom tada skoro rajskom području, a iz vrhunskih potomaka ovih vrsta lemurskih sisavaca, nastale dvije velike skupine, majmunska plemena modernog vremena i današnje ljudske vrste.

Nešto više od milijun godina mezopotamske zore sisavaca, izravnih potomaka sjevernoameričkih lemurskih vrsta sisavaca, iznenada se pojavio. Oni su bili aktivna mala stvorenja, gotovo jednog metra, i dok nisu redovito hodali na stražnjim nogama, oni lako mogli stajati uspravno. Oni su dlakave okretni i cvokotavi u majmunskoj maniri, no za razliku od majmunskih plemena, oni su mesožderi. Imali su primitivni odvojeni palac, kao i vrlo korisni hvatajući nožni palac. Od ove točke nadalje prehumana vrsta se sukcesivno razvija sa odvojenim palcem, dok su postupno izgubili hvatajući nožni palac.Kasnije su majmunska plemena zadržala hvatajući nožni palac, ali nikada nisu razvili ljudske vrste palca.

Ovi rani sisavci postižu puni rast kada su imali tri ili četiri godine, nakon što je potencijalni životni vijek bio u prosjeku, oko dvadeset godina. U pravilu su potomci rođeni pojedinačno, iako se blizanci povremeno rađaju. Članovi ovih novih vrsta imaju najveći mozak za omjer veličine bilo koje životinje koja je dotad postojala na zemlji. Oni su iskusili mnoge emocije i dijeli brojne instinkte što kasnije karakterizira primitivnog čovjeka, kao vrlo znatiželjni i izražavaju značajno ushićenje kad su uspješni u bilo kojem poduzeću. Hrana, glad i žudnja za seks su dobro razvijeni, i definitivno se očituje u odabir spola i u sirovom obliku udvaranje i izbora prijatelja. Oni će se žestoko boriti u obrani svoje rodbine i bili su prilično natjecateljski u obiteljskim udrugama, posjeduju osjećaj samo-poniženje na granici srama i grižnje savjesti. Oni su bili vrlo ljubazni i dirljivo vjerni svojim prijateljima, ali ako bi ih okolnosti razdvojile, oni bi odabrali nove partnere.

Biti malog stasa i imati misli za shvatiti opasnosti njihova šumskog staništa, razvili su izvanredno strah koji su doveli do te mjere da je mudro tako silno pridonio opstanku, kao što je izgradnja skloništa u visokim krošnjama koja eliminira mnoge opasnosti života sa tla. Početak tendencije straha čovječanstva točnije datira iz tih dana.
Ovi rani sisavaci razvijaju više plemenskog duha nego ikad prije. Oni su, doista, vrlo društveni ali ipak veoma ratoborni, kada na bilo koji način imaju smetnju u redovnom provođenju svojih rutinskih života, a oni su pokazali vatrene živce kada je njihova srdžba potpuno izazvana. Njihova ratoborna priroda, međutim, je bila za dobre svrhe; vrhunske skupine nisu se ustručavale za rat protiv slabijih susjeda, a time, za selektivni opstanak, vrsta je progresivno poboljšana. Oni su vrlo brzo dominantni život manjih stvorenja ove regije, a vrlo malo je od starijih ne mesožderskih majmunskih plemena preživjelo.
Ove agresivne male životinje su se množile i širile preko mezopotamiskog poluotoka više od tisuću godina, sa stalnim poboljšanjima u fizičkom tipu i općom inteligencijom. I to je bio samo sedamdeset generacije nakon pojave ovog novog plemena koje je podrijetlom od najviše vrste lemurskog pretka dok se nije dogodio sljedeći epohalni razvoj - odjednom diferenciraju se preci sljedećih vitalnih koraka u evoluciji ljudskih bića na Urantiji.

Rano u razvoju ranih sisavaca, u krošnjama je prebivalište vrhunskog para tih okretnih stvorenja, blizanci su rođeni, jedan muški i jedan ženski. U usporedbi sa svojim precima, oni su stvarno zgodna mala stvorenja. Imali su malo dlake na svojim tijelima, ali to nije bio invaliditet zato što su živjeli u toploj i ujednačenoj klimi.
Ta djeca su rasla sa malo više od 1,5 metra u visinu. Oni su u svakom pogledu veći od svojih roditelja, koji imaju dulje noge i kraće ruke. Imali su gotovo savršeno odvojene palčeve, prilagođene za raznovrstan rad kao sadašnji ljudski palac. Hodali su uspravno, imali su noge gotovo jednako dobro prilagođene za šetnju kao i one kasnije ljudske rase.

Njihovi mozgovi su bili inferiorni, manji od ljudskih bića, ali vrlo napredni i relativno puno veći od svojih predaka. Blizanci rano pokazuju vrhunsku inteligenciju i ubrzo su prepoznati kao glava cijelog plemena ranih sisavaca, i stvarnog pokretanja primitivnog oblika društvene organizacije i sirove ekonomske podjele rada. Ovaj brat i sestra su se parili, a uskoro su uživali u društvu dvadeset i jednog dijeteta nalik sebi, a svi viši od 1,5 metra i na svaki način superiorni u odnosu na predake vrste. Ova nova skupina formira jezgru srednjih sisavaca.
Kada je ova nova i vrhunska grupa narasla velika, rat, nemilosrdan rat je izbio, i kada je strašna borba bila gotova, pred-postojeći i predci rase ranih sisavaca nisu ostali živi.Manje brojne, ali snažnije i inteligentnije grupe ogranka vrsta su preživijele na račun svojih predaka.

A sada, za gotovo 15.000 godina (šesto generacija), to stvorenje sije teror u ovom dijelu svijeta. Sve velike i opake životinje bivšeg doba su stradale.Velike zvijeri porijeklom iz tih regija nisu mesožderi, a veće vrste mačje obitelji, lavovi i tigrovi, još nisu napali to posebno zaštićeni kut Zemljine površine. Stoga su ti sredinji voštani sisavaci hrabri i pokorili cijeli njihov kutak stvaranja. U usporedbi sa vrstama predaka, sredinji sisavci su napredni u svakom pogledu. Čak i njihov potencijalni životni vijek je duži, bio je oko dvadeset pet godina. Veći broj osnovnih ljudskih osobina se pojavio u ovoj novoj vrsti. Osim urođene sklonosti naslijeđenih od svojih predaka, ti srednji sisavaci su bili sposobni prikazivati odbojnost i gađenja u određenim situacijama. Nadalje imali su dobro definiranu instink za privremena okupljanja, oni će sakriti hrana za naknadno korištenje i bili su uvelike sposobni prikupljati zbirku glatkih okruglih šljunjastih kamenja pogodnih kao obrambena i ofenzivna streljiva.
Ovi sredinji sisavci su bili prvi koji pokazuju definitivnu sklonost gradnji, kao što je prikazano u nadmetanju u izradi domova u krošnjama i njihove više-tunelsko podzemno povlačenje, oni su bili prva vrsta sisavaca koja je ikada osiguravala sigurnost na drveću i u podzemnim skloništima. Oni su u velikoj mjeri otpala stabala koristili kao mjesta stanovanja, gdje žive na zemlji tijekom dana a spavaju u krošnjama noću.
Kako je vrijeme prolazilo, prirodni prirast u brojkama na kraju je rezultiralo ozbiljnim natjecanjem za hranu i seksualno rivalstvo, svi su kulminirali u nizu ubojitim bitkama koje su skoro uništile cijelu vrstu. Ove borbe i dalje traju dok je samo jedna skupina manje od sto osoba ostala živa. No, mir je još jednom prevladalo, i to preživjelo plemena iznova gradi svoje spavaće sobe u krošnjama i još jednom je nastavljen normalan i postojanje sklono miru.
Teško ćemo moći shvatiti ono što je u uskim marginama naših prehumanih predaka propustilo izumiranju s vremena na vrijeme. Da je žaba predak cijelog čovječanstva skočila dva inča manje u određenoj prigodi, cijeli tijek evolucije bi se značajno promijenio. Neposredne lemurske majke ranih vrsta sisavaca se spasilo ne manje od pet puta samo za dlaku prije nego što je rodila oca novog i višeg reda sisavaca. No, situacija u kojoj se nalazi je poziv kad je munja pogodila stablo u kojem se potencijalna majka primata blizanaca spavala. Oboje ovih roditelja sredinjih sisavaca teško su bili šokirani radi spaljenih tri od svojih sedmero djece koje je ubijeno od strane tog groma sa neba. Ove životinje su se razvijale gotovo praznovjerne. Ovaj par u čiju krošnju kuće je udario grom su stvarne vođe više progresivnih grupa sredinjih vrsta sisavaca, a nakon njihovog primjera, više od polovice plemena, obuhvaćajući više inteligentne obitelji, preselio se oko dvije milje daleko od ovog lokaliteta i započelo izgradnju novih stanova u novim krošnjama i skloništa na tlu – za svoje prolazno povlačenja u vrijeme iznenadne opasnosti. Ubrzo nakon završetka njihove kuće, ovaj par, veterani tolikih borbi, našli su se kao ponosni roditelji blizanaca, najzanimljivijih i najvažnijih životinja koja je ikad rođena u svijetu do tada, jer su prvi od novih vrsta primata koji čine sljedeći vitalni korak u evoluciji predljudi.

Istodobno s nastankom ovih primata blizanaca, drugi par - izrazito retardirani mužjak i ženka od plemena srednjih sisavaca, par koji je bio i psihički i fizički inferioran - također je rodilo blizance. Ovi blizanci, jedan muški i jedan ženski, bili su ravnodušni na pobjedu, oni su se bavili samo dobivanjem hrane i, budući da nisu htjeli jesti meso, ubrzo su izgubili sav interes u traženju plijena. Ovi retardirani blizanci postaju osnivači modernih majmunskih plemena. Njihovi potomci su tražili hranu u toplijim južnim krajevima sa blagim klimama i obiljem tropskog voća, gdje su nastavili život koliko od tog dana, osim za one grane koje su se parila sa starijim tipovima gibon majmuna i uvelike pogoršali posljedice napretka.

I tako se može lako vidjeti da su čovjek i majmun odnose samo u tome što su potekli iz srednjih sisavaca, plemena u kojem se dogodilo istodobno rođenje i kasnija podijela dva para blizanaca: lošijem paru je suđeno za proizvodnju suvremenih tipova majmun, babun, čimpanza, i gorila, a vrhunskom paru je suđeno da nastavi liniju uspona iz koje su se razvili u čovjeka. Moderni čovjek i majmun izviru iz istog plemena i vrsta, ali ne i od istih roditelja. Čovječiji preci potječu iz vrhunskog soja odabranih ostataka plemena ovih srednjih sisavaca, dok je moderni majmun (osim postojećih starijih vrsta lemura, gibona, majmuna i drugih majmolikih stvorenja) su potomci od inferiornog para ovih srednjih grupa sisavaca, par koji je preživio samo po sebi skriva u podzemnom utočištu hranu za pohranu za više od dva tjedna tijekom posljednjih žestokih bitaka njihovog plemena u nastajanju i tek nakon sukoba su i preko.

Vraćajući se rođenju superiornih blizanaca, jednog muškog i jednog ženskog, za dva vodeća pripadnika plemena srednjih sisavaca: Ove životinje bebe su bile neobičnog reda, oni su još uvijek sa manje dlake na svojim tijelima od njihovih roditelja i, kada su vrlo mladi, inzistiraju na uspravnom hodu. Njihovi preci su oduvijek naučili hodati na stražnjim nogama, ali ovi primati blizanci su stajali uspravni od početka. Oni su postigli visinu od preko pet metara, te im je u glavama rastao veći mozak u usporedbi s drugima u plemenu. Za rano su počeli učiti komunikaciji jedni s drugima pomoću znakova i zvukova, oni nikada nisu bili u mogućnosti kako bi im njihovi ljudi razumijeli ove nove simbole.
Kada im je bilo oko četrnaest godina, oni su pobjegli iz plemena, idu zapadno i podižu svoje obitelji i uspostavljaju nove vrste primata. A ova nova stvorenja su vrlo dobro izraženi primati jer su izravni i neposredni predci same ljudske obitelji.
Tako se dogodilo da je primatima došlo da zauzme regije na zapadnoj obali mezopotamskog poluotoka jer se onda proteže u južnom moru, dok su manje inteligentni i usko povezana plemena živjela oko centralne točke poluotoka i do istočne obalne linije.
Primati su više ljudski i manje životinjski od njihovih prethodnika, srednjih sisavaca.Skeletni razmjeri te nove vrste su vrlo slične onima primitivnih ljudskih rasa.Ljudske vrste ruke i noge u potpunosti su razvijeni, a ta stvorenja mogla hodati, pa čak i pokretati se, kao i bilo koji od njihovih kasnijih ljudskih potomaka. Oni su u velikoj mjeri napustili život na stablima, iako i dalje pribjegavaju krošnjama kao mjeri sigurnosti noću, kao i njihovi preci prije, oni su u velikoj mjeri predmet straha. Povećano korištenje svojih ruku je učinilo mnogo za razvoj svojstveme moždane moći, ali još ne posjeduju umove koje bi se doista moglo nazvati ljudskim. Iako su emocionalnom prirodom primati razlikuju malo od svojih predaka, oni su izloženi sa više ljudskog trenda u svim svojim sklonostima. Oni su, doista, sjajne i superiorne životinje, dosegnuvši zrelost na oko deset godina i imaju prirodni životni vijek od oko četrdeset godina. To jest, oni bi živjeli toliko dugo da su umrli prirodnom smrću, ali u tim ranim danima jako malo životinja je ikad umrlo prirodnom smrću, a borba za opstanak je ukupno previše intenzivna.

I sada, nakon gotovo devetsto generacije razvoja, pokrivajući oko dvadeset tisuća godina od nastanka ranih sisavaca, primatima se iznenada rodilo dvoje izvanrednih stvorenja, prva prava ljudska bića.

Tako se dogodilo da su rani sisavaci nastali iz Sjeverno Američkih lemurskih tipova, od čijeg podrijetla su sredinji sisavci, i ti srednji sisavaci zauzvrat proizvode vrhunske primate, koji su postali neposredni preci primitivnih ljudskih rasa. Plemenski primati bili su posljednja vitalna veza u evoluciji čovjeka, ali za manje od pet tisuća godina, nema više tih pojedinca ovih izvanrednih plemena da je ostalo živo.

Od godine 2012 unatrag do rođenja prva dva ljudska bića je prošlo samo 993.497 godina.

Ova dva izvanredna stvorenja su bili pravi ljudi. Oni su posjedovali savršeni ljudski palac, kao mnogi od njihovih predaka, dok su imali savršena stopala kao današnje ljudske rase. Oni su šetači i trkači, a ne penjači, hvatajuća funkcija palca je bila odsutna, potpuno odsutna. Kada su u opasnosti penju se do krošnje, oni su se popeli baš kako bi i ljudi današnjice. Oni bi se popeli do debla stabla poput medvjeda, a ne kao što bi čimpanza ili gorila, njihanjem od strane grane. Ti prvi ljudi (i njihovi potomci) dostigli bi punu zrelost za dvanaest godina i posjeduju potencijalni životni vijek od oko sedamdeset pet godina.

Mnogo novih emocija se rano pojavilo u tim ljudskim blizancima. Oni su doživjeli divljenje za objekte i druga bića i ispoljavaju značajnu taštinu. No, najznačajniji je napredak u emocionalnom razvoju kada se je iznenadna pojavila nova grupa stvarno ljudskih osjećaja, poštovanje grupe, obuhvaća strahopoštovanje, poštovanje, poniznosti, pa čak i primitivni oblik zahvalnosti. Strah, zajedno sa nepoznavanjem prirodnih fenomena, je razlog rođenja primitivne religije.

Ne samo da su takvi ljudski osjećaji očituju u tim primitivnim ljudima, ali mnogo više su se visoko razvili osjećaji koji su bili prisutni u rudimentarnom obliku. Oni su bili svjesni blago sažaljenja, srama, i sramote i bili su izrazito svjesni ljubavi, mržnje i osvete, što je također osjetljivost na obilježije osjećaja ljubomore.
Ovi prvih dvoje su ljudi - blizanci - bili su veliko iskušenje njihovim roditeljima primatima. Oni su bili toliko znatiželjni i avanturistički da su gotovo izgubili svoje živote u brojnim prilikama prije nego što su navršili osam godina. Oni su imali prilično ožiljaka do dvanaest godina starosti. Vrlo rano su naučili da se uključe u verbalne komunikacije, u dobi od deset godina su radili iz poboljšane znakovnog i govornog jezika gotovo pola od sto riječi su imali znatno poboljšanja, a proširena je sirova komunikacijska tehnika svojih predaka. Ali pokušati komunicirati kao oni nisu mogli, njihovi roditelji su mogli naučiti samo nekoliko njihovih novih znakova i simbola. Kad su imali oko devet godina, zaputili su se rijekom jednog sunčanog dana i održali važan sastanak. Sve svemirske civilizacije stacionirane na Zemlji, bile su prisutne kao promatrači posla ovog podnevnog sastanka. Na ovaj važan dan su shvatili razumijevanje svojih i drugih života, i to je bio prvi u nizu takvih sporazuma koji je konačno kulminirao u odluci da pobjegnu iz svojih inferiornih životinjskih suradnika i odluci o putovanju na sjever, malo znajući da su tako stvorili ljudske rase.

Dok su svemirske civilizacije Aragon i Ankora bili jako zabrinuti što su ova dva mala divljaka planirali, bili su nemoćni za kontrolu rada njihovih umova, nisu - nije moguće - samovoljno utjecati na njihove odluke. No, unutar dopuštenih granica planetarnih funkcija, oni, civilizacije Aragona, zajedno s njihovim suradnicima, su dogovorili vođenje ljudskih blizanaca na sjever i daleko od svojih dlakavih i djelomično ljudi krošnja. I tako, zbog vlastitog inteligentnog izbora, blizanci su migrirali, a zbog nadzora svemirskih civilizacija su migrirali prema sjeveru do skrovitih području, gdje su izbjegli mogućnost biološke degradacije kroz miješanje s nižim rodbinama primatskim plemenima.

Posade svemirskih civilizacija Aragona i Angore na Zemlji su prošali kroz dugo bdijenje i pažljivo nadziranje i čekanje od dana kada su prvi put posadili životnu plazmu u planetarnim vodama, i naravno pojave prve stvarno inteligentnog i voljnog bića koje im daje veliku radost i vrhovno zadovoljstvo.

Oni su promatrali razvoj blizanaca mentalno kroz promatranje funkcioniranja sedam nivoa uma-duha dodijeljenog Zemlji u vrijeme njihovog dolaska na planetu. Kroz dugi evolucijski razvoj planetarnog života, ti neumorni umni službemici uvijek registriraju povećavanu mogućnost da se obratite sa uspješnim širenjem kapacitete mozga progresivno vrhunskog životinjskog stvorenja.

To je važan dan na Zemlji kada se mala skupina iz svemirskih civilizacija okupila oko planetarnog pola, prostora komunikacije i dobila prvu poruku iz centra Svemira preko novoosnovanog umnog kruga planeta. A ta prva poruka je glasila:

"za pripadnike Aragona i Ankore na Zemlji – Pozdravi. Mi prenosimo pouzdano veliko zadovoljstvo u čast registracije na sjedištu Svemira signala postojanja uma dostojanstva na Zemlji. Svrhovita odluka blizanaca za bijeg prema sjeveru i odvajanju svojeg potomstva od njihovih slabije razvijenih predaka je navedeno. Ovo je prva odluka uma -. ljudske vrste uma - na Zemlji i automatski uspostavlja krug komunikacije preko koje se ova početna poruka priznanja odašilje. "

Sljedeća poruka koja je došla preko ovog novog kruga sadrži upute za stanovnike pripanicima civilizacije Aragon i Ankora koji zabranjuju njihovo miješanje sa obrascem života koji su osnovali. Oni su bili usmjereni da ne interveniraju u stvari ljudskog napretka. Ne treba zaključiti da su pripadnici svemirske civilizacije ikada samovoljno i mehanički se miješali sa prirodnim procesom planetarnih evolucijskih planova. No, do tog vremena bilo im je dopušteno manipulirati okolišom i štiti životnu plazmu na poseban način, i to je to izvanredno, ali posve prirodan, nadzor koji je trebao biti ukinut.

Po mnogo čemu, Prvi čovjek i Prva žena su bili najizvanredniji par ljudskih bića koji je živio na Zemlji. Ovaj je krasni par--istinski roditelji cijelog čovječanstva--po svemu nadilazio svoje neposredne potomke, dok se posve razlikovao od svojih bližih i daljih predaka.

To što su se odlučili pobjeći iz plemena primata svjedoči o činjenici da je njihovo umno obdarenje daleko nadilazilo nisku inteligenciju mnogih njihovih kasnijih potomaka koji su se unizili parenjem sa čovjekolikim majmunima--svojim bliskim, premda daleko nazadnijim rođacima. A ova slutnja, da su nešto više od životinja prozlazila je iz toga što su posjedovali ličnosti.

Prošle su gotovo dvije godine nakon što su blizanci napustili svoje pleme, prije nego su dobili prvo djete. Nazvali su ga Sontad; i Sontad je bio prvo ljudsko biće Urantije koje je po rođenju umotano u zaštitne povoje. Ovo je predstavljalo početak ljudske rase i s ovim se novim evolucijskim događajem javio instinkt koji je ljude naveo da se više posvete podizanju djece koja su iz generacije u generaciju rađana sve nemoćnija; ovo je označavalo napredni razvoj intelektualnog uma, za razliku od čisto životinjskog. Oni su imali ukupno devetnaestoro djece i živjeli su dovoljno dugo kako bi dobili gotovo pedesetoro unučadi i šestoro praunučadi. Obitelj je živjela u četiri uzajamno povezana skloništa ili puluspilje od kojih su tri bile spojene hodnicima iskopanim u mekom vapnencu pomoću oruđa koje su njihova djeca načinila od kremena.

Ovi su rani potomci ispoljavali vrlo snažan klanovski duh; lovili su u grupama i nikad se nisu odveć udaljavali od doma. Izgleda da su uviđali da su bili izolirana i jedinstvena grupa živih bića i da su se stoga trebali držati na okupu. Roditelji su neumorno nastojali podići i unaprijediti svoj klan. Zivjeli su četrdeset dvije godine i oboje su nastradali pod visećom stijenom koja se odronila prilikom zemljotresa. Ovom je prilikom usmrćeno njihovih petoro djece i jedanaestoro unučadi, dok je velik broj drugih potomaka pretrpio ozbiljne ozlijede.

Prilikom smrti svojih roditelja, unatoč ozbiljnoj povredi stopala, Sontad je smjesta preuzeo vodstvo nad klanom, pri čemu mu je uveliko pomogla njegova žena--njegova najstarija sestra. Njihov prvi zadatak je bio kamenom zagraditi svoje mrtve roditelje, braću, sestre i djecu. Ovom pogrebu ne treba pridavati prekomjeran značaj. Njihove su ideje o posmrtnom životu bile vrlo grube i nejasne, jer su uglavnom proizlazile iz fantastičnih i upečatljivih snova.

Njihovi potomci su živjeli zajedno dvadeset generacija, a onda su natjecanje za hranu i sve snažnije društveno trenje počeli uzrokovati diobu.
Bilo je to izvanredno pleme. Muškarci su se herojski borili za sigurnost svojih družica i svojeg potomstva dok su žene bile svesrdno odane svojoj djeci. Ali njihov je patriotizam u cjelosti bio ograničen na njihov klan. Bili su vrlo odani svojim obiteljima; bezrezervno bi položili život braneći svoju djecu, premda nisu bili u stanju shvatiti da bi se čovjek trebao zalagĺati za unaprijeđenje svijeta kako bi ne samo njegova djeca, već i njegova unučad, mogla ugodnije živjeti. Altruizam se još nije bio rodio u ljudskim srcima, unatoč tome što su svi osjećaji bitni za razvoj religije već živjeli u srcima ovih praljudi Zemlje.

Ovi su rani ljudi posjedovali dirljivu naklonost prema svojim suplemenicima i stvaran, premda grub, koncept prijateljstva. U skorije doba, tijekom borbi koje su neprestano vodili s nazadnijim plemenima, ovi su se primitivni ljudi često hrabro borili jednom rukom dok su drugom posrčući nastojali zaštititi ili spasiti nekog od svojih povrijeđenih suplemenika. U ovim je primitivnim narodima postojao dirljiv nagovještaj mnogih najplemenitijih i izrazito čovječnih crta koje će označiti kasniji evolucijski razvoj.

Prije početka značajnije diobe njihovih klanova, na temelju njihovih ranih nastojanja da uspostave komunikaciju razvio se dosta napredan jezik. Ovaj je jezik nastavio rasti i gotovo svakodnevno dobijati nove riječi jer je ovaj aktivni, neustrašivi i radoznali narod neprestano iznalazio nove pronalaske i nove načine da se prilagodi okruženju. I sve do pojave obojenih rasa, ovaj je jezik je bio jezik Zemlje--jezik rane ljudske obitelji.

Prije 50 milijuna godina kopnena područja u svijetu su općenito iznad vode ili samo malo potopljeni. Formacije i naslage ovog razdoblja su obje zemlje i morske, ali uglavnom kopnena. Za dosta vremena kopno je postupno poraslo, ali je istovremeno ispirano na nižim razinama i prema moru. Rano u tom razdoblju i u Sjevernoj Americi posteljčna vrsta sisavaca se iznenada pojavila, a oni čine najznačajniji evolucijski razvoj do tog vremena. Prethodna vrsta ne posteljičnih sisavaca je postojala, ali ovaj novi tip je nastao izravno i odjednom iz već postojećih reptilskih predaka čiji potomci su ustrajali kroz vrijeme pada dinosaura. Otac posteljičnih sisavaca je bio mali, vrlo aktivni mesožder, koji izvire iz vrsta dinosaura.

Prije 45 milijuna godina kontinentalne okosnice su bile povišene u suradnji s vrlo općenitim potonućem obalnih linija. Živoz sisavaca razvija se brzo. Mali gmizavac, vrsta sisavca koja polaže jaja je cvjetala, i preci kasnijih klokana su lutali Australijom. Uskoro su mali konji, brzonogi nosorozi, tapiri sa nosem, primitivne svinje, vjeverice, lemuri, oposumi, i nekoliko plemena majmulikih životinja. Svi su bili mali, primitivni, a najbolje im je odgovarao život među šumama planinskih regija.Veliki nojevi kopnene ptice razvijene do visine od deset metara i postavljaju jaje od devet od trinaest centimetara. To su bili preci kasnijih ogromnih putničkih ptica koje su bile tako visoko inteligentne, da su nekadašnja ljudska bića prevozili zrakom.

Rani kenozojski sisavci živjeli su na kopnu, u vodi, u zraku, i među krošnjama. Imali su jedan do jedanaest para mliječnih žlijezda, a sve su bile s velikim dlakama. Zajedno s kasnijim vrstama koje se pojavljuju, razvili su dva uzastopna seta zubi i posjeduju velike mozgove u odnosu na veličinu tijela. No, među njima nisu svi postojali u modernim oblicima.
Prije 40 milijuna godina kopnenim područjima sjeverne polutke se počela podizati, a tada su uslijedile nove opsežne kopnene naslage i druge kopnene aktivnosti, uključujući lave, savijanje, jezerske formacije, i erozije.

U drugom dijelu ove epohe većina Europe je potopljena. Nakon blagog rasta kopna kontinent je bio pokriven jezerima i uvalama.Arktički ocean, preko Uralske depresije je na jugu povezan sa Sredozemnim morem kao što je tada bio proširen na sjever, a visoravni Alpa, Karpata, Apenina, Pireneja su bili iznad vode kao otoci u moru. Prevlake Paname je gore; Atlantski i Tihi oceani su odvojeni. Sjeverna Amerika je povezana s Azijom od Beringovog tjesnaca kopnenim mostom i sa Europom putem Grenlanda i Islanda. Zemljini krug kopna u sjeveru je prekinut samo na Uralu, koja je povezivao Arktičko more sa proširenim Mediteranom.

Kroz ovaj tzv eocena razdoblje evolucije sisavaca i drugih srodnih oblika života se nastavio sa malo ili bez prekida. Sjeverna Amerika je tada bila povezana kopnom sa svim kontinentima osim Australije i svijet postupno prekoračuje primitivni sisavaci i faune raznih vrsta.

Prije 35 milijuna godina označava početak dobi posteljičnih sisavaca, njihove svjetske dominacije. Južni kopneni most je dugačak, a zatim ponovno ogroman antarktički kontinent povezan sa Južnom Amerikom, Južnom Afrikom i Australijom. Unatoč masivnog kopna u visokim geografskim širinama, svjetska klima i dalje je relativno blaga zbog enormnog povećanja u veličini tropskih mora, niti je kopno dovoljno povišeno za proizvodnju ledenjaka. Opsežno izlijevanje lave dogodilo se na Grenlandu i Islandu, neki ugljeni su pohranjena između tih slojeva.

Na kopnu je to bilo prije eminentno dobi obnove i proširenja sisavaca. Od ranije i više primitivnih sisavaca, preko sto vrsta su izumrle prije završetka tog perioda. Čak i veliki sisavci sa malim mozgom su uskoro stradali. Mozak i agilnost je zamijenio oklop i veličina u tijeku životinjskog preživljavanja. A sa dinosauruskom obitelji u padu, sisavci polako preuzimaju dominaciju na Zemlji, slijedi brzo i potpuno uništenje ostatka svojih predaka, reptila.

Različite skupine sisavaca i njihovi preci u jedinstvenim životinjama su sada izumrle. To stvorenje je mesožder nešto kao križanje između mačka i foke, to bi moglo živjeti na kopnu ili u vodi i bio je vrlo inteligentan i vrlo aktivan. U Europi je predak pseće obitelji evoluirao, uskoro će se popeti na višu vrstu malih pasa. Otprilike u isto vrijeme glodavci, uključujući i dabrovi, vjeverice, hrčci, miševi i zečevi, pojavili su se i ubrzo su postali značajan oblik života, nakon što su se pojavili vrlo malo promjena im se dogodilo. Kasnije naslage tog razdoblja sadrže fosilne ostatke pasa, mačaka, rakuna i lasica u obliku predaka.

Prije 30 milijuna godina moderne vrste sisavaca su počele dobivati današnji izgled. Nekadašnji sisavci živjeli su većem dijelu u brdima, bića planinskog tipa, odjednom je počeo razvoj ravničarskih ili kopitarnih tipova vrste na ispaši, što se razlikuju od mesojeda. Ovi preživači su potekli iz nediferenciranih predaka koji imaju pet prstiju i četrdeset četiri zuba, koji propadoše prije kraja doba. To je evolucija koja nije imala napredka preko tri faze tijekom ovog razdoblja.

Konj, izvanredan primjer evolucije, živio je tijekom tog vremena u Sjevernoj Americi i Europi, iako njegov razvoj nije bio u potpunosti dovršen do kasnijeg ledenog doba. Dok se obitelj nosoroga pojavila na kraju ovog razdoblja, doživjela je svoje najveće širenje naknadno. Mala svinja, kao biće se također razvija, koja je postala predak mnogih vrsta svinja, pekarija, i nilskih konja. Deve i ljame su njihova podrijetla a u Sjevernoj Americi oko sredine tog razdoblja pregazili su zapadne ravnice. Kasnije, ljame su premještene u Južnu Ameriku, deve u Europu, a uskoro oboje su bili izumrli u Sjevernoj Americi, iako je nekoliko deve preživio do ledenog doba. Život ptica na planetu i dalje se razvija, ali s nekoliko važnih evolucijskih promjena.Većina modernih ptica su postojale, uključujući i galebove, čaplje, flaminge, jastrebove, sokolove, orlove, sove, prepelice, i nojeve. Do zaključenja ovog razdoblja Oligocena, pokrivajući 10 milijuna godina, biljni život, zajedno s morskim životom i kopnenim životinjama, imao je u vrlo velikoj mjeri razvoj i bio je mnogo prisutan na zemlji kao danas. Značajne specijalizacije su se naknadno pojavile, ali predci većine današnjih oblika živih bića su tada živjeli.
Visoka kopna i podjela mora polako su se mijenjali na svijetu vremenu, nastaje postupno hlađenje, ali klima je još uvijek blaga. Sekvoja i magnolije rasla na Grenlandu, ali suptropske biljke su počele migrirati prema jugu. Do kraja ovog razdoblja te biljke i drveće tople klime u velikoj mjeri su nestali sa sjevera, njihova mjesta preuzimaju više otporne biljke i listopadno drveće. Bilo je veliko povećanje u sorti trava, a zubi mnogih vrsta sisavaca postupno se mijenjaju u skladu s današnjim tipom ispaše.

Prije 25 milijuna godina je bilo malo potapanja kopna nakon duge epohe kopnenog uzdizanja. Stjenovite planinske regiji i dalje su vrlo povišene, tako da se taloženje erozije materijala nastavilo kroz ravnice na istoku. Planine su dobro ponovno povišene, u stvari, one su u porastu od tada. Veliki četiri milje vertikalne greške u regiji Kalifornije datira iz tog vremena.

Prije 20 milijuna godina bilo je doista zlatno doba sisavaca. Beringov kopneni prolazni most je bio gore, a mnoge skupine životinja su premještene u Sjevernoj Americi iz Azije, uključujući i četiri kljovasta mastodonta, nosoroga kratkih nogu, a mnoge vrste iz obitelji mačka. Prvi jelen se pojavio, u Sjevernoj Americi je uskoro bio pregažen od preživača - jelen, goveda, deve, bizoni, te nekoliko vrsta nosoroga – ali i divovska svinja, sa više od šest metara visoka, izumrla je. Ogromni slonovi ovog i kasnijih razdobljima imalali su velike mozgove, kao i velika tijela, i uskoro su zauzeli cijeli svijet osim Australije. Na jednom su svijetom bili domintne velike životinje sa mozgom dovoljno velikim kako bi se omogućilo da nastave. Suočeni s vrlo inteligentnim životom te dobi, niti jedna životinja veličine slona nije mogla preživjeti ako nije posjedovala mozak velikih dimenzija i vrhunske kvalitete. Uz inteligenciju i prilagodbe slon premašuje ga samo konj a njega je nadmašio samo sam čovjek. Čak i tako, na pedeset vrsta slonova u postojanje na otvaranju tog razdoblja, samo dvije vrste su preživjele.

Prije 15 milijuna godina planinska područja Euroazije rastu, a tu je bilo neke vulkanske aktivnosti tijekom tih područja, ali ništa u usporedbi s lavom na zapadnoj hemisferi. Ovi neizmjerni uvjeti prevladavali u cijelom svijetu. Gibraltarska vrata su zatvorena, a Španjolska je bila povezana s Afrikom sa starim kopnenim mostom, ali Mediteran je tekao u Atlantski ocean kroz uski kanal koji se protezao preko Francuske, planinskih vrhova i visoravni koji se pojavljuju kao otoci iznad ovog drevnog mora. Kasnije, ta europska mora počela su se povlačiti. Ipak kasnije, Mediteran je povezan s Indijskim oceanom, a na kraju tog razdoblja Sueska regija je povišena tako da je za to vrijeme mediteransko more postalo puno unutrašnje morske soli. Islandski kopneni most je potopljen, a arktičke vode nadolaze sa onima u Atlantskom oceanu. Atlantska obala Sjeverne Amerike se brzo hladi, ali obala Pacifika ostaje toplija nego u sadašnjosti. Velike oceanske struje bile su u funkciji i pod utjecajem klimatskih promjena koliko i danas. Život sisavaca nastavio se razvijati. Ogromnim stadima konja pridružile su se deve na zapadnim ravnicama Sjeverne Amerike, a to je doista doba konja, kao i slonova. Konjski mozak i sljedeća životinja po kvaliteti je slon, ali u jednom pogledu je izrazito inferiorn, konj nikada nije u potpunosti svladao duboke sklonosti bježanjai kad je uplašen. Konj nema emocionalne kontrole slona, a slon je uvelike je hendikepiran po veličini i nedostku okretnosti. Tijekom tog razdoblja životinja koja je evoluirala u nešto poput slona i konja, ali je ubrzo bila uništena od strane brzog povećanja mačije obitelji.

Kako Zemlja ulazi u takozvanu "dob bez konja", to bi trebaolo pauzirati i razmisliti što bi to značilo za naše životinjske pretke. Muškarci su prvi koristili konje za hranu, a zatim za putovanja, a kasnije u poljoprivredi i ratu. Konj je dugo služio čovječanstvu i ima važnu ulogu u razvoju ljudske civilizacije. Biološki razvoj tog razdoblja je doprinio mnogo prema postavljanju pozornice za sljedeću pojavu čovjeka. U središnjoj Aziji se razvijaju prave vrste primitivnih majmuna i gorila, nakon sada izumrlog zajedničkog pretka. No, niti jedna od tih vrsta nije u pitanju u nizu živih bića koji su, kasnije, postali preci ljudske rase.

Obitelj pasa je zastupljena u nekoliko skupina, posebice vukova i lisica, planinskih mačka, od pantere i velikih sabljastog tigra, potonji se prvo razvija u Sjevernoj Americi. Moderne obitelji mačaka i pasa se povećava u brojkama diljem svijeta. lasice, vidre i rakuni se razvijaju na sjevernijim dijelovima. Ptice se i dalje razvijaju, iako su se malo obilježene promjene dogodile. Gmazovi su slični modernim vrstama - zmija, krokodila i kornjača.

Tako približavao blizu vrlo sadržajno i zanimljivo razdoblje svjetske povijesti. Ovo doba slona i konja je poznato kao Miocen.

Prije 10 milijuna godina počelo je doba rasprostranjenih lokalnih kopnenih naslaga na nizinama kontinenata, ali većina tih sedimenata je kasnije uklonjena. Veći dio Europe, u ovom trenutku, još uvijek je pod vodom, uključujući dijelove Engleske, Belgije i Francuske, te Sredozemno more pokriva veći dio sjeverne Afrike. U Sjevernoj Americi opsežna taloženja su na planinskom područiju, u jezerima, te u velikom kopnenom bazenu. Ove naslage prosječno su debele oko dvije stotine metara, više ili manje boje, i fosili su rijetki. Dva velika jezera svježe vode su postojala na zapadu Sjeverne Amerike. Planine su u podizanju, ali to nije sve, naknadno ledeno doba je u sjevernoj Americi započelo sa svojim puzanjem prema Atlantskoj depresiji.

Za kratko vrijeme sve zemlje svijeta ponovno su se pridružile osim Australije, a posljednje velike svjetske životinjske migracija su se dogodile. Sjeverna Amerika je bila povezana sa Južnom Amerikom i Azijom, a tu je slobodna razmjena životinjskog života. Azijski lijenjivac, tapir , antilope, i medvjedi su ušli u Sjevernu Ameriku, a sjevernoameričke deve su otišle u Kinu. Nosorog je premješten u cijelom svijetu, osim Australije i Južne Amerike, ali su izumrli u zapadnoj hemisferi blizu tog razdoblja.

Općenito, život u prethodnom razdoblju i dalje se razvija i širi. Mačije obitelji dominiraju životinjskim svijetom, a morski život je bio gotovo u mirovanju. Mnogi konji su još u razvoju, ali moderne vrste su dolazile, ljame i deve, žirafe pomiješane su konjima na ispašnim ravnicama. Žirafa se pojavila u Africi, sa vratom tada kao i sada. U Južnoj Americi ljenjivac, tapir, mravojedi i vrsta primitivnog majmuna su evoluirali. Prije su kontinenti konačno izolirani, te masivne životinje, mastodonto, su premješteni svugdje osim u Australiji.

Prije 5. milijuna godina konj se razvijao kao što je sada i iz Sjeverne Amerike migrirao u cijeli svijet. Ali konj je izumro na kontinentu podrijetla dugo prije nego što je crveni čovjek stigao. Klima je postupno sve hladnija, kopnene biljke polako se kreće prema jugu. U početku je bilo više hladno na sjeveru koji je zaustavio životinjsku migracije preko sjevernog tjesnaca, kasnije ovi sjevernoamerički kopneni mostovi tonu. Ubrzo nakon toga kopnena povezanost između Afrike i Južne Amerike je konačno potopljena, a zapadna hemisfera izolirana je kao danas. Od sada nadalje različite vrste života počele su se razvijati u istočnoj i zapadnoj polutci.

I tako to razdoblje u trajanju od gotovo 10 milijuna godina bliži se kraju, a još se nije pojavio predak čovjeka. Ovo je vrijeme obično određeno kao Pliocen.

Veliki ledeni pokrovi tog razdoblja su se svi nalazi na povišenim visoravnima, a ne u planinskim područjima gdje se danas nalaze. Jedna polovica ledenjačkog leda je u Sjevernoj Americi, četvrtina u Euroaziji, a četvrtina drugdje, uglavnom na Antarktici. Afrika je malo pod utjecajem leda, ali Australija je gotovo prekrivena plaštom antarktičkog leda.

Sjeverne regije ovoga svijeta su doživjele šest odvojenih i različitih ledenih provala, iako je bilo više desetaka napredaka i povlačenja povezano sa djelovanjem svake pojedine ledene ploče. Leda u Sjevernoj Americi je prikupljeni u dvije, a kasnije, tri središta. Grenland je bio pokriven, i Island u potpunosti je pokopan ispod ledenog toka. U Europi se led u različitim vremenima pokriva Britansko otočje osim samu obalu južne Engleske, a razgranao se od zapadne Europe do Francuske.

Prije 2 miliona godina prvi sjevernoamerički ledenjaci započeli su kretanje sa južne strane unaprijed. Ledeno doba je sada u izgradnji, a to su ledenjaci stvoreni skoro milijun godina u unaprijed, i povlače se prema natrag, na sjevernom centru pritiska. Središnja ledena ploča se južno produžila do Kanzasa, istočni i zapadni ledeni centri nisu bili tada tako opsežni.

Prije 1,5 milijuna godina prvi veliki glečeri je u povlačenju prema sjeveru. U međuvremenu, ogromne količine snijega su pale na Grenlandu i na sjeveroistočnom dijelu Sjeverne Amerike, a uskoro taj masovni istočni led počeo teći prema jugu. To je druga invazija leda.
Ove prve dvije ledene invazije nisu opsežne u Euroaziji. Tijekom tih ranih epoha ledenog doba Sjeverna Amerika je bila pregažena sa mastodontima, dlakavim mamutima, konjima, devama, jelenima, mošusnim volovima, bizonima, kopneni ljenjivci, divovski dabrovi, sabljasti tigrovi, ljenjivac velik kao slonovi, i mnoge skupine mačaka i pasije obitelji. No, iz tog vremena prema naprijed oni su brzo smanjeni u broju a sa povećanjem hladnoće ledenog doba. Prema kraju ledenog doba većina tih životinjskih vrsta su izumrle u Sjevernoj Americi.

Daleko od leda kopneni i vodeni život svijeta malo je promijenjen. Između invazija leda klima je blaga kao danas, možda malo toplija. Ledenjaci su, nakon svega, lokalne pojave, iako su rašireni i pokrivaju ogromna područja. Obalska klima varira između uvelike vremena ledenog neaktivnosti i onih vremena kada su ogromne sante leda klizile sa obale Maine u Atlantski ocean, i kliženje kroz Puget Sound u Tihi ocean, i dolje kroz Norveške fjordove u Sjevernom moru.

Veliki događaj ovog ledenog doba bio je razvoj primitivnog čovjeka. Malo prema zapadu Indije, na kopnu sada pod vodom, a među potomstvom Azijskih migranata od starijih Sjeverno Američkih lemurskih vrsta sisavaca se iznenada pojavio. Te male životinje su išle uglavnom na stražnje noge, i oni su posjedovali velik mozak u odnosu na njihovu veličinu i u usporedbi s mozgovima drugih životinja. U sedamdeseti generacija ovog reda života nove i više skupine životinja iznenada su diferencirane. Ovi novi srednji sisavci – su gotovo dvostruko veće visine od svojih predaka i posjeduju proporcionalno povećanje mozga - nije samo dobro uspostavljena kod primata, već se treća vitalna mutacija iznenada pojavila. (U tom istom trenutku, retrogradni razvoj unutar srednjih vrsta sisavaca je dao podrijetlo majmunima, a od tada do današnjih dana ljudski ogranak je otišao naprijed u progresivan razvoj, dok su ostala plemena majmuna stagnirali ili zapravo unazađeni. )

Prije milijun godina Zemlja je registrirana kao naseljeni svijet. Mutacija u stanju napredujućih primata iznenada je proizvela dva primitivna ljudska bića, stvarnih predaka čovječanstva.

Ovaj događaj se dogodio u vrijeme početka progresivnog trećeg ledenog doba, tako da se može vidjeti da su naši rani preci rođeni i uzgojeni u poticajnom osnažujućem i teškom okolišu. A jedini preživjeli od tih starosjedioca Zemlje, Eskimi, čak i sada vole boraviti u ledenom sjevernom podneblju.

Ljudska bića nisu bila prisutna u zapadnoj hemisferi do blizu završetka ledenog doba. No, tijekom interglacijalnog razdoblja su prošli prema zapadu oko Mediterana i ubrzo pregazili europski kontinent. U spiljama zapadne Europe može se naći ljudske kosti pomiješane s ostacima i povratnika artičkih životinja, svjedoči da je čovjek živio na ovim prostorima tijekom kasnije epoha unapređenja i otapanja ledenjaka.

Prije 500.000 godina, tijekom petog napredovanja leda, novi razvoj je ubrzao tijek ljudske evolucije. Odjednom i iz jedne generacije šest rasa u boji su mutirali od primitivnih ljudskih potomaka. To je dvostruko važan datum, budući da također obilježava dolazak iz svemira Planetarnog vladara iz civilizacije Spektra.

Prije 200 tisuća godina, za vrijeme prije posljednjeg ledenjaka, pojavila epizoda koja ima puno veze sa budućim događajima na Zemlji - Luciferove pobune.

Rigorozno ledeno doba je uništilo mnoge vrste i radikalno promijenilo brojne druge. Mnoge su krajnje prosijani tamo-amo migrirali po potrebi zbog napredovanja i povlačenja leda. One životinje koje su uslijedile nakon ledenjaka natrag i naprijed preko kopna su medvjed, bizon, sob, muflon, mamut, i mastodont. Mamut traži otvorene prerije, ali mastodont želi zaštićene rubove šumskih regija. Mamut, je do kraja razdoblja, živio na područiju od Meksika do Kanade, razne Sibirske životinje su postale vunom pokrivene. Mastodont je ustrajao u Sjevernoj Americi do istrijebljene od crvenog čovjeka na isti način kako je bijeli čovjek kasnije ubijao bizone.

Zadnje ledeno doba je završeno geološko razdoblje, tzv pleistocena, više od dva milijuna godina u dužini.

Prije 35.000 godina označava prestanak velikog ledenog doba osim u polarnim područjima našeg planeta. Ovaj datum je značajan po tome što je približno jednak dolasku civilizacije Altea i Alida iz svemira, a početak Adamičkom dobu, otprilike odgovara početku holocena ili postledenom razdoblju.

Uovoj priči, koja se širi iz uspona života sisavaca povlačenja leda i do povijesnog vremena, pokriva raspon od gotovo 50 milijuna godina. Ovo je posljednja - struja - geološko razdoblje, a poznato je da našim istraživačima kao kenozojsko ili novije vremensko doba.

Prije 370 milijuna godina došlo je veliko i gotovo ukupno potapanje Sjeverne i Južne Amerike, nakon čega slijedi potonuće Afrike i Australije. Samo pojedini dijelove Sjeverne Amerike su ostali iznad tih plitkih velikih mora. Pet milijuna godina kasnije mora se povlače pored dižućeg kopna. A sve ove pojave potonuća i rasta zemljišta su nedramatična, odvijaju se polagano tijekom milijuna godina. Trilobitni fosilni slojevi nose ove epohe i pojavljuju se tu i tamo po svim kontinentima osim u središnjoj Aziji. U mnogim regijama te stijene su horizontalne, no u planinama su nagnute i iskrivljene zbog pritiska i slaganje. A takav pritisak je, u mnogim mjestima, mijenjao izvorni karakter tih naslaga. Pješčenjanici su pretvoreni u kvarc, škriljevci su promijenjeni u škriljevac, vapnenac je pretvoren u mramor.

Prije 360 milijuna godina zemlja je još uvijek rasla. Sjeverna i Južna Amerika su gore. Zapadna Europa i Britanski otoci su u nastajanju, osim dijelova Walsa, koja je duboko uronjen. Nije bilo velikih ledenih pokrova tijekom ove dobi. Glacijalne naslage se pojavljuju u vezi s tim slojevima u Europi, Africi, Kini i Australiji zbog izoliranih planinskih ledenjaka ili raseljavanje ledenih ostataka kasnijeg podrijetla. Svijetska klime su oceanske, a ne kontinentalne. Južna mora su bila toplije onda nego sada, a oni prošireni na sjeveru preko Sjeverne Amerike do polarnih regija. Golfska struja je kružila preko središnjeg dijela Sjeverne Amerike, i bila je skrenuta na istok da se okupa i toplim obalama Grenlanda, to što je sada ledom okovan kontinent tada je bio pravi tropski raj.

Morski život je bio pun podjednako širom svijeta, a sastojao se od alga, jednostaničnih organizmi, jednostavnih spužvi, trilobita, i drugih rakova - škampa, rakova, i jastoga. Tri tisuće sorti ramenonošca se pojavilo na kraju tog razdoblja, samo dvjesto od njih su preživjeli. Ove životinje predstavljaju različite vrste ranog života koji je došao do današnjeg vremena gotovo nepromijenjen.

Ali trilobiti su dominantna bića. Oni su bili seksualne životinje i postojali su u mnogim oblicima, biti loši plivači, oni su tromo plutali u vodi ili pregledavali morsko dno, klizali gore u samozaštiti prilikom napada njihovih kasnijih neprijatelja. Oni rastu u dužini od dva inča i na jednoj nozi i razvili su se u četiri različite grupe prema konzumaciji hrane –jedu:".blato" mesožderi, biljožderi, a sposobnost druge skupine u velikoj mjeri je opstala na konzumaciji anorganske tvari - budući da je posljednja višestanična životinja koja bi se mogla hraniti - objašnjava svoje veliko povećanje i dugo preživljavanje.

To je biogeološka slika Zemlje na kraju tog dugog razdoblja svjetske povijesti, obuhvaća 50 milijuna godina, a naši geolozi su je odredili kao Kambrijsku.

U višestoljećnom ratovanju i borbi između kopna i vode, dugo je more izvojevalo relativnu pobjedu, ali vremena kopnenih pobjedu dolaze. A kontinentalni nanosi nisu nastavili kao do sada, ali da, s vremena na vrijeme, gotovo sve zemlje svijeta je povezane uskim kopnenim mostovima.

Kako kopno izlazi iz posljednjih silurskih poplava, važno razdoblje u svjetskom razvoju i evolucije života dolazi do kraja. To je zora novog doba na Zemlji. Goli i neprivlačni krajolici bivšeg doba postaju odjeveni bujnim zelenilom, a prve veličanstvene šume uskoro će se pojaviti.

Morski život te dobi je vrlo raznolik s obzirom na rane podjele vrsta, ali kasnije nije bilo slobodnog zajedničkog mješanja i udruživanja svih tih različitih vrsta. Ramenonošci su rano dosegli svoj vrhunac, a naslijedili su ih člankonožci, a školjke su napravile svoj prvi nastup. No, najveći događaj od svih bio je iznenadna pojava riblje obitelji. To je postalo doba riba, kao razdoblje svjetske povijesti obilježene kralježnjačke vrste životinja.

Prije 270 milijuna godina kontinenti su bili iznad vode. U milijunima godina nije toliko kopna bilo iznad vode u jednom trenutku, to je bila jedna od najvećih epoha kopnenih nastajanja u cijeloj svjetskoj povijesti.

Pet milijuna godina kasnije kopno područja Sjeverne i Južne Amerike, Europe, Afrike, sjeverne Azije i Australije nakratko su poplavljena, u Sjevernoj Americi potapanja u jednom ili drugom trenutku su gotovo potpuna, a što je rezultiralo slojevima vapnenca stvorenih od 500 do 5.000 metara debljine. Ove razne Devon mora su se proširile najprije u jednom smjeru, a zatim u drugom smjeru, tako da su ogromna arktička unutrašnja mora Sjeverne Amerike našla izlaz u Tihi ocean kroz sjevernu Kaliforniju.

Prije 260 milijuna godina, prema kraju ove epohe kopnene-depresije, Sjevernoa Amerika se djelomično je razgranala po morima s istodobnim vezama s Pacifikom, Atlantikom, Arktičkim zaljevskim vodama. Naslage tih kasnijih faza prvih Devonskih poplava su prosječno oko tisuću metara debljine. Koraljni grebeni karakteriziraju ta vremena i ukazuju na to da su unutrašnja mora jasno plitka. Takve koraljne naslage su izložene na obali Ohaja blizu Louisvillea, Kentuckija, a oko sto metara debeli sloj, obuhvaća više od dvije stotine sorti. Ove koraljne formacije se protežu preko Kanade i sjeverne Europe do arktičke regije.

Nakon ovog potapanja, mnoge obalne linije su bike znatno povišene, tako da su ranije naslage pokrivene blatom ili škriljcem. Tu je i crveni pješčenjački sloj koji karakterizira jedan od devonskih sedimenata, i taj crveni sloj se proteže preko velike Zemljine površine, koje se mogu naći u Sjevernoj i Južnoj Americi, Europi, Rusiji, Kini, Africi i Australiji. Takve crvene naslage su nastale u sušnim ili polusušnim uvjetima, ali klima je u to doba još uvijek blaga, pa čak i vruća.

Kroz sva ta razdoblja u zemlji jugoistočno od Cincinnati otoka je ostala i iznad vode. No, vrlo velik dio zapadne Europe, uključujući i britansko otočje je bilo potopljeno. U Welsu, Njemačkoj i drugim mjestima u Europi devonske stijene su 20.000 metara debljine.

Prije 250 milijuna godina svjedočiimo pojavi riblje obitelji, kralježnjaka, jedan od najvažnijih koraka u cijeloj prehumanoj evoluciji. Člankonožci ili rakovi, bili su preci prvih kralježnjaka. Preteča riblje obitelji bile su dvije promjene Arthropodskih predaka, jedan je imao dugo tijelo koje povezuje glavu i rep, dok je drugi bio beskičmenjak, besčeljusna preriba. Ali ove preliminarne vrste brzo su uništene kada su ribe, prvi kralježnjaci životinjskog svijeta, napravili svoj nagli nastup sa sjevera.

Mnoge od najvećih istinskih riba pripadaju ovoj dobi, neke od vrsta velikih zuba su dvadeset pet do trideset metara dugi, a današnji morski psi su preživjeli od tih drevnih riba. Pluća i oklop ribe su dosegnuli evolucijski vrhunac, a prije toga epoha je završila, riba je prilagođen i za slatke i slane vode. Istinske ribe sa zubima i kosturima se mogu naći u naslagama utvrđene prema kraju ovog razdoblja, i bogath fosilnih pokrova smještenih duž obale Kalifornije od mnogih zaklonjena uvala proširenog Tihog oceana u kopnu te regije.
Zemlju su brzo zauzele nove vrste kopnene vegetacije. Dosad je nekoliko biljaka poraslo na kopnu, osim vodenog ruba. Sada, i odjednom, plodane obitelji paprati se pojavljuju i brzo se proširuju diljem zemlje u svim dijelovima svijeta. Vrste stabla, pola metra debela i četrdeset metara visoke, se pojavljuju uskoro, kasnije, lišće evoluira, ali te rane sorte su tek rudimentarno lišće. Bilo je mnogo manje biljaka, ali njihovi fosili se ne nalaze jer su oni obično uništeni još ranije pojavljujućim bakterijama.

Prije 240 milijuna godina kopna u dijelovima Europe i Sjeverne i Južne Amerike počinju tonuti. Ovo slijeganje je obilježeno izgledom posljednje i najmanje opsežne devonske poplave. Artička mora su se ponovo preselila na jug preko Sjeverne Amerike, Atlantski ocean je poplavio veći dio Europe i zapadne Azije, a na južnom Pacifiku pokriva većinu Indije. Ova poplava se sporo pojavljuju i jednako sporo povlači. Katskill planine uz zapadnu obalu rijeke Hudson su jedan od najvećih geoloških spomenika ove epohe koja se nalaze na površini Sjeverne Amerike.

Prije 230 milijuna godina mora nastavljaju svoje povlačenje. Velik dio Sjeverne Amerike je iznad vode, i velika vulkanska aktivnost dogodila u regiji St. Lawrence. Mount Royal, u Montrealu je razorio vrata jednog od tih vulkana. Naslage cijelu ovu epohe su dobro prikazane u Appalačian planinama Sjeverne Amerike, gdje dolina rijeke Susquehanna ima izlpžen prikaz tih uzastopnih slojeva, koji postižu debljinu od preko 13.000 metara.
Nadmorska visina kontinenata nastavlja rasti, a atmosfera postaje obogaćena kisikom. Zemlja je razgranata golemim šumama paprati sto metara visokih i osebujnim stablima tih dana, tihe šume, ne čuje se zvuk, ni šum lišća, takva stabala nisu imala lišća.

I tako se zatvara jedan od najdužih perioda evolucije morskog života, u dobi riba. Ovo razdoblje svjetske povijesti trajao je gotovo 50 milijuna godina, postalo je poznato istraživačima kao Devon.

Prije 220 milijuna godina više kopnenog područja, uključujući i većinu Sjeverne Amerike, bili su iznad vode.Zemljište je zauzela raskošna vegetacija, a to je zaista dob paprati. Ugljični dioksid je još uvijek prisutan u atmosferi, ali u opadajućem stupnju. Ubrzo nakon toga središnji dio Sjeverne Amerike bio je poplavljen, stvarajući dva velika unutrašnja mora. I Atlantskog i Tihom obalno gorje su se nalazili izvan sadašnje obalne linije. Ta dva mora danas ujedinjena različitim oblicima života i jedinstvo tih morskih fauna označilo je početak brzog i širom svijeta pada morskog života i otvaranje naknadnog kopnenog životnog razdoblja.

Prije 210 milijuna godina toplom vodom Arktičkog mora pokrivena je većina Sjeverne Amerike i Europe. Jug je polarnim vodama poplavljen u Južnoj Americi i Australiji, dok su i Afrika i Azije jako povišeni. Kad su mora na svojoj visini, novi evolucijski razvoj se je iznenada dogodio. Naglo, prva od kopnena životinja se pojavila. Tu su brojne vrste tih životinja koje su u stanju živjeti na kopnu ili u vodi. Ova vrsta disanja vodozemaca se razvila iz člankonožaca, čiji plivajući mjehuri su se razvili u pluća. Od slane vode mora ispuzali su na zemlju puževi, škorpioni, i žabe. Danas žabe još uvijek polažu jaja u vodi, a mladi prvo postoje kao male ribe, punoglavci. To razdoblje bi mogla biti poznato kao doba žaba.

Vrlo brzo nakon toga insekti su se prvi put pojavili i, zajedno s paucima, škorpionima, žoharima, cvrčcima, i skakavcima, uskoro su razgranati kontinentima svijeta. Leteći zmaj mjeri trideset inča u promjeru. Jedno tisuća vrsta žohara je razvijeno, a neki su narasli četiri inča dugački.

Dvije skupine echinoderma postaju osobito dobro razvijeni, i oni su u stvarnosti vodeći fosili ove epohe.Veliki ljuskari, hrana morskih pasa su također visoko evoluirali, a za više od pet milijuna godina oni dominiraju oceanima. Klima je još uvijek blaga i ujednačena, morski život malo je promijenjen. Ribe svježe vode su u razvoju i trilobiti su blizu izumiranja. Koralji su oskudni, i mnogi od vapnenca su bili od strane krinoida. Finije strukture vapnenca su stvoreni u tom razdoblju.

Prema kraju ove epohe kopno Sjeverne Amerike počinje rasti. Došlo je do kratkog prekida, i mora se vraćaku i pokrivaju gotovo polovicu svojih prethodnih pokrova. To je kratka poplava, a većina kopna je uskoro i iznad vode. Južna Amerika je još uvijek bila povezana sa Europom putem Afrike.

Prije 200 milijuna godina je započelo jako aktivna faza karbonskog razdoblje. Za 20 milijuna godina prije tog vremena ranije ugljeni su se stvorili, ali je sada više opsežnog formiranja ugljenih aktivnosti u tijeku. Duljina stvarne naslage ugljene epohe bila je nešto viša od 25 milijuna godina. Zemlja povremeno ide gore i dolje zbog pomicanja morske razine nastale uslijed aktivnosti na oceanskom dnu. Ove nestabilnosti kore - naseljavanje i rast zemlje - u vezi s plodnom vegetacijom na obali močvara, dali svoj doprinos izradi opsežnog ugljena, koji su uzrokovali da to razdoblje bude poznato kao karbon. A klima je još uvijek blaga diljem svijeta. Ugljeni slojevi se izmjenjuju sa škriljcima, kamenom, i konglomeratima. Ove ugljene podloge preko središnjih i istočnih Sjedinjenih Država se razlikuju u debljini četrdeset do pedeset metara. No, mnogi od tih naslaga su isprani tijekom sljedećih kopnenih povišenih visina. U nekim dijelovima Sjeverne Amerike i Europe ugljeni slojevi slojevi su debljine 18.000 metara. Prisutnost korijenja stabala što su rasli u glini ispod sadašnjeg ugljenog pokrova pokazuje da je ugljen nastao upravo tamo gdje je sada pronađen. Ugljen je voda i tlak očuvao kao promjenjene ostatake vegetacije koja je rasla u močvarama na obalama ove daleke dobi. Ugljeni slojevi često sadrže i plin i naftu. Treset pokrova, ostaci prošlosti biljnog rasta, bili bi pretvoreni u vrstu ugljena ako su podvrgnuti pravilnom tlaku i toplini. Antrartik je bio podvrgnut sa više pritiska i topline od drugih naslaga ugljena.

Prije 180 milijuna godina je došao kraj karbonskog razdoblja, tijekom kojeg je formiran ugljen diljem svijeta - u Europi, Indiji, Kini, Sjevernoj Africi, i Južnoj Americi. Na kraju razdoblja formiranje ugljena u Sjevernoj Americi istočno od doline Misisipi raste kopno a većina ovoga dijela je od tada ostalo iznad mora. Ovo razdoblje zemljine-elevacije obilježava početak modernih planina Sjeverne Amerike, kako u Apalači regiji i na zapadu. Vulkani su bili aktivni na Aljasci i Kaliforniji te u planinama tvore regije Europe i Azije. Istočna Amerika i zapadna Europa su bili povezani kontinentom Grenlandom.
Kopnena nadmorska visina je počela mijenjati morske klime u prethodnoj dobi i zamjenjena je za početne manje blage i u više varijabli kontinentalne klime.
Biljke tih vremena se sporo obnavljaju, a vjetar je bio u mogućnosti da ih širi nadaleko i naširoko. Debla stabala karbona bila su najčešće sedam metara u promjeru, a često i 125 metara visoka. Moderne paprati su doista relikvije tih prohujalih vremena.
Općenito, to su razdoblja razvoja sa organizmima u svježim vodama, mala promjena se dogodila u prethodnom morskom životu. Ali važno je obilježje ovog razdoblja je nagle pojave žaba i mnogih njezinih rođaka. Životne značajke ugljene dobi su paprati i žabe.

Prije 170 milijuna godina događaju se velike evolucijske promjene i prilagodbe tijekom cijelog lica zemlje. Kopno se diže u cijelom svijetu kako oceansko dno tone. Pojavljuju se izolirani planinski grebeni. Istočni dio Sjeverne Amerike bio je visoko iznad mora, na zapadu se polagano diže. Kontinenti su bili pokrivene velikim i malim slanim jezerima i brojnim unutarnjim morima koji su bili povezani sa oceanima uskim prolazom. Slojeve ovog prijelaznog razdoblja razlikuju se u debljini od 1.000 do 7.000 metara. Zemljine kore se intenzivno preklapaju tijekom ovog visokog kopna. To je vrijeme nastanka kontinenata, i nestanka pojedinih kopnenih mostova, uključujući i kontinente koji su tako dugo bili povezani, Južna Amerika sa Afrikom i Sjeverna Amerika sa Europom.

Postupno unutrašnja jezera i mora se isušuju u cijelom svijetu. Izolirani planinski i regionalni ledenjaci počeli su se pojavljivati, osobito u južnoj hemisferi, te u mnogim regijama ledene naslage tih lokalnih ledenih formacija se mogu naći čak i među nekim od gornjih i kasnijih karbonskih epoha. Dva nova klimatska faktora se pojavljuju - glacijacije i suhoće. Mnoge zemlje u višim regijama postaju sušna i neplodna. Kroz ova vremena klimatskih promjena, velike varijacije su se također dogodile u kopnenim biljkama. Sjeme biljke se prvi put pojavilo, i pruža bolje zalihe hrane za naknadno povećanje zemljišta za životinjski život. Kukci su prošli radikalnu promjenu. Evoluirali su u fazama hibernacije da zadovolji zahtjeve prestanka života tijekom zime i suše.
Među kopnenim životinjama, žabe su dosegla svoj vrhunac u prethodnim godinama i brzo padaju, ali su preživjele zato što su dugo mogle živjeti čak i u presušenim bazenima i ribnjacima tih udaljenih i iznimno teških puteva. Tijekom ovog doba pada žaba, u Africi je napravljen prvi korak u evoluciji žaba u reptila. A budući da su kopna ipak povezana, to predreptilsko stvorenje, dišući zrak, raštrkalo se na cijeli svijet. U ovom trenutku atmosfera se tako promijenila da je izvrsno poslužila za podršku životinjskom disanju. Ubrzo nakon dolaska tih prereptilskih žaba, Sjeverna Amerika je privremeno bila izolirana, odsječena iz Europe, Azije i Južne Amerike.

Postupno hlađenje oceanskih voda doprinijelo je mnogo uništenju oceanskog života. Morskih životinja tih dobnih skupina su našle privremeno utočište u tri povoljne regije gdje se povlače: današnji Meksički zaljev, Ganges zaljev u Indiji, i Sicilijanski zaljev na Mediteranu. I to su ove tri regije gdje će se nove morske vrste roditi u nevolji, a kasnije otići naprijed i napuniti sva mora.

Prije 160 milijuna godina zemlja je u velikoj mjeri bila prekrivena vegetacijom prilagođenom za potporu kopnenom životinjskom životu, a atmosfera je postala idealna za disanje životinja. Tako završava razdoblje morskog života smanjivanjem i onim testiranjem vremena biološke nesreće koja je eliminirala sve oblike života, osim što su opstanali najvrijedniji, i stoga su dobili pravo da djeluju kao preci brže razvijajućih i visoko diferenciranih života koji proizlaze iz dobi planetarne evolucije. Završetak ovog razdoblja bioloških problema je poznat kao Perma, a također označava kraj dugog razdoblja paleozoika, koji pokriva četvrtinu planetarne povijesti, 250 milijuna godina.

Ogromni oceanski rasadnik života na Zemlji je služio svojoj svrsi. Tijekom duge dobi kada zemlja ne odgovara za potporu života, prije nego što je atmosfera sadržavala dovoljno kisika za održavanje visokih kopnenih životinja, more je majka i njeguje rano životno područje. Sada se biološki značaj mora progresivno smanjuje kako se drugi stupanj evolucije počinje razvijati na kopnu.

Doba ekskluzivnog morskog života je završilo. Povišena kopna, hlađenje kora i hlađenje oceana, morska ograničenja i njegovo posljedično produbljivanje, zajedno s velikim povećanjem kopna u sjevernijim dijelovima, sve je to uvjetovalo da se uvelike promijeni svijetska klima u svim regijama daleko od ekvatorijalne zone.
Zatvaranje prethodnog epohalnog razdoblja su doista u dobi žaba, ali ovi preci kopnenih kralježnjaka više nisu dominantni, nakon što su preživjeli u velikoj mjeri im je smanjen broj. Vrlo malo vrsta je nadživjelo stroga iskušenja prethodnog razdoblja bioloških problema. Čak i spore nosioci biljaka su gotovo izumrle.

Prije 150 milijuna godina je početak kopnenog-životnog razdoblja svjetske povijesti. Život, općenito, nije prošao dobro, ali nije bolji od napornih i neprijateljskih bližih morskih životnih era. Kao što se ovo doba otvara, istočni i središnji dijelovi Sjeverne Amerike, sjeverne polovice Južnoj Americi, veći dio Europe, Azije su dobro iznad vode. Sjeverna Amerika je po prvi put je zemljopisno izolirana, ali ne za dugo jer Beringovov tjesnac kao kopneni most uskoro opet izlazi i povezuje kontinent s Azijom.

Prije 140 milijuna godina, iznenada i sa samo naznakom od dva predreptilska predaka, koji se razvio u Africi tijekom prethodne epohe, gmazovi se pojavljuju u punom obliku. Oni su se razvili vrlo brzo, brzo dolaze krokodili, krljuštasti gmazovi, a na kraju i morske zmije i leteći gmazovi. Njihovi prijelazni preci brzo su nestali. Ovi brzo razvijajući reptilski dinosauri ubrzo su postali vladari ovoga svijeta. Oni su se izlegali iz jajeta i razlikuju se od svih životinja po svojim malim mozgovima, nakon što je mozak koji imaju manje od 0,5 kg za kontrolu težine tijela kasnije oko četrdeset tona. No, prije su gmazovi bili manji, mesožderi, i hodali kengurovski na stražnjim nogama. Imali su šuplje ptičje kosti, a potom su razvili samo tri prsta na stražnjim nogama, a mnoga od vaših fosilnih otisaka stopala su u zabludi za ove divovske ptice. Kasnije, biljojedi dinosauri su evoluirali. Hodali su na sve četiri, a jedna grana ove skupine ima razvijeni zaštitni oklop. Nekoliko milijuna godina kasnije pojavili su se prvi sisavci. Oni su bili ne posteljični i dokazano brzog neuspjeha, nitko nije preživio. To je bio eksperimentalni napor za poboljšanje vrste sisavaca, ali to nije uspjelo na Zemlji.

Morski život tog razdoblja bio je mršav, ali brzo poboljšan s novom invazijom na more, što se opet producirao u velikim obalnim linijama plitkih voda. Budući da je više plitkih voda diljem Europe i Azije, najbogatija fosilna dna se nalaze na tim kontinentima. Danas, ako bi proučavali život tog doba, treba ispitati Himalaje, sibir, i Sredozemlje, kao i Indiju i otoke južnog Pacifičkog bazena. Istaknuta značajka morskog života bila je prisutnost domaćih prekrasnih amonita, čiji se fosilni ostaci nalaze u cijelom svijetu.

Prije 130 milijuna godina mora su se promijenila jako malo. Sibir i Sjeverna Amerika su povezani Beringovim tjesnacom kopnenim mostom. Bogati i jedinstveni morski život se pojavio na kalifornijskoj obali Pacifika, gdje se više tisuća vrsta amonaka razvilo iz više vrsta glavonožaca. Promjene u životu tog razdoblja bile su doista revolucionarne bez obzira dali su prijelazne i postupne.
Ovo razdoblje proteže kroz 25 milijuna godina i poznato je kao Trijas.

Prije 120 milijuna godina počela je nova faza gmazovske dobi. Veliki događaj tog razdoblja bila je evolucija, a pad dinosaura. Kopneno-životinjski svijet je dosegao svoj najveći razvoj, u točki veličine, te je gotovo nestao as lica zemlje do kraja ove dobi. Dinosauri su se razvili u svim veličinama od vrsta manjih od dva metara do ogromnih biljoždera dinosaura, sedamdeset pet metara dugačkih, a nikada od tada nije bilo većeg bilo kojeg živog bića.
Najveći od dinosaura nastao je na zapadu Sjeverne Amerike. Ovi monstruozni gmazovi su pokopani u regiji Szjenjaka, duž cijele atlantske obale Sjeverne Amerike, zapadne Europe, u Južnoj Africi i Indiji, ali ne u Australiji.
Ova masivna stvorenja su postali manje aktivni i jaki kao što su rasli sve veći i veći, ali njima su potrebne takve ogromne količine hrane i krstarili su kopnom u potrazi za njom da su doslovno izgladnjeli do smrti te izumrli - nisu imali inteligencije da se nose sa situacijom.

Do tog vremena većina istočnog dijela Sjeverne Amerike, koji je dugo bio povišen, bio je poravnat prema dolje i opran u Atlantskom oceanu, tako da je proširena obala nekoliko stotina kilometara dalje od nego sada. Zapadni dio kontinenta je još uvijek gore, ali čak i ta područja je kasnije napalo sjeverno more i Tihi ocean, koji je išao prema istoku do Dakota Black Hills regije. To je doba svježe vode okarakterizirana je u mnogim jezerima u unutrašnjosti, kao što je prikazano u izobilju fosila u svježim vodama tzv Morrisonovim ležištima u Koloradu, Montani, i Wajomingu. Debljina ovih kombinaciji soli i naslaga svježe vode varira od 2.000 do 5.000 metara, ali vrlo malo vapnenca je prisutno u tim slojevima.
Ista polarna mora su produžena dolje preko Sjeverne Amerike i također pokrivaju sve od Južne Amerike osim uskoro pojavljujućih planina Anda. Većina Kine i Rusije bila je poplavljena, a invazija voda bila je najveća u Europi. Bilo je tijekom ovog potapanja pojave lijepog litografskog kamena u južnoj Njemačkoj, one slojeve u kojima su fosili, kao što su najdelikatnija krila prastarih insekata, sačuvanih kao da su od jučer.
Flora ove dobi je mnogo bogatija od prethodne. Paprat je ustrajala, a crnogorice i borovi su postali sve sličniji današnjim sortama. Ugljen je još uvijek u nastajanju duž obale sjevernog Mediterana. Povratak mora poboljšava vrijeme. Koralji su se proširili na europskim vodama, svjedočeći da je klima još uvijek blaga, pa čak i kada se ponovno pojavilo polako hlađenje na polarnim morima. Morski život tih vremena je unaprijeđen i uvelike se razvio, posebice u europskim vodama. Koralji i crinoidi privremeno se pojavljuju u većem broju nego dosad, ali amonci dominiraju beskičmenjačkim životom oceana, njihova prosječna veličina je u rasponu od tri do četiri inča, iako je jedna vrsta postigla promjer od osam metara. Spužve su posvuda, i obje sipe i kamenice se i dalje razvijaju.

Prije 110 milijuna godina potencijal morskog života se nastavljaju razvijati. Morski jež bio je jedan od istaknutih mutacija ove epohe. Rakova, jastoga, modernih vrsta rakova su sazrijeli. Obilježene su promjene u ribljoj obitelji, tip kečage se prvo pojavljuje, ali divlje morske zmije, potječu od kopnenih gmazova, još uvijek prisutne u svim morima, i one su prijetili uništenju cijele riblje obitelji. To i dalje bilo prije istaknuto doba dinosaura. Oni su tako zauzeli kopno od dvije vrste stvorene kako bi se sačuvao kopneni život tijekom prethodnog razdoblja morskog nadiranja. Te morske zmije predstavljaju korak unatrag u evoluciji. Iako neke nove vrste napreduju, neki sojevi ostaju stacionarni i drugi gravitiraju unatrag, u povratku na prijašnje stanje. A to je ono što se dogodilo kod ove dvije vrste gmazova otpadaka prijašnje zemlje. Kako je vrijeme prolazilo, morske zmije su porasle na takve veličine da su postale vrlo trome i na kraju su propale, jer oni nisu imali mozak dovoljno velik da si priušti zaštitu za svoja golema tijela. Njihov mozak je težak manje od dvije unce bez obzira na činjenicu da su ti veliki ichthyosaurs ponekad narasli na dužinu od pedeset metara, većina sa preko trideset pet metara u dužini. Morski krokodili bili su naslijeđeni iz kopnene vrste reptila, ali za razliku od morskih zmija, ove životinje se uvijek vraćaju na kopno da polažu jaja. Ubrzo nakon što su dvije vrste dinosaura premješteni u vodu u uzaludnom pokušaju samoodržanja, dvije vrste su odvezene na zrak u gorko natjecanje života na kopnu. No, ti leteći pterosauri nisu bili preci pravih ptica naknadnih dobi. Oni su se razvili iz šuplje kosti, poskakujućih dinosaura, a njihova krila bijahu usporene formacije sa širenjem dvadeset do dvadeset pet metara. Ovi drevni leteći gmazovi su porasli na dužinu od deset metara, a oni su sa odvojivim čeljustima poput onih modernih zmija. Ti letećih gmazovi su uspjeli, ali nisu uspjeli da se razviju duž linije koja će im omogućiti da prežive kao zračni nautičari. Oni predstavljaju ne razvijajuće sojeve ptičjeg podrijetla. Kornjače su povećane tijekom ovog razdoblja, prvo se pojavljuju u Sjevernoj Americi. Njihovi preci su došli iz Azije preko sjevernog kopnenog mosta.

Sto milijuna godina reptilske dobi života je blizu. Dinosauri, sa svojim velikim masama, bili su svi glupe životinje, nedostaje im inteligencije koja bi im osigurala dovoljno hrane za hraniti takva ogromna tijela. I tako su ti lijeni kopneni gmazovi propali u sve većem broju. Od sada, evolucija će slijediti rast mozga, a ne rast fizičkog stanja, te će razvoj mozga obilježit svaku sljedeću epohu životinjske evolucije i planetarni napredak.

To razdoblje, obuhvaćajući uzdizanje i početka pada gmazova, proširena je gotovo 25 milijuna godina i poznato je kao Jura.

Prije 600 milijuna godina povjerenstvo civilizacije Aragona i Ankore je stiglo na Zemlju i započelo studij fizičkih uvjeta za pokretanje pripremnog život na planetu.
Tu bi trebao biti jasno da život ne mogu pokrenuti oni iz civilizacije Aragona sve dok sfera nije zrela za otvaranje evolucijskog ciklusa. Niti može osigurati brži razvoj života koji mogu biti podržani i od strane smještenog fizičkog napretka na planetu.

Civilizacije Aragon i Ankora su projicirali uzorak natrijevog života, stoga se ne mogu poduzeti koraci prema životnoj sadnji dok oceanske vode ne postanu dovoljno slane. Zemljin tip protoplazme može funkcionirati samo u prikladnoj otopini soli. Svi preci života - biljni i životinjski – evoluirali su u solnim rješenim staništima. I još više visoko organizirane životinje na zemlji ne bi mogle nastaviti živjeti da nije ista bitno slana otopina cirkulira kroz njihova tijela u cirkulaciji krvi koju slobodno kupa, doslovno potopi, svaku malenu živu stanicu u ovoj "slanoj dubini."

Naši primitivni preci slobodno cirkuliraju u slanom oceanu, danas, ista ta oceanska slana otopina slobodno cirkulira u našim tijelima, kupa svaku pojedinu stanicu sa kemijskim tekućinama u svim osnove usporediti s slanoj vodi koja stimulira prve protoplazmatičke reakcije prve žive stanice koja djeluje na planeti.

Ali kao se to doba otvara, Zemlja se na svaki način razvija prema stanju pogodna za potporu početnih oblika morskog života. Polako, ali sigurno fizički razvoj na zemlji pripremaju pozornicu za kasnije pokušaje uspostave takvog oblika života kao što je odlučeno da će se najbolje prilagoditi razvoja fizičkom okruženju - i zemaljski i prostorno.

Na planeti, gdje je život morskog podrijetla ima idealne uvjete za životnu ugradnju osigurava velik broj kopnenih mora, od opsežne obalne linije plićaka i zaklonjenih uvala, te samo u takvoj raspodjeli zemljinih voda se ubrzano razvija. Ove drevna unutrašnja mora su rijetko više od pet ili šest stotina metara duboka, a sunčeva svjetlost može prodrijeti u oceanske vode na više od šest stotina metara.

I to je od takvih morskih obala na blagom i ujednačenom podneblju i u kasnijoj dobi u kojoj je primitivni biljni svijet pronašao svoj put na zemlji. Postoji visok stupanj ugljika u atmosferi koji pruža novoj zemljinoj sorti života priliku za brz i bujan rast. Iako je ovaj ambijent tada bio idealan za rast biljaka, njemu tako visok stupanj ugljičnog dioksida je onemogućio život životinja, a kamoli čovjeka, oni nisu mogli živjeti na licu zemlje.

Planetarna atmosfera filtera do Zemlje oko dvije milijarditim dijela od sunčeve svjetlosti ukupne emanacije. Golema solarne energije sipane u i na Zemlju obuhvaća valne duljine u rasponu i iznad i ispod vidljivog raspona ljudskih opažanja.

Zemljina atmosfera je neprozirna za mnogo sunčevog zračenja na ultraljubičastom ekstremnom krajem spektru. Većina tih kratkih valnih duljina su apsorbirane od strane sloja ozona koji postoji u cijeloj razini oko deset kilometara iznad površine Zemlje, a koja se proteže u prostoru za još deset milja.Ozon prožima ovo područje, u uvjetima koji vladaju na površini Zemlje, bio bi sloj samo jednu desetinu inča debeli, ipak, ovaj relativno mali i naizgled beznačajan iznos ozona štiti Zemljine stanovnike iznad tih opasnih i destruktivnih UV zračenja prisutnih u suncu. No, da je ozonski omotač tek za malo deblji, to bi uskratilo vrlo važne za zdravlje-davanje ultraljubičaste zrake koje sada dolaze do površine Zemlje, a koji su našim predcima stvarali jedan od najvažnijih vitamina.

Neki manje uočljivi elementi u našem smrtnom mehanizmu utiječu na pregled materijala stvaranja i ljudske evolucije kao nezgode. Zemaljska viša bića (stanovnici Zemlje-polu materijalna /poluduhovna bića) su prikupili preko 50.000 fizičkih i kemijskih činjenica za koje smatraju da su u skladu sa zakonima slučajnih prilika, a koji nepogrešivo tvrde i pokazuju prisutnost inteligentnih svrha u stvaranju materijala. I sve to ne uzimaju u obzir njihov katalog više od 100.000 nalaza izvan područja fizike i kemije koje održavaju dokazanu prisutnost uma u planiranju, stvaranju i održavanju svemirskog materijala.

Naše sunce izlijeva pravi potop zraka smrti, i naš ugodan život na Zemlji je zbog "slučajnog" utjecaja više od dva rezultata naizgled slučajne zaštitne operacije sličnih akcija ovog jedinstvenog ozonskog omotača.

Da nije učinka "gušenja" atmosfere noću, toplina bi se izgubila zračenjem tako brzo da život ne bi bio moguć za održavanje, osim u umjetnim staništima.

Niže osam ili deset kilometara od Zemljine atmosfere je troposfera, to je područje vjetrova i strujanja zraka koje pružaju vremenske pojave. Iznad ove regije je unutarnja ionosferu i pored i iznad stratosfere. Uzlazno od površine Zemlje, temperatura stalno pada za deset do dvanaest kilometara na kojoj visini je registrirana na oko -21 C. Ovaj rasponu temperature od -18 do ----21 C. je nepromijenjen u daljnjem usponu za sedamdeset kilometara, to je područje stalne temperature u stratosferi. Na visini od 80 kilometara, temperatura počinje rasti, a to povećanje se nastavlja sve dok, na jutarnjoj razini se prikazuje temperaturu od 648 C koja je postignuta, i to je ta intenzivna toplina koja ionizira kisik. Ali temperatura u takvoj razrijeđenoj atmosferi je teško usporediti s toplinom izmjerenoj na površini Zemlje. Imajte na umu da jedna polovica cijele naše atmosfere nalazi se u prvih pet kilometara.Visina Zemljine atmosfere je označena najviše u jutarnjim mlazovima - oko sedam stotina kilometara.
Jutarnje pojave su izravno povezane s pjegama, one solarne ciklone koje se vrtlože u suprotnim smjerovima ispod i iznad solarnih ekvatora, pa čak kao i kod zemaljskih tropskih uragana. Takve atmosferske smetnje vrtloga u suprotnim smjerovima se javljaju iznad ili ispod ekvatora.

Moć pjega da mijenjaju svjetlosne frekvencije pokazuje da ti solarni olujni centri djeluju kao ogromni magneti. Takva magnetska polja su u stanju skresati nabijene čestice iz Sunčevih pjega kratera kroz prostor Zemljine vanjske atmosfere, gdje je njihov utjecaj ionizirajcije proizvodi takve spektakularne jutarnje efekte. Zato imamo najveće jutarnje pojave kada su pjege na visini - ili uskoro nakon toga - u kojem vremenu se ta mjesta općenito nalaze na ekvatorijalnoj liniji.

Čak igle kompasa reagiraku na ovaj solarni utjecaj, budući da skreću malo na istok kako sunce izlazi i malo prema zapadu kao se sunce bliži zalasku. To se događa svaki dan, ali na vrhuncu ciklusa Sunčevih pjega ove varijacije kompasa su dva puta veće. Ova diametralna pomicanja kompasa su kao odgovor na povećanu ionizaciju gornje atmosfere, koji je proizvedena od sunčeve svjetlosti.

Prije 550 milijuna godina civilizacija Aragon i Ankora su se vratile na Zemlju. U suradnji sa još nekim snagama su organizirali i pokrenuli izvorne životne obrasce ovoga svijeta, te ih zasadili u gostoljubivim vodenim područijima. Svi planetarni životi (osim extraplanetarnih ličnosti) su imali svoje ishodište u njihova tri izvornika, identični, sa istodobnom implantacijom morskog života. Ove tri životne implantacije su označene kao: središnja ili euroazijsko-afričke, istočne ili Australijske, i zapadne, obuhvaćajući Grenland i Amerike.

Prije 500 milijuna godina primitivni morski biljni život je osnovan na Zemlji. Grenland i mase arktičke zemlje, zajedno sa Sjevernom i Južnom Amerikom su počeli svoje dugo i sporo zapadno rađanje. Afrika se preselila nešto južnije, stvarajući istok i zapad kroz, sredozemni bazen, između sebe i glavnog tijela. Nastaju Antarktika, Australija i ukazuju se otoci Tihog oceana koji se odvajaju na jug i istok i pomiču su daleko od toga dana.

Zasadili su primitivni oblik morskog života u zaštićenoj tropskoj uvali u središnjim morima Istoka i Zapada nastalih cijepanjem i rasčlanjivanjem kontinentalne kopnene mase. Njihov cilj u izradi i impantaciji tri morska života je osigurati da svaka velika kopnena masa nosi taj život sa njim, u njegovim toplim morskim vodama, kao i kopna koja se naknadno razdvajaju.


Vanjskih 1800 km Zemljine mase sastoji se uglavnom od različitih vrsta kamena. Ispod su gušći i teži metalni elementi. Kroz rane i preatmosferske dobi svijet je bio u skoro tekućem i rastaljenom i vrlo grijanom stanju tako da su teži metali potonuli duboko u unutrašnjost. Oni koji se nalaze blizu površine danas predstavljaju erupcije drevnih vulkana, a kasnije i opsežnog izlivanja lave, a novije od meteorskog otpada.

Vanjska kora je oko četrdeset kilometara debela. Ova vanjska ljuska je podržana od strane i naslonjena izravno na rastaljene kovine izlitog mora od bazalta različitih debljina, mobilni sloj rastaljene lave se održava pod visokim tlakom, ali uvijek s tendencijom toka ovamo i onamo u izjednačavanju pomicanja planetarnog pritisaka, čime nastoje stabilizirati Zemljine kore.

Čak i danas kontinenati i dalje plutaju po ovom moru nekristaliziranog jastučastog rastaljenog bazalta. Da nije ovog stanja zaštitne, veći potresi doslovno bi potresli svijet u komadiće. Potresi su uzrokovani pomicanjem vanjske čvrste kore, a ne vulkanima.

Slojevi lave Zemljine kore, kada se ohladi, dobije oblik granita. Prosječna gustoća Zemlje je nešto iznad pet i pol puta veća od vode, gustoća granita je nešto manja od tri puta veća od vode. Zemljina jezgra je dvanaest puta gušća od vode.

Morska dna su gušća od kopna, i to je ono što drži kontinenate iznad vode. Kad se morsko dno izvluče iznad razine mora, otkriveno je da se sastoji uglavnom od bazalta, oblika lave znatno težeg od granita i kopna. Opet, ako kontinenti nebi bili lakši od oceanskog dna, gravitacija bi izvukla rubove oceana gore na zemlju, ali takve pojave nisu vidljive.

Težina oceana je također čimbenik u povećanju pritiska na morsko dno.Niže, ali usporedno teže oceansko dno, plus težina vode koja leži iznad, približne ili veće mase, ali puno lakši kontinenati. No, svi kontinenati imaju tendenciju da pužu u oceanima. Kontinentalni pritisak na oceanskim razinama dna je oko 9 t po kvadratnom cm. To je pritisak kontinentalne mase koja stoji 15.000 metara iznad oceana.Ocean pod tlakom vode ima samo oko 2,2 t po kvadratnom cm. Ovaj diferencijalni tlak uzrokuju kontinenati naslonjeni prema oceanskom dnu.

Depresija dna oceana tijekom predživotne dobi je imala aksijalni pomak osamljene kontinentalne kopnene mase na takvu visinu da je bočnim tlak obično uzrokovao istočne, zapadne i južne resice na smjer spusta, iznad temeljnog sloja dna lave, uvodnog okolnog Tihog oceana. Tako se u potpunosti nadoknađuje kontinentalni pritisak koji na širokom prostoru na istočnoj obali ovog drevnog Azijskog kontinenta nije došao, ali otkad je ta linija istočne obale lebdila nad provalijom svojih susjednih oceanskih dubina, prijeteći da će skliznuti u vodeni grob.

Prije 450 milijuna godina desio se prijelaz iz biljnog na životinjski svijet. Ova metamorfoza održana je u plitkim vodama zaštićene tropski uvale i lagune iz opsežne obale linije razdvajanja kontinenata. A taj razvoj, koji je inherentan u izvornom životu uzoraka, je došao postupno. Bilo je mnogo prijelaznih stadija od početka primitivnih biljnih oblika života i kasnije dobro definiranih životinjskih organizama. Čak i danas tranzicija sluzi plijesni traju, i oni teško mogu biti klasificirani ili kao biljke ili životinje.

Iako se evolucije biljnog života može pratiti u životinjskom svijetu, a iako su pronađeni dijelovi niz biljaka i životinja koje postupno dovode od najjednostavnijih do najsloženijih i naprednih organizama, nećemo biti u mogućnosti pronaći takvo povezivanje između velikih podjela životinjskog područija, niti između najviših prehumanih životinjskih vrsta i zore ljudi ljudskih rasa. Te takozvane "nedostajuće karike" zauvijek će ostati nedostajaće, iz jednostavnog razloga da oni nikada nisu postojali.

Od doba do doba nastaju radikalno nove vrste životinja. One ne evoluiraju kao rezultat postupne akumulacije malih varijacija, oni se pojavljuju kao punopravni i nove vrste života, te se pojavljuju iznenada. Nagle pojave novih vrsta i raznolike vrste živih organizama su u cijelosti biološke, strogo prirodne. Ne postoji ništa nadnaravno povezano s tim genetskim mutacijama.

Na odgovarajući stupanj slanosti u životu oceana životinjskog razvoja, i to je relativno jednostavno kako bi se omogućilo slanoj vodi prometovanje preko životinjskih tijela morskog života. No, kad su se oceani suzili i postotak soli uvelike je povećan, te iste životinje evoluiraju u mogućnost da se smanji njihova slanost tjelesnih tekućina kao i oni organizmi koji su naučili da žive u slatkoj vodi i stekli sposobnost da zadrži pravilan stupanj natrij- klorida u tjelesnim tekućinama koje je genijalna tehnika zaštite soli.
Studija kamenih fosila morskog života otkriva rane prilagodbe borbi tih primitivnih organizama. Biljke i životinje ne prestaje da se prilagođuju eksperimentima. I kada se okoliš mijenja, i uvijek su se živi organizama nastoji prilagoditi tim nikada-kraja promjenama.

Fizioloških opreme i anatomske strukture svih novih vrsta života su odgovor na djelovanje fizikalnih zakona, ali naknadne prilagodbe uma je darivanje pobočnika uma-duha u skladu sa urođenim kapacitetom mozga. Um, a ne fizički razvoj, u potpunosti ovisi o sposobnosti mozga da pruži čisto fizički i evolucijski razvoj. Kroz gotovo beskrajne cikluse dobitke i gubitke, prilagodbe i uravnoteženja, svih živih organizama krugova natrag i naprijed od koljena do koljena. Oni koji postignu kozmičko jedinstvo ustrajaju, a oni koji ne postižu taj cilj prestaju postojati.

59:0.1 Povijest Zemlje možemo računati kao i početak od oko milijardu godina i proteže se kroz pet glavnih razdoblja:

1.Predživotno doba proteže se preko početnih 450 milijuna godina, od oko vremena kada je planeta postigla svoju sadašnju veličinu do vremena osnutka života. Naši naučnici su odredredili to razdoblje kao Arhaik.

2. Zora životnog doba proteže tijekom sljedećih 150 milijuna godina. Ova epohu intervenira između prethodne predživotne ili kataklizmičke dobi i sljedećeg razdoblje više i visoko razvijenog morskog života. To doba je poznato našim istraživačima kao Proterozoik.

3. Doba morskog života pokriva sljedeće 250 milijuna godina, a najbolje je poznato kao Paleozoik.

4.Rano kopneno životno doba koje se proteže tijekom sljedećih 100 milijuna godina i poznato je kao Mezozoik.

5. Doba sisavaca koje zauzima posljednjih 50 milijuna godina. Ovo nedavno vrijeme poznato je kao era Kenozoik.

Doba morskog života tako pokriva oko četvrtine naše planetarne povijesti. Ono mora biti podijeljeno u šest dugih razdoblja, svako obilježeno određenim dobro definiranim razvojem u oba područja geološke i biološke domene.

Kao što u ovoj dobi počinje, morskim dnom, bogatim kontinentalnim policama, a brojnim plitkim bazenima blizu obale koji su prekriveni plodnom vegetacijom.Više jednostavnih i primitivnih oblika životinjskog svijeta su se već razvili iz prethodnoih biljnih organizama, a sa početkom životinjskih organizama postupno su napravili svoj put duž opsežnih obalnih linija različitih kopna dok su mnoga unutrašnja mora prepuna primitivnim morskim životom. Budući da je tako mnogo tih ranih organizama su školjke, mnoge su sačuvane kao fosili. Ipak pozornica je postavljena za otvaranje poglavlja te velike "kamene knjige" snimanja života i očuvanje koja je tako sustavno utvrđene tijekom naredne dobi.

Sve evolucijske materijalne kreacije su rođene od kružnih i plinovitih maglica, i sve takve primarne maglice su kružne tijekom njihovih ranih plinovitih postojanja. Kao što rastu i stare, one obično postaju spirale, i kada je pokrenut njihova smjer, formacija funkcija sunca su često raskinuti kao grozdovi zvijezda, ili kao ogromna sunca okružena različitim brojem planeta, satelita, te manjim grupama tvari. Na mnogo načina podsjećaju na naš premalen Sunčev sustav.

Prije 5 000 000 000 godina rođeno je naše sunce koje je relativno izolirana plamena kugla, nakon što se njezin najveći dio okupio u blizini prostora svog rođenja, kruži u blizini tog prostora.

Tako su faze lokalnih prostora postavljene za jedinstveno podrijetla našeg sunca sa planetarnom obitelji. Manje od jedan posto planetarnih sustava našeg Svemira ima slično podrijetlo.

Prije 4 500 000 000 godina ogroman Tamni sustav počeo je svoj pristup u susjedstvu ovog osamljenog sunca. U središtu ovog velikog prostora sustava tamnog diva, je masa gustog, vrlo tškog materijala, a koji posjeduje ogromnu gravitacijsku moć.

Kako se Tamni sustav u većoj mjeri približio suncu, u trenucima najveće ekspanzije tijekom solarnog pulsiranja, potoci plinovitih materijala su pucali u svemir kao ogroman solarni jezik. Isprva ti plameni jezici plina uvijek će pasti natrag u sunce, ali kao je Tamni sustav došao bliže i bliže, gravitacija iz gigantskog posjetitelja postaje tako velika da su ti jezici plina bili odvojeni u određena mjesta. Korona pada natrag u sunce dok vanjski dijelovi bivaju odvojeni u obliku neovisnih tijela materije, kao solarni meteoriti, što se odmah počinju okretati oko sunca u eliptičnim orbitama i oko svoje vlastite.

Kao se Tamni sustav približavao, solarna ekspanzija plinova je rasla i sve više i više materije je izvađeno iz sunca da postanu neovisna tijela koja kruže u okolnom prostoru. Ova situacija razvijala se oko 500 tisuća godina dok putanja Tamnog sustava nije dostigla svoj najbliži prilaz prema suncu, nakon čega sunce, u suradnji s jednom od svojih redovitih internih konvulzija, doživljava djelomični prekid, od suprotne strane i istovremeno, ogromne količine tvari stvaraju gužvu u prostoru. Od strane Tamnog sustava je izvučen golem stup solarnih plinova, na oba kraja i izrazito izbočen prema centru, koji je postao trajno odvojen od neposredne kontrole gravitacije sunca.

Ovaj veliki stupac solarnih plinova koji je na taj način bio odvojen od sunca, kasnije je evoluirao u dvanaest planeta Sunčevog sustava. Kao posljedica izbacivanja plina na suprotnoj strani od Sunca. U plimnim valovima sa istiskivanjem ove goleme količine sunčeve plazme, se je kondenzirala u meteore i prostornu prašinu oko Sunčevog sustava. Iako je prošlo puno, jako puno vremena, ova masa je naknadno ponovno zauzela prostor u Sunčevu sustavu uz pomoć njegove gravitacije kao se Tamni sustav povukao u udaljeni svemir.

Iako je Tamni sustav uspio u formiranju dalekih predaka materijala planeta Sunčeva sustava i ogromne količine materije sada kruže oko Sunca kao i asteroida i meteora, to nije bilo sigurno za bilo koju od ove solarne materije. Gostujući sustav nije došao dovoljno blizu da bi zapravo ukrao bilo koju od sunčevih tvari, ali to i nije bio dovoljan zamah za povući u među prostor sve materijale koji obuhvaća današnji Sunčev sustav.

Pet unutarnjih i pet vanjskih planeta uskoro se formira u minijaturne ohlađenje i kondenzirane jezgre a iz manje masivnih lukova i sužuju se krajevi gigantskih gravitacijskih ispupčenja koje je Tamni sustav uspio stvoriti u odvajanje od sunca, dok su Saturn i Jupiter nastali iz više masivanih ispupčenih središnjih dijelova. Snažna gravitacija je u početku povukla Jupiter i Saturn osvojivši većinu materijala koji je ukraden iz Tamnog sustava, kako svjedoči retrogradno kretanje nekih od naših satelita.

Jupiter i Saturn, biće izvedeni iz samog centra ogromne kolone pregrijanih solarnih plinova, sadržavaju toliko jako zagrijani sunčev materijal da su svjetlili sjajnim svjetlom i emitirali velike količine topline, oni su u stvarnosti sekundarna sunca u kratkom razdoblju nakon njihovog formiranja kao zasebna svemirska tijela. Ta dva najveća planeta Sunčeva sustava ostali su uglavnom plinoviti do danas, čak se još nisu ohladili do točke potpune kondenzacije ili skrućivanja.

Plinska kontrakcija jezgri ostalih deset planeta ubrzo je stigla do faze skrućivanja i tako je počelo stvaranje, kako bi se povećale količine meteorskog materijala koji kruži u blizini po prostoru. Svjetovi Sunčevog sustava imaju dvostruko porijeklo: jezgre su plinski kondenzat kasnije uvećan za hvatanje ogromnih količina meteora. Zapravo oni i dalje hvataju meteore, ali su u velikoj mjeri smanjili broj.

Planeti nemaju orbitu oko Sunca u ravnini ekvatora svoje solarne majke, što bi imali ako su ubačeni od strane solarne revolucije. Umjesto toga, oni putuju u ravnini Tamnog diva i njegovog solarnog istiskivanja, koji su uzrokovali značajan kut orbite prema ravnini ekvatora Sunca.

Dok Tamnom sustavu nije uspijelo hvatanje bilo koje od sunčeve mase, sunce nije dodalo svojoj materijal planetarnoj obitelji nekog od posjetitelja prostora ovog sustava. Zbog intenzivnog gravitacijskog polja Tamnog sustava, pridošle planetarne obitelji slijede orbite znatne udaljenosti od tamnog diva, a ubrzo nakon izlaska iz Sunčevog sustava, naslijeđena mase ostaje, dok je Tamni sustav još bio u blizini sunca. Tri glavna planeta Tamnog sustava orbitriraju tako blizu masivnih pretka solarnih sustava da je njegova gravitacija, uvećana za to od sunca, bila je dovoljna da prevagne gravitaciju Tamnog sustava i trajno odvoji ova tri pritoka nebeskih lutalica u sunčev sustav.

Svi materijali solarnih sustava izvedeni iz sunca izvorno su bili obdareni homogenim smjerom orbirtriranja. Da nije bilo upada ovih triju stranih svemirskih tijela, sav solarni materijal sustava i dalje bi zadržao isti smjer orbitriranja. Kao što je, učinak tri pridošlice Tamnog sustava ubrzao stvaranje novog i stranog smjera sile u nastajanju Sunčeva sustava s pojavom kao rezultata retrogradnog kretanja. Retrogradno kretanje u bilo kojem astronomskom sustavu je uvijek slučajano i uvijek se pojavljuje kao rezultat utjecaja sudara stranih svemirskih tijela. Takvi sudari možda neće uvijek proizvoditi retrogradno kretanje, ali nema retrogradnog kretanja koje se ikad pojavljuje, osim u sustavima s masama koje imaju različite korijene.

Nakon rođenja Sunčevog sustava uslijedilo je razdoblju smanjivanja solarne aktivnost. Još 500 tisuća godina, sunce je nastavio sipati naprijed smanjene količine tvari u okolni prostor. No, tijekom tih ranih vremena nepravilne orbite, kada su okolna tijela koja su napravila svoj najbliži pristup suncu, solarni roditelj je bio u mogućnosti da ponovno osvoji veliki dio ovog meteorskog materijala.

Planeti najbliži suncu su bili prvi koji su svoja obrtaja usporila zbog plimnih trenja. Takvi gravitacijski utjecaji pridonose stabilizaciji planetarnih orbita, a djeluju kao kočnica na stopu planetarnog-aksijalnog obrtanja, uzrokujući planetarnu vrti sporije dok ne prestane aksijalno obrtanje, ostavljajući jednu hemisferu planeta uvijek okrenutu prema suncu ili većim tijelima, kao što je ilustrirano na planetu Merkuru i Mjesecu, koji se uvijek okreće istim licem prema Zemlji.

Kad gravitacijska plimna trenja Mjeseca i Zemlje postanu izjednačen, Zemlja će se uvijek okretati prema istoj hemisferi Mjeseca, i dan i mjesec će biti analogni - u dužini od oko četrdeset sedam dana. Kada se postignu takve stabilne orbite, plimna nesavršenosti će ići u obratnom smjeru djelovanja, više ne vozeći Mjesec dalje od Zemlje, ali i postupno izvlačenje satelita prema planetu. A onda, u toj dalekoj, dalekoj budućnosti, kada Mjesec pristupi unutar oko jedanaest tisuća kilometara od Zemlje, gravitacijsko djelovanje potonje će uzrokovati poremećaj Mjeseca, i ova plimno-gravitacijska eksplozija će uzdrmati i raspasti Mjesec u male čestice, koji se mogu sastaviti oko svijeta kao prstenovi materije nalik onima Saturna ili možda ih postupno povući u Zemlju kao meteore.

Ukoliko su svemirska tijela slična po veličini i gustoći, sudari se mogu dogoditi. Ali ako dva svemirska tijela sličnih gustoća su relativno nejednaki po veličini, a zatim, ako je manji postupno pristupa većem, ometanje manjeg tijela će se pojaviti kada radijusi svojih orbita postanu manji od dva i pol puta u odnosu na radijus većeg tijela. Sudari među divovima prostora su doista rijetki, ali te gravitacijske plime eksplozije manjih tijela vrlo su česte.

Zvijezde padalice pojaviti će se u rojevima jer su ulomci većih tijela tvari koje su narušene plimnom gravitacijom koju uzrokuju u blizini i još većih svemirskih tijela. Saturnovi prstenovi su fragmenti poremećena satelita. Jedan Jupiterov mjesec sada se približava opasno blizu kritičnoj zoni plimnog poremećaja i, unutar nekoliko milijuna godina, će biti ili tvrdi planetu ili će proći gravitacijski plimni poremećaj. Peti planet Sunčevog sustava je davno, davno prošao nepravilne putanje. periodično što su mjeseci bliže pristupili Jupiteru i ušli u kritičnu zonu gravitacijskih plimnih poremećaja, to su bili brzo usitnjavani, i postali današnji skup asteroida.

Prije 4 milijarde godina organizacija Jupiterova i Saturnovog sustava bila je kao u današnjem obliku, osim za mjesece, koji se i dalje povećavaju u veličini za nekoliko milijardi godina. U stvari, sve planete i sateliti Sunčeva sustava i dalje rastu kao posljedica meteorskih udara

Prije 3 500 000 000 godina se formiraju i kondenziraju jezgre ostalih deset planeta a jezgre većine satelita su netaknute, iako su neki od manjih satelita kasnije ujedinjeni do današnjih većih satelita. To doba se može smatrati doba planetarne montaže.

Prije tri milijarde godina Sunčev sustav je bilo u funkciji, u velikoj mjeri kao što je danas. Njegovi članovi su nastavili rasti u veličini kao što se prostor meteora nastavio sipati u na planetima i njihovim satelitima po čudnovatoj stopi.

Prije 2 500 000 000 godina naša planeta je ogromno narasla u veličini. Zemlja je dobro razvijena sfera oko jedne desetine svoje sadašnje mase i još uvijek raste na meteorskim nanosima. Sve je to golemo djelovanje je normalan dio izrade evolutivnog svijeta, kako bi Zemlja predstavljala i astronomski kvalificirala za postavljanje na pozornici za početak fizičke evolucije kao svjet prostora u pripremi za životnu avanturu vremena.
Tijekom tih ranih vremena prostor područja Sunčevog sustava vrvi malim i razornim kondenziranim tijelima, te u nedostatku zaštitne atmosfere koje izgaraju svemirska tijela oni se ruše neposredno na površini Zemlje. Ovi utjecaji neprestano čuvaju površinu planeta i više ili manje griju, i to, zajedno s povećanim djelovanja gravitacije kako je sfera rasla, počeo je rad onih utjecaja koji su postupno uzrokovali da teži elementi, kao što su željezo, potonu sve više i više prema središtu planeta.

Prije dvije milijarde godina Zemlja je počela izrazito dobivati mjesec. Uvijek je planet bio veći od njegova satelita, ali nije bilo tolike razlika u veličini do otprilike u ovo vrijeme, kada su ogromna svemirska tijela bila zarobljena od strane zemlje. Zemlja je tada bila oko petine svoje sadašnje veličine i postala dovoljno velika da drži primitivnu atmosferu koja je počela da se pojavljuju kao rezultat unutarnjeg elementarnog natjecanju između grijanih interijera i hlađenja kore.

Defitivno vulkanska djelovanja datiraju iz tih vremena. Unutarnje topline na Zemlji i dalje će biti uvećane za dublje i dublje zakapanje radioaktivnih ili težih elemenata dovedenih u prostor od meteora. Studija tih radioaktivnih elemenata otkrit će da su na Zemlji više od jedne milijarde godina na njegovoj površini. Taj sat elementa radija je naš najpouzdaniji sat za izradu znanstvene procjene starosti planeta, ali sve takve procjene su prekratke jer radioaktivni materijal otvoren za naša ispitivanja su svi izvedeni iz zemljine površine i stoga predstavljaju na Zemlji relativno nedavno pristigle elemente.

Prije 1,5 milijarde godina Zemlja je bila dvije trećine svoje sadašnje veličine, dok je mjesec bio bliži današnjoj masi. Zemlja brzo pretiče mjesec u veličini što joj je omogućilo da počne sporo otimanje ono malo atmosfere koju je njezin satelit izvorno imao.

Vulkanska akcija je sada na vrhuncu. Cijela zemlja je pravi vatreni pakao, površine nalik na svoje ranije stanje, u rastaljenom stanju prije nego što teži metali gravitiraju prema centru. Ovo je vulkansko doba. Ipak, kora, koji se sastoji uglavnom od relativno lakšeg granita, se postupno formira. Pozornica se postavlja za planet koji jednog dana može podržati život.

Primitivna planetarna atmosfera se polako razvija, sada sadrži neke vodene pare, ugljičnog monoksida, ugljičnog dioksida, te klorovodika, ali postoji malo ili nimalo slobodnog dušika ili bez kisika. Atmosfera svijeta u vulkanskoj dobi predstavlja čudan spektakl. Osim nabrojenih plinova atmosfera se teško mješa s brojnim vulkanskim plinovima i, kako pojas zraka sazrijeva, s produktima sagorijevanja teških meteorskih tuševa koji su stalno tutnjali na planetarnoj površini. Takva meteorska izgaranja drži atmosferski kisik gotovo iscrpljen, a stopa meteorskog bombardiranja je još uvijek strašna. Trenutno, atmosfera je postala više naseljiva i hladi dovoljno za početak kišnih oborina na vruće površine stjenovitog planeta. Tisućama godina Zemlja je zarobljena u jedan veliki i kontinuirani prekrivač pare. A tijekom tih stoljeća sunce nikad nije sjalo na zemljinu površinu.

Velik dio ugljika iz atmosfere iscrpljen je u obliku karbonata različitih metala kojim je obilovala u površinskim slojevima planeta. Kasnije, mnogo veće količine ovih plinova ugljika konzumira rani i plodan biljni život.

Čak i u kasnijim razdobljima nastanka, lava teče a dolazni meteori kisik u zraku gotovo u potpunosti iskorišćuju. Čak i u ranim naslagama uskoro se pojavljuje primitivni ocean koji ne sadrže obojeno kamenje ili škriljace. I za dugo vremena nakon pojave tog oceana, gotovo nema slobodnog kisika u atmosferi. Kisik se pojavio u značajnim količinama kasnije, generiran od strane algi i drugih oblika biljnog života.

Prije milijardu godina datum je stvarnog početka Zemljine povijesti. Planet je postigao otprilike današnju veličinu. Atmosfera, zajedno s neprestanim vlažnim oborinama, olakšava hlađenja Zemljine kore. Vulkanske akcije rano izjednačuju unutarnju toplinu i tlak kontrakcije kore, a kako se brzo vulkanska aktivnost smanuje, pojavljuju se potresi, jer je to epoha prilagodbe i napredovanja hlađenja kore.

Stvarna geološka povijesti Zemlje počinje hlađenjem zemljine kore dovoljno da uzrokuje formiranje prvog oceana. Kondenzacija vodene pare na hlađenje površini Zemlje, jednom započeta, nastavlja se dok ga je gotovo potpuno prekrila. Do kraja ovog perioda ocean je u svijetu, koji pokriva cijeli planet na prosječnoj dubini od preko jedne milje. Plime i oseke su tada bile veće nego današnje. Ovaj primitivni ocean nije slan, to su praktički svježe vode koje pokrivaju svijet. U one dane, većina klora je u kombinaciji s različitim metalima, ali nije ga bilo dovoljno, da u zajedništvu s vodikom, pružiti toj vodi slabu kiselost.

Na otvaranju ovih dalekih doba, Zemlja bi trebala biti zamišljena kao vodom opkoljen planet. Kasnije, sve dublje i stoga gušća lava teče i izlazi na dnu ovog Tihog oceana, i ovaj dio vodom pokrivena površina postaje znatno deprimirana. Prva kontinentalna zemljina masa izlazi iz svijeta oceana u kompenzacijskoj prilagodbi ravnoteže i postepeno se širi Zemljina kora.

Prije 950 milijuna godina Zemlja predstavlja sliku jednog velikog kontinenta zemlje i jedno veliko vodeno tijelo, Tihi ocean. Vulkani su još uvijek široko rasprostranjeni, a potresi su i česti i teški. Meteori i dalje bombardiraju zemlju, ali smanjuju učestalost i veličinu. Atmosfera se razvedrava, ali je količina ugljičnog dioksida i dalje velika. Zemljina kora se postupno stabilizira.

Prije 900 milijuna godina svjedočimo dolasku na Zemlju prvih izviđanja od civilizacija poslanih iz Svemira da ispitaju planetu i naprave izvješće o svojoj prilagodbi za život eksperimentalne stanice. Ova komisija se sastojala od dvadeset i četiri člana, obuhvaćajući civilizacije Aragon, Huva, Altea, Spektra... Nakon mukotrpnog istraživanja ovog planeta, ova komisija vratila i izvijestila o pozitivnom stavu, preporučujući da se Zemlju stavi na eksperimentalni životni registar. U dogledno vrijeme dogovor za planetarno zauzimanje su bili završeni i odobreni. Ove planove, predložili su savjetodavni savjetnici civilizacije Aragon.

Cijelo ovo doba bio je obilježeo čestim i razornim olujama. Rana kora na zemlji je u stanju kontinuiranog toka. Površine hlađenja se izmjenjuju s ogromnom tokovima lave. Nigdje se ne može naći na površini svijeta ništa od ove izvorne planetarne kore. To je sve previše puta pomješano sa istiskivanjem lave iz dubina i izmiješano s kasnijim naslagama oceana ranog svijeta.

Rana Zemljine kora je bila vrlo nestabilana, ali planine nisu bile u procesu formiranja. Planetarna kontrakcija pod pritiskom gravitacije je formirala planine. Planine nisu rezultat raspada hlađenje kora planete, one se pojavljuju kasnije kao rezultat djelovanja kiše, gravitacije i erozije.


Kontinentalna kopnena masa ove ere povećala se dok je pokrivala gotovo deset posto zemljine površine. Teški potresi nisu započeti sve dok se kontinentalne mase zemlje ne pojaviljuju i iznad vode. Kad su se jednom počeli, povećavaju se u učestalosti i težini za naredni godine. Za milijune i milijune godina nakon toga potresi se smanjenu, ali Zemlja još uvijek ima prosjek od petnaest potresa dnevno.

Prije 850 milijuna godina počinje prva prava epoha stabilizacije Zemljine kore. Većina težih metala su se naselili dolje prema središtu globusa, hlađenje kora je prestalo i u špiljama takavog opsežnog razmjera kao u bivše doba. Postoji osnovana bolja ravnoteža između kopnog istiskivanja i težih oceanskih korita. Tok lave ispod kore je postao sasvim aktivan u svijetu, a ta fluktracija je naknadno stabilizirana zbog hlađenja, kontrakcije, i površnskog pomicanja.

Vulkanske erupcije i potresi nastavili su se smanjivati u učestalosti i težini. Atmosfera je bila čišća od vulkanskih plinova i vodene pare, ali je postotak ugljičnog dioksida i dalje visok.
Electrični poremećaji u zraku i na zemlji su u opadanju. Tok lave doveo je na površinu smjese od razmolikih elemenata koji koru planeta bolje izoliraju od određene prostorne energije. I sve je to mnogo učinilo kako bi se olakšalo kontrolu zemaljske energije i za reguliranje toka, kao što je prikazano djelovanje magnetskih polova.

Prije 800 milijuna godina otvaraju se prve velike kopnene epohe, u dobi povećanog kontinentalnog nastanka.

Od kondenzacije Zemljine hidrosfere, nastaje prvi u svijetu ocean, a zatim Tihi ocean, ovaj potonji je vodno tijelo koje treba biti predočeni kao i tada kad pokriva devet desetina Zemljine površine. Meteori padaju u more, nakupiljaju se na dnu oceana, i meteori su, općenito govoreći, sastoje od teških materijala. Oni padaju na zemlju i uglavnom su oksidirali, naknadno istrošeni od erozije, i operani u oceanskim bazenima. Tako je dno oceana poraslo od teških materijala, i dodajmo da su ta teška tijela u vodi na nekim mjestima po deset milja duboko.

Povećanje dubine mase na Tihom oceanu djeluje dalje na izdiznju kontinentalne kopnene mase. Europa i Afrika, su se počele dizati iz dubine Tihog oceana, zajedno s onim masama koje se sada zovu Australija, Sjeverne i Južne Amerike, i kontinenta Antarktika, a korito Tihog oceana sudjelovali će u daljnjem potonuću kompenzacijske prilagodbe. Do kraja tog razdoblja gotovo trećinu Zemljine površine sastoji od zemljišta, sve u jednom kontinentalnom tijelu.

Uz ovaj porast u visini zemlje pojavile su se prve klimatske razlike na planetu. Visina zemljišta, kozmički oblaci, i oceanska utjecaji su glavni čimbenici u klimatskim fluktuacijama. Okosnica azijskih kopnenih mase je dostigla visinu od gotovo devet milja u vrijeme najvećg nastanka zemlje. Da je bilo puno vlage u zraku koja lebdi nad ovim visoko povišenim regijama, formirao bi se ogroman ledeni pokrivač, ledeno doba bi stigao dugo prije nego što je to učinilo. To je je nekoliko stotina milijuna godina prije nego se toliko kopna ponovno pojavio iznad vode.

Prije 750 milijuna godina počeo je prvi prijelom u kontinentalnoj kopnenoj masi što je zapopočelo kao veliko sjever-jug pucanje, u koji se kasnije ulio ocean vode i pripremijo put za zapadni prijelom kontinenata Sjeverne i Južne Amerike, uključujući Grenland . Dugim istočnim i zapadnim razdvajanjem, odvojena je Afrika iz Europe i razdvojena su kopna Australije, otočja na Pacifiku, i Antarktika iz azijskih kontinenta.

Prije 700 milijuna godina na Zemlji se približavaju i dozrijevaju pogodni uvjeti za potporu života. Kontinentalna zemlja je besciljno nenastanjena, svi oceani su ušli u zemlju dok prastara mora pružaju tihe plićake i zaštićene uvale koje su toliko prikladne kao stanište za morski život.

Prije 650 milijuna godina pojavljuju se daljnja razdvajanja kopna i, posljedično, daljnje produženje kontinentalnih mora. I ove vode brzo su postizale stupanj slanosti koja je bitna za život na Zemlji.

Rečenim morima i njihovim nasljednicima je utvrđen zapis života na Zemlji, kao što je naknadno otkriveno u dobro očuvanim kamenim stranicama. Ova unutrašnja mora u davnini su doista bila kolijevka evolucije.